Ne postoji niti jedan suvisli razlog da Hrvatska otvara vizni centar u Pakistanu
- Kako se kleveće Hrvatska možemo vidjeti iz tri razgovora u medijima. Jedan od tih triju razgovora (intervjua) dala je Snježana Banović beogradskom NIN-u (https://www.nin.rs/kultura/vesti/117749/snjezana-banovic-za-nin-nacionalizam-ubija-sve-sto-raste-i-cveta), drugi je Viktor Ivančić dao sarajevskom Radio Sarajevu (https://radiosarajevo.ba/metromahala/teme/viktor-ivancic-herceg-bosna-rata-zlocinacka-tvorevina/645738), a treći razgovor dao je riječki nadbiskup Mate Uzinić zagrebačkom Telegramu (https://www.telegram.hr/velike-price/nadbiskup-uzinic-u-velikom-istupu-za-telegram-progon-crkve-u-komunizmu-ne-moze-biti-razlog-da-opravdavamo-ustaske-zlocine/). Dakle, Snježana Banović, Viktor Ivančić i Mate Uzinić daju intervjue beogradskom, sarajevskom i zagrebačkom mediju. Jugoslavija u malomu. Kao i do 1990. Sve izgleda isto, samo smo se mi domoljubni Hrvati promijenili. Dakako, prema njima. Svatko od ovo troje Hrvata, i Snježana, i Viktor, i Mate, nisu zadovoljni s današnjom Hrvatskom, jer im je nekako previše – hrvatska, katolička! Po njima to ne izgleda dobro i zato u svojim intervjuima za birane medije napadaju upravo Hrvatsku.
Poznato ime iz “regiona”
- Sa Snježanom Banović, kazališnom redateljicom i teatrologinjom razgovarao je Boban Karović, s Viktorom Ivančićem Tamara Nikčević, a s Matom Uzinićem Mladen Pleše. Prvo dvoje novinara su crnogorskoga podrijetla, dok je „naš“ Pleše iz Gorskoga kotara. B. Karović je na početku razgovora S. Banović predstavio kao „poznato ime na kulturnoj sceni regiona iliti na onome što zovemo postjugoslovenskim prostorom“, T. Nikčević V. Ivančića kao osnivača i nekadašnjeg urednika splitskog Feral Tribuna, kolumnista i pisca, dok je M. Pleše u uvodu razgovora s riječkim nadbiskupom odmah spomenuo „ustaške zločine“!
Branko Gavella i NDH
- U prvom pitanju srpski novinar nahvalio je posljednju knjigu S. Banović „Država i njezino kazalište“ u kojoj na razne načine ocrnjuje razdoblje Drugoga svjetskog rata i Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH). Pitanje je S. Banović jedva dočekala i ironično i s velikom mržnjom rekla da se „na zagrebačko kazalište“ (ona ne govori hrvatsko) u NDH „gledalo kao ‘na mezimče’, na sveto mjesto širenja ‘ustaškog duha’ koji je na Uskrs 1941. obasjao Hrvate i Hrvatsku“. U nastavku iznosi svoja opažanja raznih događaja iz 1941. i nikako da shvati da je to bila prva obnova hrvatske državnosti u XX. stoljeću. Onda ju Karović navlači da kaže kako bi bilo „jako lepo“ da se snimi film o tomu kako su „zagrebački umjetnici 1942. išli na turneju po Reichu, pa tako igraju i nadomak koncentracijskoga logora Auschwitz“. S. Banović je oduševljena prijedlogom, ali odmah i razočarana, jer „u Hrvatskoj koja se ne voli suočavati sa svojom prošlošću to se ne će dogoditi, ali je sasvim izvjesno da ću ja o tomu napisati roman“, rekla je ona. Tada su se Boban i Snježana dohvatili Branka Gavelle. Novinar mu je spočitnuo da je „u vrijeme Pavelićeve NDH bio vrlo važna ličnost HNK“, a Snježana ga baš i nije napala kako je on očekivao. Gavellu je nazvala „fanatikom teatra“, „luđakom autentičnog stvaralaštva“, onaj koji je „plivao u oportunizmu kao riba u vodi“, ali i „jedini koji je poslije rata u Hrvatskoj bio u stanju izvesti zahtjevne vizije nove kulturne politike“. A Gavella je dobro prošao kod Snježane, jer je „pravoslavac“, kako je ona rekla.
