MUKE PO MATI – Biskup Uzinić otišao svomu proklamiranom i provedbenom liberalizmu otišao je predaleko

Nadbiskup je još u Dubrovniku otišao predaleko svrstavši se na stranu nekatolika, ateista, liberala, LGBTQ zajednice…

Kada kaže nadbiskup riječki Mate Uzinić da “ljubav prema domovini se ne pokazuje zastavama i riječima, dokazuje se time kako čuvamo svoju zemlju, vodu i more svoje domovine, kako postupamo s otpadom, kako poštujemo zakone i mislimo na djecu koje će sutra živjeti s posljedicama naših današnjih odluka, kako se ponašamo kad je zajednički dom ugrožen”, on jest u pravu. U tom dijelu.

Prisjećam se njegova biskupovanja u Dubrovniku. Taj grad i njegova okolica zauzimaju uski obalni pojas tako da imaju izraziti problem odlaganja otpada. Čvrsta dolomitna (vodonepropusna) tla imamo tek kod Konjica. Transport do tamo bi bio skup, a EU ne dopušta izvoz otpada u države izvan EU-a (iako toga u praksi ilegalno ima).

Dakle, ne postoji način da npr. Kotor, Split, Mostar, Dubrovnik zajednički izgrade (vrlo skupu) spalionicu otpada.

Socijalističke vlasti su otpad bacale na stijene iznad mora (Dubac, Orsula) i palile ga. U novije doba (obuhvaća i biskupovanje Uzinićevo) otpad je bio na najgorem mjestu, tik do rijeke Omble (Rijeka Dubrovačka).

O tome tada tadašnji biskup Uzinić nije govorio u propovijedima, ali je blago podržao građanske aktiviste koji su se protivili golfu na Srđu i izgradnji HE Ombla. Što mu ide na čast.

Na poroznom kraškom terenu iznad Dubrovnika glifozat, tekuće gnojivo, difluorbenzuron i drugo imali bi vrlo loš učinak.

Onečišćenja ima raznih vrsta

Pokušavam biti objektivan i nepristran. Slične probleme s otpadom ima i južna Italija gdje se u posao oko otpada uključila svojim kapitalom i mafija. Nekada je otpada bilo malo (osim rudarskog i građevinskog), većinom se to recikliralo i palilo. Pojava plastike i kemikalija (posebno u poljoprivredi) zabrinjavajuća je, onečišćenje može uzrokovati smanjenu plodnost, malformacije ploda, karcinom i dr. Postoje i oblici velikog onečišćenja o kojima ljudi ne razmišljaju, kao što su npr. kruzeri; bio sam iznenađen ogromnom količinom čađe i teških metala koje ispuštaju, kao i problemima oko otpadnih voda.

Dakle, nadbiskup ne laže, ali me smeta kod njega nedostatak prioriteta. Mene više boli širenje narkomanije, pada nataliteta, iseljavanja, rastava, ULTRA-e i gay parada, kockanja, ružnih tetovaža, nerada, prometnih nesreća, samoubojstava, zamjena stanovništva (Marakeški i Istanbulski sporazumi koje nam je nametnuo EU, o čemu nadbiskup ne govori i nikad nije govorio), ali govori s pravom o prigodničarskom, zdravičarskom i operetnom domoljublju, što je ponekad farizejstvo i politička demagogija, ali u osnovi je simpatično i prirodno, kao kada se radi o nogometnoj reprezentaciji. Tako je svugdje na svijetu gdje postoje nacionalne države. Ja volim hrvatsku zastavu!

Sve nam je zlo došlo sa Zapada

Dakle, nismo mi Hrvati isušili Dunav, niti kao zapadna Europa naše pašnjake učinili zatrovanim dioksinom i furanima, posljedicom tehnološki loših spalionica, niti smo mi zakuhali rat u Ukrajini, niti smo izmislili fašizam i komunizam, niti smo stvorili arapsko proljeće, niti smo podržavali razne okrutne režime širom svijeta. Niti smo stvorili GMO organizme.

Liberalizam, ne slobodno mislilaštvo, već stav da je sve dopušteno i da je sve O.K. u biti neograničeni egoizam, hedonizam, pohlepa bolest su od koje umire kolektivni Zapad. O tomu nikada ni riječi.

