Agresori i osvajači uvijek povećavaju svoje zločine i teror nad žrtvom da je prisile na otpor
Agresori i osvajači ako se na vrijeme ne zaustave u brutalnostima, bahatostima, zločinima, i genocidnim nakanama svaki kasniji napor žrtve, i svijeta u cjelini, da ih spriječi u tome već su u pomisli osuđeni na neuspjeh. I čak sam pokušaj žrtve da se obrani i ublaži agresorsko osvajačke planove, da umanji zločinački pritisak i brutalnosti završava još većim i brutalnijim agresorsko osvajačkim terorom i zločinom, te genocidnim stradanjem okupiranog naroda.
Agresori i osvajači uvijek povećavaju svoje zločine i teror nad žrtvom da je prisile na otpor, budući da je svaka pobuna i pokušaj oslobađanja razlog agresoru i okupatoru da torturu povećaju, teror umnože, zločine prošire. Svaki pokušaj napadnutog naroda da se oslobodi agresor i osvajač si uzimaju za pravo pojačana udara i terora na žrtvu. Takvi kontinuirani zločini muslimanski osvajača i agresora na Bosnu i Hercegovinu i njen domicilni katolički narod traju već 563 godine, zapravo sve od nasilno okupatorske pojave islama i muslimana u kraljevini hrvatsko katoličke kraljice Katarine.
Hrvatske žrtve od turske raje
Zločini, bahatosti, arogancije, prijetnje, obespravljivanje, marginaliziranje, šikaniranje, pa čak i ubijanja muslimansko bošnjački agresor je povećao u daytonskom primirju do razine apsolutnog okupatora i hrvatske žrtve do turske raje. Oživljeni muslimanski ekstremizam i radikalizam koji su bili potrpani lažnim europejstvom, euromuslimanima koji su navodno bili prihvatili i živjeli europske vrijednosti, pokazao je i potvrdio da je transformacija muslimana u europske vrijednosti naprosto nemoguća misija. Pa čak i muslimansko mijenjanje nacionalnog imena u Bošnjak potvrdilo je staru izreku “vuk dlaku mijenja ali ćud nikada”.
To nije slučaj samo muslimana u Bosni i Hercegovini, to je zacementirana praksa muslimana u Europi u koju su došli bilo kojim putom i načinom, ali i u petoj i višoj generaciji ostali su vjerni cilju zbog kojeg su došli, ili poslani i zbog kojeg i dalje dolaze i šalje ih se. Širenje terorizma, straha, gradnja džamija, vojarni, osvajanje teritorija, i širenje islama. Zbog toga su i ostali u svojim neprihvatljivim promjenama i pridošli i rođeni u Europi i sa državljanstvom zemlje domaćina, koju nikada nisu prihvatili domovinom, samo muslimani bez i traga europske kulture i civilizacije, spremni u svakom datom trenutku udariti nož u leđa domaćina onako snažno i duboko kako su to učinili Muslimani Hrvatima, u pripremi agresije kako na hrvatski narod tako i agresije na eurokršćansku Bosnu i Hercegovinu.
Özilov slučaj
Tu nepromjenjivost i neprihvaćenost euro zemlje domaćina prkosno i bahato je pokazao Turčin rođen u Njemačkoj, nogometaš Mesut Özil kada je i njemačko državljanstvo ismijao i gotovo sve ono što mu je Njemačka i njegovoj obitelji dala ne priznao. Samo taj slučaj rođenog Turčina u Njemačkoj zemlji koja je njemu i njegovoj obitelji pružila više negoli svojim Nijemcima, i njegovoj nezahvalnosti primjer je nemogućeg europeiziranja muslimana u bilo kojoj europskoj dimenziji zemlje, pa i u Bosni i Hercegovini.