Htjela bi “Hej Slaveni” na Mirogoju
- Karović u nastavku pita kako to da nakon rata nisu pobili umjetnike „koji su se klanjali Paveliću“, a Banovićka odgovara da su bili potrebni u kulturi, točnije u „vrijeme dotad neviđenog kulturnog progresa u nas“, što bi značilo da su Titini partizani bili „progresivni“, a HNK u razdoblju trajanja prve obnovljene hrvatske države u XX. stoljeću „zaostao“. Da ne bi! Tada se Boban i Snježana prebacuju na njima omiljenu jugonostalgičarsku temu tzv. ludih osamdesetih. S. Banović to i priznaje u razgovoru za NIN i kaže: „Žalim za Jugom onoliko koliko žalim za sustavima kulture, obrazovanja, socijale i zdravlja koji su se razmrvili u neukusni, a skupi šmarn i u kojima više ne postoji nikakva vrijednost, ali postoji cijena za sve. Otišla bih s ovog svijeta kao i moja učiteljica i prijateljica, borkinja Borka Pavićević, sa zvukovima „Hej Slaveni“ i „Sve ptičice iz gore“, samo što zagrebački Mirogoj ne prima ništa jugoslavensko u svoje zvučne kulise posljednjih oproštaja. Riječ „Jugoslavija“ odavno je u svijetu oko nas postala najpogrdnija od svih pogrda i psovki, zato je i volim često izgovarati, u inat“. Nakon ovih njezinih riječi svaki komentar je suvišan. Za Snježanu lijeka nema!
Tamari i Viktoru svi su Hrvati – ustaše!
- Feralovac Viktor Ivančić živi i opstaje samo zato što se osjeća „Jugoslavenom“. Novinarka Tamara Nikčević u svojim nekim pitanjima gora je od Ivančića. Primjerice, ona kaže da u Hrvatskoj postoje „suvremeni fašisti“, koji „u nekoliko mjesta u Hrvatskoj ispisuju grafite koji pozivaju na nasilje nad Srbima“. A ja tvrdim da te grafite ne pišu „suvremeni fašisti“, nego oni protiv kojih se pišu ti isti grafiti. E, sad, koji su to „fašisti“, „suvremeni“, „srpski“, „velikosrpski“ ili neki drugi, to ne znam. To može samo policija znati, a hrvatskoj policiji Ivančić veli da ne vjeruje. Što bi trebalo značiti da i dalje vjeruje samo – miliciji! Sljedeće pitanje T. Nikčević je antologijsko i glasi: „Tko je “oprao mozak” parlamentarnoj ljevici u Hrvatskoj, koja predsjednika Franju Tuđmana danas “diže u nebesa”?“ Za ovo joj treba dati Nobelovu nagradu. Zaslužila je. I tada se Ivančić, kao i Banovićka prije, dotaknuo „ustaša“ i „ustašizacije“. A, kako? Tako što je HDZ proglasio za „ustašku stranku“ koja širi „fašizaciju“ Hrvatske, i to „već desetljećima“, kaže Ivančić. Što znači da današnja – druga obnovljena hrvatska država u XX. stoljeću – nije demokratska, nego ustaška, i treba ju, po njemu, uništiti.
Ivančića baš briga za sudbinu hercegbosanskih Hrvata
- I tada, napokon, T. Nikčević i V. Ivančić, prelaze na ono za što su i dobili mig iz velikobošnjačkoga i fundamentalističkoga Radio Sarajeva za razgovor, a to su Hrvati u BiH. Obespravljeni, ali proganjani sve dotle dok ih se ne protjera, kako govore i rade muslimani-Bošnjaci u Sarajevu. T. Nikčević je nazvala Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu „takozvanom“, a V. Ivančić dodao da je ona „ratna tvorevina“ odnosno „ratno-zločinačka tvorevina“. Za njega je, kao i u političkom Sarajevu, Rezolucija o osnaživanju Hrvata u BiH „izravno miješanje Hrvatske u unutarnje stvari susjedne zemlje“. A u takvom razmišljanju se nikako ne smije pomagati Hrvatima u BiH, ni kad ih muslimani-Bošnjaci preglasavaju, ni kad ih kazneno progone i javno tjeraju iz svoje domovine. U nastavku Ivančić na neki svoj čudan način izjednačava Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića za ono što rade u Hrvatskoj, a isto tako tvrdi da su obojica protiv muslimana-Bošnjaka i da im političko jednonacionalno i jednovjersko Sarajevo nikako ne smije vjerovati.
Ateist Pleše oduševljen katoličkim nadbiskupom!
- Iz poduljega razgovora s riječkim nadbiskupom Matom Uzinićem Mlade Pleše je, kao uspješni učenik jugoslavenske odnosno protuhrvatske škole, izvukao ubojiti naslov: „Progon Crkve u komunizmu ne može biti razlog da opravdavamo ustaške zločine“, jer i on, Pleše, i dok spava, i dandanas vidi „ustaše“ i „ustaške zločine“. A sâm razgovor s Uzinićem Pleše započinje u maniri jugoslavenske propagande neviđene vrste: „Nadbiskup Mate Uzinić jedan je od rijetkih crkvenih velikodostojnika čije javno izgovorene riječi redovito nailaze na odobravanje velikog broja vjernika i nevjernika, katolika i nekatolika, ateista i agnostika“. Ovo je jadno zato što nije istina, jer upravo Mate Uzinić svojim izjavama dijeli hrvatsko društvo, a time i katoličke vjernike. Jer njegove propovijedi više ne slušaju vjernici, nego njemu odani žbiri, agnostici, ateisti i druge globalizacijske naplavine.
Jasenovački popis je – lažan!
