Tko će biti svjetski prvak? Nakon što su Brazilci i Nijemci ispali, a Talijani se nisu ni plasirali, jedini su favoriti crnci iz Francuske. Iako crnaca ima i u drugim reprezentacijama, „trikolori” ih imaju najviše, a to je ključ uspjeha
- Isplatio se višegodišnji trud hrvatskoga europarlamentarca Tonine Picule kao izvjestitelja Europskoga parlamenta za Srbiju. Uspio je uvjeriti globalizirane europarlamentarce iz ostalih 26 država članica Europske unije da svaka srbijanska vlast, a i oporba, nikada nisu željele niti sada žele da postanu članice Unije. I osim toga, u Beogradu sve rade suprotno, vrijeđaju sve svoje susjede, omalovažavaju ih i prijete im. Rezultat te drskosti, toga primitivizma i svekolikoga velikosrpstva je da je Srbija napokon zaustavljena na putu u EU. Europski parlament usvojio je Rezoluciju o Srbiji za 2025. godinu, čiji je autor posebni izvjestitelj za Srbiju Tonino Picula. Izvješće je usvojeno s 468 glasova „za”, 116 „protiv” i 79 suzdržanih glasova. Protiv Srbije javno se izjasnilo 11 članica Unije. Nizozemska, Švedska, Finska, Belgija, Estonija, Litva, Bugarska i Hrvatska izričito, a Danska, Luksemburg i Letonija s nešto blažim obrazloženjem. Iznenađujuće je da su i britanski tradicionalni sateliti – Nizozemska, Švedska, Finska, Estonija, Litva, Letonija i Danska – protiv.
Pokušaj prešućivanja
- Posebno je zanimljivo kako su to odbijanje EU-a, prije svega otvaranja Poglavlja broj 3 (vanjska politika), primili u Beogradu. Jako teško! Najprije je nastao medijski muk, a onda se počelo po starom bizantinskom običaju ići zaobilazno. Optuživalo se Crnu Goru što je prijavila crnogorski jezik kao svoj jezik koji će se koristiti u Europskoj uniji, a oni su htjeli da to bude „srpski jezik“. Nakon toga Aleksandar Vučić je napao Hrvatsku, a time je prije svega mislio na Tonina Piculu, u stilu “da od službenog Zagreba nije čuo ništa novo”, jer da „oni“, Hrvati, “hoće Srbiju na koljenima, poniženu. Žele da rade Srbiji ono što rade Crnoj Gori danas. Dok sam predsjednik Srbije to ne će biti slučaj. Morali su da objave prognozu MMF-a da će Srbija u narednih pet godina biti prva zemlja u Europi po stopi rasta. To je za nas najvažnije. Na početku su to lijepo objavili, pa su brzo sklonili kada su shvatili da je to najveća pohvala Srbiji i našem radu. Vidite da su nas tužakali u NATO-u i govorili o našem naoružavanju. Srbija nije slaba i nikada više ne će biti slaba i vreća za udaranje bilo komu. Tko pomisli da ugrozi naš teritorijalni integritet i izvrši agresiju na Srbiju morat će suočiti se sa stostruko ili tisuću puta većim gubicima nego NATO 1999. godine. Nitko ne može da se igra”.
Tonino “ustaša”!
- Kako se u isto vrijeme u Beogradu održavala Konferencije predsjednika parlamenata država kandidatkinja Europske unije, gdje je usvojena ji tzv. Beogradska deklaracija, Vučićeva suradnica Ana Brnabić u ulozi predsjednice srbijanske skupštine bubnula je da je nazadovanje Srbije na putu u EU “direktno proporcionalno snazi i upornosti kojom Aleksandar Vučić brani i zastupa interese Srbije”, što je prenio Vučićev tabloid Informer. Na Informeru se vidi prava slika srbijanske političke scene. Vidi se sav primitivizam koji vlada srpskom politikom. Tonina Piculu nazivaju „ustašom“, „srbomrscem“, koji ima „bolesne namjere“. Malčice umjereniji tjednik NIN nakon blamaže u EU-u napisao je: »Tonino Picula je u izvještaju iznio niz kritika na račun Srbije u svim područjima, kao i da je Srbija postigla određeni nivo pripreme i da je djelomice primijenila preporuke EK, ali da su osnovne obveze Srbije, usmjerene na rješavanje preostalih prepreka ostale uglavnom neispunjene« i na kraju dodao: »Usvojena Rezolucija nije pravno obvezujuća«, što nema nikakve veze (https://www.nin.rs/politika/vesti/117828/usvojena-rezolucija-o-srbiji-za-2025-godinu-u-evropskom-parlamentu). I zato, od svih ovih primitivnih napada na Piculu i Hrvate općenito, najvažnije je da je Srbija zaustavljena na putu u EU i da je na pravom mjestu Picula i ovo rekao: »Želio bih podsjetiti da je politika gledanja kroz prste autokratima tijekom posljednjih deset godina potaknula postojeće loše stanje. Zato se danas ne moramo pitati kakav će biti ishod referenduma o ulasku Srbije u EU. Podrška je niska, a postoji mnogo razloga zašto je ona najniža u regiji, budući da se godinama koristi antieuropska retorika. Inzistiranje na otvaranju Poglavlja 3 bilo je pogrješno«.
