Sve se žrtvuje da se Hrvatska potpuno umrtvi i prilagodi svjetskom liberalno-kapitalističkom globalizmu
- Otkada je svijeta i vijeka bilo je otpada, a bilo je i „ilegalnoga otpada“. U novije vrijeme, od kraja 1970-ih i tijekom 1980-ih godina, dolazi do mnoštvene pojave ilegalnoga otpada i prekograničnoga šverca opasnim tvarima diljem svijeta. To je bio povod da razvijene države uvedu stroge zakone za zaštitu okoliša, pa je legalno zbrinjavanje otpada postalo preskupo, što je potaknulo kriminal na iseljavanje otpada u siromašnije zemlje. Dakle, problem nije samo u otpadu, nego i u nametanju strogih globalizacijskih pravila igre koja se birokratski nazivaju moderni ili suvremeni „zakoni o zaštiti okoliša“ u industrijaliziranim državama Zapada. Prvi skandali postali su vidljivi kada su 1980-ih godina otkrivene bešćutne zapadne kompanije koje su tajno i ilegalno izvozile toksični i kemijski otpad u države u razvoju. Siromašnije države.
Slučaj “Koko”
- Poznat je slučaj Koko iz 1988. kada je tisuće tona otrovnog talijanskog otpada odvoženo u daleku Nigeriju, što je potaknulo globalnu osudu prakse poznate kao „toksični kolonijalizam“. Godinu dana kasnije donesena je od strane UN-a Baselska konvencija od 22. ožujka 1989. radi međunarodne kontrole i zabrane prekograničnog kretanja opasnog otpada. U 2010-im godinama otpada su se dohvatile ili primile organizirane kriminalne skupine koje su preusmjeravale šverc elektroničkog i plastičnog otpada prema Aziji i Africi. U igru se 2018. uključuju i Kinezi i uvode, makar formalno, zabranu uvoza plastičnog otpada (National Sword Policy), nakon čega se ilegalni tijekovi prelijevaju na druge regije. U današnje vrijeme ekološki kriminal i trgovina otpadom ostaju među najunosnijim oblicima međunarodnog kriminala.
Mreža povezanih tvrtki
- I tako dolazimo do ilegalnoga odlagališta otpada kod bivšeg silosa PPK Velebit u Gospiću u koji se godinama dovozio miješani tehnogeni, medicinski, električni i plastični otpad iz Hrvatske (između ostalog spominjani su dobavljači i bolnice iz domaćih krajeva poput Zadra i Zaboka) te iz inozemstva, ponajprije iz Slovenije, Italije i Njemačke. Navodno i iz drugih država, ali se zasad u javnosti ne zna kojih. Došlo je i do istraga USKOK-a i Europola koje su utvrdile da je mreža povezanih tvrtki (poput Tipos Resurs) pod vodstvom osumnjičenog poduzetnika organizirano dovozila i zakapala oko 37.000 tona opasnog i neopasnog otpada. Saznajemo da se u Liku iz Slovenije, Italije i Njemačke uvozio mljeveni otpad i plastika. Tu su i razni domaći gospodarski subjekti i ustanove, koji su u Liku dovozili medicinski i drugi otpad s domaćeg tržišta. Tko je stajao iza svega toga? Neki koji više znaju vele da su u pitanju mreže domaćih tvrtki koje su lažno prikazivale opasni otpad kao materijal za recikliranje.
Šinceki
- Ostaje pitanje ima li osumnjičenih za ilegalno zbrinjavanje i zakopavanje oko 37.000 tona opasnog otpada u Gospiću? Mediji kažu da se sumnjiče Josip Šincek i njegova žena Monika Šincek, direktorica tvrtke Tipos Resursi i da su protupravno zaradili oko 4 milijuna eura. Pod istragom su i neki lokalni službenici zbog zlouporabe položaja pri izdavanju dozvola. Osim Josipa i Monike Stevanović Šincek, koji su navodno organizirali uvoz, skladištenje i lažiranje dokumentacije za otpad preko svoje tvrtke, osumnjičen je i Jerko Kostelac, službenik Ličko-senjske županije osumnjičen za također navodnu zlouporabu položaja pri izdavanju dozvola.
Tipos Resurs je u stečaju!
