Planirani islamsko teroristički zločinački entitetski pothvatu na europskoj periferiji
U muslimansko-bošnjačkom vjersko političkom diskursu sve je više onih koji misle i vjeruju da su počinjene ratne zločine svoje vjerske muslimanske armije trajno sakrili, i zatrpali naftnim dolarima iz islamskih zemalja u džepovima Petritscha i Ashdowna, u Haaškom interesnom sudu i u birokratiziranim UN, zbog čega te dvije svjetske asocijacije gube povjerenje mnogih svojih članica, i postaju sramote suvremenog svijeta. Birokracija i diskriminacija, interes i nepravda ne mogu se ničim sakriti, a poglavito trajno zatrpati nigdje u svijetu pa čak ni u nefunkcionalnoj i raspadajućoj beha tvorevini u čijim temeljima su nekažnjeni ratni muslimanski zločini, haaška sramotna nepravda, naftni dolari iz islamskih zemalja u rukama pojedinih birokrata UN-a, i u džepovima neki bivši visoki svjetskih šerifa, suvremenih beha aga i paša.
A ne mogu se sakriti ni zatrpati najviše zbog toga što u hrvatskim žrtvama muslimanskih zločinaca, i tih institucija i pojedinaca koje su se prodale za manje od 30 Judinih srebrnjaka ima, i bit će uvijek onih koji znaju za one koji “ne znaju” muslimanske ratne zločince i masovne grobnice hrvatskih žrtava islamskog terorizma, ekspanzionizma i radikalizma devedesetih godina dvadesetog stoljeća. Hrvatske žrtve, a time i budućnost, znaju za Mlaće, Genjce, Haliloviće, Izetbegoviće, Džaferoviće, Deliće, Mahmuljine… i sve one druge muslimanske ratne zločince koji “ne znaju” za masovne grobnice bugojanskih Hrvata, maljinskih, za grobnice tri sina i muža hrvatskih heroina Majki Sarafine Lauš i Anice Jurić.
Muslimanski zlikovci i hrvatske žrtve
Znaju hrvatske žrtve i za budućnost ostavljaju na pamćenje, za one muslimanske zlikovce što ih pojedinci u Haagu i u UN-u štite i brane, koji “ne znaju” za svoje zločine i svojih suzločinaca počinjenih u Križančevu Selu, Grabovici, Konjicu, Počulici, Brdu, Putkovićima, Buhinim Kućama, Gučoj Gori, Uzdolu, Miletićima, Čuklama, Bikošima, koji “ne znaju” za djecocid u Vitezu, Ćifluku, Maljinama… za crkvocid u Docu, Putićevu, Gučoj Gori, Novoj Biloj, Brajkovićima, Vitezu…
Ako muslimanski zločinci kojima je bio vrhovni zapovjednik isti takav ratni muslimanski zločinac Alija Izetbegović “ne znaju” gdje su pokopali, i u koje rijeke i jame, ili visoke peći, pobacali hrvatske žrtve stare i bolesne, djecu i žene, sinove i muževe hrvatskih heroina Sarafine i Anice, onda je gotovo normalno da to isto tako “ne znaju” ni u Haaškom naftnom sudu po kojem se šetaju muslimanski svjedoci kao zaposlenici, ni u UN-u po kojem hodaju članice muslimanskih Majki Srebrenice, među kojima ima i onih koje su izgubile daljnje rođake, a ne po tri sina i muža, kao do boli ožalošćene hrvatske majke Sarafina i Anica, i druge hrvatske majke i supruge.
Visoki predstavnici na strani muslimana
Isto je onda tako da u tom isplaniranom islamskom terorističkom zločinačkom entitetskom pothvatu na europskoj periferiji ni Visoki predstavnici tenkovsko terorističke agresije na Hrvate, i salveta političkog zločina “ne znaju” niti za muslimanske zločince, niti za masovne grobnice katoličkih žrtava islamskog vjerskog terorizma, niti za ožalošćene katoličke Majke Sarafinu i Anicu, čije boli su velike kao u kraljice Katarine kada su joj Turci oteli djecu Sigsmunda i Katarinu i odveli ih na prisilno poturčivanje u nasilno poturčeni Carigrad.