Naivni austrijski socijaldemokrat
- Tonino Picula, izvjestitelj Europskog parlamenta (EP) za Srbiju, ocijenio je situaciju u toj državi jako lošom i predložio Europskoj komisiji da suspendira financiranje Srbije iz fonda Plan za rast i razvoj zapadnog Balkana. Picula je i pojasnio gdje sve Srbija nije dobra i izjavio da službeni Beograd “provodi agresivnu retoriku prema EU”, da “mediji nemaju slobodu, a civilno društvo je isključeno”, da Srbija laže kada kaže da je pristupanje Uniji “strateški cilj, jer činjenice to ne potvrđuju”, te da “postoji veliki jaz između građana Srbije koji su za EU i onoga što se događa u političkoj stvarnosti”. Piculu je podržao ideološki kolega, austrijski socijaldemokrat Andreas Schieder, napomenuvši da je u Srbiji glavni problem predsjednik Aleksandar Vučić, čime je dokazao da nema pojma ni o Srbiji, a ni o politici. To mu je spočitnuo hrvatski eurozastupnik Davor Ivo Stier rekavši da u Srbiji općenito “ne postoji politička volja ni u vladi ni u oporbi za ulazak u EU”. I to je jedina istina!
Mi smo im bili – previše bijeli!
- Ovogodišnje Svjetsko nogometno prvenstvo, 23. po redu, najčudnije je od svih dosad održanih. Kako živimo u vremenu „globalnoga sela“ Marshalla McLuhana, ništa se više ne može skriti, pa tako ni razne lukavštine i prijevare. Ovo prvenstvo sa 48 sudionika je već po tom elementu loše zamišljeno, jer, ipak, što je previše, previše je. Puno je 32 sudionika, a kamoli 48! Prošlo 22. Svjetsko prvenstvo u Katru 2022. već je pokazalo sav jad i bijedu čelništva Svjetske nogometne federacije FIFA-e, koja je nogomet toliko komercijalizirala da je domaćin postala mala državica samo zato što je to dobro platila. Na posljednja tri SP-a Hrvatska je igrala značajniju ulogu. U Rusiji 2018. stigli smo do finala i samo zahvaljujući prijevarama razne vrste nismo postali prvaci svijeta. Uoči finala s Francuzima stvorilo se globalno mišljenje da smo mi, Hrvati, previše bijeli, jer nemamo nijednoga crnca. A nije im ni najmanje smetalo što su, inače bijeli Francuzi, u reprezentaciji uglavnom imali – crnce! Ustvari sve! To im je bilo „normalno“. I u Katru smo bili jako dobri i ponovno su nas suci i oni koji im naređuju uništili protiv Argentine u poluzavršnici. Na ovom prvenstvu Veliki Brat i njegovo veličanstvo Novac nisu nam dali da uđemo ni u osminu finala. Tu su nas suci i presudnici osakatili i pustili dalje Portugalce.
Ni bahatost se nije isplatila
- To je što se tiče Hrvatske. Samo suđenje na ovom prvenstvu je najgore dosad na svim prijašnjim prvenstvima. Ovdje se sudi otvoreno, poništavaju čisti, regularni zgoditci, a priznaju oni koji to nisu. Prije utakmice već se može znati tko sigurno pobjeđuje. Uglavnom uz naklonost sudaca, FIFA-e i utjecaja sa strane. Na ovom prvenstvu je to očitije viđeno jer su domaćini Amerikanci naučili da mogu što god požele. Iako tamošnji obični ljudi ne razumiju pravila i ne interesiraju ih, iako ne znaju tko je bolji, a tko ne, u javnosti se stvorila slika da će upravo oni postati svjetski prvaci samo zato što su Amerikanci. Do tog cilja nisu birali sredstva. Pokvarena, mafijaška FIFA, na čelu sa švicarskim Talijanom Giannijem Infantinom, te uz pomoć bahatoga američkog predsjednika Donalda Trumpa, činili su same presedane, ali, svejedno, nisu uspjeli. Belgija je na terenu prizemljila i Infantina i FIFA-u, i SAD i Trumpa.