A to je opet znak muslimanske isključivosti, ekstremizma i arogancije, s osjećajem pobjednika osvajača, okupatora i agresora, pa čak i terorista što se vidi na trgovima europskih gradova, no ništa manje i bosansko i hercegovačkih po kojima muslimanska policija za očuvanje morala, po uzoru na prijateljsku im iransku, uspostavlja red i modu oblačenja za mlade žene i djevojčice.
Muslimanske policajce za očuvanje morala u javnom životu novači sin ratnog zločinca Alije Izetbegovića Bakir obilazeći džamije, kuma Erdogana vojarne, i stalnim prebrojavanjem krvnih zrnaca bosansko i hercegovačke nacionalne i vjerske šarolikosti koju, Alijin sin jedinak sa nekažnjenim muslimanskim ratnim zločincima, premazuje u jednu muslimansku zelenu boju, kao rezultat od oca naslijeđenog rata “mi ili oni”.
U muslimansko bošnjačkom marginaliziranju i obespravljivanju Hrvata u gotovo osvojenoj i sve više islamiziranoj beha Federaciji došlo se do muslimansko bošnjačke crvene točke, koju su i turski okupatori postavljali prema porobljenim Hrvatima katolicima, “ne iritiraj Turčina”, odnosno “ne iritiraj Bošnjaka”. Svaki opravdani hrvatski potez i pokušaj oslobađanja i jednakosti, ponovne ravnopravnosti, suverenosti, i konstitutivnosti, u muslimansko bošnjačkom radikalizirano islamizirano iraniziranom čelništvu, podjednako i vjerskom i političkom, tumači se iritacijom muslimana Bošnjaka zbog toga što su oni, Bošnjaci, u BiH definiranoj po referendumskom pitanju kao razlogu međunarodnog priznanja, zemlji suverenih i konstitutivnih Muslimana, Hrvata i Srba, danas brojniji narod i da zbog toga ih se ni u pokušaju oslobađanja ne smije iritirati, jer kaže sin ratnog zločinca Alije Izetbegovića “Hrvati će dobiti prava, a time i teritorija za egzistencijalno preživljavanje, rezervata, koliko im mi, okupatori muslimani Bošnjaci damo”.
Ahdnama
Eh zbog te Ahdname što je danas katolicima pišu turski potomci, kako se Bošnjaci ponosno izjašnjavaju kroz novokomponirane nostalgične pjesme Turskoj, “Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati”, i “bliži nam je musliman na kraju svijeta negoli susjed katolik”, Hrvati ne smiju oslobađanjem iritizirati svoje osvajače. Ahdnama će biti daleko suženija u pravima i slobodama Hrvata katolika negoli u vrijeme kada ju je na Bilinom polju 28. svibnja 1463. godine ispisao i predao bosanskom ujaku fra Anđelu Zvizdoviću, turski terorist i zločinac, Mehmed II. Osvajač.
Ako je nametnuto vrijeme Hrvatima katolicima u prinudnoj federalnoj beha zajednici da ne smiju traženjem svojih prava i sloboda, političkom borbom za jednakost, ravnopravnost suverenost i konstitutivnost, “iritirati muslimane Bošnjake, jer oni su brojniji, jači a time i s većim pravom na BiH”, a jest, onda je to apsolutni dokaz porobljenosti i sužanjstva Hrvata, i dokaz okupacije i osvojenosti BiH, federalnog dijela, od strane ratnih Muslimana i poratnih Bošnjaka. Zapravo znak podijeljene između Turske i Irana osvojenosti i okupacije BiH, te nastavka prisilne islamizacije katolika, napose njihove muške djece.
U takvom porobljeničkom položaju hrvatsko katoličkog puka stjeranog na razinu raje iz turskog perioda danka u krvi, borba Hrvata katolika za svoja temeljna ljudska prava i slobode, za suverenost i konstitutivnost svoj na svome, zabranjuje im se da iritiraju muslimane Bošnjake, okupatore, osvajače i nekažnjene ratne zločince. Bosna i Hercegovina kao svjetski politički raritet jedini je okupirani prostor od strane iransko turski muslimana u svijetu u kojem je obrana žrtve katolika već u početku strogo zabranjena kao iritacija agresora, što pokazuje svu zvjersku brutalnost muslimanskih osvajača.