- Sada se s pravom postavlja pitanje gdje je tu politika? Gdje je vlast? Jer uvijek su politika i oni koji vladaju tamo gdje ima interesa. Već dulje vrijeme na kriminal oko ovoga „zbrinjavanja otpada“ upozoravao je oporbeni političar Zvonimir Troskot iz Mosta. Javno je prozivao i veće kompanije za reciklažu i gospodarstvenike (poput CE-ZA-R-a u vlasništvu Petra Pripuza i Željka Teufela), no iz prozvanih tvrtki odbacuju optužbe navodeći da poslovanje obavljaju u skladu s važećim dozvolama. U javnosti se u kontekstu afere spominjao i bivši glavni državni inspektor Andrija Mikulić, kojeg je osumnjičeni Šincek optužio da je tražio mito kako bi inspekcija zatvorila oči (što je Mikulić oštro negirao). I tu dolazimo do maloga apsurda. Naime, sporna tvrtka obitelji Šincek Tipos Resurs iz Varaždina je danas u stečaju (https://www.companywall.hr/tvrtka/tipos-resurs-doo-u-stecaju/MM1Jdd9Y).
Ministrica “mrtva-hladna”
- Luka Balen, direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, kaže u medijima da se u slučaju Gospića radi o višegodišnjem nezakonitom, ilegalnom odlaganju otpada (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/gospic-plan-sanacije-rokovi-opasni-otpad-luka-balen-15736378). Ministrica zaštite okoliša Marija Vučković ne bavi se pitanjima tko je kriv, tko je odgovoran, nego, mrtva hladna, najavljuje postavljanje dodatnih istražnih bušotina i pojačano praćenje podzemnih voda na području ilegalno odloženog otpada u Gospiću. Ona doslovno kaže: „Ilegalno odloženi otpad u Gospiću bit će pravodobno saniran!“, što bi trebalo značiti da nema nikakve njezine odgovornosti. I predsjednik Vlade Andrej Plenković ne smatra se odgovornim i odbacuje izravnu političku ili osobnu odgovornost za ilegalno odlagalište opasnog otpada u Gospiću. Ističe da su za istragu nadležni DORH i USKOK. Jedino oporbene stranke i kritičari smatraju Vladu i Plenkovića politički odgovornima za tromost i korumpirani sustav nadzora. Plenković tvrdi da oporba stvara nepotrebnu histeriju i paniku među građanima Gospića te napominje da analize pokazuju kako nema opasnosti za pitku vodu. Njegova Vlada poručuje da će se problem riješiti kroz zakonsku proceduru i stručnim radom, a ne pod medijskim ili političkim pritiskom.
“Sukladno”
- U međuvremenu ispitana je voda u Gospiću i okolici. U izvješću HZJZ-a navodi se da se radi o vodi iz razvodnog sustava, odnosno vodovodne mreže, a konačna ocjena uzorka je “SUKLADNO”. Dakle, voda je zdrava za piće, jer nijedan od 20 analiziranih PFAS spojeva, poznatih i kao “vječne kemikalije”, u tom uzorku nije kvantificiran iznad granice od 0,0015 mikrograma po litri. Isto vrijedi i za zbroj PFAS-ova. To je ponukalo čitatelje na portalu Index da napišu neke zanimljive komentare (https://www.index.hr/amp/vijesti/clanak/imamo-dokument-ovo-je-nalaz-vode-iz-gospica/2822984.aspx): »Neka daju analizu iz slavina u stanovima Gospićana«, preporučuje komentator Sacko Listran. »Nije mi jasno zašto Gospićani sami ne naruče kit za testiranje na PFAS iz Njemačke (košta 180 – 200 eura), pa sami provjere “istine” koje im javljaju HDZ-ovi raznorazni “instituti”?«, dodaje Josip Kragić. »Ministrica Vučković je rekla između ostaloga i da su poslali upite na 62 adrese u Europi … (https://www.telegram.hr/politika-kriminal/ministrica-vuckovic-nemamo-gdje-zbrinuti-otpad- iz-gospica-poslali-smo-upite-na-62-adrese-u-europi/) a ako se dobro sjećam radi se i o otpadu iz drugih zemalja Zapadne Europe. Kako se taj otpad našao u Hrvatskoj kada mi nemamo rješenja za zbrinjavanje svog takvog otpada? JASNO KAO DAN – OTPAD I DOMAĆI I UVEZENI NIJE ZBRINUT NA PROPISAN NAČIN NEGO JE ZBRINUT UZ NAPLATU PO PROPISU, A ZBRINUT NIJE. U zemljama iz kojih je uvezen iz njih je izvezen ali se u svojim zemljama ne usude napraviti ovo što nama nije problem, jer … lova je super«, podsjeća Buba Mačić.
PFAS spojevi
- »Možda će se doći do zaključka da je voda sada zdravija nego prije. Sve je moguće«, šali se d k. »Bilo bi zanimljivo vidjeti analizu vode koja se pije u Zagrebu, Splitu, Karlovcu, Osijeku, Rijeci…«, preporučuje august šenuo. »Ako već pišete o tim PFAS spojevima onda upozorite narod na puste kuhinjske pribore koje koriste te kemikalije koje narod unosi u tijelo u daleko većim količinama«, upozorava Novi korisnik. »Zadnjih dana smo se naslušali i načitali raznih “stručnjaka” iz oporbe i novinarstva koji su širili paniku i čitavu Liku proglasili zagađenom i otrovanom, sve zapakirano u političke poruke. Tu svakako postoji kaznena odgovornost zbog širenja lažnih vijesti i izazivanja paniku, kad i Index piše da se Ličani koje piti vodu«, podsjeća N S da ni mediji nisu nevini.
