Nemiri, ratovi, ubojstva, manipulacije, laži…

Hrvatske političke elite svjesno su uništile hrvatsko novinarstvo

 

• Danima su agencije javljale o neredima imigranata u Los Angelesu i nekim drugim dijelovima liberalne Kalifornije. Onda je američki predsjednik Donald Trump poslao nacionalnu gardu i naišao je na protivljenje i kalifornijskih saveznih vlasti i medija diljem SAD-a. U međuvremenu se izgleda stanje smirilo ili je stvorena medijska blokada pa nama u Europi i nije baš najjasnije što se ustvari odvija u Los Angelesu i šire. Ali, nakon toga stižu opasnije vijesti iz Amerike, ali i iz Izraela i Irana da se svakoga trenutka može očekivati rat između Izraela i Irana, jer u Teheranu ne namjeravaju prekinuti rad na izradi nuklearne bombe. Amerikanci su naredili svojim državljanima da mogu napustiti svoja boravišta na Bliskom istoku što znači da je stanje alarmantno. Što nas čeka, teško je predvidjeti.

Lažno novinarstvo

• Više ne živimo u vremenu „sumraka novinarstva“, već živimo u vremenu „kraja novinarstva“. Nema više nadnaslova, naslova i podnaslova prema kojima znamo o čemu se u tekstu/članku radi. Ne, toga više nema. Čitatelje se pravi budalama, laže ih se, manipulira s njima… A ima i drugih loših oblika suvremenoga novinarstva, primjerice političkoga. Jedan od takvih primjera je napis na Net.hru, odnosno na RTL-u (https://net.hr/danas/rtl-danas/istrazivanje-pokazuje-lokalni-izbori-uzdrmali-rejtinge-no-jedni-se-vratili-na-vrh-10fba911-4489-11f0-be08-9600040c8f8e). Napis je nastao kao vijest jedne ankete o tomu koliko su koji političari, političke stranke i sama Vlada RH (ne)omiljeni u javnosti. Napis je krajnje tendenciozan. Primjerice, u samom podnaslovu koji glasi »Možemo! gubi dah, SDP također tone, a HDZ se vratio na vrh. Ipak baza neodlučnih i dalje je dubok« vidi se nepismenost kod riječi „dubok“ umjesto „duboka“. Ali, nije to ni toliko važno, koliko je važno „drukanje“ za Andreja Plenkovića, pa tako u tom „novinarskom uradku“ piše: »Ljestvicu najnegativnijih hrvatskih političara i dalje uvjerljivo predvode čelni ljudi države, premijer Plenković i predsjednik Milanović. Na samom vrhu ove ljestvice je Andrej Plenković s izborom 36,9 posto (u odnosu na 37,3 posto iz travnja). Predsjednik Milanović je na drugom mjestu ove “negativne ljestvice” s izborom od 9 posto (u travnju 10,1 posto). Na treće se mjesto vratio Ivan Penava s izborom od 4,9 posto (u travnju 1,7 posto).« Čista i velika manipulacija. Iako je Plenković kod čak 36,9 posto anketiranih najnegativniji, iz rečenice »Ljestvicu najnegativnijih hrvatskih političara i dalje uvjerljivo predvode čelni ljudi države, premijer Plenković i predsjednik Milanović…« svatko neobaviješten bi pomislio da Plenkovića slijedi Milanović s najmanje 30 i nešto posto glasova anketiranih Hrvata. Ali, nije tako. Njima je isto Plenkovićevih gotovo 37 posto i Milanovićevih tek 9 posto glasova anketiranih. Ovakvo podilaženje nekim političarima na vlasti doživio sam samo 1972. godine u Vjesniku kada su iz komiteta naređivali koliko će prostora dobiti govor i koliko centimetara slika Velikog Vođe Josipa Broza Tite, a koliko Vladimira Bakarića ili Jakova Sirotkovića. Kao da se to vrijeme vratilo!