Crno je u modi
- Postavlja se pitanje, kako će biti u četvrtfinalu. Isto kao i dosad. Suđenje ne može biti bolje jer su i sami suci u problemu. Zbog karijere i novca, moraju suditi kako im gazde narede. Budući su na kraju ostali uglavnom „veliki“ u nogometnom smislu, za očekivati je nove spačke i prijevare. Tko će biti prvak svijeta? Nakon što su otpali Brazilci i Nijemci, a Talijani nisu ni stigli, jedini favoriti su crnci iz Francuske. Iako crnaca ima i u drugim vrstama, kod trikolora ih je najviše i to je ulaznica za uspjeh. Da, Španjolci igraju najljepši i najbolji nogomet, ali imaju malo crnaca. Samo Laminea Yamala i ponekoga „miješanoga“ što im možda ne će biti dovoljno. Sada će netko reći, pa Argentinci uopće nemaju crnce, a Norvežani tek jednog ili dvojicu. Da, tako je i to im nije prednost. Prednost kod sudaca i čelnika FIFA-e imaju samo multi-kulti reprezentacije, bez obzira što u Francuskoj ima najviše 8 posto crnaca, na terenu ih je gotovo 100 posto. Slično je i SAD-u, gdje u ukupnom stanovništvu ima najviše 15 posto crnaca, u američkoj nogometnoj vrsti ih je gotovo 95 posto. Slično je i kod Engleza, i kod Belgijaca, i kod Švicaraca, i kod ispalih Nizozemaca i Austrijanaca, pa čak i kod Nijemaca. Crno je u modi. Ovdje ne ću pisati o padu koncentracije koja kod crnaca dolazi nakon 60. minute. To ste i sami uvidjeli.
Dalija ne zna da će s Draženom na kraju – izgubiti!
- I u utorak, 7. srpnja 2026., u Saboru je bilo burno. Opet je prednjačila Dalija Orešković – poznatija u javnosti i kao „Narikača“ – s kojom više nitko ni u Saboru ne će u nijednom klubu biti. Narikača se sada usredotočila na Dražena Keleminca prijeteći da će protiv njega voditi kazneni progon ako ju ne posluša državni glavni odvjetnik Ivan Turudić. Niti će Ivan Turudić poslušati Daliju, niti će ona što postići sa čelnikom Hrvatske stranke prava (A-HSP), koji upravo voli ovakve unaprijed izgubljene napade na njega. Dalija napada Keleminca ne samo zato što joj dolazi pred zgradu izazivajući ju, nego i za bezbroj drugih „krimena“ koji nemaju veze sa zdravim razumom. Primjerice, ona kaznenu prijavu protiv Keleminca podnosi zbog „kaznenog djela javnog poticanja na netrpeljivost i mržnju“, a upozorila je i da se u Saboru čulo negiranje genocidnog karaktera Jasenovca i negiranje antifašizma, što pak nema veze s Kelemincem, jer on nije saborski zastupnik. Proširila je Dalija svoje tužbe i protiv Marka Perkovića Thompsona, jer da su se, navodno, na njegovu subotnjem koncertu u Zaprešiću „ponovno pjevale ustaške pjesme i budnice, Bojna Čavoglave i Anica, Kninska kraljica“, što znači da je Dalija proširila repertoar svojih tužbi i na druge Thompsonove pjesme, što je ponukalo komentatora na Indexu Jason Gideon da napiše:
Još uvijek stoji Zokijeva analiza
- »Što je sljedeće, spominjanje Oluje, žrtva Vukovara? Kakva je ona osoba sve je rekao presidente Zoki, citiram. “Dalija Orešković je osoba koja je u 36. godini života došla na čelo Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa kao potpuno nepoznata i drugorazredna odvjetnica. Dakle, ona je bila goli prosjek. Orešković je izabrana jer je bila najlošija od svih kandidata i zato što je u tom trenutku, na prijedlog mog ministra uprave Bauka i uz moju suglasnost, odabrana kao najlošiji kandidat da nikome ne bi smetala. Ona je bila odvjetnica koja je u tri godine ostvarila ukupni prihod od par desetaka tisuća kuna. To znači da nije imala niti jednog klijenta, da je bila neuspješna. I onda ju je politika izvukla. Kada joj ta ista politika, odnosno HDZ-ova većina, pet godina kasnije nije dala novi mandat, ona je ušla u politiku iz čiste osobne frustracije. Njezina politička karijera i kandidatura nisu nikakav program, nego proizvod gnjeva što više nema fotelju.” Mislim da je Zoki sve rekao o ovoj osobi i njenoj vrijednosti« (https://www.index.hr/vijesti/clanak/oreskovic-na-thompsonu-opet-ustaske-pjesme-dpovac-odite-na-koncert-pa-naucite/2810869.aspx).