O migracijama
- Nenad Bakić, hrvatski matematičar, poduzetnik i ulagač od oca iz Ravnoga Rašća na Banovini južno od Gline i majke iz Josipdola iz sjeverne Like napisao je za Index analizu na osnovi podataka Državnoga zavoda za statistiku (DZS) o migracijama za 2025. godinu i predočio javnosti da se od 2009. do 2021. iz Hrvatske više Hrvata iselilo nego doselilo, a da se u Hrvatsku od 2022. do 2025. više ljude doselilo, nego Hrvata iselilo (https://www.index.hr/vijesti/clanak/na-interaktivnom-grafikonu-pogledajte-tko-se-doseljava-a-tko-iseljava-iz-hrvatske/2817828.aspx?index_tid=1103097&index_ref=clanak_vijesti_najnovije_d). U proteklom razdoblju od 2022. do 2025. doselilo se 92.437 osoba. Trend je sljedeći: manje se Hrvata iseljava, a više se stranaca useljava i tako smo došli do pozitivnoga salda.
Doseljavanja i iseljavanja
- Najviše se stranaca doseljava u Liku i priobalne županije, a najmanje u Slavoniju. Prijašnji migracijski saldo od 2001. do 2008. bio je pozitivan, a nakon 2009. postaje negativan. Iseljavanje se pojačava nakon ulaska Hrvatske u EU 2013. i otvaranja njemačkog tržišta rada 2015. Godine 2017. iselilo se 47.352 osobe. U razdoblju od 2009. do 2021. neto odljev iznosio je 122.781 osobu. Od 2022. saldo je ponovno pozitivan: doseljavanje 2024. doseže 70.391 osobu, a 2025. iznosi 56.665, uz saldo od +19.180. Do 2017. među doseljenima su prevladavali hrvatski državljani; udio stranaca te je godine bio 49 posto. Do 2023. udio stranih državljana narastao je na 84 posto, a 2025. iznosi nešto manje, 70,3 posto. U razdoblju od 2016. do 2025. doselilo se 312.491 stranih državljana, a odselilo 112.573.
Saldo hrvatskih državljana godine 2025. prvi put pozitivan
- Broj hrvatskih državljana koji se iseljavaju smanjuje se od 2017., kada je iznosio 45.367, na 13.138 u 2025. Broj povratnika 2025. iznosi 16.843. Saldo hrvatskih državljana time je 2025. prvi put pozitivan, +3.705. Struktura doseljenih prema zemljama promijenila se u posljednjih pet godina. Azija je 2025. najveći pojedinačni izvor s 16.036 doseljenih, u odnosu na 4.358 u 2021. i 26.601 u 2024. Iz Bosne i Hercegovine 2025. doselilo se 4.915, a odselilo 4.391 osoba, uz saldo od +524. U istoj godini u Aziju je odselilo 9.190 osoba, više nego u Bosnu i Hercegovinu i Srbiju zajedno (8.055).
Andrej Plenković: Auf Wiedersehen und gute Reise! (Doviđenja i sretan put!)