- Dr. Gordan Akrap, hrvatski stručnjak za informacijske znanosti i komunikologiju, gostovao je u emisiji Marka Juriča Podcast Velebiti iznio podatak da se njegova baka i cijela njegova obitelj, koja se nikada nije maknula iz Voštana kraj Sinja, nalazi na popisu žrtava logora Jasenovac (https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/gordan-akrap-obitelj-mi-je-ubijena-kod-sinja-a-nalaze-se-na-popisu-zrtava-jasenovca/). Inače, cijela njegova obitelj stradala je u njemačkoj akciji čišćenja Dalmatinske zagore 1944., a na popisu tzv. jasenovačkih žrtava našla se kao posljedica sustavnih manipulacija povijesnim podacima. G. Akrap je iznio podatak da su njemačke vojne snage u ožujku 1944., u strahu od mogućeg savezničkog iskrcavanja na Jadranu, spalile dio sela Dalmatinske zagore kako bi spriječile očekivani napad partizana s leđa. Tada je od njegove obitelji preživio samo otac i njegov mlađi brat, dok je njegova baka i cijela njegova obitelj, „koja se nikada nije maknula s Voštana, nalazi na velikom popisu žrtava logora Jasenovac“. „To su mitovi i o tim mitovima trebamo razgovarati otvoreno i bez politikanstva”, naglašava Akrap. To je još jedna potvrda da je cijeli jasenovački popis žrtava nevjerodostojan, lažan.
Sve je bilo (ne)regularno
- Iza nas je Svjetsko nogometno prvenstvo. Izvrsna Španjolska ponizila je i pobijedila „divlju“ Argentinu. Osim divljanja argentinskih igrača tijekom utakmice i poslije, iza prvenstva ostalo jako puno „repova“. Nikada do sada nijedno svjetsko prvenstvo nije izazvalo toliko prijepora kao ovo, pa ni ono otprije 60 godina u Engleskoj kada su Englezi „na silu“ i uz pomoć međašnjega suca, Azera Tofika Bahramova, pobijedili iz nepostojećega trećeg pogotka u produžetku s Njemačkom (2:2 u osnovnom dijelu i u produžetku ukupno 4:2). Davne 1966. neregularna je bila zadnja, završna utakmica, a na ovom prvenstvu u SAD-u, Meksiku i Kanadi većina od 104 utakmice bila je sporna. Zato se provlači jedna riječ cijelo vrijeme prvenstva, a tako će biti i dalje, a ona je „urota“. Protiv navijača i poštenih ljudi urotili su se mnogi: svjetska nogometna federacija (FIFA), organizatori prvenstva (SAD) i sâm američki predsjednik Donald Trump. Na čelu te urote je švicarski Talijan Gianni Infantino kojemu prognoziraju sudbinu svoga prethodnika, također Švicarca, 90-godišnjega švicarskoga Nijemca, Seppa Blatera, koji nakon oslobađajuće presude unatoč brojnim skandalima i kriminalima ovih dana spočitava Infantinu da je nepošten.
“ArgenFIFA”
- Jedan dio svjetskih medija i svjetske nogometne javnosti stvorio je neke termine i izraze koji odražavaju sveopći stav o nepravilnosti na 23. SP-u u SAD-u, Meksiku i Kanadi, a to su: “Putovanje navijača na Svjetskom prvenstvu u teorijama urote” ili izraz “ArgenFIFA”, koji sugerira da se Argentina cijelo vrijeme favorizirala. Zato je došlo do pada institucionalnog povjerenja i skepticizma oko suđenja, presudnika (VAR) i favoriziranja globalnih zvijezda. U svijetu se govori i uglavnom misli – kada se raspravlja o kontroverznim odlukama i disciplinskim suspenzijama – da je turnir namješten kako bi se favorizirao put Argentine do finala. Piše se i govori o osjećaju sustavne nepravde i pretvara subjektivnu frustraciju u viralnu, sve do potpune teorije urote. Dakle, svijetom opravdano vlada institucionalni skepticizam, tj. široko nepovjerenje u FIFA-u i globalna nogometna upravna tijela, što je potaklo navijače iz raznih država sudionica – prije svega iz Hrvatske, Egipta, Norveške, Nizozemske, Švicarske, Engleske, Švedske… – da posumnjaju na nepoštenu igru u spornim utakmicama.