Hana Matić: “Gamadi, protunarodna, protuhrvatska i veleizdajnička”
- U prošlom, 830. broju Hrvatskoga fokusa, pisali smo o OECD-u i njegovim pritiscima da se oporezuju teško stečene nekretnine. Slično se odvija i u turističkoj ponudi gdje aktualna hrvatska vlast iz dana u dan pritišće male iznajmljivače pa su se udružili u udrugu Spasimo male obiteljske iznajmljivače. Potpredsjednica udruge je Splićanka Hana Matić. Na svomu facebooku objavila je kako se ništa dobro ne može očekivati od Plenkovićeve vlade te da će ona svakim danom nastojati uništiti ih u korist velikih stranih hotelskih kompleksa. Jer tako traži Bruxelles. »Hrvatska vlada sve radi u korist hotelskog lobija, a jedini joj je cilj prebaciti turizam iz ruku hrvatskih građana u ruke stranih investitora. Očekujem da će ova jesen biti burna i da će na ulicama biti brojni građani, među kojima su i iznajmljivači. Vjerujem da će ove jeseni biti prilike da se okupimo na brojnim trgovima. Maknite svoje šape s hrvatskog turizma. Vladi RH poručujem da makne svoje šape s hrvatskog turizma koji su stavili na prodaju. Nakon što su sredili sitne poduzetnike i obrtnike, prodali banke, na red je došao i turizam. Gospodo, ne će moći. Ne ćete s našim vlasništvom raspolagati. Generacije su naše nekretnine stvarale, a niste vi. Gamadi, protunarodna, protuhrvatska i veleizdajnička, otkvačite od nas«, poručila je Hana Matić (https://www.dalmacijadanas.hr/splicanka-poslala-zestoku-poruku-gospodo-nece-moci-necete-s-nasim-vlasnistvom-raspolagati-gamadi/).
Kovač je u pravu!
- Nakon što je Zoran Milanović najavio da će se kandidirati na sljedećim izborima za predsjednika Vlade, njemu naklonjeni političari i mediji širili su famu da će sada, uz pomoć Milanovića, Možemo i SDP pomesti HDZ i vratiti Partiju (uz Podemos) u Banske dvore. To je dobro procijenio Miro Kovač, bivši šef hrvatske diplomacije, rekavši kako to nije baš tako. Prema Kovaču HDZ se ne treba brinuti, nego se trebaju brinuti upravo SDP i Možemo jer bi od Milanovićeve kandidature imali samo štete. I tu je Kovač u pravu.
