Hrvatski Fokus
Uvodnik

Šeks i Plenković vraćaju nas u “olovna vremena”

Nema slučaja, "afera masoni" je proizašla iz političkoga laboratorija

 
 
• Kampanja za izbor čelnih ljudi u HDZ-u protječe očekivano. Svi oni koji su protiv Andreja Plenkovića i njegove bezlične klike na svakom su koraku izloženi nasilju od strane aktualnoga čelništva. Članovi HDZ-a "na terenu" su najranjiviji i najizloženiji prijetnjama da ne smiju svoj glas dati Miri Kovaču, Ivanu Penavi, Davoru Ivi Stieru, Tomislavu Tolušiću, Milijanu Brkiću… Kada članovi mladeži HDZ-a u Vinkovcima ili Križevcima prikupe potpise za Kovača ili Penavu, aktualno vodstvo stranke u tim mjestima na njih vrše neviđeni pritisak i bacaju potpisane liste u koš. Najdalje je otišao "doajen" političke scene Vladimir Šeks – i sâm nekada proganjan od ondašnjih političkih moćnika – i u stilu jugokomunističkih glavešina progonima i zatvorima prijeti Miri Kovaču, kandidatu za predsjednika HDZ-a. Šeks je priprijetio Kovaču da neka se pripremi nakon izbora i potraži odvjetnika, što je više od obične prijetnje. Ali nije to nešto najgore, daleko opasnija je Plenkovićeva izjava da se je Šeks samo šalio. Od paža Gordana Jandrokovića, koji je rekao da nema pritisaka na pobunjene HSZ-ovce, nismo ništa drugo ni očekivali osim laži i podilaženju "velikom vođi".
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/02/LodgeRoomEast_small.jpg
Vinko Šunde, prijatelj pokojnog Eugena Laxe, posvjedočio je na suđenju Ivi Sanaderu da je Laxa bio ogorčen HDZ-ovom vlašću i nazivao je »bandom koja će uništiti Hrvatsku« (Hinina vijest od 31. V. 2012.; http://www.novilist.hr/Vijesti/Crna-kronika/Eugen-Laxa-je-tvrdio-Hrvatskom-vlada-banda-koja-ce-ju-unistiti). Od tada je proteklo gotovo osam godina i nije Šunde daleko od istine. Mnogima od nas čini se da je stanje još gore. Vinko Šunde povezao se s Eugenom Laxom samo kako bi zajednički djelovali oko povrata  imovine oduzete u komunističkoj Jugoslaviji. A tko je Eugen Laxa? Sin Vladimira Laxe (Sisak, 21. I. 1870. – ?, 1945.), hrvatskoga generala koji je ratovao u Prvome svjetskom ratu i bio višestruko odlikovan, a u Drugome svjetskom ratu bio je general u Hrvatskom domobranstvu. Uhićen je na Bleiburgu i kao 75-godišnjak pogubljen na nepoznatom mjestu od strane jugokomunističko-partizanskih ubojica. Eugen Laxa bio je hrvatski domoljub kao i njegov otac. Za potrebe hrvatskoga konzulata u Brazilu besplatno je ustupio svoju odvjetničku kancelariju u São Paolu te i obiteljsku kuću pored koje je bila i privatna crkvica. »Ista vlast Laxi je oduzela imovinu i odbila mu je vratiti. Povrat su dobili jedino suradnici UDBE«, rekao je Šunde.
 
• Osim Eugena Laxe nekada u Brazilu u toj se državi nalazi i Milan Knezović, hrvatski misionar. Kao župnik župe sv. Sebastijana u gradu Barra Mansi, u pokrajini Rio de Janeiro, u biskupiji Volta Redonda. I on je progovorio o masonstvu i između ostaloga ustvrdio: »Isus Krist se ne uklapa u masonstvo. To je deizam, vjera u boga razuma, inteligentnoga, koji sve kontrolira. To nije vjera u Boga ljubavi« i dodaje: »Od šezdesetih do kraja osamdesetih (u XX. stoljeću, op.a.) u Brazilu je bila vojna diktatura. To je bilo vrijeme progonstva, slično kao u komunizmu u Hrvatskoj. Ljudi su nestajali, ubijani. Crkva je tada bila proganjana. Masonstvo uzima boje crno i bijelo, simbol da Bog može biti dobar i zao. Znači, čovjek se stavlja u položaj boga, da on kroji sudbinu drugoga ili cijeloga naroda. To je stvarnost koju treba znati, činjenično, ali ne da se zastrašimo« (Glas Koncila, 24. VII. 2017.; https://www.glas-koncila.hr/svjedocanstvo-o-milana-knezovica-hrvatskoga-misionara-u-brazilu/). Masonstvo je u Brazilu javno. Tik do njegove župne crkve nalazi se masonska loža. »Puno njih i ne zna u što ulaze. Uđu u masone jer je to elitni status«, kaže Knežević. »Mjesnu bolnicu, koja se zove 'Sveta kuća', vode masoni. Svi liječnici u njoj su masoni, ali nikad nitko ne će reći: 'Ja sam mason'«, pojašnjava Knežević. Za razliku od naših masona koji se hvale.
 