Namještanja i pristrana suđenja
- Dakle, Svjetsko prvenstvo 2026. postalo je magnet za optužbe, za namještanje i pristrano suđenje, a navijači tvrde da se rezultati usmjeravaju prema glavnim timovima i zvijezdama. Nadalje, prevladava institucionalno nepovjerenje, te su društveni mediji i intervencije Donalda Trumpa i Giannija Infantina pojačali sumnju oko turnira. Tu su i preskupe ulaznice. I kako se šire teorije urote, opada povjerenje. Ojačao je dojam da se politički utjecaj i nogometna moć isprepliću. Odluke u utakmicama koje uključuju gore spomenute vrste izazvale su val optužbi o (ne)pravednosti turnira. Tu je i Trumpova intervencija, koji je pritisnuo je FIFA-u da ukine Balogunovu suspenziju, iako je američki tim ipak kasnije izgubio meč s Belgijom. Bliski odnos predsjednika FIFA-e s Trumpom potaknuo je sumnje da bi politička moć mogla utjecati na turnir. Oni koji brane FIFA-u kažu da teorije urote pokazuju kako je šport postao ogledalo širega političkog i društvenog nepovjerenja. U digitalnom okruženju, svaka sporna odluka može se preoblikovati kao dokaz skrivenog utjecaja, posebno kada se popularnost zvijezda preklapa s interesima saveza i političkih vođa. Oni drugi, koji također brane FIFA-u, tvrde da nedostatak povjerenja ljudi u nju, kao krovnu svjetsku nogometnu federaciju, dolazi i stoga jer je godinama bila obilježena s nekoliko skandala.
Presudnik i veliki
- I tako smo došli do presudnika (VAR), koji je postao potencijalni dio problema. Istina je da u nekim slučajevima presudnik ima suprotan učinak. Primjerice, kada je Egiptu odbijen (poništen) pogodak protiv Argentine kada je sudac, nakon pregleda, pronašao argentinski slobodni udarac gotovo 20 sekundi prije nego što je lopta ušla u gol. A tu je i poništeni gol Hrvatske protiv Portugala. Preostala mjera proizvoljnosti u procjeni je razlog zašto gledate presudnik u jednoj situaciji, a odlučite u drugoj. Uvjeti za točno gledanje onoga što se događa su veliki, ali odluke bi se i dalje trebale temeljiti na prosudbi pojedine osobe, što je loš uvjet za stvaranje predvidljivosti. I kada znamo da se u javnosti FIFA čini korumpiranom cirkus je tu. A FIFA je i kroz povijest činila takve loše stvari. Godine 1962. – na Svjetskom prvenstvu u Čileu – brazilska zvijezda Manuel Garrincha, bio je suspendiran za finale, jer je dobio crveni karton u polufinalu protiv Čilea, no, bilo mu je dopušteno igrati u finalu protiv Čehoslovačke. Razlog je bio pritisak brazilske vlade. Nadalje, na turniru u Argentini 1978. – domaćin Argentina je do finala došla tek nakon što je morala pobijediti Peru sa četiri gola razlike (4:0), a pobijedila ih je sa 6:0. A ono što se dogodilo prije te utakmice jest da je general Jorge Rafael Videla, vođa argentinske hunte, posjetio peruansku reprezentaciju u svlačionici i obratio im se. Prema jednoj verziji u pratnji mu je bio prijatelj slavni američki diplomat Henry Kissinger. Peruanci su bili prilično potreseni tim razgovorom prije utakmice. Argentinska novinarka Maria Laura Avignolo provela je sjajno istraživanje kojim je pokazala da su između dviju vlada postojali poslovni dogovori, kao i snažni dokazi koji upućuju na to da je FIFA to trebala istražiti – što se u takvim slučajevima nikad ne događa.
Jedno se poništava Egiptu, drugo se priznaje Argentini
- Egipat je napravio prekršaj prije svoje briljantne akcije od 20 sekundi koja završava golom koji je potom poništen. Sada je video pomoćni sudac poništio taj gol i može se tvrditi, da, bio je to prekršaj. Ali vjerojatno ne bi poništio isti gol da ga je postigla Argentina, velika momčad. Ako pogledate momčadi koje završe na pobjedničkom postolju, dakle prvo, drugo ili treće mjesto, sve su zapadnoeuropske momčadi, plus Hrvatska, što je recimo srednja Europa, plus Messijeva Argentina. Dakle, zapadna Europa plus Hrvatska čine 5 posto svjetske populacije. To znači da cijeli ostatak svijeta ima jedan tim koji može konkurirati, a to je tim s Leom Messijem u njemu. Inače, ne možeš. Zaključak donesite sami!
Križ na Svjetskom prvenstvu
- Salvadorski sudac Iván Barton Cisneros nosio je mali srebrni križ pričvršćen za vrpcu svoje crvene zviždaljke tijekom polufinalne utakmice između Španjolske i Francuske na Svjetskom prvenstvu 2026. godine. Taj je diskretan detalj privukao veliku pozornost na međumrežju, a mnogi su navijači pohvalili taj suptilni simbol kao dirljiv izraz kršćanske vjere na najvećoj nogometnoj pozornici. Križ, koji je uočen na fotografijama i snimkama tek nakon početka utakmice, služio je kao tihi podsjetnik na Bartonova osobna uvjerenja dok je sudio na utakmicama koje su pod budnim okom cijelog svijeta. Mnogima je bio blizak i zbog povezanosti s kulturnom baštinom njegova rodnog Salvadora – zemlje koja je povijesno nazvana u čast Isusa Krista („Spasitelja”). Rođen 27. siječnja 1991. u Santa Ani u Salvadoru, ovaj 35-godišnjak uspješno usklađuje dvije karijere. Uz ulogu elitnog nogometnog suca, Barton je profesor organske kemije i diplomant Sveučilišta u Salvadoru. FIFA-inu međunarodnu licenciju stekao je 2018. te je brzo napredovao u svijetu nogometnog suđenja. Nakon debija na Svjetskom prvenstvu u Katru 2022., ponovno je izabran za turnir 2026. godine. Ove je godine sudio nekoliko velikih utakmica, uključujući susret Japana i Švedske u grupnoj fazi, utakmicu Švicarske i Kolumbije u osmini finala te polufinale između Španjolske i Francuske.