Najnepismeniji napis
- Odavno nisam pročitao gluplji i nepismeniji napis kao što je ono što je koprivnička Danica objavila 30. VI. 2026. iz pera Ivana Ferenčaka, „umirovljenoga profesora psihologije“ kako se sâm predstavio (https://danica.hr/najpoznatiji-podravkin-psiholog-napisao-otvoreno-pismo-andreju-plenkovicu/). I. Ferenčak napisao je javno pismo predsjedniku Hrvatske vlade Andreju Plenkoviću i nekulturno ga izvrijeđao da je „najveće zlo koje se moglo dogoditi ovom narodu u zadnjih 36 godina“, da „izgovara nesuvisle rečenice“, da „vrijeđa“, da je „glup“, „karikaturalan“, da nas je, što se tiče svjetonazora, odveo „od uvjerenog ljevičara do nedefiniranog desničara“, da je „arogantan“, „narcisoidan“, „prepotentan“ i „zločesta osoba“. U pokušaju da ispadne pametniji nego što jest, I. Ferenčak je napisao nekoliko stvari koje ne stoje čime je umanjio i ove uvrjede izrečene prema prvom čovjeku hrvatske izvršne vlasti. Dvaput je ponovio da Plenković vlada 11 godina, što je netočno, jer vlada 10 godina. Kako bi izgledao načitan, poručio je A. Plenkoviću da makar prolista »knjigu „finskog novinara ARI (hrv. Arija) VatanenaZnaš ti tko sam ja? (Povijest arogancije) i švedskog filozofa Larsa SVENSONA: O glupanima, idiotima i glupim idiotima“« i pritom dvaput pogriješio, jer Ari Vatanen nije novinar, a kod švedskoga filozofa ne radi se o „Larsu Svensonu“, nego je u pitanju Lars Fredrik Händler Svendsen, poznati norveški filozof i profesor na Institutu za filozofiju Sveučilišta u norveškom Bergenu, a ne nikakav „švedski filozof“. Pogriješio je i kod Finca jer se ne radi o nikakvom novinaru Ariju Vatanenu, nego je u pitanju znanstvenik i publicist Ari Turunen. A i Turunenova knjiga u izdanju Tim pressa iz 2010. godine zove se Zar ne znaš tko sam ja? Povijest arogancije, a ne kako ju je Ferenčak napisao.
Smeta mu obnovljena hrvatska država
- Kako je u jednom dijelu otvorenoga pisma upućenom A. Plenkoviću I. Ferenčak napisao »Teško mi je vjerovati da jedan obrazovan čovjek može izgovoriti toliko nesuvislih rečenica…« ovo neznanje koje je iskazao ipak se odnosi na njega a ne na prvoga čovjeka izvršne vlasti. Kako nikada do sada nisam čuo za pisca pisma A. Plenkoviću, najviše mi je zasmetao njegov ljevičarski svjetonazor koji je iskazao kritizirajući Plenkovića što se na Hipodromu dan prije nezaboravnoga koncerta sastao s Markom Perkovićem Thompsonom kojega nije htio ni spomenuti. Prema Ferenčaku svojim dolaskom na Hipodrom sa svojom djecom i svojim susretom s najpopularnijim hrvatskim pjevačem Plenković je „uvrijedio barem pola stanovnika ove zemlje“, i Hrvatsku „vratio u 1941. godinu i najcrnje razdoblje hrvatske povijesti“. I kod pokušaja da proturječi velikoj većini Hrvata koji vole Thompsona i njegove pjesme pogriješio je i kod pjesme Alfija Kabilja u izvedbi Vice Vukova napisavši da se zove „To je moja zemlja“, a pjesma se zove „To je tvoja zemlja“. Iako je to za neke tek „mali gaf”, za mene je to potvrda da je mržnja tog ljevičara iz Podravine prema Hrvatskoj i Hrvatima tolika da je na trenutak pomislio kako mu znanje i istina uopće nisu potrebni.
Plevnik i (veliko)srpske laži
- I jugokomunistički novinar, Danko Plevnik, prežvakava lažnu jugoslavensku historiografiju i širi „nacionalnu mržnju“ kako su govorili i pisali njegovi uzori i naredbodavci. Dohvatio se „epskoga stradanja glinskih Srba“. Prema onomu što reciklira u Večernjem listu (https://www.vecernji.hr/vijesti/kao-i-zidovi-u-europi-i-srbi-su-u-glini-vjerovali-u-suverenost-vlastite-nevinosti-1975969) ispada da s godinama nije ništa pametniji, a i da nije ništa pročitao ili nije htio iz onoga što su o tim srpskim lažima objektivno pisali i izrekli Tomislav Vuković, Karlo Lipak, Lojzo Buturac, Igor Vukić, Franjo Žnidarec i mnogi drugi. Govoreći o protuhrvatskom pamfletu izvjesnoga Igora Mrkalja u knjizi „Ustaški teror i genocid – primjer Gline i glinskoga kotara 1941.–1942. godine“ na obimnih 792 stranice Plevnik se, kao i mnogi prije, uhvatio na velikosrpski mamac ovdašnjih Srba kojima je u genima izmišljati, lagati i te svoje laži publicirati. Dakako, uz svesrdnu potporu sadašnje hrvatske vladajuće političke elite. Plevnik ne ulazi u bit je li istina što je napisao autor o tzv. stradanjima glinskih Srba, nego pokušava, u duhu SPC-a i pokojnoga pape Franje, dodatno optužiti zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca, a uz njega i dodatno obezvrijediti čelnike Hrvatske seljačke stranke između dva svjetska rata i tijekom trajanja prve obnovljene hrvatske države u XX. stoljeću (1941.-1945.) imputirajući da su haesesovci, dakako, uz nadbiskupa Stepinca, krivi za izmišljene srpske žrtve tijekom Drugoga svjetskog rata. To je od strane D. Plevnika i nepošteno, a i jako bezobrazno. Jer je na tragu, ponavljam, jugoslavenske historiografije, i na tragu obaju Memoranduma SANU-a (1986. i 2011.).
