Bilo kakva socijalizacija muslimana izvan njihovih domovina čistih muslimanskih zemalja nemoguća je misija
Neki muslimanski socijalno asocijalni poznavatelj svake društvene teme u kojoj dominira mržnja prema kršćanima i svemu kršćanskom, okićen titulom kolumniste iranskog portala, po uzoru akademske titule prve dame u muslimana Bošnjaka Sebije, na jednom muslimanskom portalu kojeg financira Islamska Revolucionarna Garda i iranski teroristički režim piše: “Nauka kaže da jedan narod postaje socijaliziran nakon najmanje tristo godina življenja provedenih u gradovima, odnosno urbanim sredinama. Toliko je vremena minimalno potrebno da bi se norme ponašanja pojedinaca dovele u interakciju s okolinom i usvojile vrijednosti, norme i ponašanje specifično za kulturu u kojoj se živi!”.
Bez obzira što se u narodu kaže, tko prizna pola mu se prašta, hrvatski narod kao petsto šezdeset i trogodišnja žrtva asocijalnih muslimana i islama u Fratarskoj Bosni i Hercegovini, kraljevini kraljice Katarine, ne može i ne smije niti pola muslimanskih zločina oprostiti jer će mu se stradanje ponoviti od istog agresora, onoga što taj Sead Zubanović priznaje za svoj asocijalizirani muslimanski narod.
Kaže Zubanović, čija je profesija ne samo agresija na preživjeli kršćanski narod nego i na mrtve, na Andrića, Krležu, Njegoša, pa čak i na neke pojedine zelene fratre, naprosto sve one koji nisu dovoljno zeleni i na islamski način socijalizirani, “narod postaje socijaliziran nakon najmanje tristo godina življenja…”. Znači, trebat će čekati još najmanje 270 godina na socijalizaciju Bošnjaka koji postoje nešto malo više od 30 godina u BiH, a za socijalizaciju Građana, Ostalih, i svih drugih koji ne znaju tko su i što su i koji se u BiH pojavljuju poslije Bošnjaka i vjerskog beha sukoba za teritorij i muslimanske agresije na Hrvate i BiH, trebat će još više od 280 godina da se socijaliziraju na beha podneblju i u bosansko i hercegovačku, europsku kulturu i civilizaciju. Da se socijaliziraju u granice ljudske socijalizacije.
Muslimansko samopriznanje asocijalizacije
To muslimansko samopriznanje asocijalizacije u BiH nikako ne opravdava njihovu barbarsku stoljećima dugu agresiju na domicilni socijalizirani četrnaest stoljeća stari hrvatski narod. Asocijalizacija muslimanskog naroda ne znači da mogu nekažnjeno raditi što hoće i činiti zločine kakve već čine, asocijalizacija to neopravdava bez obzira što Bošnjaci onaj asocijalni dio mislio. To se ne oprašta i ne može, ne smije zaboraviti.
Čak ni do sadašnjim nekoliko puta mijenjanim nacionalnim identitetom muslimanski počinjeni zločini se ne mogu oprostiti, a nikako i zaboraviti. Pa niti tih trista godina koje Zubanović traži za socijalizaciju svog naroda na ovom dijelu Europe nikako nije jamstvo da će se muslimani, Građani, Ostali, Lutalice, Sluge bošnjačke, Janjičari, Poturice, Vehabije, Mudžahedini, Isilovci, Iranci, Turci, Afganistanci, kao i današnji Bošnjaci a sutra sami Bog zna što će tko od njih biti, socijalizirati u BiH. Za socijalizaciju na određenom teritoriju vrijeme življenja na tom tlu nije ključni faktor, u prvom redu potrebno je tim i takvim tuđincima da zavole zemlju u kojoj obitavaju, i da je prihvate u njenim izgrađenim, zatečenim i življenim znacima, posebnostima i socijaliziranim vrijednostima. A to muslimani bilo na koji svjetski prostor došli i na bilo koji način niti žele, niti hoće, a niti mogu, čime se sami potvrđuju okupatorom, agresorom, osvajačem, što znači da je bilo kakva socijalizacija muslimana izvan njihovih domovina čistih muslimanskih zemalja nemoguća misija.
Kada se pogledaju muslimanske zajednice koje su umarširale u Zapadnu Europu, u petoj ili višoj generaciji apsolutne asocijalizacije koje nema u zemljama domaćinima onda uistinu je svaki vid, i svako vrijeme pokušaja socijaliziranja muslimana u društva koja su ih primila je izgubljeno vrijeme.