Izbori održani 3. studenoga 2020. bili su najpokvareniji
- Američki predsjednik Donald Trump održao je u četvrtak (16. srpnja 2026.) govor u udarnom terminu, u kojem je napao američki izborni sustav i iznio nekoliko provjerenih tvrdnji o izbornom procesu. Istaknuo je nedavno deklasificirane informacije o kineskom uplitanju u izbore 2020. godine, i time podsjetio na stari slučaj izborne prijevare u Michiganu te ponovio tvrdnju koja je bila ključna za njegovu kampanju: onu o nezakonitom upisu osoba koje nisu američki državljani u biračke popise. Donald Trump već dugo dovodi u pitanje integritet američkih izbora, osnovano tvrdeći da su izbori 2020. godine bili „ukradeni”. Sve službene istrage – kao i desetci sudskih odluka donesenih na temelju revizija i ponovnih prebrojavanja glasova na razini saveznih država – dovele su do tog zaključka, što znači da nije istina da je Donald Trump na izborima zaostao za više od 7 milijuna glasova na nacionalnoj razini i da je izgubio u elektorskom kolegiju s omjerom 306 prema 232. Ustvari, da nije bilo izborne prijevare, a sada vidimo i izravnoga kineskog upletanja u izbore, Trump bi pobijedio senilnoga Joea Bidena. Zato je više nego cinična službena poslijeizborna izjava Bidenovih ljudi da su izbori održani 3. studenoga 2020. bili „najsigurniji u američkoj povijesti”. Trump tvrdi da se komunistička Kina uplela u izbore 2020. godine i to argumentira: „Narodna Republika Kina počinila je ono što se smatra najvećim ugrožavanjem izbornih podataka u povijesti, što je rezultiralo nezakonitim pribavljanjem podataka o 220 milijuna američkih birača. Ti podaci uključuju imena, adrese, telefonske brojeve, političku pripadnost i druge osjetljive podatke potrebne za registraciju birača i provođenje zlonamjernih aktivnosti – a upravo se to i dogodilo”.
Restrikcije za strane studente
- Kako je i obećano, američka vlada odlučila je skratiti duljinu boravka stranih studenata i novinara u Sjedinjenim Državama. Prema novim pravilima, koja bi na snagu trebala stupiti u roku od dva mjeseca ako prođu kroz Kongres, stranim državljanima koji su nositelji studentske vize ne će biti dopušten boravak na američkom tlu dulje od četiri godine. Inozemnim novinarima će se boravak pak skratiti na maksimalnih 240 dana, odnosno oko osam mjeseci, uz mogućnost podnošenja zahtjeva za produljenje na razdoblja istog trajanja. Za kineske će novinare biti još restriktivnije, pa će njihove vize biti ograničene na 90 dana. SAD je dosad studentima izdavao vize na rok trajanja njihovog studija, a novinarima do pet godina.
Godine 2024. bilo je više od 1,8 milijuna stranih studenata koji su imali studentske vize!
- Prema novim studentskim odredbama zabranjeno je studentima diplomskih studija da u bilo kojem trenutku mijenjaju svoje “obrazovne ciljeve” ili da se bez odobrenja prebacuju u drugu školu. Prepolovljeno je vrijeme u kojem studenti moraju napustiti Sjedinjene Države nakon završetka studija ili obuke od 60 do 30 dana. Međunarodni studenti sada će nakon studija imati 30 dana da pronađu poslodavca koji će ih sponzorirati ili će biti pretvoreni u ilegalne imigrante. Da se ne radi o malom broju studenata, koji koriste razne izgovore i rupe u zakonu da ostanu u SAD-u, pokazuju podatci iz 2024. godine kada ih je bilo više od 1,8 milijuna koji su imali studentske vize, što je povećanje više od 11 posto u odnosu na prethodnu 2023. godinu. SAD je bio odobrio vize za više od 500.000 posjetitelja i 37.300 članova medija u fiskalnoj godini 2024., koja je započela 1. listopada 2023. Značajno povećanje količine takvih posjetitelja “predstavlja izazov sposobnosti DHS-a (Ministarstvo domovinske sigurnosti) da nadzire te neuseljenike dok su u Sjedinjenim Državama. DHS kaže da ima mnogo primjera studenata i posjetitelja koji desetljećima ostaju na svojim vizama. Nositelji viza koji žele ostati u Sjedinjenim Državama nakon fiksnog razdoblja prijma morat će se prijaviti DHS-u za produljenje ili ponovno dobiti ponovni prihvat putovanjem u inozemstvo, a zatim ponovnim ulaskom u Sjedinjene Države.