Nakon Danaca i Englezi oduzimaju djecu
- Sve do 1976. godine britanska kraljevska vlast oduzimala je djecu od majki koje nisu bile u braku i predavale Anglikanskoj crkvi da ih odgaja i obrazuje. Prema procjenama u Britaniji oteto je ili „odvojeno“ 185 tisuća djece od majki. Ovo se otimanje djece od majki odvijalo od 1949. do 1976. godine, a kako je bilo prije – a zasigurno je bilo još gore, drastičnije –, mediji ne javljaju. Zbog ovoga postupka, netko će reći ciničnoga rasizma, najprije se ispričala protestantska Anglikanska crkva, a ovih dana i laburistički premijer na odlasku Keir Starmer. Anglikanska crkva ispričala se zbog “domova za majke i novorođenčad”, u koje su neudane žene bile slane, protiv svoje volje, tijekom trudnoće ili nakon poroda, te odvojene od svoje djece, a ljevičar Starmer u svojoj zakašnjeloj isprici je napisao: “Nikada nije bilo srama za vas. Sram je zapravo naš. Sram je na državi i svima onima koji su bili odgovorni za ovo”. Slično otimanje (odvajanje) djece od neudatih majki događalo se i u drugim članicama britanskoga carstva, Commomwealtha, prije svega u Australiji i Irskoj. Ali nemojte misliti da su Englezi izmislili oduzimanje djece majkama, suvremena Danska još uvijek, i danas, oduzima novorođenu djecu Inuitkinjama (Eskimkama) i u Danskoj i na Grenlandu za kojega su se zadnjih mjeseci svim sredstvima borili da ga ne preotmu Sjedinjene Države.
Transatlantska trgovina robljem
- O stravičnoj britanskoj politici oduzimanja djece od neudanih majki komentator ispod članka na Indexu (Joško Petrić) je pojasnio: »1562.–1807. – Britansko sudjelovanje u transatlantskoj trgovini robljem (oko 3 milijuna Afrikanaca prevezeno britanskim brodovima). 1600.–1947. – Kolonijalna vladavina u Indija, uključujući ekonomsku eksploataciju i represiju. 1652.–1659. – Osvajanje Irske pod Oliverom Cromwellom; masovna ubojstva i zapljena zemlje. 1763.–1900. – Širenje kolonijalne vlasti nad autohtonim narodima u Australiji i Kanadi; prisilna raseljavanja i kulturna asimilacija. 1839.–1842. i 1856.–1860. – Opijumski ratovi; nametanje trgovine opijumom Kini. 1845.–1852. – Velika glad u Irskoj; milijuni mrtvih, uz kritike britanske politike tijekom gladi. 1899.–1902. – Drugi burski rat; koncentracijski logori za burske civile. 1919. – Masakr u Amritsaru; britanske trupe ubile stotine nenaoružanih prosvjednika u Indiji. 1920-e – Gušenje pobuna u Iraku uz korištenje zračnog bombardiranja. 1952.–1960. – Gušenje ustanka Mau Mau u Keniji; mučenja, logori i izvansudska ubojstva. 1963.–1970-e – Prisilno iseljavanje stanovnika Otočja Chagos radi izgradnje vojne baze. 1972. – Krvava nedjelja u Sjevernoj Irskoj; britanski vojnici ubili 14 nenaoružanih prosvjednika«. Još ga je dopunio drugi komentator (Max Blumenthal): »Zaboravio si da je po Engleskoj upravi u Indiji u drugoj polovini 19. st., zbog pretvaranja poljoprivrednog zemljišta u plantaže pamuka, od gladi umrlo i do 80 milijuna ljudi« (https://www.index.hr/vijesti/clanak/starmer-se-ispricao-zbog-prisilnih-posvajanja-to-je-mrlja-u-nasoj-povijesti/2809213.aspx).