Prikrivanje identiteta ubojice

• Kod pokolja u nama ne tako dalekom Grazu (hrv. Gradec, Gradac) prvo mi se usjeklo u sjećanje neobjavljivanje identiteta ubojice osnovnoškolske djece i ponekoga starijega. Već po običaju iskočio je Jutarnji list i objavio da je ubojica, JUL ga naziva „napadač“, „austrijski državljanin“, što bi trebalo sugerirati da je „Austrijanac“, „bijelac“, po mogućnosti „katolik“ i da je svoj glas na proteklim austrijskim izborima za Bundestag dao FPÖ-u (Austrijska slobodarska stranka – Die Freiheitliche Partei Österreichs) (https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/policija-otkrila-detalje-napadac-je-21-godisnji-austrijanac-s-podrucja-graza-15593121=). Da podsjetim, FPÖ je na prošlogodišnjim izborima dobio najviše i glasova i mandata (57), ali ne vlada, jer su se udružili austrijski čistunci – Austrijska narodna stranka (ÖVP) (51 mandat), Austrijska socijaldemokratska stranka (SPÖ) (41) i udružene liberalne stranke u NEOS-u (18). Još uvijek ne znamo tko je ubojica! Ne znamo kako se zove i je li potomak nekih migranata. Ne će nam dati najvažniji podatak, jer je to na tragu pokvarene globalizacijske agende da smo svi isti i da nije bitno tko je koje rase, boje kože ili vjere. A to je bitno. Najvažnije. Sve ostalo su laži. I još kad smo saznali da su u Grazu na vlasti komunisti, da gradonačelnica Elke Kahr (poznatija kao USSKahR) dolazi iz Austrijske komunističke stranke (Österreichische Kommunistische Partei – KPÖ), tada cijelo ovo laganje i umanjivanje zločina dobiva na još većoj važnosti.

Internetske horde zla

• Ako Jutarnji list navija za agendu globalizma, portal Index voli tući po svima, pa tako u komentarima saznamo nešto više (https://www.index.hr/mobile/vijesti/clanak/11-mrtvih-u-skoli-u-grazu-ubijena-djevojka-s-kosova-i-dvoje-mladih-porijeklom-iz-bih/2679254.aspx). Neki se komentatori pitaju ne kriju li gracki vladajući komunisti i tamo neki „socijaldemokrati“ u Beču „kozojebe“. Za one koji ne znaju, to je već odavno ustaljeni naziv za doseljenike iz područja sjeverne Afrike, od Mauritanije, preko zemalja Magreba, Libije, Egipta, pa preko Bliskoga istoka sve do Perzijskoga mora, Afganistana i Pakistana. Iako je talijanski književnik, esejist i filozof Umberto Ecco (Alessandria, 5. I. 1932. – Milano, 19. II. 2016.) točno rekao da “internet daje prostor hordama idiota da iznesu svoje mišljenje, što su ranije mogli samo u kavani poslije čaše vina, bez štete za društvo” i dodao da “sada imaju isti prostor za priču kao i nobelovac”, što je po njemu “invazija idiota”, svejedno te i takve i pokvarene i opasne društvene mreže nikako ne možemo zaobilaziti, a još više prešućivati. To se vidi i na ovom primjeru iz Graza. Zato pogledajmo neke od komentara, koji su, priznali mi to ili ne, odraz stanja na planetu Zemlja.

Manchesterski ubojica je od kršćanina postao islamist!

