Bošnjaci, uz pomoć iranskog režima, vehabija, mudžahedina, hamasovaca, hezbollahovaca, haaških krivosudaca i bonnskih ovlaštenih visokih predstavnika, ne će odustati dok ne okupiraju 20 tisuća četvornih kilometara beha teritorija
Nigdje u svijetu se toliko ne govori o integritetu i održivosti države, slobodi i demokraciji, suživotu i miru, jednakosti i ravnopravnosti, a istovremeno sve više podjela i neodrživosti, autokracije i diktature, više ispunjeno mržnjom i zvukovima rata sve glasnijeg, nejednakog i nejednakog prema svojim narodima kao što je to u sadašnjoj daytonsko-troentitetskoj beha zajednici.
Uvijek, a to je naučena pjesma muslimanskih bošnjačkih ratnika za Velikog Alaha u Europi, kada čujete govor cijele jedne BiH, u ratu podijeljenih naroda gradi se zid podjele. Svaki put kada nekažnjeni muslimanski ratni zločinci pjeneći na usta da je Bosna i Hercegovina održiva, oni otkinu neki dio ili vijak iz još uvijek nedovršene državne strukture i struktura se još više nagne u svom padu. Kad god muslimanski bošnjački vjerski i politički ekstremisti govore o slobodi i demokraciji u Bosni i Hercegovini, to je govor koji ograničava slobodu malog broja ljudi i povećava političku i vjersku diktaturu velikog broja ljudi. Kad god muslimanski Bošnjaci, Alija Mudžahedin, vahabijski radikali urlaju o suživotu i miru iz jedne prostorije nedovršene vojarne u BiH, džihadisti tjeraju manje stanovništvo, zasviraju ratne trube, oštri se bodeži i škare, proglašava se ratno stanje. I ubrzo je počeo vjerski sukob.
Islamizacija, bošnjakizacija i unitarizacija
Uvijek kada muslimansko bošnjački Zukani, Cikotići, Mlaće, Džaferovići, Genjci, Izetbegovići, Mehmedovići, Halilovići… i silna ta kršćanofobićna muslimanska armija biha urliče o jednakosti i ravnopravnosti muslimansko-bošnjački narod je jednakiji i ravnopravniji, institucije vlasti vjerski i etnički čišće muslimansko bošnjačke, a na hrvatska mjesta ustoličuju zeta, kojeg je ratni zločinac Alija Izetbegović okitio zlatnim ljiljanom sa zabranjene ratne zastave muslimanske terorističko zločinačke Armije BiH.
Svaki govor muslimansko-bošnjačkih hamas-hezbollahovih ekstremista o održivosti multi-kulti beha zajednice, u zemlji je više osmanizma i turcizma, vehabizma i hezbollahizma, više turske genocidne prošlosti i manje europske budućnosti. Sve je više zatrpanih i skrivenih masovnih hrvatskih grobnica i ratnih muslimanskih zločinaca kao počasnih građana čisti muslimanskih gradova.
Sve je više džamija i manje crkava
Sve je više muslimanske zelene boje, čak i po gradskim nogostupima i pješačkim prijelazima, i sve manje hrvatskih crveno-bijelo-plavi, koje multi-kulti, ostali i građani, skidaju i trgaju čak i sa hrvatskih kuća.
Muslimansko-bošnjački fizički nasrtaji na hrvatski identitet potpomognut je i psihološkim udarima na istinu hrvatskog stradanja u vrijeme muslimanske agresije na Hrvate iz perioda vjerskog rata za teritorij, kojeg je muslimanski ratni zločinac Alija Izetbegović globalizirao dovođenjem desetine tisuća vehabija i mudžahedina profesionalnih terorista i zločinaca.
I teško je odrediti koja je muslimanska agresija opasnija za opstanak hrvatstva i katoličanstva u kraljevini kraljice Katarine, u fratarskoj Bosni, budući da vrlo dobro u namjerama i cilju surađuju pa je nemoguće ocijeniti gdje jedna započima a druga završava. Tako dobro koordinirane pokazatelj je da im je vođa i teroristički centar jedan, i da su dio globalnog islamskog terorizma, čije sjedište je u Iranu, a dijelom i u Turskoj za kojom muslimani Bošnjaci nostalgiče sve od njene propasti i povlačenja iz Bosne i Hercegovine.