Ugrožene kineske manjine
- Tibetski domoljub, 52-godišnji Lobga Rangzen, preminuo je 2. srpnja 2026. godine u bolnici Bellevue nakon što se zapalio ispred sjedišta Ujedinjenih naroda u New Yorku. Čin je izveden kao očajnički prosvjed i apel za neovisnost Tibeta, pri čemu je aktivist prije samospaljivanja razvio tibetsku zastavu i prenosio događaj uživo putem društvenih mreža. Prije samospaljivanja preko Facebooka pozvao je Tibetance da rade zajedno za neovisnost Tibeta i da nikad ne zaborave svoju baštinu i identitet, optužujući kinesku rigidnu komunističku vlast da vodi politiku usmjerenu na uništavanje tibetskog identiteta, kulture i jezika, kao i svih drugih ne-kineskih identiteta, kultura i jezika. Osim Tibetanaca, najugroženiji su Ujguri i Mongoli. Nisam čuo da su naše vlasti poslale podršku obitelji samospaljenoga Tibetanca, a i nisam čuo da je poslana prosvjedna nota komunističkim vlastima u Pekingu. Možda samo slabo čujem!
Peter Thiel i papa Lav XIV.
- Milijarder Peter Thiel, kritizirajući umjetnu inteligenciju, tvrdi da papa Lava XIV. djeluje kao ‘kineski komunistički agent’. Thiel je na Aspen Ideas Festivalu u Coloradu, kritizirao papu zbog enciklike od 42.000 riječi objavljene ranije ove godine, u kojoj je papa Lav XIV. pozvao na strogu regulaciju umjetne inteligencije opisujući tu tehnologiju kao nešto što povećava “rizik od dehumanizacije” diljem svijeta. Tehnološki milijarder Peter Thiel ima izravnu poruku o stavu pape Lava XIV. o umjetnoj inteligenciji: Papa nenamjerno obavlja posao Komunističke partije Kine, tvrdi on. Prema Thielu takvo Papino razmišljanje stavlja SAD u ozbiljan nepovoljan položaj u globalnoj utrci za izgradnju naprednije umjetne inteligencije. “Kina ne usporava. Svatko tko pokušava zaustaviti razvoj umjetne inteligencije u biti daje Kini vodstvo što znači da Papa radi za kineske komuniste”, kaže Thiel. Inače, suosnivač PayPala i Palantira protekle je godine tijekom niz predavanja u protivnike razvoja umjetne inteligencije opisivao na sličan način, tvrdeći da djeluju kao agenti Antikrista. Prema novinaru Christopheru Haleu, koji piše bilten Letters From Leo, Thielova je ideja da bi papa Lav sam mogao biti “manifestacija Antikrista”. Osim napada na papu Lava XIV., Thiel je u Aspenu govorio o socijalističkom preuzimanju Demokratske stranke, ukazujući na nedavne pobjede kandidata koje podržavaju američki demokratski socijalisti u New Yorku i Coloradu. “Kad Demokratska stranka dođe na vlast, ova zemlja je gotova”, rekao je, dodajući da vjeruje da je socijalističko preuzimanje stranke već u tijeku.
Enigma o smrti
- U 37. godini života umrla je britanska pjevačica, članica grupe G.R.L., Lauren Bennett. Mediji ne javljaju o uzroku smrti, Na društvenim mrežama našao sam podatak da se od početka ove godine prestala pojavljivati na tim istim društvenim mrežama. Daily Mail je poslao upit obitelji i bolnici gdje je umrla i još nije dobio odgovor. Išao sam na AI (umjetnu inteligenciju) i oni mi, iako ih to nisam pitao, odgovaraju da nije umrla od cijepljenja protiv COVID-19, što je kod mene pobudilo sumnju. »Ne, britanska pjevačica Lauren Bennett nije umrla zbog cijepljenja protiv koronavirusa«, napisali su. A na moj upit: »Je li britanska pjevačica Lauren Bennett umrla zbog cijepljenja protiv korone« dobio sam ovaj odgovor: »Prema objavi njezina oca Richarda i medijskim izvješćima, pjevačica je preminula nakon petomjesečne zdravstvene borbe koja je bila posljedica teške reakcije na propisani lijek« uz dodatno „pojašnjenje“: »Iako su se na društvenim mrežama, kao i kod mnogih iznenadnih smrti mlađih osoba, pojavila neutemeljena nagađanja o cijepljenju, uzrok je službeno vezan uz reakciju na lijekove. Službena istraga o okolnostima njezine smrti zakazana je pred mrtvozornikom za područje Kenta i Medwaya«. Dakle, AI tvrdi da pjevačica nije umrla zbog cijepljenja protiv koronavirusa, a na nama je da sami donesemo svoj sud. Sigurno je bolji od onoga koji nam nudi famozni AI. To potkrjepljuje i ono što je otkrio i objavio USA Today, da je pjevačica umrla u Engleskoj još 29. svibnja ove godine (https://www.usatoday.com/story/entertainment/music/2026/07/06/lauren-bennett-dead-lmfao-party-rock-anthem/90823853007/).