Umjesto da se socijaliziraju oni se radikaliziraju i islamiziraju
Pojedinac ili narodnosna zajednica može se socijalizirati u društvo u koje je došla samo ako to ona hoće, a nikako nekim vremenskim okvirom i trudom domaćina. Kako vrijeme nije uspjelo ni muslimane, pa zatim kako su se zvali Jugoslavene, pa Turke, pa Neopredijeljene, pa Muslimane kako su se sve do sada nacionalno izjašnjavali, socijalizirati u BiH zasigurno to nisu uspjeli ni gradovi, i niti će u budućnosti socijalizirati Bošnjake, Građane, Ostale, Vehabije, Mudžahedine, Irance, Turke…, sve te koji Bosnu i Hercegovinu nastoje okupirati, osvojiti i islamizirati.
Umjesto da se socijaliziraju oni se radikalno asocijaliziraju, odnosno radikaliziraju i islamiziraju. Radikalizacija naroda sa bilo kojim predznakom napose onim vjerskim kakva je zahvatila muslimane Bošnjake, nikada ga nije socijalizirala, jer radikalizacija i socijalizacija dva su puta koji se nikada ne susreću, zapravo isključuje jedan drugi.
Alija je pozvao okorjele islamske teroriste
I onda kada je bilo povijesnih momenata socijalizacije muslimana u BiH oni nisu iskorišteni jer se uvijek u tom trenutku pojavljivao iz tajnih islamskih centara na beha područjima pojedinac vjerskog ili političkog vrha između kojih zapravo i nema razlike, koji je zaustavljao proces civiliziranja i nametao, nastavljao proces radikaliziranja muslimana. To se dogodilo i devedesetih godina dvadesetog stoljeća na vrhuncu muslimanske socijalizacije u eurobosansko i hercegovačke vrjednote pojavom Alije Izetbegovića koji muslimansku socijalizaciju zaustavlja u istom obimu i vjerskim beha ratom i muslimanskim ratom između euromuslimana i svojih pristalica, dovodeći čak desetine tisuća stranih džihadista okorjelih islamskih terorista i ubojica da mu pomognu u zaustavljanju socijalizacije i europeizacije Muslimana.
Čak nasilno bez referenduma i pitanje muslimaskog naroda s vjerskim liderom Mustafom Cerićem mijenja nacionalnu odrednicu „Musliman“ u „Bošnjak“, sve sa ciljem zaustavljanja socijalizacije i otvorenog nastavka vjerske radikalizacije Muslimana nasilno prevedenih u Bošnjake.
Sada treba pitati asocijalnog muslimanskog novinara, koliko i je li se uopće pomaknuo s polazišne točke otprije 33 godine započeti proces socijaliziranja Muslimana, zatim Bošnjaka a po ratu foteljaških kradljivaca nastali Građana, Ostalih, prekonoćnih konvertita Muslimana u Hrvate, Alijinih „zlatnih ljiljana“, i svih drugih janjičara, Iranaca, mudžahedina, džihadista, vehabija, Turaka, te pridošlih islamističkih terorističkih migranata, i ima li i jedan slučaj uspješne socijalizacije. Zasigurno da nema, niti će je ikada biti.
Za turske vladavine Bosna je zaustavljena u razvoju
Socijalizacija nije zadaća grada, to je dio obiteljskog odgoja, u kojem nema mjesta za roditeljsko opasivanje maloljetni kćeri i sinova eksplozivom oko struka i slanjem na gradske ulice i trgove da masakriraju nedužne svoje vršnjake, stare i bolesne, samo što nisu muslimani. A za takva u ljudskoj suvremenoj civilizaciji, osim onog perioda osmanlijskog zločina betoniranja i stagniranja beha povijesti, za barbarska zvjerstva djeca su pripremana u asocijalnim i islamski radikaliziranim obiteljima.
No, da se socijalizacija Muslimana nije pomaknula ni koračić čak ni kod trideset i tri godine stari Bošnjaka, i svih drugi niknuti muslimanskih nacija na ovoj europskoj, po svim napose asocijalnim parametrima margini, pokazuje i činjenica muslimansko građanske krađe hrvatskih mjesta u institucijama vlasti, što je zapravo vid agresije i etničkog čišćenja Hrvata od strane asocijalnog Seadova naroda, dijela koji biranjem vrši zločin etničkog čišćenja Hrvata, zbog čega nikako da krene na put socijalizacije, bez obzira što im je taj zamišljeni put dug gotovo tri stoljeća kako im predviđa, u najboljoj mjeri dotični sunarodnjak.