Očito, poraz Osmanlija i njihovo povlačenje iz europske periferije, ne znači poraz i povlačenje njenih sljedbenika, ratnika i čuvara tog zločinačko-genocidnog četristo petnaestogodišnjeg perioda okupacije i prisilne islamizacije kršćana.
Hrvatsko-katolička petsto i šezdeset trogodišnja obrana eurokršćanske Bosne i Hercegovine od povampirenog i u zločinima svih vrsta nezasitnog islamizma, koji se upravo brutalnostima i terorom, i održava cijeli taj povijesni period pojave islama u Europi, nažalost uvijek je bila slabija. Što je vidljivo u sve većem političkom i teritorijalnom zelenilu beha svakidašnjice.
Daytonsko-haaška tvorevina
Tom procesu zelenila i islamiziranja koja su vođena isključivo muslimanskom suradnjom s turskim okupatorom, dvoličnošću, izdajom i suncokretovim okretanjem čak i zabijanjem noža u leđa hrvatskog naroda, možda bi mogao doći kraj budući da se naziru eurosvjetske promjene odnosa kako prema muslimansko bošnjačkom unitarističko centralističkom terorizmu u “Daytonskohaaškoj” tvorevini, uređenoj po željama i hirovima Muslimana a kasnije Bošnjaka, tako i prema globalnom islamskom terorizmu protiv kojeg se svijet bori na Bliskom istoku.
Iza tih i onih Alijinih 250 tisuća Muslimana koje je obećao žrtvovati za muslimansku BiH kao svoju avliju, a sin Bakir pokušava proširiti na veličinu Slovenije, ostali su zabilježeni no nažalost i nekažnjeni islamski zločini pusti hrvatskih teritorija i sela, slike muslimanskih silovanja i u konclogore zatečenih časnih sestara i svećenika, ubijenih fratara i bezbroj još uvijek skrivenih masovnih grobnica Hrvata diljem kraljevine hrvatske kraljice Katarine.
Ostale su krvave slike islamističko-terorističkih autobombi u Mostaru, u Hrvatskoj u Rijeci, poubijanih hrvatskih povratnika u Docu, Ovnaku, Kostajnici, Kaknju…, ubojstvo hrvatskog policajca u Travniku, izgrađena džamija na hrvatskoj okupiranoj zemlji na Kalibunaru.
U Vitezu spomenik na osmero ubijene hrvatske djece s minareta viteške džamije, ubijene katoličke žene sa minareta sadovačke džamije kad se skriveno vraćala iz crkve u Novoj Biloj. Zločinačko-terorističko-muslimansko ubojstvo s minareta bandolske džamije motivirano isključivo mržnjom prema križu i bilo kakvom zajedničkom suživotu u razlikama, oca djevojčice koja je preživjela islamski terorizam i njeno teško ranjavanje odsijecanjem obje noge u Ćifluku kada su došli iz progonstva u crnilu mraka pred Božić da nešto uzmu iz svoje kuće i proslave taj veliki katolički blagdan u izbjeglištvu u koje su ih prognali Alijini, Komšićevi i Alagićevi zlikovci.
Barbari kakve samo mržnja prema križu stvara, i koji ne mogu u miru živjeti ni sami sa sobom a kamoli sa drugim i drugačijim. Napose ne sa drugim vjerama i vjernicima. Tolika mržnja pokazuje ih najvjernijim i najbrutalnijim turskim ostatcima, braniteljima i čuvarima tog, u ljudskoj povijesti najbarbarskijem okupatoru nad porobljenim kršćanima.
Koliko je taj turski zločinački okupatorski period bio brutalan i kršćanocidan govori i činjenica nepoznatog broja izgrađenih džamija u kraljevini kraljice Katarine na temeljima crkava, i današnja muslimanska gradnja džamija na okupiranoj katoličkoj zemlji.
A iznad svega o tom za ljudski razum teško razumljivom zločinu prisilne islamizacije, kada su iz majčina naručja otimali mušku djecu trpali ih u sepete na konje i odvodili u zločinačku tvorevinu Tursku i prisilno ih prevodili na islam. Nešto u manjem i javnosti skrivenijem obliku i Muslimani su u vjerskom beha ratu, u agresiji na hrvatski narod, ponavljali nad zatočenim i u konclogore odvedenim Hrvatima, putem silovanja, mučenja i ubijanja sa džamijskih minareta pokazujući cilj i namjeru gradnje tih objekata.