- Doseljeni su pretežno mladi. Polovica doseljenih 2025. mlađa je od 35 godina, a 54 posto je u radnoj dobi od 20 do 39 godina. Muškarci čine 66 posto doseljenih. Od doseljavanja stranaca najbolje je prošla Splitsko-dalmatinska županija (+3.135), Istarska (+2.818), Grad Zagreb (+2.484) i Primorsko-goranska (+2.323). Sisačko-moslavačka jedina ima negativan saldo s inozemstvom (−252). Slavonske županije imaju negativan međužupanijski saldo. Ukupna promjena broja stanovnika ovisi o prirodnom prirastu i migracijskom saldu. Od 2011. prirodni pad iznosi 246.651 osobu, a migracijski saldo −23.997 osoba, ukupno oko 270.000. Migracijski saldo premašuje prirodni pad prvi put 2023. (ukupna promjena +11.073) i 2024. (+12.383). Godine 2025. ukupna promjena iznosi +1.652. Ovo su suhe statističke brojke, a kako se one doživljavaju i tumače kod običnih Hrvata vidimo na nekoliko komentara: »Plenković, kome ne valja: “Auf Wiedersehen und gute Reise”. To je politika koja je dovela do poraza hrvatskog stanovništva« (hura kraken); »Ako su brojke točne, rezultati su za Hrvatsku alarmantni i tragični! Je li moguće da je apsolutni broj iseljenih iz Hrvatske veći od onih iz cijele Azije?! Plenković za ovo mora dati ostavku, jer je očito glavni uzrok i krivac za bijeg Hrvata iz zemlje u kojoj teče med i mlijeko« (Ivo Peros); »Nema veze s ljevicom ili desnicom oboje, HDZ i SDP su krivi sa katastrofalnim demografskim rezultatima. HDZ na čelu s Plenkovićem je više kriv jer je u boljem ekonomskom razdoblju i duže bio na vlasti« (Domagoj Vidović);
Sve za podobnost u masonskom Bruxellesu
- »Plenković je ideološki isti kao Merkelica ali po svemu je gori i rezultat za Hrvatsku bit će sličan kao što je sada za Njemačku, samo gori. Hrvatska je manja i za razliku od Njemačke već ranjena demografski i ekonomski od ratova i desetljeća pljačke i korupcije da preživi isti globalistički kapitalistički tretman koji prolazi Njemačka i ostatak Zapada. Pogodovanje i rasprodaja Hrvatske bogatima i to većinom stranim vlasnicima na štetu poskupljenja nekretnina za domaće, masovno naseljavanje stranaca za zamjenu Hrvata kao trajno rješenje izumiranju kojoj je i Plenkovićeva vlada pridonijela, sve se žrtvuje da se Hrvatska potpuno spoji i prilagodi svjetskom liberalnom kapitalističkom globalizamu, sve za pumpanje svetog BDP-a bez dugotrajnog razmišljanja, bez razmišljanja za posljedice. Hrvatska se pretvara u paranoičnu totalitarnu ekonomsku zonu s različitim nacionalnim plemenima koje jedino povezuje novac i rad za imućne vlasnike. Najgore je što nikakve negativne posljedice Plenki ni njegovi stranački kumovi ne će vidjeti jer su izolirani, uvijek spremni pobjeći isto kako je i on pobjegao dok se ratovalo i obogatiti se rasprodajući, crpeći sve vrijedno i uništavajući Hrvatsku i njen narod« (Lovro Vidović);
Industrija i poljoprivreda svjesno ugašeni
- »Njegovo carsko visočanstvo se potrudilo da rastjera sve što misli svojom glavom i zna raditi da bi postavio podobne koji uništavaju privredu. Nemam pojma kako preživljavaju malobrojni koji nisu na državnoj sisi. Još malo pa ćemo živjeti samo od položajne rente (ili ti ga turizma). Industrija i poljoprivreda nam ne treba. Sve ćemo uvoziti. Samo čini mi se da ne ide sve baš po planu. Zaboravili su da turisti nisu k’o mi ovce za šišanje. Dogodine nam se crno piše…« (Gezo Tenatezo); »Budale samo misle da je demografska obnova doseljavanje Azijata u HR. S njima samo dolaze problemi. Ali mi imamo idiote na vlasti koji ne vide što se događa u Francuskoj, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Belgiji itd.« (jura uhljeb); »Naravno da će nakon nekoliko godina dobiti državljanstvo, pravo na glas i svoje stranke. Legalno imaju pravo na državljanstvo kao što već neki traže. Nitko ih ni ne misli otjerati. Zašto bi otišli kada mnogi zajedno sa svojim novodoseljenim obiteljima, vide i sami kažu da je Hrvatska njihov novi dom. Naravno da će ih biti više, što će ih biti više, gradit će sve više njihovih hramova, oni imaju pravo na to isto kao i druge religije« (Domagoj Vidović); »Prošetao sam nedavno Jelačić placem i postalo mi je odmah jasno bez ikakve studije tko se doseljava u Hrvatsku« (Usputni Zajebant); »Index je Bakića nazivao šarlatanom i idiotom u plandemiji, a ovaj im sad piše kolumne, haha. Ne znam tko mi se više gadi« (Prva Proleterska Brigada).
Svjesni Hrvati 1971. godine
- Uoči popisa stanovništva povijesne 1971. u propaloj Jugoslaviji strani novinari pitali su razne ljude koje su nacionalnosti i kako će se na popisu odrediti (https://www.youtube.com/watch?v=VNcKj-SyLec). Iz filma „Kako su se građani izjašnjavali o nacionalnosti u Jugoslaviji 1971. godine“ vidjeli smo da su muslimani rekli da su „Muslimani“ i da se nitko ne izjašnjava kao „Bosanac“. Hrvati su rekli da su Hrvati, Slovenci da su Slovenci, a neki drugi da su i „Jugoslaveni“. Posebno je zanimljivo kako su Dubrovkinje sve rekle da su Hrvatice, a zanimljiv je bio iz Hrvat iz Bosne, koji je rekao da se uvijek izjašnjava kao Hrvat i da će se tako uvijek izjašnjavati njegovi potomci.