• Glavna je tema oko ubojice školske djece zašto Austrijanci taje njegov identitet i dopuštaju razna nagađanja. Očito svjesno. To smeta i komentatora pod imenom Banirani Osvetnik pa ovim napisom pokušava braniti kršćane koje i u ovom slučaju većina komentatora napada: »I Axel Rudakubana je također bio kršćanin, druga generacija imigranata iz Afrike. Sve dok se mjesecima kasnije nije otkrilo da je isti kod sebe imao Al Qaidine manuale, preobraćenik, islamist. I sve se to znalo od prvog dana, ali engleska policija nije željela objaviti da imaju ta saznanja jer bi to bilo štetno za agendu«, podsjećajući na ubojicu djevojčica balerina iz Manchestera u Engleskoj. Sasa Juras se pita: »Je l bio cijepljen? Koliko doza?« Onda neki Max Nemčić brani bivšu Jugoslaviju pa piše: »U Jugi toga nije bilo, što god mislili. Uređena zemlja, zdravstvo i školstvo«. Odgovorio mu je podatcima komentator koji se krije iza pseudonima 11 11: »1987. godine 120 ubojstava u SR Hrvatskoj 1988. (97) 1989. (109) 1990. (136) nasuprot 2008. (71) 2009.(49) 2010. (62) (49)(51)(46) itd. Lani je bilo 37 ubojstava tako da je jedno 4 puta manje naspram 80-ih«.

Feministička ideologija se uvukla u medije

• Sada se u komentarima prelazi na globalizaciju i sve njezine loše strane. Komentator G D podsjeća na naslov na Indexu: »Naslov kaže “ubio i dvije curice”, znači to što je ubio 7 dječaka, to je manja šteta? Ili? Nisam siguran kako to shvatiti, što je autor htio reći kad je to napisao«. Pojašnjava Josip Filipović: »Feministička ideologija se uvukla u medije u toj mjeri da se gura narativ da je ženski život vrjedniji od muškog a trebalo bi biti jednako. Kod nas čak i postoji zakon (koji je doduše mrtvo slovo na papiru jer nije spriječilo idiote da ubijaju svoje partnerice) kojim za povrjeđivanje ženskih osoba dobiš veću kaznu nego da si isto napravio muškarcu, umjesto da se guralo da se kazne za sva takva zvjerstva bilo muškarac prema ženi ili obrnuto povećaju stostruko«, a nadodaje Mea Vanić: »Baš i ja to gledam. Onda se napiše… od kojih sedmero dječaka i dvije djevojčice… Neobrazovani novinari kao i obično«. Puno opširnije i puno jasnije cijelu stvar objasnio je Mr Krokus: »Ljevičarski liberalizam… ono što je prije bilo normalno sad više nije. Sad je nenormalno normalno! Sad se ljudi čude kad mladi idu u crkvu ili hodočaste a pod normalno spada da su tata i mama broj jedan i dva ili kad dicu od vrtićke dobi uče da je u redu karinđati se međusobno. U redu je da su crtići di se masakrira i ubija, u redu su igrice na PS-u da se kolje nožem… sve je to moderno i liberalno a Tom&Jerry su zaostali. U redu je da dica od 5 godina imaju mobitel, ne samo to već imaju i Instagram, Face, Snap itd. Ma sve je to liberalno i moderno… Danas više žensko sliči na muško nego muškarac. Sve iskompleksirane tetkice!!! Ma što mi znamo… yeba vas zapad!! Zapad je u krizi identiteta kao nikad u povijesti civilizacije. Sinoć na RTL Direktu kod Moimire od svih vijesti na svitu i događanja oni objavljuju kako muškarci trče u štiklama i tangama. Ovo vrime je bolesno i zatrovano ljevičarskim liberalizmom. Sve je normalno… “sloboda”!?«

Schmidtova najava

• Nakon posljednje sjednice Vijeća za provedbu mira (PIC) Christian Schmidt je rekao da je međunarodna zajednica spremna na zahtjeve za trećim entitetom i legitimnim predstavljanjem naroda i da radi na tomu da se napravi neka adaptacija tog rješenja. To je potaknulo brojne zagovornike unitarne BiH, a posebice Federacije BiH iz redova muslimana-Bošnjaka da reagiraju. I ne samo u BiH, nego i u inozemstvu. Oglasio se i nekakav „Institut za istraživanje genocida Kanada“ i, u nedostatku argumenata, ponovio dobro nam znane floskule, da to ne smije proći jer je ICTY Hrvate osudio za „udruženi zločinački pothvat sa ciljem stvaranja monoetničkog teritorija u Bosni i Hercegovini i njegovog pripajanja Hrvatskoj“.