Nisu stoga Muslimani slučajno činili najgnusnije i najobimnije zločine nad katolicima baš oko najveći njihovih vjerskih blagdana Uskrsa i Božića.
Sedamdeset i šest hrvatskih žrtava muslimanske mržnje prema križu počinjenih u Križančevu Selu pred sami Božić, ritualno ubojstvo obitelji Anđelić na Badnjak u Kostajnici kod Konjica… i niz drugi nekažnjenih zločina agresorske muslimanske armije na hrvatski narod.
Agresija Alijine muslimanske armije koja se samoproglašavala bosanskohercegovačkom na hrvatski narod, zločin je genocida i crkvocida, djecocida kršćanocida ravan turskom, sve u cilju osvajanja etnički i vjerski čistog muslimanskog teritorija veličine Slovenije, kojeg je bivšem američkom veleposlaniku Michaelu Murphyju predlagao Bakir, sin ratnog muslimanskog zločinca Alije Izetbegovića.
Agresija ne Hrvate, agresija je na BiH
Bakirova politika čistog muslimanskog entiteta u Europi, u čemu svim sredstvima i načinima sudjeluje iranski teroristički režim koji drži cijeli svijet taocem, još je jedan dokaz kako je vjerski beha rat bio i sukob za teritorij. I ne samo zaustavljeni rat, nego i ovo trideseto godišnje nemirno primirje obilježeno je bošnjačkom politikom rata za vlastiti nacionalni i vjerski muslimanski teritorij slovenske veličine.
A do tog cilja Muslimani su krenuli ratnom agresijom na Hrvate u Referendumskoj Bosni i Hercegovini zajednici suverenih i konstitutivnih Hrvata, Muslimana i Srba, a Bošnjaci nastavljaju u cijelom tridesetogodišnjem periodu svoje nacionalne bošnjačke odrednice.
I danas kada hrvatski branitelji i generali govore o istini muslimanske agresije na hrvatski narod, a svačija pa tako i muslimanska agresija na beha Hrvate je zapravo agresija na Bosnu i Hercegovinu, kako u
referendumskoj tako i daytonsko-haaškoj beha zajednici, reakcije su u redovima muslimanski nekažnjeni ratnih zločinaca, a kakve druge nego opet agresorske.
Željko Komšić ni sam ne zna koliko je poubijao kršćana
Bojeći se istine koja se otkriva i koja ne smije ostati zatrpana, pa čak i bošnjačkim prijetnjama preživjelim hrvatskim žrtvama muslimanske agresije, iz muslimansko bošnjačkih hamasovo-hezbollahovih terorističko-zločinačkih ćelija začuju se ratni povici “Alah u ekber”.
I ovih lipanjskih dana 2026. u vremenu traženja novog Visokog predstavnika kojeg bi Bošnjaci htjeli da bude bilo kakav i bilo od kuda sam neka je musliman, i kada general Hrvatskog Vijeća Obrane Zdenko Lučić kaže istinu, da je muslimanska Armija BiH izvršila agresiju na Hrvate, cijelo muslimansko ratno čelništvo diglo se, uz pomoć nepravednih presuda Haaške palače nepravde, u obranu neobranjivog, u agresiju na istinu, što je zapravo muslimanska agresija na preživjeli hrvatski narod.
Sve to potvrđuje činjenicu da vjerski beha rat za teritorij traje i danas, i trajat će sve dok Bošnjaci uz pomoć iranskog režima, vehabija, mudžahedina, hamasovaca i hezbollahovaca, haaških krivosudaca i interesnih bonsko ovlaštenih visokih predstavnika ne okupiraju oko 20 tisuća četvornih kilometara beha teritorija veličine Slovenije.
A da bi se izašlo na te granice Muslimani su izvršili agresiju na Hrvate i njihov teritorij, uz pomoć desetine tisuća stranih islamskih profesionalnih terorista i zločinaca, vehabija i mudžahedina. Njihovo islamsko terorističko-zločinačko ratno, u pripadnosti zločinačko-terorističkoj Armiji BiH, čiji pripadnik Željko Komšić i ne zna koliko je poubijao kršćana, agresiranje na Hrvate u širenju islama u Europi i osvajanje teritorija, nekažnjeni je islamski ratni zločin od strane haaških nepravednika.
Agresija muslimansko-mudžahedinsko vehabijske armije, tzv. BiH, na Hrvate i hrvatski nacionalno vjerski identitet, na hrvatsku zemlju, islamska je agresija na Bosnu i Hercegovinu.