Hrvati u Austriji
- Austrijski je Parlament na 50. obljetnicu donošenja izvornog akta 7. srpnja 2026. izglasao novu novelu Zakona o etničkim (narodnim) skupinama. Tim su promjenama svih šest autohtonih manjina: Hrvati (gradišćanski Hrvati), Slovenci (koruški i štajerski Slovenci), Mađari, Česi, Slovaci i Romi (Roma und Sinti), dobile izravnu ustavnu zaštitu i spomen u samom zakonu austrijskoga Parlamenta. Ustavna zaštita šest austrijskih manjina znači njihovu ustavnu zaštitu kroz samo nabrajanje, obvezu austrijske vlade da podnosi opsežan izvještaj o stanju manjina uz pravo savjetodavnih vijeća na očitovanje u parlamentu i dvojezično sudstvo.
Dvojezični pravosudni sustav
- Izmjena austrijskog Zakona o etničkim skupinama od 7. srpnja 2026. značajna je prekretnica i ustavno jamstvo, no istovremeno je i dugo očekivani „prvi korak” koji ostavlja prostora za daljnji razvoj. Prema sadržaju ove reforme ona dovodi do ustavne zaštite svih šest autohtonih etničkih skupina, što je izričito navedeno u zakonu i zaštićeno na ustavnoj razini. Posebno je bitan dvojezični pravosudni sustav gdje se uvode mjere i centri kompetencije u Koruškoj za Slovence i Hrvate u Gradišću za djelotvorno osiguravanje dvojezičnog pravosuđa. Pojačan je i nadzor, gdje će se podnositi godišnja izvješća vlade o položaju etničkih skupina, uključujući pravo savjetodavnih vijeća na podnošenje primjedbi. U Ustavu se izričito navode temeljna zaštita svih šest manjinskih skupina na ustavnoj razini čime se okončavaju desetljeća političkih rasprava. Uspostavljenjem mehanizma godišnjih izvješća i javnih rasprava stvara se nova razina odgovornosti. Kritičari i predstavnici etničkih skupina naglašavaju da pitanja financiranja, obrazovanja i strukture zahtijevaju daljnji razvoj. Kritike su upućene i na neka još uvijek neriješena pitanja poput spajanja kotarskih sudova te opće potrebe za reformom u pogledu svakodnevne zaštite manjina.
Nakon pola stoljeća
- Izmjena zakona o nacionalnim zajednicama u Austriji je po nekima “povijesna”, a po drugima, kako je već spomenuto, samo “prvi korak”. Izmjena je usvojena točno 50 godina nakon donošenja Zakona o nacionalnoj zajednici 7. srpnja 1976. godine, za koji se očekuje da će pružiti zaštitu manjinama u Austriji. Austrijska ministrica za europske poslove, integracije i obitelj Claudia Bauer nazvala je Zakon o nacionalnim zajednicama “povijesnim korakom” i jasnim priznanjem da su nacionalne zajednice u Austriji dio “našeg identiteta i značajno definiraju našu kulturu”. Zaštita manjina mora se razvijati sve dalje i dalje, rekla je ÖVP-ova zastupnica Agnes Totter u spomen na godišnjicu.
Prekretnica ili kompromis u zaštiti manjina u Austriji?
- Gabriela Novak-Karall, predsjednica Hrvatskog centra/Hrvatskog centra Beč tijekom sudjelovanja na raspravi pod nazivom “Prekretnica ili kompromis u zaštiti manjina u Austriji?” podsjetila je na prosvjed otprije pola stoljeća nakon donošenja “Saveznoga zakona o statusu etničkih skupina u Austriji” (Zakon o narodnoj skupini, VoGrG). Predstavnici hrvatskih i slovenskih etničkih skupina nisu otišli dovoljno daleko. U članku 7. Ugovora iz 1955. godine spominju se samo hrvatske etničke skupine u Gradišću i Slovenci u Koruškoj i Štajerskoj. Iako je bilo bilateralnih sporazuma s drugim manjinama i prije 1976. godine, člankom 7. predviđalo se pravo na vlastite organizacije, skupštine i medije. Hrvatski i slovenski jezik priznali su se kao službeni jezici, a priznale su se i dvojezične škole i topografski natpisi. Međutim, “Ortstafelsturm” iz 1972. pokazao je koliko je teška provedba donesenoga: slovenske dvojezične lokalne ploče u Koruškoj bile su razmazane i srušene. U 2000.-ima tadašnji državni guverner Jörg Haider pokušao j zaobići uredbu od strane dodatnih panela. Rješenje “spora oko lokalnog stola” došlo je samo promjenom zakona 2011. godine.
