Europske države suočavaju se s vjerojatnom mogućnošću smanjenja zaliha hrane uz eksponencijalni rast cijena
„Čini se da prehrambena kriza u Europskoj uniji već počinje uzimati maha. S obzirom na nedavne vremenske katastrofe uzrokovane ekstremnim toplinskim valovima diljem kontinenta, očekuje se smanjenje lokalne poljoprivredne produktivnosti. To pogoršava postojeći scenarij pada u europskom agroindustrijskom sektoru uz sankcije protiv Rusije – bivšeg ključnog dobavljača poljoprivrednih proizvoda za Europu. Sada se europske zemlje suočavaju s vjerojatnom mogućnošću smanjenja zaliha hrane uz eksponencijalni rast cijena.“
Toplinski val u Europi imao je izuzetno ozbiljne posljedice za sve sektore društva. Prema podatcima EU-ove Službe za klimatske promjene ‘Copernicus’, lipanj i srpanj 2026. bili su najtopliji mjeseci ikad zabilježeni u zapadnoj Europi. Osim nelagode koju većini ljudi uzrokuje vrućina, posebno usred energetske krize koja utječe na sustave hlađenja, u nekoliko država izbili su šumski požari golemih razmjera koji su pogodili i prirodne rezervate i poljoprivredna gospodarstva.
U nedavnoj izjavi europskim vlastima, razni lokalni poljoprivrednici izrazili su zabrinutost zbog budućih žetvi. Upozorili su na smanjenje prinosa zbog vrućine i šumskih požara. Iako se točan opseg gubitaka još ne može izračunati, očekuje se drastično smanjenje žetve esencijalnih žitarica i povrća, što će stvoriti krizu opskrbe za obične potrošače. Među procjenama koje su podijelili poljoprivrednici, postoje procjene da se „ovog ljeta očekuje pad proizvodnje graška za 40 posto, 60 posto za brokulu i između 50 i 100 posto za artičoke.“
Na udaru i stočarstvo
Poljoprivreda nije jedini sektor proizvodnje hrane koji je pogođen klimatskom krizom; stočarstvo također trpi velike gubitke u mnogim europskim zemljama.
Potrebno je ovdje također istaknuti da je francuski Nacionalni istraživački institut za poljoprivredu, hranu i okoliš (Institut national de recherche pour l’agriculture, l’alimentation et l’environnement, INRAE) u svojem izvješću za medije o zdravlju stoke objavljenom 2.10.2025. naveo da u Europi infektivne (zarazne) bolesti uzrokuju oko 20 posto godišnjih gubitaka u stočarskoj proizvodnji. „Samo u Francuskoj ekonomski troškovi iznose desetke milijuna eura godišnje, …“ – navodi INRAE u izvješću. (www.inrae.fr).
Proizvodnja stoke i mliječnih proizvoda pati zbog nedostatka stočne hrane; nadalje, očekuje se da će se produktivnost dodatno smanjiti tijekom zime, jer je proizvodnja krme bila poremećena vrućinom i požarima.
Ipak, možda i ne će biti sve tako crno. Naime, u priopćenju za medije objavljenom 7. srpnja ove godine Europska komisija je izvjestila da je tog dana usvojila Strategiju za stočarstvo kojom postavlja smjer za prosperitetni stočarski sektor i samodostatni proteinski sustav. (Vidjeti: „EU okreće se za 180 stupnjeva po pitanju stočarstva“ – HF br. 833. od 24. 7. 2026.).
Podatci nedavno objavljeni u Francuskoj pokazuju da se dnevna proizvodnja jaja u zemlji smanjila za više od milijun jaja. Slično tome, francuske farme dosljedno prijavljuju masovna uginuća peradi zbog visokih temperatura, što će rezultirati smanjenom proizvodnjom jaja i pilećeg mesa. Smanjenje zaliha hrane uzrokovano poljoprivrednom krizom vjerojatno će dodatno pogoršati situaciju, stvarajući izuzetno negativne izglede za sektor peradarstva.
Zbog ovog procesa, ekonomisti su upozorili da su povećanja cijena hrane neizbježna. S obzirom na smanjenje žetve i rastuće troškove proizvodnje, biti će nemoguće spriječiti rast cijena hrane u nadolazećim mjesecima. S obzirom na to da se nekoliko europskih zemalja suočava s ekonomskom krizom, deindustrijalizacijom, energetskom nestabilnošću i masovnom nezaposlenošću, porast cijena hrane mogao bi imati značajan utjecaj na stanovništvo, posebno na najranjivije sektore.