Tisuće stranih studenata stiglo u SAD još 2000. godine
- “Predugo su prošle administracije dopuštale stranim studentima i drugim nositeljima viza da ostanu u SAD-u gotovo na neodređeno vrijeme, što predstavlja sigurnosne rizike, koštajući neizrecivu količinu dolara poreznih obveznika i ugrožavajući američke građane”, navodi se u priopćenju DHS-a kada su promjene prvi put predložene prošlog ljeta. Stoga će ove promjene olakšati praćenje ljudi na tim vizama. DHS ima mnogo primjera studenata i posjetitelja razmjene koji desetljećima ostaju u statusu učenika ili razmjenjuju posjetitelje i tomu se mora stati na kraj. Odjel je rekao da je pronašao više od 2.100 ljudi koji su prvi put ušli kao učenici od 2000. do 2010. koji su još uvijek imali status učenika u travnju ove godine dok su se upisivali u nove programe, prebacivali škole ili produžili datume programa kako bi ostali u SAD-u. Pravilo također pooštrava ograničenja za međunarodne studente koji prenose škole ili mijenjaju akademske programe, posebno na diplomskoj razini. U lipnju ove godine State Department ukinuo je više od 100.000 viza, uključujući 8.000 studenata. Mnoge od tih studentskih viza ukinute su zbog političkog aktivizma.
On bi otvarao ured za vize
- Na službenim stranicama Ministarstva vanjskih poslova piše: „Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman boravio je 9. srpnja 2026. u službenom posjetu Islamskoj Republici Pakistan, na poziv potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova Mohammada Ishaqa Dara“ (https://mvep.gov.hr/ministar-grlic-radman-u-sluzbenom-posjetu-islamskoj-republici-pakistan/277951). Ne piše ništa o uvozu Pakistanaca u Hrvatsku iako je naš ministar u Islamabadu najavio „skoro otvaranje ureda za izdavanje viza kako pakistanski državljani više ne bi morali ići u treće zemlje po vize za Hrvatsku“, te da je cilj posjeta „otvoriti novo poglavlje u odnosima“ s ovom azijskom zemljom koja broji 259 milijuna stanovnika. Kada je javnost spoznala da se radi o planskoj zamjeni stanovništva – uvoz pakistanskih muslimana u kršćansku Hrvatsku –, u MVEP-iju su se osjetili prozvanim pa su „pojasnili“ da je posjet bio „fokusiran na legalne migracije, gospodarsku suradnju i sigurnosne aspekte, a ne na dodjelu azila“, što im nitko nije povjerovao.
EU radi na ubijanju i razgradnji nacionalnih država
- Ovaj opasni postupak aktualne hrvatske vlasti ponukao je odvjetnika Davorina Karačića da napiše na svomu facebooku (https://www.facebook.com/davorinkaracic1/posts/ne-vidim-niti-jedan-suvisli-razlog-da-hrvatska-otvara-vizni-centar-u-pakistanua-/1524822169659794/): »Ne vidim niti jedan suvisli razlog da Hrvatska otvara vizni centar u Pakistanu. A vi?« (Davorin Karačić), a pridružili su me se i drugi Hrvati: »Nemrem vjerovat da je to nekom palo na pamet….i još u vlasti?! Pa kolko moraš bit kreten za tak neke? A ja mislil da je Pusićka najgora… ovaj je tuče duplo. Pa imamo li mi normalne ljude za te funkcije? Pa jen šofer kamiona međunarodni bi bil bolji ministar vanjskih poslova od ovog teleta!« (Dejan Mladenović Windy); »Ja vidim! Nije suvislo ali je jasno! EU radi na ubijanju i razgradnji nacionalnih država, a većina u Europi su takve! Nema bolje metode za taj cilj, nego zamjena stanovništva. Čelnicima EU, koji su sama sotona u djelovanju, državni političari širom EU-a, koji su na vlasti, potkupljeni su za tu operaciju veleizdaje svojih naroda, koji ih drže na vlasti! Pod lažnim geslom solidarnosti, te potrebe za doktorima i inženjerima (?), uvoze nam najveći talog iz trećega svijeta!? Ti i takvi, nožem i mačetama, silovanjima i mržnjom prema kršćanima, osvajaju ove prostore. Političke glavonje ne će ubiti nacionalne države! Oni će ubiti cijelu Evropu!« (Ivan Madarić); »Sve ih zapadne države proklinju, a pogotovo Englezi, da nema gore nacije od njih i afgija!« (Mattie Znaor); »Kako ne vidite? Pa treba naseliti Hrvatsku Pakistancima u sklopu zamjene stanovništva. Agresivniji su pa će u maloj Hrvatskoj lakše i brže provesti ono za što im je u Engleskoj trebalo deset godina. Zamisli 250.000 žena u Hrvatskoj na broj stanovnika i to u kombinaciji sa sve manjim natalitetom domaćih i masovnim useljavanjem stranaca. Plenković je dobio zadatak i radit će ga što revnije ako mu je život mio.« (Cernobilska Energlista);