Arhiv Stephena Clissolda

• Na adresi elektroničke pošte https://archives.bodleian.ox.ac.uk/repositories/2/resources/3013 piše da postoji arhiv Stephena Clissolda (1913.-1982.) i da se nalazi i Bodleian knjižnici. Piše i da se sastoji od tipkanih kopija službenih izvješća, i da su to razni radovi o jugoslavenskim osobama i poslovima, radni radovi za njegove kasnije napisane knjige i članke, korespondencije i ostalo u razdoblju od 1940. do 1982. godine. Clissold je pisao na materinjem engleskom, te na hrvatskom i srpskom jeziku. Arhiv je pohranjen u Oxfordu u Bodleian Libraries [oznaka police i folio ili referencija na stranicu, glasi MS. Eng. c. 2683, fols. 1-2 itd.]. Tu piše i da je Stephen Clissold bio dužnosnik British Councila, službenik za istraživanje latinoameričkih poslova u Ministarstvu vanjskih poslova i Commonwealtha i pisac o „jugoslavenskim poslovima“. Arhivsku građu Oxfordu dala je njegova udovica Jeanne Clissold 1991. godine.

Britanski obavještajac prve klase

• Tko je Stpehen Clissold? Na mreži je oskudno, ali iz onoga što sam pronašao piše da je bio „javni službenik i pisac Ministarstva vanjskih poslova i Commonwealtha“. Postoje dvije verzije njegova arhiva, iz 2008. i iz 2013. godine. Jezik opisa je engleski, a jezik opisa skripte je latinski. Na drugoj adresi elektroničke pošte (https://www.iwm.org.uk/collections/item/object/1030021004) postoje malo opširniji podatci o ovom britanskom časniku i obavještajcu: »Neobjavljeni i nedatirani memoari (247 str., uključujući dodatke, na engleskom i „srpsko-hrvatskom jeziku“) koji pokrivaju njegova iskustva u Zagrebu, 1938. – 1941., kao profesor engleskog jezika u British Councilu i konzularni službenik za tisak, s korisnim uvidom u predratne diplomatske odnose između Ujedinjenog Kraljevstva i Jugoslavije, britansku protunjemačku promidžbu i osobe, kako britanske, tako i jugoslavenske, koje je poznavao, kao i detalje o njemačkoj aneksiji Jugoslavije i njegovom kasnijem neuspjelom pokušaju bijega, pritvaranju u Italiji i eventualnom puštanju na slobodu s drugim konzularnim službenicima, ljeto 1941.; tijekom vojne službe u Obavještajnom korpusu u Velikoj Britaniji i u Političko-obavještajnom centru u MEH u Kairu, Egipat (kolovoz – prosinac 1943.) i Bariju, Italija (prosinac 1943. – ljeto 1944.) s korisnim detaljima o srpsko-hrvatskom animozitetu, kako unutar Jugoslavije, tako i među prognanicima, referencijama na osoblje Izvršne uprave za specijalne operacije (SOE) i promjenama britanske politike u vezi s potporom jugoslavenskim frakcijama, kao i spominjanje njegovih emisija u Jugoslaviji; o upućivanju u Britansku vojnu misiju 37 na otoku Visu kao prevoditelj (ljeto – prosinac 1944.) s izvrsnim detaljima o Titu, njegovom stožeru i osoblju te njegovom susretu s Churchillom u kolovozu 1944., kao i korisnim referencijama na brigadira Fitzroya Macleana, bojnika Randolpha Churchilla i Evelyn Waugh te uvid u uvjete u Hrvatskoj tijekom kratke misije tamo (listopad – studeni 1944.); u Beogradu, u početku s Britanskom vojnom misijom, zatim s britanskim veleposlanstvom kao ataše za tisak Ministarstva vanjskih poslova, oko prosinca 1944. – kolovoza 1946., s detaljima sastanka feldmaršala Alexandera s Titom (veljača 1945.) i referencijama na britansko-jugoslavenske odnose nakon rata i Mihailovićevo suđenje; sa Specijalnom komisijom za izbjeglice sa sjedištem u Rimu, 1947., koja je provjeravala jugoslavenske raseljene osobe u potrazi za ratnim zločincima s detaljima ispitivanja i operacija nadzora; također nepotpuni politički glasnik Jugoslavije (samo sedam dijelova) koji je izradio Politički obavještajni centar, 1943. – 1944., izvješća, bilješke i sažetci koje su izradili PIC i druge organizacije na engleskom i srpsko-hrvatskom jeziku, 1941. – 1946., i 117 brojeva bilješki Balkanske političke obavještajne službe PIC-a, lipanj 1943. – rujan 1944.«