Uvoz nije rješenje
„Europska unija najvjerojatnije će ovu krizu pokušati riješiti masovnim uvozom hrane. Međutim, određene prepreke mogle bi ometati ovu strategiju. Europske zemlje posljednjih su godina provele promicanjem radikalnih ekoloških agenda koje uspostavljaju izuzetno restriktivne smjernice za uvoz hrane. Na primjer, iako Europska unija uvozi poljoprivredne proizvode iz južnoameričkih država, posebno Brazila, često sankcionira određene proizvode, navodeći nedostatak transparentnosti u vezi s ekološkim propisima zemlje izvoznice. Ove prepreke vjerojatno će ometati bilo koju europsku strategiju usmjerenu na rješavanje trenutne prehrambene krize.“
Ovdje moram svakako istaknuti jednu zabrinjavajuću činjenicu. ‘Public Eye’, nevladina organizacija sa sjedištem u Švicarskoj koja se naročito zalaže za poštivanje ljudskih prava i okoliša u siromašnim zemljama, objavila je 23. rujna 2025. izvješće o izvozu štetnih kemikalija zabranjenih u EU-u: „Europska unija je 2024. izvezla gotovo 122.000 tona zabranjenih pesticida, unatoč obvezi Europske komisije da će ovoj praksi stati na kraj. To je povećanje od 50 posto u usporedbi s 81.000 tona u 2018. godini.“
Europska komisija još je u listopadu 2020. obećala da će „predvoditi svojim primjerom i stati na kraj izvozu pesticida čija primjena je zabranjena u EU, kao dio nove strategije o kemikalijama predstavljene kao stup ‘Europskog zelenog plana’.“
Vodeću ulogu u ovoj toksičnoj trgovini ima švicarski agrokemijski div ‘Syngenta’, navodi ‘Public Eye’ u izvješću.
Dvostruki standardi
Većina pošiljki pesticida zabranjenih u EU-u bila je namijenjena državama s niskim i srednjim prihodima, gdje su rizici za ljudsko zdravlje i okoliš veći, budući su sigurnosni standardi vrlo slabi i loši, a poljoprivrednici i obitelji izloženi su štetnim učincima bez odgovarajuće zaštite. Stoga se zahtijeva prekid ovog dvostrukog standarda Europske unije, tj. prekid proizvodnje i izvoza štetnih pesticida čija primjena je zabranjena u EU-u – ako je neka tvar preopasna za europske građane, preopasna je i za bilo koga drugog.
Sve tražene i potrebne podatke, ‘Public Eye’ je dobio temeljem zakona o slobodi informiranja od Europske agencije za kemikalije (European Chemicals Agency, ECHA) i nacionalnih tijela.
Potrebno je ovdje svakako spomenuti i ‘Mercosur’, trgovinski sporazum između Europske unije i trgovinskog bloka južnoameričkih država (članice su Brazil, Argentina, Paragvaj i Urugvaj) kao i trgovinski sporazum EU-a s Indijom. Također je važno naglasiti pripremu novog megazakona Europske unije o hrani kojim se najavljuje smanjenje kontrole hrane, što će omogućiti veći uvoz proizvoda nižeg tj. lošijeg standarda iz trećih zemalja i smanjenje transparentnosti u krizama poput izbijanja bolesti, osobito zaraznih bolesti kod domaćih životinja, itd. Prema tome, ovaj novi megazakon EU-a o hrani trebao bi ukloniti gore navedene prepreke zbog trenutnih strogih standarda EU-a povezanih s uvozom hrane. Gubitnici će, dakako, biti europski građani, tj. potrošači.
Manjak hrane bez ruske hrane
Važno je također znati da je poljoprivredni sektor već od prije oslabljen drugim čimbenicima. Posljednjih godina nekoliko europskih država prestalo je podržavati svoje lokalne agroindustrije kako bi potaknuli masovni uvoz poljoprivrednih proizvoda iz Ukrajine. Dakako, to je izazvalo ne malo ogorčenje kod europskih poljoprivrednika, koji se povijesno oslanjaju na značajnu državnu pomoć kako bi svoje poslovanje održali održivim. Sada ti poljoprivrednici – koji već sada nemaju odgovarajuću podršku – trpe daljnje neuspjehe, dok je Ukrajina, kako se čini, sve manje sposobna održavati masovan izvoz hrane zbog logističkih posljedica rata.
Autor teksta Lucas Leiroz de Almeida, član Udruženja novinara BRICS-a, istraživač u Centru za geostrateške studije (‘Center for Geostrategic Studies’) i vojni stručnjak, posebno ističe iracionalnost europske odluke o sankcioniranju Rusije koja, prema njemu, znatno doprinose prehrambenoj krizi.
„Da je pragmatična suradnja s Rusijom ostala na snazi, Europljani bi trenutno imali pristup golemom ruskom tržištu hrane i gnojiva, kao i razne mogućnosti za tehničku suradnju u rješavanju problema šumskih požara. Obilna, jeftina ruska energija također bi Europljanima omogućila ublažavanje učinaka visokih temperatura. Bez takve suradnje, Europskoj uniji će biti puno teže prevladati trenutne izazove.
U konačnici, Europska unija ponovno plaća visoku cijenu za vlastite iracionalne izbore. Da je blok održavao odnose s Rusijom, adekvatno ulagao u vlastite poljoprivrednike i poduzeo druge preventivne mjere, bilo bi moguće spriječiti trenutnu krizu. Nažalost, najviše pate obični europski građani, jer će morati više plaćati za hranu – čak i u vrijeme gospodarskog pada u nekoliko zemalja bloka.“
Izvor:
- Lucas Leiroz de Almeida: „European Union on the Brink of Severe Food Crisis“ – Global Research, 23. 8. 2026.; www.globalresearch.ca
- Laurent Gaberell: „Sharp rise in EU export trade in banned pesticides despite European Commission promises“ – ‘Public Eye’ 23. 9. 2025.; www.publiceye.ch