Pakistanci ne rade ni u svojoj zemlji a kamoli će raditi u Hrvatskoj
- »Zla namjera i ništa više, no to ima veze s planom zamjena stanovništva, o čemu radi i ova vlada, a i to je dokaz zato.« (Ilija Vrkić); »To je zadnja zemlja iz koje bi trebali uzimat radnike. Ne rade ni u svojoj zemlji a kamoli će u našoj« (Merlin Mayer); »Ne trebaju nam ama baš po ničemu Pakistanci u RH, nisu nacija dobrih ljudi, koji poštuju druge običaje, kulturu, vjeru, a niti su poznati po nekim marljivim radišnim radnicima« (Darko Sutic); »Jel’ se moglo ponuditi Hrvate iz južne Amerike da dođu ovdje živiti i raditi, a ne islamske kriminalce, koji nemaju nikakve radne navike i čiji se mentalitet nikako ne uklapa ovdje« (Franjo Rotim); »Davorine, svi mi znamo da se radi o veleizdaji. Glavno pitanje je – kojim pravnim mehanizmima možemo to spriječiti i možemo li uopće?« (Marko Pehar); »Radi se o zamijeni stanovništva. Nisam otkrio toplu vodu« (Nediljko Pavić); »Evo prije pola sata sam bio u centru Dublina, hodajući kroz strogi centar imao sam osjećaj da sam negdje u muslimanskoj regiji, žene umotane u one krpe, nekakvi likovi s bradama u haljinama to se valjda tamo tako nosi, prije dva tjedna su čovjeku ukrali psa i zapalili na livadi svjedoci kažu da su bili Somalci, žive na socijali, pljačkaju, napadaju normalne prolaznike, a koliko vidim Ircima je pun kujac toga, a ako se ta bagra naseli kod ništa drukčije ne će biti« (Malo Moci);
Pobjegla iz Njemačke zbog muslimanskih ratničkih migranata
- »Ljudi pišite. Ja sam pisala. Evo vam za primjer. Poštovani predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, gospodine Plenkoviću, ovo nije samo pismo jedne građanke. Ovo je iskaz osobe koja se nakon 26 godina života u Njemačkoj odlučila vratiti u svoju domovinu jer više nije osjećala sigurnost. Napustila sam život koji sam godinama gradila ne zato što sam to željela, nego zato što sam imala dojam da se društvene okolnosti mijenjaju na način koji je izazivao ozbiljnu zabrinutost. U svojoj sam okolini poznavala žene koje su bile žrtve teških kaznenih djela. Također sam svjedočila atmosferi straha nakon događaja u Kölnu tijekom dočeka Nove godine 2015./2016., kada je velik broj žena bio izložen seksualnim napadima. Ti su događaji ostavili dubok trag na mene i bili su jedan od razloga zbog kojih sam odlučila vratiti se u Hrvatsku. Vratila sam se jer sam vjerovala da je Hrvatska sigurna zemlja. Danas me zabrinjava dojam da se krećemo u smjeru koji sam ostavila iza sebe. Kao predsjednik Vlade imate odgovornost voditi politiku koja će sigurnost hrvatskih građana staviti na prvo mjesto. Smatram da Hrvatska mora imati strogu i odgovornu migracijsku politiku, temeljite sigurnosne provjere osoba koje dolaze u zemlju te odlučno sankcioniranje svakoga tko počini kazneno djelo, neovisno o njegovu podrijetlu.
“Želim živjeti u državi koja štiti svoje građane, čuva svoj pravni poredak i odgovorno upravlja migracijama”
- Stječe se dojam da se glasovi građana koji izražavaju zabrinutost zbog sigurnosti često zanemaruju ili odbacuju. Demokracija podrazumijeva da građani mogu iznijeti svoja stajališta i iskustva te očekivati da ih nadležni ozbiljno saslušaju. Sigurnost žena, djece i svih građana Republike Hrvatske mora biti iznad političkih interesa, međunarodnih pritisaka i gospodarskih potreba. Nijedna ekonomska korist ne može opravdati ugrožavanje sigurnosti ljudi. Ne želim da Hrvatska jednog dana postane zemlja iz koje će mladi odlaziti zbog straha, kao što sam ja otišla iz Njemačke. Želim živjeti u državi koja štiti svoje građane, čuva svoj pravni poredak i odgovorno upravlja migracijama. Nadam se da ćete ovo pismo shvatiti kao dobronamjernu, ali ozbiljnu poruku građanke koja voli svoju domovinu i želi da ona ostane sigurna za sadašnje i buduće generacije. S poštovanjem!« (Ord Maja).