Britanski konzulat u Jurja vesi 29

• Potražio sam na mreži i druge podatke o Stephenu Clissoldu, ali ih nema. Englezi ih čuvaju jer bi im naštetili. I iz ovoga šturoga što sam našao, radi se o vrhunskom britanskom obavještajcu koji je od 1938. do početka rata u Hrvatskoj 1941., i od 1941. do 1944. tijekom Drugoga svjetskog rata uglavnom boravio u Zagrebu u ulici Jurja ves 29 (preko puta poznate Bakarićeve vile), u kući Nede Prpić Gamiršek (Zagreb, 27. VIII. 1915. – Zagreb, 28. X. 2015.) gdje je, nakon što su Neda i njezina majka Krista Prpić, rođ. Gamiršek ispred partizana i komunista pobjegle u Čile i kasnije se skrasile u Guayaquilu u Ekvadoru, cijelo vrijeme u njihovoj kući bio britanski konzulat. Šteta što ovo nisam znao o ovom veoma važnom britanskom obavještajcu dok sam se u toj njezinoj kući s njom sastajao 2000. i 2001. godine i imao poduži razgovor (intervju) koji nikada nisam objavio jer je u to vrijeme slijepo vjerovala čelniku tadašnjega HSS-a Zlatku Tomčiću u kojega se kasnije i sama razočarala.

Hrabri Viktor Orbán

• U hrvatskom medijskom prostoru mađarski predsjednik vlade Viktor Orbán je proskribiran i za ono za što je kriv i za ono za što nije. Ipak mu se mora priznati da je suverenist i tako se i ponaša u politici. Suprotstavio se masonsko-globalizacijskom Bruxellesu prije sviju drugih i zahvaljujući njemu danas imamo prave ljude n vlasti u Slovačkoj, Poljskoj, Češkoj, Italiji… Svake godine koncem svibnja Orbán održava govor konferenciji CPAC-a. Tako je bilo i 29. svibnja 2025. u kojem je argumentirano i dosljedno napao već spomenute uništavatelje zapadne judeo-kršćanske civilizacije. U svomu govoru Orbán je, umjesto „globalizacijski fašisti“ koristio sintagmu „europski liberali i progresivci“, a sebe i brojne goste iz inozemstva „domoljubima“ i „suverenistima“. Evo što je između ostaloga izrekao Viktor Orbán:

Sve je nabolje počelo s Trumpom

• »Kakva promjena u jednoj godini! Pravi preokret u civilizaciji! Donald Trump je pobijedio, Trumpov tornado je zahvatio svijet i potpuno ga promijenio. Vratio je nadu svijetu. Ne utapamo se u probuđenom moru. Ne napadaju nas migranti. Vratio mu je nadu u normalan život. To mi je vratilo nadu u mir. Mnogo je onih koji su mu pomogli. Čestitke onima koji su bili tamo na fantastičnoj američkoj pobjedi. Ovo je najveći povratak ikada napravljen u zapadnom svijetu. Jedan, veliki, prekrasan povratak. I kakav je šamar, dragi prijatelji, za ljevicu ne samo da se vrati, već i da učini ono što je obećala svojim biračima. I ja na to gledam hladno. Je li to moguće učiniti? Nije li to moguće samo u Mađarskoj? Prvih sto dana predsjednika Trumpa pravi su serum istine ne samo za Ameriku, već i za cijeli zapadni svijet. Jeste li došli ilegalno? Idi doma! Ukinuo je rodne propise. Protjerao je kritičku teoriju rase. Zabranio je probuđenu ideologiju u vojsci. Napao je duboku državu. Razotkrio je globalnu liberalnu mrežu. Ispostavilo se da je sve što smo mislili istina: tajni agenti, institucije u sjeni, strojevi za pranje novca, politika i financiranje političara u stranoj zemlji, uključujući Mađarsku. Ovdje cijelo Sorosovo carstvo stoji golo ispred nas! Kralj je gol! To je prilično ružan prizor. Prijatelji moji, svjetlost konačno sija u najmračnije kutove. Čuje se i uplašeno cviljenje. I ovdje i u Mađarskoj. Evo novog zakona: svatko tko se bavi politikom ne može primiti novac iz inozemstva. To je tako jednostavno. I vratila se nada u mir. Nadamo se da uskoro stotine ljudi neće morati svakodnevno umirati na prvim crtama bojišnice. Nadamo se da nećemo morati razdvajati gradove. I nadamo se da ne ćemo morati trošiti milijarde dolara na rat koji se ne može dobiti. Pobjeda Donalda Trumpa i pad liberala je poput sna. Sjedinjene Države mogu biti spašene, a američki san se može vratiti.

Europski san 

• Ali što će se dogoditi s nama? Što će se dogoditi sa snom Europljana? Imali smo i san. Naš europski san bio je da ako mi, narodi Europe, udružimo snage, više ne će biti rata i da ćemo moći živjeti u blagostanju i sigurnosti. Radimo zajedno, neka se suverene države ujedine i stvore najsigurniji i najrazvijeniji kontinent na svijetu. To bi bila Europska unija, europska integracija. Ali, prijatelji moji, ovaj san je ukraden. Oteo ga je Bruxelles. To je izbacilo našu budućnost iz kolosijeka. Umjesto europskog sna, danas imamo noćnu moru. Građani Europe ne osjećaju se sigurno u vlastitoj zemlji, u vlastitom gradu, na vlastitim ulicama. Postali su stranci tamo gdje su bili kod kuće prije dvadeset godina. Ovo je jednostavna matematika: oduzet će im svoje gradove. Ovo nije integracija, ovo je organizirana razmjena stanovništva. Umjesto europskog prosperiteta, tvrtke bankrotiraju. Za struju i plin plaćamo dva, četiri puta više nego u Sjedinjenim Državama. Zeleni plan, zelena tranzicija, ubija naša gospodarstva. Polako postaje parodija. A sada, kada moramo pregovarati s teškim američkim predsjednikom o trgovini i carinama, ispada da imamo samo perolake vođe. A tu je i europska sloboda. Stvari su postale teške u Europi. U tijeku je najžešća borba za vlast. Oni ne poznaju ni Boga ni čovjeka. Le Pen je sudskom odlukom isključena iz predsjedničke utrke. Salvini je odvučen na sud. AfD je pod postupkom nacionalne sigurnosti. Događaji Patriotsa nasilno su opstruirani. Komunistički ljevičari napadaju desničare. JD Vance je u pravu: u današnjoj Europi sloboda nije ugrožena izvana, već je srušena iznutra. I svi mogu vidjeti da postoji problem. Cijeli nered se ljulja i tetura. Moramo se promijeniti. Ovo se ne može ovako nastaviti! To znaju i naši protivnici…«

Bruxelles za rat, suverenisti protiv rata!