Ta istina hrvatskog stradanja od povampirenog islamskog terorizma što je opustio hrvatske prostore u Obećanoj im beha zemlji četrnaest stoljetnog obitovanja, danas je još jedina brana islamskom ekspanzionizmu i osvajačkom širenju izvan beha granica. Hrvatske žrtve osmanlijskih potomaka kontinuirani su granični čuvari Europe i njenog kulturno vjerskog identiteta, na koji u istoj zapjenjenosti islamisti jurišaju kao i Osmanlije, koje su još uvijek jedini povijesni nekažnjeni zločinci, kako za počinjeni genocid, crkvocid, djecocid, kršćanocid, kulturocid u Kulin banovoj Bosni čija znamenita Povelja počinje znakom križa, katoličkom invokacijom, i poziva se na Evanđelje, tako u Fratarskoj Bosni i Hercegovini, i u kraljevini katoličke kraljice Katarine, već i nekažnjeni za silne počinjene zločine diljem okupiranih kršćanskih zemalja preko kojih je prošao prljavi turski opanak.
Nekažnjeni muslimanski ratni zločinci
Nekažnjeni muslimanski ratni zločinci koje danas umjesto otca ratnog zločinca Alije vodi sin Bakir u osiljenosti kao zaslužni heroji muslimanskog naroda, počasni građani genocidom nad katolicima čisti muslimanskih gradova, danas pokušavaju politikom isilizma umotanog u novu islamsku ideologiju građanizam, nekom novom političkom Ahdnamom pisati prava hrvatskom narodu s kim može i smije komunicirati i sklapati obrambeni savez pred egzistencijalnom opasnosti globalne kršćanofobije. U Ahdnami što je pišu isil građani iz vremena muslimanske agresije na Hrvate džihadisti, vehabije, mudžahedini, stoji, pored onog da katolici Hrvati ne bi smjeli sklapati nikakve saveze sa pravoslavnim Srbima, i to da ni u kojoj verziji ne smiju iritirati muslimane, jer zar ništa niste naučili u 563 godine sužanjstva u našem danku u krvi, šta vas opet čeka u našem građanskom islamističkom vremenu u koje vas vodimo, i u koje ćemo vas sigurno uvesti.
I sad ćemo mi u listopadskim izborima 2026. opet izabrati našeg drugog i dragog zeta Komšića, Kovačevića. Nije tog istog drugog Alija okitio Zlatnim ljiljanom ali ćemo ga mi okititi 4. listopada 2026. zlatnim izborom, koji je izbor za nas muslimane Bošnjake zlatniji od Komšićevog.
Muslimanska krađa šesnaest godina budućnosti katolika u Fratarskoj zemlji, biranjem zeta Komšića na hrvatsko mjesto u beha Predsjedništvu, instituciji tri suverena i konstitutivna beha naroda, Hrvata, Muslimana kasnije Bošnjaka i Srba, nije samo zločin muslimanskog rušenja BiH i njene nacionalno vjerske šarolikosti, nego je to i zločin genocida etničkog čišćenja hrvatstva i katoličanstva na bosansko i hercegovačkom gotovo četrnaest stoljetnom kršćansko europskom prostoru.
Kršćanofobični muslimanski čelnici
Muslimanski izbor ideologije komšićizma, njenih kršćanofobičnih lidera zločinačke ratne prošlosti Komšića i poratne Kovačevića, djece koju je bivši reis IZ BiH Mustafa Cerić nazvao najpogrdnijim imenima ljudskog roda, zločinačko je guranje BiH na put u najtragičniji period njene stradalničke prošlosti, u crni turski danak u krvi, osmanizam. Preteču svih kasnijih krvavih režima, nacizma, fašizma, komunizma, staljinizma, isilizma, džihadizma, i suvremene globalne kršćanofobije, koja se u vrijeme komšićizma duboko ukorijenila, ne samo u gotovo etnički i vjerski čisto bošnjačko muslimansko Predsjedništvo BiH, nego u sve kategorije i institucije muslimansko bošnjačkog društva.
Čisto muslimansko bošnjačko Predsjedništvo u ukradeno otetom četveromandatnom politički terorističkom komšićizmu učinilo je islamističku BiH omraženim entitetom kršćanima u istim dimenzijama kao u tursko vrijeme, kada su u prisilnoj islamizaciji kako bi sačuvali živu glavu Ilija postajao Alija, Mijo bivao Mujo… I danas se to događa u daytonskoj prinudnoj tvorevini čiste Republike Srpske, Distrikta Brčko, Federacije BiH i mudžahedinsko vehabijskih entiteta unutar federalnog dijela pod muslimansko bošnjačkom vlašću, puno perfidnije kada kršćani mijenjaju imena u Građane ili u još poniženija imena kakvih nema u svijetu, Ostali.