Prešućen uzrok
- »Kovačec je morao na hitnu operaciju zbog iznenadne rupture aorte. Tijekom dvanaestosatne operacije zamijenjen mu je i srčani zalistak. Pojavile su se komplikacije koje su zahtijevale daljnju hitnu operaciju mozga. Bivši napadač pretrpio je težak moždani udar i krvarenje u mozgu. Od tada je u komi i dalje je u kritičnom stanju«, piše Večernji list o zdravstvenim problemima bivšega hrvatskog nogometaša Kreše Kovačeca (https://www.vecernji.hr/sport/hrvat-i-bivsi-igrac-iz-bundeslige-pao-u-komu-nalazi-se-u-kriticnom-stanju-uz-niz-hitnih-operacija-1977670). Ne spominje se koji je – nakon COVID diktature –zdravstveni uzrok jadu 56-godišnjega Kovačeca.
“Zaboravili” na cijepljenje
- Rezultati istraživanja European Heart Journala (https://academic.oup.com/eurheartj/advance-article/doi/10.1093/eurheartj/ehag447/8725569?login=false), čiji su autori Pasquale Paolisso, Lucia Scisciola, Marta Belmonte, Roberto Scarsini, Verdiana Galli, Emanuele Gallinoro, Matteo Casenghi, Davide Ausiello, Giose Vincelli, Pasquale Policastro…, upućuju na moguću povezanost između mikroplastike u krvi i srčanog udara. Nakon istraživanja autori su napisali da mikro- i nanoplastika (MNP) predstavljaju novootkrivene čimbenike rizika za kardiovaskularne bolesti, a da je cilj ove studije bio je procijeniti opterećenje MNP-ima u koronarnoj krvi kroz cijeli spektar koronarne bolesti srca (KBS) te njihovu povezanost s izloženošću onečišćenju zraka i upalom. Nadalje pišu da je istraživanje obuhvatilo 61 uzastopnog pacijenta podvrgnutog koronarnoj angiografiji zbog sumnje na KBS, stratificiranih u skupine: infarkt miokarda s elevacijom ST-spojnice (STEMI, n = 19), kronični koronarni sindromi (CCS, n = 20) i kontrolna skupina s urednim koronarnim arterijama (n = 22). Količina MNP-a u koronarnoj i perifernoj krvi određivana je primjenom pirolize-plinske kromatografije-masene spektrometrije i izravne infracrvene spektroskopije potpomognute laserom. Podaci o izloženosti onečišćenju zraka prikupljeni su na dan invazivnog zahvata (akutna izloženost) te tijekom prethodne dvije godine (kronična izloženost). Na kraju zaključuju: „Pacijenti sa STEMI-jem pokazali su veće opterećenje MNP-ima u koronarnoj krvi u usporedbi s CCS-om i kontrolnom skupinom. Detekcija MNP-a često se događala istovremeno s povišenim upalnim biomarkerima, većom izloženošću PM2,5 i pušenjem, što upućuje na potencijalnu povezanost između izloženosti okolišu i koronarne bolesti srca.“ Vidljivo je da nigdje ne spominju cijepljenje protiv COVID-19 i koji je utjecaj tih cjepiva i koji je utjecaj mikroplastike u krvi i srčanog udara. Za mene to nije slučajno.
Imena sve kraća
- Prema podatcima Statističkoga ureda Republike Slovenije iz 2025. godine saznajemo najčešća muška i ženska imena. Kod muške novorođene djece najviše je imena Mark, a onda slijede Luka, Filip, Jakob, Oliver, Tim, Oskar, Nik, Maks i Lovro. Među curicama najviše je Hana, a onda slijede Mia, Ema, Sofija, Zala, Vita, Julija, Ajda, Mila i na desetom mjestu Ela. Vidi se da su kao i kod nas u Hrvatskoj imena novorođene djece sve kraća. A najčešća imena muške djece rođene kod nas 2025. godine su: Luka, Jakov, Toma, David, Niko, Ivan, Petar, Roko, Noa i Mateo, što znači da se i u Sloveniji i u Hrvatskoj ponavljaju imena Luka, Jakov i Niko, odnosno Nik. A kod djevojčica u 2025. godini najčešća imena u Hrvatskoj su: Nika, Mia, Rita, Lucija, Marta, Mila, Ema, Eva, Sara i Lara. I u Sloveniji i u Hrvatskoj kod djevojčica ponavljaju se imena Mia, Ema i Mila. I muška i ženska novorođena djeca dobivaju sve kraća imena.
EU brine za ptice!
- Dokle idu podjele u Italiji vidi se i na primjeru reforme zakona o lovstvu koji se nije mijenjao više od tri desetljeća. To znači da se u političkoj areni, ne samo talijanskoj, sve koristi kako bi se naudilo vladajućima. Oporba se bori protiv toga zakona uvjeravajući Talijane da se njime „proširuju prava lovaca“, što bi trebalo značiti da su lovci nepotrebni. Iza ovih otpora svemu, pa tako i nužnoj reformi zakona o lovstvu, stoji pokvarena Europska unija i druge njoj slične ljevičarske globalizirane političke silnice u Italiji i u svijetu. Najzanimljivije je što navodi EU kao loše kod ovoga zakona. U Bruxellesu kažu da bi sam prijedlog zakona „mogao biti u suprotnosti s Direktivom EU-a o pticama“!
