Ni prije ni nakon smrti Ratka Mladića nema razlike između srpskih i bošnjačkih ratnih zločinaca
Vijest iz Den Haaga od 27. kolovoza 2026. kojom je objavljena smrt generala velikosrpske ekspanzionističko rušilačko masakrirajuće politike, ratnog zločinca osuđenog za genocid nad Muslimanima 1995. u Srebrenici, BiH, Ratka Mladića, zagrijala je bosanski i hercegovački politički lonac, gotovo, do točke prelijevanja u nastavak oružanog sukoba između njegovih pristalica i muslimanskih žrtava, uz nekažnjene muslimanske ratne suzločince i same zločince kao počasnih građana etnički i vjerski čisti muslimanskih gradova.
Uz to reakcije na objavljenu vijest s obje strane Drine, velikosrpske i velikomuslimanske, pokazuju zapravo potvrđuju da vjerski beha sukob još uvijek tinja, i da ga može u svakom trenutku, haaška, visokopredstavnička, velikomuslimanska i velikosrpska nepravda zapaliti u buktinju ponovnih progona, ubijanja, etničkih čišćenja, genocida, i zločina do cilja kojeg je označio prvi čovjek u Bošnjaka, sin ratnog zločinca Alije Izetbegovića Bakir, MI ili ONI.
Smrt ratnog zločinca Ratka Mladića došla je kao naručeni (planski) materijal u predizborno vrijeme za obje strane, i srpsku i bošnjačku, ali i kao politička hrana tim taborima koji bi rat vodili, uistinu do Bakirova cilja, MI ili ONI.
Naime, krajem kolovoza 2026. naveliko se piše o u Den Haagu preminulom srpskom ratnom krvniku Ratku Mladiću. Među srpskim pristalicama se slavi kao junak, a preživjele muslimanske žrtve tog zločinca govore, s pravom, o njegovom Hitler barbarstvu, i mnoge suze prolijevaju. Po atmosferi koja vlada s obje strane Drine vidi se da vjerski beha rat još uvijek traje. U Srbiji se tenkovi slavljem zločinca Mladića opet šalju na ponovno ubijanje i rušenje po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i posipaju ružama.
Zločinac, a ne junak!
U danas maloj Srbiji se veličaju velikosrpski zločinci, u susjednim zemljama Hrvatskoj i BiH slike strahota ljudskih stradanja od tih isti velikosrpskih mesara i umarširanih tenkova okićenih ružama iz ruku srpskih žena, majki, kćeri i svih drugih zagovornika Velike Srbije na tuđem teritoriju, prolaze ispred očiju preživjelih i hrvatskih i muslimanskih žrtava.
U Srbiji se preminuli ratni zločinac zove herojem, u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini zove se pravim imenom, krvnik, zločinac. I nema drugog imena za čovjeka, i sve druge ratne zločince bez obzira iz kojeg naroda bili, i da li ih je Haaški sud osudio ili ne, takve zločinačke prošlosti.
A ima tih ratnih zločinaca nekažnjenih i počasnih građana čistih muslimansko bošnjačkih gradova, iz vremena muslimanske agresije na Hrvate i udara im noža u leđa. Iz perioda velikosrpske i velikomuslimanske zločinačke prošlosti devedesetih godina dvadesetog stoljeća koje su u brutalnostima i zvjerstvima u okupatorskom pohodu na Zapad nadmašile i fašizam, nacizam i komunizam izjednačivši se sa svirepim osmanizmom u kraljevini kraljice Katarine i suvremenim globalnim isilizmom.
U tom dvosmjernom pogledu na generalizam zločinca Ratka Mladića i muslimanskih generala zločinačke ratne prošlosti ne vidi se, a niti se u takvoj sadašnjosti i može vidjeti mirna i sigurna budućnost tih prostora, te napose tri naroda u Bosni i Hercegovini, niti mirna i slobodna budućnost same Bosne i Hercegovine.
Zločin je zločin
Iako se cijelo vrijeme postdaytonske Bosne i Hercegovine uveliko osjeća smrad vjerskog rata za teritorij, i čuje oštrenje kama u srpskom narodu, handžara u bošnjačkom narodu, uz prebrojavanje namjenske industrije i krvnih zrnaca, ovi trenutci smrti srpskog osuđenog krvnika, za mnoge nekažnjene
muslimanske ratne zločince, ravnih zločinima preminulog Mladića, su opravdanje za daljnje radikaliziranje i zveckanje oružjem Bakira, sina ratnog zločinca, i pristalica muslimanskih nekažnjeni ratnih zločinaca.