Koriste europske liberalne zakone
Muslimani-Bošnjaci jedne, kao u tursko vrijeme kada su katoličku mušku djecu otimali iz majčina naručja i trpali ih u sepete na konjima, tako strpaše u Građane a i sami ne znaju što znači biti i što jest građanin, druge uguraše u dva pripremljena vagona i na njima napisaše Ostali, što znači odbačeni od svih i svakoga, ostali u svom jadu u kojem ih svi preziru, zbog čega ih je bivši reis Cerić i nazvao najpogrdnijim imenima.
Iz tih dviju odbačeno prezrenih kategorija novih političkih islamskih nacija vrlo bliski i u svojim aktivnostima istovjetni sa iranskim terorističkim režimom koji ucjenjuje i drži taocem cijeli svijet kao što te političke islamske nacije Građanin i Ostali drže kršćane taocima u beha zajednici, čuju se u ovo predizborno vrijeme ratni genocidni povici kakve je izgovarao i u zlodjela provodio srpski ratni zločinac Radovan Karadžić.
Muslimanski Građanin Kovačević, političko dijete prvog islamskog Građanina u BiH Komšića, na predizbornom skupu pred beha izbore koji će se održati 4. 10. 2026. poslije koji namjerava biti Komšić nakon Komšića, prijeti nastavkom otvorenog vjerskog rata u BiH i kaže: “…da nakon 4. studenoga nema popravnog ispita i da se tog dana mogu otvoriti vrata pakla za Bosnu i Hercegovinu. Mi moramo učiniti sve da osovinu SNSD-HDZ gurnemo van institucija BiH, zato nam treba pobjeda u Predsjedništvu BiH i što više zastupnika Demokratske fronte u Parlamentu BiH kako bi mogli biti štit protiv neprijatelja ove države”, kazao je, islam građanin Kovačević”.
Ovaj sada politički a poslije izbora fizički zločinac najavljuje daleko opasniji zločin od Karadžića. Srpski zločinac je najavio nestanak jednog beha naroda, muslimanski jedan ratni drugi poratni isil građanin zločinac najavljuju nestanak dva beha naroda, nestanak Hrvata i Srba, nestanak pravoslavlja i katoličanstva.
Isil usred Europe
Otvorit će islamistički isil građani nakon pobjede na izborima širom, u Daytonu ne zatvorena, “vrata pakla” i uz pomoć zadržanih vehabija, mudžahedina, džihadista, i Cerićevi rođeni i za džihad odraslih domaćih islamista, nastaviti sa onim ratnim zločinima za koje je ratni zločinac Alija Izetbegović ukradenim katoličkim zlatnim ljiljanom okitio Komšića, tvorca islamske ideologije u Europi, islamgrađanizam.
U pakleno okupiranoj kraljevini kraljice Katarine, u zločinima genocida, crkvocida, djecocida, kršćanocida, i svih drugi vidova zločina nezabilježeni do tada u ljudskoj povijesti, pa gotovo i poslije, napravljenom beha paklu njegova vrata otvorili su devedesetih godina dvadesetog stoljeća. Isti ovi islamisti, agresijom na Hrvate katolike i udarom im noža u leđa, koji prijete ponovnim njihovim otvaranjem nakon 4. listopada 2026. ako ih muslimani Bošnjaci ne izaberu za vođe nastavka vjerskog, odnosno građanskog beha rata kako ga nazvao bošnjački brojač krvnih zrnaca, namjenske industrije i vojnika u džamijama, Bakir.
Eto još jednog u nizu dokaza neodrživosti i nemogućnosti postojanja bilo kakve, osim konfederalno tronacionalno uređene bošnjačko-hrvatsko-srpske Bosne i Hercegovine, budući da svaki njen narod ima jednako pravo na svoj grunt i svoju namjensku industriju. Jer svi dosadašnji postdaytonski izbori u toj prinudnoj tvorevini napunjenoj rogovima bili su ruganje demokraciji, što i jest razlog njenog ne stagniranja nego nestajanja koje svi vide, pa i ovi što planiraju širom otvoriti vrata pakla islamističkom paklu, ali nitko ne priznaje.