• Ovi događaji oko masona u hrvatskoj politici i društvu općenito nisu slučajno baš sada u žarištu događanja. Ne treba biti jako pametan pa spoznati komu ova tzv. masonska afera koristi. Dakako aktualnom prvom čovjeku hrvatske politike – Andreju Plenkoviću. I nije isključeno da je cijela ova afera iskonstruirana i gurnuta u javnost samo da Plenković i njegova sljedba i dalje vladaju HDZ-om i Hrvatskom. Sve ostalo je nebitno. A da je hrvatska politička scena bila isprepletena masonima razne vrste i iz raznih loža, potvrđuju i događaji iz Drugoga svjetskog rata i tadašnji politički i vjerski akteri, poput Ivana Šubašića, Mate Jakšića, Ivana Ribara, Moše Pijade, Svetozara Rittiga
 
• Dragan Kukavica, veliki meštar Velike lože Hrvatske u intervjuu Večernjem listu 6. X. 2013. izjavio je da je "u svakoj hrvatskoj vladi bilo masona pa je tako i sada u Milanovićevoj". (https://www.maxportal.hr/vijesti/milanovc-je-2009-zelio-postati-mason-rijecka-loza-ga-je-odbila-pogledajte-zasto/?fbclid=IwAR2G8B-e8lpbNYsCSNShYhzpeHyI4XEiy7RXmDirnRPDRaHohiIir3qJLm8). A i sâm Zoran Milanović je, nakon gubitka izbora 2007., pokušao postati član masonske lože u Rijeci. Kao i često prije, Milanović je i tu pogriješio jer nije uputno nuditi se masonima. Masoni sami pozivaju, i, navodno, nisu ga pozvali. A ako nisu prije, sada nakon što je postao hrvatski predsjednik, velika je vjerojatnost da će biti pozvan u tu sljedbu.
 
Andrej Plenković je nedavno izjavio da je šteta što je ukinuta sigurnosna provjera dužnosnika, što je kao i štošta drugo što on govori – laž! Prema člancima 8. stavak 1., 10. stavak 1. i 13. stavak 1. Zakona o sigurnosnim provjerama (Narodne novine, 86/12), dužnosnici spadaju u skupinu osoba koje podliježu sigurnosnoj provjeri. Nemoguće je da Plenković i Davor Božinović to ne znaju. Naprotiv znaju ali formalno ne provode sigurnosnu provjeru kandidata za ministre, nego podatke o njima čuvaju kao potencijalno sredstvo za ucjenu i prisiljavanje na ostavku kad tijekom mandata neki ministar postane nepoćudan, odnosno da se smjenjivanjem ministara zavara javnost i odgovornost prebaci na ministre! Svi propusti, pogrješke (ne mogu se nazvati delikti, jer za nikoga osim Lovre Kuščevića DORH nije pokrenuo istragu!) nastali su prije nego ih je mandatar Plenković predložio Saboru kao kandidate za ministre. Znači da je on i odgovoran za njihov izbor za ministre jer: a) formalno nije proveo sigurnosnu provjeru; odnosno b) provjera je stvarno provedena, ali su Plenković i Božinović podatke zadržali za sebe da im kada bude potrebno posluže za ucjenu i smjenjivanje ministara! To su izvorne čekističko-staljinističke i udbaške metode. Plenković uvijek igra "dvostruki pas" – "dvostruko dodavanje", hrvatski rečeno; u Rimu tobože lobira kod Pape za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca, a u Zagrebu zajedno s "gremijem" i dubokom državom radi suprotno! Stepinčevoj kanonizaciji nisu zaprjeka samo SPC i država Srbija, nego i "antife" u Zagrebu odnosno Budimir Lončar, Josip Manolić i ostali iz "gremija" jer stalno prikriveno preko medija i "službi" djeluju na Papu da ostane kod odgode te kanonizacije!
 