I ovdje na spomenu muslimanskog ratnog zločinca Alije, na temelju svega proživljenog i preživljenog u vrijeme muslimanske agresije, i danas u periodu agresivnog bošnjačkog obespravljivanja i marginaliziranja Hrvata, hrvatski narod s pravom stavlja veliki znak jednakosti između srpskih i muslimanskih ratnih zločinaca. Za žrtve hrvatskog naroda čije okupirane prostore je vjerska muslimanska armija samoprozvana bosansko i hercegovačka pretvorila u spaljene i puste teritorije, a na nekim istrgnula svaki četrnaest stoljeća stari i duboki trag hrvatstva i katoličanstva, Miletići, Putkovići, Brdo, Bikoše…, nema nikakvih razlika između tih velikosrpskih i velikomuslimanskih barbara, jer zvjerstva i barbarstva dogovarali su i usklađivali u tajnim Udruženo zločinačkim pothvatima srpsko muslimanskim pregovorima diobe BiH u Beogradu.
Muslimanski pokolj Hrvata u Lašvanskoj dolini
Slike pustih hrvatskih teritorija na kojima su spaljene katoličke crkve vatrom islamskih mrzitelja križa u Docu kod Travnika, na Putićevu, u Gučoj Gori, a oskvrnute i granatirane od strane mržnjom naoružane muslimanske Armije BiH u Vitezu, Novoj Biloj, Brajkovićima, Dubravici, Kruščici… trajno će biti znak jednakosti između Alije i Slobodana i njihovih generala i ratnih zločinaca, srpskog Mladića i muslimanskih Alagića, Delića… Jedina razlika između tih suradničkih i suratničkih zlikovaca je u tome što je pristrani Haaški sud, zbog čega ga napuštaju neke zemlje i afera koje ga potresaju, osudio gotovo sve kršćanske generale i branitelje, i oslobodio ili neprocesuirao pored materijalnih dokaza, pa gotovo sve muslimanske ratne zločince. I upravo ta diskriminatorska politika haaških sudskih političara je glavni razlog što i Srbi veličaju svoje i Bošnjaci svoje muslimanske generale ratne zločince.
Muslimansko-srpska ratna arena
A u takvoj političko ratnoj muslimansko-srpskoj areni mir i suživot, tolerancija i istina, pravda i budućnost su samo fikcije. I stoga je za hrvatsku žrtvu velikosrpski i velikomuslimanskih tajni beogradskih pregovora diobe beha zajednice naroda Hrvata, Srba i Muslimana, koji su bili uvod u ratne zločine genocida nad Hrvatima muslimanskih i srpskih generala, umrli srpski general Mladić i muslimanski Alagić i Delić isti ratni zločinci. Između njihovih zločina nema ama baš nikakvih razlika, jer i jedan i drugi su bili kasapini, barbari, progonitelji, ubojice, zločinci i rušitelji katoličkih bogomolja na svakom pedlju zemlje preko koje su prošli oni sami i njihovi koljači, pripadnici zločinačko terorističke srpske vojske i muslimanske armije.
Za Bošnjake je ratni zločinac Mehmed Alagić heroj jer je okupirao franjevački samostan u Gučoj Gori, izrešetao kip Svetog Frane, pokrao i odnio sve povijesno blago samostana, spalio Bibliju i samostan crkvu pretvorio u komandni centra zločinačke muslimanske armije. Za hrvatski narod on je povijesni zločinac u razini turskog osvajača Mehmeda Silnog.
Počinjeni ratni zločini dviju pregovaračkih strana diobe BiH razlog je da aktualni Bošnjaci generale zločinačko terorističke muslimanske Armije BiH Mehmeda Alagića i Rasima Delića slave herojima, a Hrvati ih zovu pravim imenom, ratni zločinci- krvnici.
Zločinci i murali
Na drugoj strani, Srbi ratnog zločinca srpske zločinačko terorističke vojske RS-a generala Ratka Mladića doživljavaju, također herojem, a Hrvati i muslimani Bošnjaci ga imenuju onim imenom kojim se sam okitio, ratni zločinac-krvnik.
I tu ne može biti, niti ima bilo kakve razlike između Mladića na jednoj srpskoj strani i Alagića i Delića, i niz drugi nekažnjeni muslimanskih Alagića i Delića na drugoj bošnjačkoj strani, i njihovih naredbodavaca Miloševića i Izetbegovića.
Također nema razlike ni između njihovih i ratni i poratni pristalica, onih koji njihove zločine nad Hrvatima katolicima nazivaju herojstvom. A takvih je puno i među srpskim i među muslimansko-bošnjačkim narodom.
Vidi se to ovih kolovoških dana 2026. na srpskom slavlju Mladićevih zločina, i nedavnom slavlju Bošnjaka na otvaranju murala krvniku Alagiću na okupiranom kršćanskom Vlašiću, i odavanju počasti osuđenom ratnom muslimanskom zločincu Deliću.
U muslimansko-srpskim veličanjima ratnih zločinaca Alagića, Delića, i Mladića, Izetbegovića i Miloševića u BiH se još uvijek izbija klin klinom i kažnjava okom za oko, što je nacifašistička politika isključivosti, koja BiH sve čvršće betonira u ratnu prošlost tih krvnika. Veličanjem ratnih zločinaca i srpska i bošnjačka strana zločine slave kao pobjedu.