Gabriela Novak-Karall: Više Hrvata u Beču, nego u Gradišću
- Trenutno je u Austriji priznato šest autohtonih, “povijesno ukorijenjenih” etničkih skupina. Austrijski državljani su namijenjeni: žene s “ne njemačkim materinjim jezikom i vlastitom nacionalnošću” koje su “rezidentne i podrijetlom iz dijelova saveznog teritorija”: hrvatska etnička skupina u Burgenlandu, slovenska u Koruškoj i Štajerskoj, Česi i Slovaci u Beču, Mađari u Burgenlandu i Beču i romska etnička skupina, koja je priznata tek od 1993. godine. Prema sadašnjem zakonu manjinska prava primjenjuju se, na primjer, samo u izvornim područjima naseljavanja što nema puno veze sa životnom stvarnošću pogođenih. Veliki dio hrvatske etničke skupine sada živi u Beču, podsjeća Gabriela Novak-Karall. Međutim, Zakon o manjinskim školama odnosi se samo na Hrvate u Gradišću. Novak-Karall se godinama zalaže za dvojezičnu školu u saveznoj prijestolnici, Beču. Ostaje punom pitanja na koja se u praksi očekuju odgovori, rekla je Novak-Karall, a to su: Što u praksi znači Zakon o etničkoj skupini? Kako je to promijenilo svakodnevni život ljudi? Kakav je danas život pripadnika etničke skupine? Kako mogu izgledati prava suvremene manjine…?
“Suho zlato” se ne javlja!
- Sven Gobbo iz Citizena (hrvatska@contact.citizengo.org) predao je ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek popis od 5.965 imena 12. srpnja 2026. sa zahtjevom da prestane financirati VoxFeminae našim novcem i objavi točne podatke o tomu kamo odlazi ostatak novca. Ni nakon četiri tjedna poslije ministrica se nije oglasila. Nema odgovora od nje. Nema objašnjenja od nje. Nije uputila nijednu jedinu rečenicu Hrvatima čiji porezni novac troši. Poruka je bila jasna. Šutnja je proračunata, jer šutnjom očekuje da će se sve s vremenom sve stišati. I dok ona čeka, potpore se i dalje dodjeljuju. Upravo zato joj iz Citizena ne će dopustiti da nas sve nadmudri čekanjem. Nastavit će ju pritiskati kao i njezino Ministarstvo i tražiti odgovornost za način na koji se troši javni novac. Sve dok ne odgovori. Na kraju ćemo svi zajedno pobijediti radikalne globaliste i woke elite koji žele izbrisati naše vrijednosti. Jer se mi diljem svijeta svakodnevno borimo za život, obitelj i slobodu i znamo da smo na pravoj strani. Ali, “suho zlato” se ne javlja!
Za Srbe svi Hrvati su – “ustaše”!
- Beogradski portal Alo (Alo Media System d.o.o., Beograd, Kosovska 26/III.) dao je luđački prijedlog kako bi Hrvati trebali obilježavati Oluju koji glasi: »Ustaški luđački prijedlog za proslavu „Oluje”! „Treba podići slavoluk, a svi veleposlanici moraju doći!” Dan uoči proslave zločinačke akcije „Oluja” – u kojoj je počinjen genocid nad srpskim narodom, a koju Hrvati nazivaju „Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja” – hrvatski saborski zastupnik Josip Dabro u zoru je uputio priopćenje za javnost zahtijevajući potpunu preobrazbu službene proslave. „Želim iskoristiti ovu priliku kako bih izvijestio hrvatsku javnost da ću službeno predložiti sljedeće” – navodi Dabro u svojoj objavi kojom se javno obvezuje te, među ostalim, traži preimenovanje samog blagdana, slavljenje ratne pobjede ubuduće tijekom dva neradna dana umjesto jednog te izgradnju golemog slavoluka na jednoj od glavnih zagrebačkih prometnica! „Predložit ću da se u sklopu službene proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja naglasak stavi na naziv ‘Dan hrvatske pobjede’ kao središnji slogan i naziv nacionalne proslave, te da se proslava službeno proširi na 4. i 5. kolovoza. Kako bih postigao taj cilj, po potrebi ću predložiti pokretanje odgovarajućih izmjena zakonskog okvira. Time bi se dodatno istaknulo povijesno značenje hrvatske pobjede u Domovinskom ratu”, izjavio je taj ustaša.« (Alo, Beograd, 3. VIII. 2026., https://www.alo.rs/vesti/politika/16882487/ludacki-predlog-ustasa-za-slavlje-oluje-da-napravimo-trijumfalni-luk-svi-ambasadori-moraju-da-dodju.html?uid=5c1e2367f42b1739ec63d31782871c6c&utm_source=widget4 ). Na ovo primitivno ludilo svaki komentar je suvišan!