Nadbiskup je ostvario vrlo dobar dijalog s onima koji su druge vjere, ateistima, liberalima, LGBTQ zajednicom, pa i s predsjednikom Josipovićem koji je hrvatski Paganini. Ali nikada se nije distancirao od njihove pogubne prakse, već ih je zamolio za oprost. To nije čin dobrotoljublja i ljubavi, jer ako si svećenik onda si beskompromisni katolik. A Isus nije šećerna vodica.

Što to znači nadbiskupu “Papa traži od kršćanskih zajednica transparentnost u komunikaciji i iskreno traganje za činjenicama. Ovdje mogu samo s tugom zašutjeti“, rekao je i nastavio da Crkvu Kristovu gradimo kada slušamo žrtve, tražimo istinu, preuzimamo odgovornost te da je to obveza cijele crkvene zajednice. Ne razumijem ga, jer na njegovoj školi teologije su i osobe koje se zalažu za pobačaj, homoseksualizam. Čest gost bio je kardinal Čupić (Blase Joseph Cupich) jedan od stupova liberalno reformske struje u Crkvi i nastoji ublažiti tradicionalne stavove Crkve o homoseksualizmu.

U liberalizmu otišao je predaleko

Biskup dubrovački Uzinić je otišao u liberalizmu predaleko, naime otvorio je u Dubrovniku Ljetnu školu teologije (više biologije), na kojoj se ukazivala Tina Beattie koja se zalaže i da žene budu svećenici (što je suprotno Svetom pismu, ali ljudski razumljiva težnja), ali i za kršćanski neopravdane stvari poput zaređivanja homoseksualaca, pobačaj.

Najstrašnije je što je gošća te ljetne teologije redovnica benediktinka Teresa Forcades izlazi sa istovjetnim stavovima kao i Tina Beattie. Tu je i nekoliko ekumenskih pravoslavaca i Tomaš Halík (1948.) koji podržava njemačku sinodu koja je i za ukus liberalno reformističkih krugova otišla predaleko, te traži prihvaćanje homoseksualizma.

Postavši nadbiskup u Rijeci sposobni Mate Uzinić otvorio je sebi priliku da postane kardinal. Međutim pozivajući na rješavanje pitanja homoseksualnih predatora kao ranu i sramotu u okviru Crkve natjerao je i samoga sebe da nešto učini i očituje se, jer je prema navodima fra Bože Radoša i Antuna Ćorka, pa i oca jednoga bogoslova bio blag prema riječkome svećeniku optuženome za širenje sablazni. Doduše ponekad je teško zločin dokazati, a ponekad se može raditi i o klevetama.

Ne zaboravimo, Uzinić je podržavao strašne korona mjere

Možda će i afere oko posvajanja kongoanske djece na sudu u Zambiji razjasniti još neke nepoznanice hrvatskoj javnosti, kao i čudan slučaj svećenika N. koji bez dopusta zadarske nadbiskupije misionari. Naravno, sjetit ćemo se i nadbiskupa Uzinića po njegovom držanju za vrijeme koronakrize kada je njegovo pridržavanje propisanih mjera i podržavanje cjepiva prelazilo u otvoreno navijanje za mjere koje nikada nisu znanstveno dokazane kao ispravne, a dijelom i ugrožavaju libertinističke ideje, tj. slobodu i prava čovjeka.

Završimo s Henrijem Lacordaireom, i poručimo nadbiskupu Uziniću da ne bude Suzinić: “Ono što čine svećenici loši ili osrednji jest da su ušli u svećeništvo s drugom mišlju nego da žrtvuju sebe u misterij otkupljenja, sve drugo se može popraviti ili usavršiti osim izvornog grijeha.”

Tu treba muškosti, da se zaštiti od čedomorstva ljudsko biće kao zametak, da se (po Crkvi i mnogim psihijatrima) protunaravne prakse osudi i suzbije.

A što se otpada tiče, kao i šumskih požara tu se stvarno nismo pokazali kao organizirano društvo i država. Stihija i nerad.

A nadbiskup neka najprije pomete pred svojim vratima. I da bude jasno, ne podržavam nijednu hrvatsku političku stranku, jer tu nema pravih demokršćana. Niti branim HDZ za deponiranje toksičnog otpada u našem Gospiću. Sram ih bilo!

Teo Trostmann