Ono što ta muslimansko srpska slavlja zločina svojih lidera i generala čini istima uzdižući ih na razinu službene politike Bošnjaka i Srba je činjenica da na slavlju zločina Alagića pri otvaranju murala tom krvniku na Vlašiću govori pripadnik njegove armije Zlatni ljiljan, danas drugi bošnjački član beha Predsjedništva Željko Komšić, a slavlje srpskog krvnika uveličava gotovo cijeli politički vrh Srbije i RS. Opet nikakvih razlika između velikosrpski i velikomuslimanskih ratnih zločinaca. Za hrvatske žrtve i jedni i drugi krvnika razlika je samo u tome što su jedni bili i ostali srpski, a drugi bili i ostali muslimanski.
U Središnjoj Bosni Hrvate su ubijali – muslimani!
Srpsko veličanje Mladića kao zločinca svakako je za osudu, ali jednako tako i bošnjačko veličanje muslimanskih ratnih zločinaca Mehmeda Alagića i Rasima Delića, i onih skrivenih u Izetbegovićevim dvorcima u Turskoj, je zasigurno za istu takvu osudu. Ovdje Alagićeve zločine nad Hrvatima u Lašvanskoj dolini, a koje je pratila glavna urednica bošnjačkog lista Oslobođenje rušenje crkve u Docu, Putićevu, oskrnavljenje franjevačkog samostana u Gučoj Gori, granatiranje crkava u Novoj Biloj, Brajkovićima, Vitezu, pokolj 36 hrvatskih civila u Maljinama, 6 u Miletićima, 76 u Križančevu Selu, 56 u Buhinim Kućama, 13 u Brdu, 12 u Pojskama, 8-ero djece u Vitezu, ubojstvo oca u Čifluku i teško ranjavanje njegove 14-godišnje kćeri, ubojstvo katoličkih žena koje su kriomice išle ili se vraćale iz crkve, držanje 70 tisuća Hrvata u konclogoru u okruženoj Lašvanskoj dolini, konclogor u Gluhoj Bukovici za civile, časne sestre i svećenika…, ne umanjuje činjenica što nije doživio suđenje, zahvaljujući lobiju u Haagu iz islamskih zemalja.
I bez ikakva suđenja, koja su namjerno usporavana u Haagu, Alagić, Genjac, Mlaćo, Mahmuljin, Halilović, Delić, Džaferović, Komšić koji otvara murale muslimanskih krvnika, za hrvatski narod i za hrvatsku memoriju su ratni zločinci, muslimanski Mladići.
Za rad Haaškog suda u intervju Radio Slobodna Europa od 28. 8. 2026. bivši haaški tužitelj Geoffrey Nice kaže: “Mi koji smo vodili sudske postupke, unatoč velikim teškoćama i ponekad političkim pritiscima izvana, nastojali smo uvijek ostaviti čist i vjerodostojan dokazni materijal, neovisno o pritiscima”. A izgleda po suđenjima kakva su izlazila iz te sudske kuće nisu uspjeli ostaviti čist i vjerodostojan dokazni materijal. Je li pod tim “političkim pritiscima izvana” i suđeno samo kršćanskim ratnim zločincima i vršeno neprocesuiranje i oslobađanje gotovo svih muslimanskih ratnih zločinaca pored toliki materijalnih dokaza počinjenih zločina. A upravo to haaško neprocesuiranje i nekažnjavanje muslimanskih Mladića zbog “političkih pritisaka izvana” je pravo, tako ga uzimaju, Bošnjaci da svoje ratne zločince slobodno veličaju u granice nacionalni heroja, a kršćanske osuđenike također zbog “političkih pritisaka izvana” i nakon odsluženih kazni, hrvatski heroj Kordić, nazivaju i dalje zločincem i smeta im što ga slave herojem preživjele hrvatske žrtve muslimanski ratnih zločinaca. Onih koje poput Srba za počinjene zločine veličaju ratne zločince i herojima nazivaju.
Na temeljima haaških presuda pod “političkim pritiskom izvana”, moglo bi se na tragu tih presuda kršćanima reći pod istim “političkim pritiskom izvana” donesenih dekreta Visokih predstavnika i njihovih tenkovsko razbojničkih upada u hrvatske banke, kuće i smjenu hrvatskih lidera, te u srpsko muslimanskim taborima veličanja svojih nacionalnih zločinaca, nikakva drugačija budućnost BiH ne može se graditi osim propale.
Država, poglavito zajednica naroda kakva je bosansko i hercegovačka građena na tolikim zločinima ratnih zločinaca, a takvu BiH pokušavaju graditi srpsko muslimanske pristalice svojih Mladića, kao i sami ratni zločinci i suzločinci srpski i muslimanski, svaki na svom okupiranom teritoriju, nema pravo na postojanje, jer i ne može opstati, u bilo kakvoj formi, cjelovitosti i zajedništvu osim konfederalno uređene od tri nacionalne republike.
Velikosrpsko i velikobošnjačko veličanje svojih ratnih zločinaca je srpsko muslimanski nastavak beogradskih pregovora diobe Bosne i Hercegovine na čisti pravoslavni i čisti islamski entitet.