Muslimanski osvajači
Na stranu, zapravo u armiju muslinanskih osvajača čiji je cilj držati hrvatski narod porobljenim i ušutkanim pred razjarenim muslimanskim osvajačima silnim, stali su pored onih koji su na kraju muslimanske agresije kao pripadnici zločinačko terorističke muslimanske armije konvertirali u Građane i Ostale, kao što su četnici na kraju Drugog svjetskog rata prešli u partizane, stala je, što i nije neka novost, Vesna Škare Ožbolt 17. 6. 2026. kada je svojim sluganstvom na način kako radi konvertit aktualni Građanin Komšić apelirala na hrvatske žrtve da ne “iritiraju Bošnjake”.
Dragan Markovina – prvi politički džihadist
U stroju muslimanske armije koja ušutkava hrvatsku žrtvu ističu se stari njihovi politički džihadisti koji žive u Hrvatskoj od hrvatskih poreznih obveznika, kvazi povjesničari, Tvrtko Jakovina koji kaže 8. 6. 2026. “…treba ograničiti političku borbu Hrvata za oslobađanje od muslimanskog jarma jer ona izaziva iritaciju najbrojnijeg naroda Bošnjaka u BiH”.
A drugi kvazi povjesničar kao prvi politički džihadist Dragan Markovina iz slobodnog Splita, što znači da je sa zadatkom poslan u Hrvatsku već davno, 21. 12. 2021. ne slučajno pred Božić jer u božićno su vrijeme muslimani počinili najobimnije i najbrutalnije zločine nad Hrvatima, je kazao “Hrvati ne trebaju raditi stvari koji iritiraju Bošnjake”.
Zato hrvatsko katolički puk povijesna žrtva muslimana i islama u Fratarskoj Bosni danas ne smije slaviti ni Božić i druge svoje blagdane tamo na svojoj okupiranoj zemlji kojom vladaju muslimani, jer i to slavlje katoličkih blagdana i svetkovina iritira muslimane. I crkvena zvona iritiraju muslimane pa su ih zabranili u zločinima i genocidom očišćenim čistim muslimanskim gradovima, u čijoj blizini se skrivaju masovne grobnice hrvatskih žrtava iritiranih muslimana. Iritirali su ih i bosanski fratri na vratima fojničkog samostana gdje su ih na najokrutnji, isilovski, način izrešetali, a počinitelje zločina vrhovni zapovjednik Alija Izetbegović kasnije nagradio prijevremenim, gotovo sutradan po zatvaranju, puštanjem na slobodu.
U budućnosti, ako je kao iransko turski islamski entitet ikada i imadne, u BiH katolici ne će smjeti prolaziti pored muslimana nego će morati kleknuti, u vodu, blato, snijeg, kamen, dok on prođe kao što je bilo i u tursko vrijeme, jer stajanje ili uspravni prolazak pored suvremenih aga i paša, bit će najviša razina iritacije muslimana, kao što će biti i slučajno spavanje katolika prve noći sa svojom izabranicom, budući da su tu noć Turci oteli katolicima jer su ih ti mladi katolički parovi prvom noći zajedničkog spavanja iritirali. Pa je Turčin od šezdeset, sedamdeset i više godina spavao sa udatom osamnaesto godišnjom katolkinjom dok je njen vjenčani muž bio prisiljen spavati u susjednoj sobi kako bi ih se obadvoje što više ponizilo.
Zbog toga i još više zbog isti takvih turskih barbarskih zločina, koje muslimani ponavljaju, katolici moraju robijati i šutiti, jer svaki oblik pokušaja oslobađanja je iritacija muslimanskih zlikovaca, kao brojnijeg naroda u beha zajednici suverenih i konstitutivnih naroda, Hrvata, Muslimana i Srba.