Vučić u “donjem Milovanu”
- Za trodnevnoga lutanja Aleksandra Vučića po BiH uoči Oluje podsjećam na jedan detalj. Kako su ga pratili i čuvari i mediji iz Srbije, a Vučić je odlazio u mjesta za koja Srbijanci nikada nisu ni čuli, pa tako i novinari. Za boravka u Donjem Malovanu između Tomislavgrada i Kupresa beogradska Politika je u ispod Vučićeve slike napisala: »Председник Србије Александар Вучић у Доњем Миловану (Видеоисечак)«. I drugi su srbijanski mediji dokazali da ne znaju ništa o Donjem Malovanu. U istom izvještaju iz toga sela Politika je napisala ime mjesta malim slovom i dodala poznate nam srpske laži: »Vučiću je, tokom posete Donjem malovanu, jedan od meštana ispričao da je 11 ljudi iz njegove porodice odvedeno 1941. godine i da se ne zna gde su, ali da ga nikada nisu učili da mrzi, već da ne zaboravi, na šta je Vučić rekao da je saglasan sa tim da je mržnja najgori saveznik« (https://www.politika.rs/sr/clanak/776189/vucic-posetio-donji-malovan-sve-srpsko-je-spaljeno-i-sruseno-tesko-je-ovde-biti-srbin). Laži bez kojih Srbi ne mogu.
Bliski istok na promjeni spola!?
- Ramo Isak (Prozor, 2. prosinca 1973.) muslimansko-bošnjački je političar (ili političarka). Trenutačno je ministar policije u Federaciji BiH. Izgleda nezgrapno i sliči na crnoga Arapina iz stripova. Zato je još čudnije da želi promijeniti spol i postati – curica Ramija. Naime, taj i takav Ramo pokrenuo je „proces“, kako javljaju bošnjački mediji (https://avaz.ba/vijesti/bih/1061890/fmup-ramo-isak-nije-pokrenuo-procese-vezane-za-regulaciju-promjene-spola), za promjenu spola pa traži (pravnu i medicinsku regulaciju promjene spola)! Ali ne bilo kakvu, on želi da institucije i Federacije BiH i same BiH prihvate obvezu plaćanja njegove „promjene spola“. Ovaj slučaj ponukao je komentatore da napišu: »Znači, ministar policije bi da promijeni spol i bude pič..ca« (crnatrojka); »Ramo bi da bude Ramona jel kao Ramo mislim da nema više nikakve šanse ukoliko se skeneri na izbotima ne pokvare« (Nanek); »Najopasniji je političar koji ne zna čitati stvarnost, a ipak misli da zna voditi narod — nepismen u činjenicama, zalutao u vlastitoj oholosti.😵💫😵💫😵💫« (Pravedno); »Arapska faca… Bliski istok. Ramo pola mozga… islam i demokracija ne idu zajedno…« (Srbija).
Slobodankina “jugo podjela krivnje”!
- Orjunaška Slobodna Dalmacija se ne mijenja. U izvještaju s utakmice između Hajduka i Istre 1961. (2:2) u uredničkom članku (da se nitko od novinara ne istakne) objavili su naslov u zaštitu agresora Srba: »Sramota na Poljudu: Torcida podigla znakovitu poruku, a zatim se stadionom orilo ‘Za dom spremni‘« (https://slobodnadalmacija.hr/sport/hajduk/sramomta-na-poljudu-torcida-podigla-znakovitu-poruku-a-zatim-se-stadionom-orilo-za-dom-spremni-1572673). A zašto? Zato što su Hajdukovi navijači Torcide početkom drugoga poluvremena podigli poruku: »84 sata puštali smo vodu po Kninu. Govna su isplivala na traktorima u Šidu«. Još su se u Slobodanki sablažnjivali činjenici da je “sjeverna tribina povela „Za dom“, a istočna joj je odgovorila „Spremni“” i to prokomentirali: “Ustaški pozdrav „Za dom spremni“ tako je ponovno odjeknuo Poljudom, a njegovo skandiranje nema mjesto na nogometnim tribinama ni na sportskim događajima.” Potpuno isto kao i u srbijanskim protuhrvatskim medijima. Još samo da su navijače nazvali „ustašama“!