• Naprijed sam ustvrdio kako postoji poveznica između aktualnoga predsjednika Vlade i HDZ-a Andreja Plenkovića i ovih afera oko masona koje su premrežile hrvatsku političku, sudbenu, znanstvenu, informacijsku, gospodarsku, obavještajnu i društvenu scenu. Iz svega proistječe da je Plenković kao mandatar Vlade u dva dijela i dva sastavljanja znao i morao znati koga postavlja na koju dužnost. Tako kada danas kaže da nije bio upoznat s pripadnošću masonstvu dojučerašnjeg glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića (Zagreb, 1966.), onda ne govori istinu. I kada bi i govorio istinu, to je onda još pogubnije za hrvatsku državu, jer bi time potvrdio da je nesposoban prikupiti podatke od obavještajne zajednice i koristiti ih u svrhe očuvanja hrvatskoga suvereniteta. A o Jeleniću treba znati kako on nije slučajno postavljen na dužnost glavnog državnog odvjetnika, nego da je u pitanju "crnićizacija" hrvatskoga odvjetništva, jer osim smijenjenoga Jelenića iz Dugoga Sela su i Jadranko Crnić (Zagreb, 25. III. 1928. – Zagreb, 4. IV. 2008.) i njegov sin Ivica Crnić (Zagreb, 9. I. 1951.) ne će priznati. Obojica suci.
 
• I za Stipu Mesića kažu da je mason. Jer da nije mason nikada ne bi bio što je onako lijen i nesposoban bio. A bio je i dvaput hrvatski predsjednik. Ako je Mesić mason, onda nije čudno da je i on – kao i Miroslav Ćiro Blažević – snimio spot za velikosrpsku stranku u Hrvatskoj – SDSS. Osim Ćire i Stipe spot za Milorada Pupovca i njegovu stranku snimio je i Nikica Gabrić. Ako je Gabrić priznao da je mason, nije isključeno da je i Mesić mason. A i Ćiro je snimao spot za Srbe…
 
• Idemo dalje, ako Stipe Mesić nije mason, u jako je prijateljskim odnosima s masonom Nikicom Gabrićem. Još davno, 13. II. 2009., 24sata pisao je: »Predsjednik je dalekovidan i razmišlja o operaciji očiju. Predsjednik Mesić je u četvrtak na otvorenju poliklinike Svjetlost otkrio kako je dalekovidan, ali i da razmišlja o nekom zahvatu u novoj klinici« (https://www.24sata.hr/news/predsjednik-je-dalekovidan-i-razmislja-o-operaciji-ociju-102277). Povod ovom napisu u ovom novinarskom grotlu bio je Mesićev posjet Gabriću i pohvala i Gabrića i Svjetlosti: »U ovom dijelu Europe Svjetlost nema konkurenciju«. Samo se prijatelji ovako štuju i hvale. Posebno oni koji su još usto i – "dalekovidni".
 
• Tko je tko u hrvatskom masonstvu može se vidjeti na više načina. Samo je važno pratiti događanja, glamour. Na proslavi 20. obljetnice oftalmološke klinike Svjetlost 23. II. 2018. uz vlasnika klinike Nikicu Gabrića bili su tadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, crnogorski predsjednik Filip Vujanović, bivši predsjednici Stjepan Mesić i Ivo Josipović, bivša predsjednica Vlade Jadranka Kosor… (https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/tko-je-sve-bio-na-proslavi-dvadeset-godina-svjetlosti-foto-20180223/slika-ba90383a02cfaef2644309d5762428b8)
https://res.cloudinary.com/glashrvatske/w_760,h_428,c_fill,ar_16:9,g_auto,f_auto,q_auto:best/v1580711987/bqmdg73rakwd7bfvnke8
• Bolji poznavatelji masonstva kažu da naslovnica Hrvatskoga iseljeničkog zbornika 2020. po dizajnu djeluje masonski. Je li to baš tako, utvrdite sami na slici.
 
• Sramna ceremonija ustoličenja Zorana Milanovića na dužnost hrvatskoga predsjednika na Pantovčaku je iza nas. Prošla je očekivano obezvrjeđivanjem i Hrvatske i dužnosti predsjednika. Budući se je znalo kako će ova oskudna i manjkava ceremonija protjecati svi oni malobrojni koji su u njoj sudjelovali svojom nazočnošću djelomice su sukrivci za javno sramoćenje hrvatske države. U tu sramotu na Pantovčaku ulazi i bijedna izvedba hrvatske himne uvijek otkvačene nekadašnje pjevačke dive Josipe Lisac, a i Milanovićevo plagiranje stihova iz pjesme jugoslavenske (čitaj: srbijanske) rock skupine Ekaterina Velika. Milanovićev predsjednički mandat započeo je bijedno i sramotno, a kako će završiti ne treba niti sumnjati. Sljedećih pet godina pred njim je lijepa prilika za neometana pogodovanja i bogaćenje na račun hrvatskih poreznih obveznika.
 

Marijan Majstorović

Povezane objave

Zašto nisu uhićeni Đuro Sessa i druga dva osječka suca?

hrvatski-fokus

Bez tri boda s Mađarima ništa od plasmana

HF

Došao kraj petnaestogodišnjim lutanjima balkanskim gudurama

HF

Lustracija ili “suočavanje s prošlošću”

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više