Zvjerstva, a ne socijalizacija
Tako brutalnu političku krađu, što je nastavak muslimanske agresije na Hrvate i eurobosansko i hercegovački povijesni identitet može činiti, i čini samo dio asocijalnog bošnjačkog naroda i kao takvom ne će pomoći ni Seadovih planiranih tristo godina da mu se narod socijalizira. Ako danas tri desetljeća pokušane a nikad pomaknute muslimansko-bošnjačke socijalizacije Bošnjaci čine takve političke zločine i fizička ubojstva hrvatskih povratnika, a čine, onda ratna zvjerstva nad napadnutim hrvatskim narodom muslimanskih ratnih zločinaca u Lašvanskoj dolini, Križančevo Selo, Buhine Kuće, Maljine, Miletići, Vitez, Travnik, Guča Gora, Novi Travnik, Brdo, Putkovići, Grahovčići, Brajkovići, Čukle, Ćifluk, Brankovac, Bukovice, Bikoše… su zločini koje mogu počiniti i počiniše samo asocijalni Muslimani sa asocijalnim islamističkim Građanima, Ostalima, Vehabijama, Mudžahedinima, Isilovcima. To je dokaz nemogućnosti socijalizacije u XXI. stoljeću asocijalnih nacionalnih zajednica, i iz razloga što je socijalizacija europskih naroda davno završeni proces.
Laž kao oružje
Kao i u cijeloj prošlosti agresora i okupatora tako je i u 563.-godišnjoj muslimanskoj na katolike i na BiH laž jedino oružje stalnog usavršavanja, ponavljanja, izmišljanja i modificiranja. Hrvatski katolički narod kao muslimanska žrtva u kontinuitetu, često i zbog svoje naivnosti i vjerovanja okupatoru bilo vezanjem zastava ili prijemom agresorskog muslimanskog naroda u Hrvatskoj ili na hrvatske prostore u BiH, ili hodom, k’o guske u maglu, u neke saveze sa muslimanima, iz ovog apokaliptičnog stradanja od strane asocijalnog Seadova naroda, izašao je čak kao pobjednik nad progoniteljima zahvaljujući upravo socijalnim vrijednostima koje je suizgrađivao u Europi, izgradio i živio po njima u svojem četrnaest stoljetnom življenju na granici svjetova, kultura, nacija i vjera.
O nemogućnosti socijalizacije asocijalnih pojedinaca ili naroda bez obzira bili oni Seadi, Građani, Ostali ili muslimani Bošnjaci pokazuju slike početkom kolovoza 2026. oskvrnutih i porušenih katoličkih grobova u Slimenima, mjestu u blizini crkve u Docu koju su asocijalni Muslimani srušili do golih zidova u mržnji prema križu. Pored takve slike a njih je svaki dan na beha teritoriju pod vlašću asocijalnih muslimana, Bošnjaka, Građana, Ostalih, Vehabija, Mudžahedina, Komšića, Kovačevića, Izetbegovića, Genjaca, Džaferovića, Mlaći… Sead piše: “Za razliku od Bošnjaka koji su u naseljima živjeli intenzivno od petnaestog vijeka, njihove komšije još nisu ispunile vremenski uvjet socijalizacije. Nažalost, i onima koji površno poznaju historiju ovih prostora, nije tajna da je stanovništvo Srbije i Crne Gore tek na pola puta, a ni hrvatsko većinski nije mnogo više od njih odmaklo”.
Nesocijalizirani na tuđoj zemlji
Zar su se i mogli, ili htjeli socijalizirati Seadovi tadašnji muslimani na tuđoj, na okupiranoj zemlji, u tuđim kućama i stanovima iz kojih su istjeravali i istjerali njihove vlasnike, katolike. Nemoguć i neodrživ je to proces kako u prošlosti turske invazije i sadašnjosti muslimanske agresije. Ne mogu se Seadovi sunarodnjaci socijalizirati ni u današnjim beha okupiranim gradovima, i etničko vjerskim progonom očišćenim od Hrvata katolika. Zar da se u otetim hrvatskim stanovima u Sarajevu, Bugojnu, Travniku, Zenici, Fojnici, Kaknju… mogu socijalizirati useljeni Muslimani, Bošnjaci, Građani, Ostali, Komšići, Kovačevići,,,.
Ne socijalizira se niti nacionalna zajednica niti pojedinac stalnim prebrojavanjem krvnih zrnaca, ili brojanjem proizvoda namjenske industrije, kako to radi prvi čovjek tridesetogodišnjih Bošnjaka. Takvi zasigurno da ne mogu, ni da tristo godina žive u njima. Zbog življenja u katoličkoj kući, na katoličkoj zemlji, muslimanskom molitvom u džamiji sagrađenoj na temeljima srušenih crkava Seadovi sunarodnjaci se nisu uspjeli socijalizirati ni u gotovo polutisućljetnoj agresiji na Hrvate katolike, što znači da ne će ni u slijedećih 300 godina koje im Sead predviđa.