“Dalmaciji danas” ne smetaju traktori i traktorijada
- Za razliku od SD-a, portal Dalmacija danas je bio daleko umjereniji i bez podilaženja četničkoj Srbiji: »U 50. je minuti Torcida proslavila Oluju na tribinama, podignuli su transparent na kojem je pisalo: 84 SATA PUŠTALI SMO VODU PO KNINU / GOVNA SU ISPLIVALA NA TRAKTORIMA U ŠIDU. Tada su skandirali “Mi Hrvati, ne pijemo vina, samo krvi četnika iz Knina!” a onda su uz odgovaranje istoka skandirali “Za dom”, dok je istok odgovarao “spremni!” U 15. je minuti Torcida podignula poruku na kojoj je pisalo: “RADOSTI” EVO JOŠ MALO NEPROCESUIRANIH POSTUPAKA: / AFERA VJETROELEKTRANE, MIKROSKOP, HIPODROM, BANOŽIĆ, JANAF… / PRODIKE NAM DRŽE FALŠE MORALNE VERTIKALE, ŠTA ZA SITNE / NOVCE PRODAJU HRVATSKU I IDEALE.”« (https://www.dalmacijadanas.hr/torcida-izvadila-pirotehnicki-arsenal-i-dodatno-ugrijala-poljud/) Slobodna Dalmacija nije spomenula ove političke poruke protiv hrvatskih vlasti, jer to one u Beogradu ne zanima. Samo „ustaše“!
Je li Mars u Alžiru?
- Društvenom mrežom X (bivši Twitter) kruži videozapis u kojem se tvrdi da je NASA (Nacionalna uprava za aeronautiku i svemir) navodno objavila slike alžirske pustinje predstavljajući ih kao snimke s misije na Mars. Misija na Mars temelji se na pet istraživačkih pothvata koje provodi NASA: Mars Odyssey, Mars Reconnaissance Orbiter, Maven, rover Curiosity i rover Perseverance. Viralna slika tvrdi da se prvi let letjelice Ingenuity dogodio 17. ožujka 2021., no prema podacima NASA-e, prvi let dogodio se 19. travnja 2021. Druga fotografija iz Alžira – koja pokazuju alžirsku pustinju – navodno dokazuje da su NASA-ine misije na Mars bile lažirane. NASA kaže da to nije istina i da se radi o manipuliranoj fotografiji koju je izvorno snimio francuski fotograf koji je rekao da je ponovno podijeljena bez njegovog pristanka, što također izgleda malo čudno. NASA, a i AI (umjetna inteligencija) tvrde da su u pitanju teorije urote koje podsjećaju i da su prijašnja NASA-ina slijetanja na Mjesec bila – lažirana!
Kad je bio prvi let na Mars?
- “Prvo slijetanje na Mars 17. travnja 2021. Ispostavilo se da je Mars u Alžiru”, stoji u objavi na X-u na tradicionalnom kineskom jeziku. Objava pokazuje dvije različite slike istog pustinjskog krajolika. Objava sugerira da glavna fotografija prikazuje misiju NASA-e na Mars zapravo postavljena u Alžiru. Slična slika ispod bila je pod naslovom “ALŽIR” i pokazala je skupinu turista koji gledaju iste dine i planine. “Prvi let na Marsu 17. travnja 2021. By: Ingenuity Helicopter”, glasio je još jedan naslov u sredini dviju slika, zaključivši da je sliku snimio lagani NASA-in helikopterski uređaj pod nazivom Ingenuity koji je lansiran sa Zemlje u srpnju 2020. na roveru Mars po imenu Perseverance. A u travnju 2021. Ingenuity je navodno izveo prvi kontrolirani aerodinamički let na drugom planetu. I sad komu vjerovati!?
Simulacija Marsa na otoku Devonu
- Otok Devon u kanadskom teritoriju Nunavut najveći je nenaseljeni otok na Zemlji. Poznat kao „Mars na Zemlji”, njegov okoliš – koji čine ledena, suha polarna pustinja i udarni krater Haughton promjera 20 kilometara – vjerno oponaša marsovski teren. NASA i Institut Mars (Mars Institute) koriste ga za testiranje svemirskih odijela, rovera i strategija preživljavanja. Okoliš i krajolik (polarna pustinja) iznimno su hladni, suhi, vjetroviti i izloženi UV zračenju. Na krateru Haughton postoji trag udara star 23 milijuna godina koji stvara stjenovit, pust krajolik. U Astronautskom kanjonu (Astronaut Canyon) doline su oblikovane vjetrom koje podsjećaju na kanjone na Marsu. Na „Marsu na Zemlji“ provode se znanstvena i svemirska istraživanja, terenska istraživanja geologije, mikrobiologije i ljudske izdržljivosti. Testira se i tehnologija, ispituju roveri, bušilice i prototipovi nastambi u uvjetima potpune izolacije. Istražuje se i mikrobni život. Proučava se koji se otporni oblici života skrivaju unutar stijena kako bi se razumio potencijal za preživljavanje na drugim planetima. Dakle, projekt Haughton–Mars međunarodni je interdisciplinarni terenski istraživački projekt koji se provodi u blizini udarnog kratera Haughton na otoku Devon. Studije računalstva usmjerene na čovjeka imaju za cilj utvrditi kako bi ljudski istraživači mogli živjeti i raditi na drugim planetarnim objektima, posebno na Marsu. Na redu su NASA i AI da demantiraju.