• Pri kraju svoga govora Orbán je rekao gdje je glavni problem: »…glavni problem s Bruxellesom nije u tome što njime dominiraju progresivno-liberalni birokrati. Glavni problem je što je Bruxelles proratni. Dok su Sjedinjene Države konačno postale za mir, Bruxelles je zapeo u ratu. Prema liberalnom planu, Europa mora biti centralizirana s obzirom na rat. Ako bude rata, onda će biti više Bruxellesa, još manje suvereniteta. Prema liberalnom planu, Europa mora izgraditi novi ekonomski model, ratni ekonomski model, s obzirom na rat. U njihovim umovima, rat je motor ekonomije. Zajednička zaduženost, središnja kontrola i ratni fondovi. Ključ ovog liberalnog plana je Ukrajina. Ubrzano članstvo ukrajinske države u Europskoj uniji prikladan je izgovor za reorganizaciju Europe u ratu. Liberalni plan vodi u ratobornu, centraliziranu i zaduženu Europu, u kojoj nema slobode, ali postoji poslušnost« i na samom kraju obraćanja izrazio nadu da će domoljubi i suverenisti pobijediti liberale i progresivce i tako spasiti Europu. Nadajmo se!

Provokacija Pavla Grbovića

• Pavle Grbović (Beograd, 19. XI. 1972.), srpski je oporbeni političar i zastupnik iz Pokreta slobodnih građana (PSG) u beogradskoj skupštini i objavio je pamflet na kojem piše da je manastir Banjska na Kosovu „regrutni centar za terorizam“. Uz hrvatsku zastavu s grbom otprije 1990. objavio je sliku nekakvoga vojnika koji na sebi ima značke njemačke nacističke vojske. Za one koji ne znaju, iz ovoga srpskog pravoslavnog manastira u selu Banjska kod Zvečana na Kosovu kosovski i srbijanski Srbi izveli su napad na kosovsku policiju 24. rujna 2023. godine. Ovo je samo podsjetnik sa čime se u Srbiji političari, neovisno o tomu jesu li na vlasti ili u oporbi, bave i na koji način svoje probleme i frustracije gotovo uvijek povezuju sa Hrvatskom i Hrvatima.

Anka Partizanka i protiv grba

• Ne samo u srpskom i u Hrvatskom saboru ima raznih političara, i na vlasti i u oporbi. Jedna od takvih je rođena Bjelovarčanka Anka Mrak Taritaš. Iako već ima podosta godina i trebala bi biti politička zrela, ona i dalje živi od mrvica i na smetlištu povijesti. Kao „liberalka“, a u zadnje vrijeme i „progresivka“ ili brani tzv. lgbt zajednicu ili napada hrvatske svetinje. Ovih joj je dana zasmetala HAZU-ova Deklaracija o hrvatskom grbu i izvrijeđala sve one koji su ju predložili i proglasili. Našoj Anki partizanski smeta istina, jer je prema HAZU-ovoj deklaraciji u redu da je prvo polje (kvadratić) bijele boje. To je nazvala “sramotnim apologetizmom ustaških simbola” i pobjedu onih koji se “politički zalažu za rehabilitaciju ustaških simbola”! Ako je i od Anke partizanke, previše je!

Teslin sprovod u katoličkoj crkvi

• Portal Express.24sata podsjetio je na sprovod Nikole Tesle u New Yorku 12. siječnja 1943. godine (https://express.24sata.hr/top-news/rijetka-fotografija-teslinog-sprovoda-hrvat-je-svirao-teslinu-omiljenu-tamo-daleko-29853). Nekima je zasmetalo da kako to da je jedan od najvećih znanstvenika u povijesti čovječanstva ispraćen iz katoličke Katedrale sv. Ivana na Manhattanu, da su ga ispratili biskup William T. Manning i sakristan katedrale Edward West, te da su na sprovodu renomirani violinist Zlatko Baloković u pratnji slovenskog zbora Slovan odsvirali dvije skladbe, Schubertovu “Ave Maria” i “Tamo daleko”. 

Marijan Majstorović