Protuživotne teme
- Opet Večernji prodaje globalizacijske trice i kučine (https://www.vecernji.hr/showbiz/zajedno-su-44-godine-ne-zele-ni-brak-ni-djecu-previse-ih-je-na-svijetu-odgoj-kosta-a-taj-novac-ne-dobivate-natrag-1976124?shem=dsdf,sharefoc,agadiscoversdl,,sh/x/discover/m1/4). Bljuvotine. Reciklira protuživotne ideje dvoje engleskih glumaca koji, navodno, „sretno žive“ već 40 godina, a nikada se nisu vjenčali. I to bi trebalo biti kao – sjajno, a to je i jadno i sramotno. Naime, Ricky Gervais i Jane Fallon ne će imati djecu, ali zato imaju životinje, što dovoljno pokazuje tko su i što su. Nažalost, sličnih primjera, i sve više, ima i u Hrvatskoj. A kako to oni „objašnjavaju“? “Nema smisla imati pravu ceremoniju pred Bogom jer Bog ne postoji”, kaže Ricky G. i dodaje još novu glupost: ”Jedan dobar razlog zašto ne želim djecu je taj što mislim da ne bih spavao noću. Morao sam dvaput provjeriti jesam li ostavio otvorena vrata bazena jer sam se bojao da će mačka proći kroz njih i utopiti se. Dakle, s djetetom bih samo stajao nad njim, kako bih se uvjerio da diše. Nitko od nas dvoje nije želio djecu. Jednostavno nismo htjeli posvetiti tome 16 godina naših života. I, naravno, previše je djece na svijetu”! Nakon ovoga nema smisla to ni spominjati. Ali, raduju komentari čitatelja koji su potvrda i nada da su Hrvati još uvijek normalni: »Komičari su nekad bili komičari i bili su smiješni. Ovi danas su zapravo više nekakvi politički komentatori. A nisu baš potkovani za to. I na kraju ti slušaš nekog prosječno obrazovanog (ili ispod) lika koji ti daje mišljenje o religiji, politici, društvu. I onda se pitaš, “hej, pa ne bi li ovaj trebao neke viceve smišljati, a ne držati neuke govorancije?”« (Gottfried Wilhelm Leibniz); »Hedonizam, smrt Zapada« (Zagi3891); »Par nebitnih likova« (vrmenta); »Koji jad« (Lombard); »Baš ste dobar primjer uzeli, užas!« (Tomi0713); »Prvih 40 godina veze nisu željeli djecu, ali sada žele« (Ležeći Policajac).
Odlazi Rakitić!
- Nakon novih pretumbacija u Hajduku nakon dvije godine slavni hrvatski nogometaš napušta i Hajduk i Split i vraća se s obitelji u Sevillu gdje im je i dom. Kada je dolazio u grad pod Marjanom nekako mi ga je bilo žao, jer sam znao da će ga (pro)otjerati, budući da on – onako nježan i naivan – nema ništa od splitskoga mentaliteta koji se mijenja iz sekunde u sekundu, a kamoli nakon dvije godine. Nema ništa dalmatinskoga, otac Slavonac iz Sikirevaca, a majka Bosanka iz Žepča. Priznat ću da sam tu malo pretjerao, jer Rakitić odlazi dosta pristojno i ponaša se gospodski najavljujući nove izazove. Ipak, mislim da postoji žal nakon dolaska Poljaka Roberta Grafa, jer je cijelo vrijeme izjavljivao da su svi članovi njegove obitelji prezadovoljni životom u Splitu.
Napokon nešto dobro i iz Dinama
- GNK Dinamo je na svojim društvenim mrežama objavio da od ove sezone više ne će koristiti englesku kraticu “VIP”. (Very Important Person – hrv. vrlo važna osoba), jer je to neprimjereno, budući su svi gledatelji i gosti „vrlo važne osobe“. Napokon nešto dobro i iz Dinama.
