Vjerska mržnja suvremenih muslimana nadmašuje i sam osmanizam kao najkrvaviju i najstrašniju islamsku ideologiju u povijesti širenja islama i osvajanja svijeta
Nigdje ni na jednom djeliću Kugle zemaljske nema toliko mržnje među narodima različitih nacija i vjera kao što je to na, za svjetsku veličinu, minijaturnom bosansko i hercegovačkom tlu. Iz mržnje kao kategorije ljudske kulture i civilizacije, kao i vjerske odrednice, što je donijeli i u bosansko i hercegovačku zemlju posijali Turci izrasla su velika stabla koja i nakon 563 godine turskog poraza čuvaju i štite podjednako vjerno i sijače mržnje i samu mržnju.
Danas na već duboko zakoračenom putu u dvadeset i prvo, i obećavajuće i neizvjesno, stoljeće u europsko svjetskim slobodnim demokratskim društvima, koja su ponegdje jednako šarena u svojim sastavnicama kao i bosansko i hercegovačko, međusobna mržnja u tolikoj bosansko i hercegovačkoj mjeri je naprosto nezamisliva, gotovo ni u jednom dijelu te zajednice. U prvom redu zbog toga što u tim svjetskim društvima nacionalnih, kulturni, svjetovni i dakako vjerskih razlika, na svu sreću još nema u velikom rušilačko terorističkom broju kršćanofoba, islamskih mrzitelja križa, kršćana i kršćanstva, kakvih i koliko ih je izraslo u bosansko i hercegovačkoj entitetskoj zajednici.
Posijani osmanizam
Tako velik broj kršćanofoba i u tako kratkom vremenu Alijine vladavine ne bi nigdje mogao izrasti bez dobro pripremljenog terena i duboko zasijane vjerske mržnje kao što su to Turci učinili daleke 1463. godine, a Alija Izetbegović 1992. doveo još izvana desetine tisuća sijača najradikalnijeg, terorističko zločinačkog islama u tadašnju Bosnu i Hercegovini koji su po njegovoj zapovijedi posijali vjersku mržnju koja je trajno kontaminirala bosansko i hercegovačko političko tlo. I to je najotrovnije sjeme, osmanizam, posijano u bosanskohercegovačku zemlju, iz kojeg je izrasla suvremena kršćanofobija, ideologija koja u sebi ima sve elemente u povijesti zabilježenih zločinačko terorističkih režima, nacizma, fašizma, komunizma, isilizma, vehabizma, mudžahedizma, hezbollahizma, hamasizma, iranskog ajatolizma, hutizma.
Sve te zastrašujuće islamske ideologije smjestile su se, na poziv Alije Izetbegovića u daytonsku tvorevinu, tzv. BiH i drže je zatvorenikom u najstrožem i od islamista najčuvanijem zatvoru, koji je za muslimane Bošnjake obećavajuća budućnost života u čistom muslimanskom entitetu po uzoru na Islamsku Republiku Iran. A takav čisti islamski entitet protiv cijelog svijeta u kojem vladaju ajatole sa policijom za očuvanje morala oblačenja djevojčica i žena koje nakon privođenja zbog malo nakrivljenog hidžaba na glavi završavaju smrću, najavljuje izgraditi kandidat za reisa IZ BiH, mostarski muftija Salem ef. Dedović izdajući već sada fetve. U tim zločinačko terorističkim zapovijedima islamskih radikalista, koji snagu crpe iz europskih prava i sloboda koje si tumače bez odgovornosti, otrovno je sjeme vjerske mržnje prema svemu što nije islamsko, što je vidljivo u iranskom ratu protiv ostatka svijeta, pa čak i protiv muslimana i muslimanskih zemalja koje ne podržavaju njihov državni i vjerski terorizam.
Alijina avlija
Isti onaj kakav se formira i izgrađuje u Alijinoj avliji, u koju se, otvaranjem vrata pakla, uvlači šerijat. Muslimansko bošnjačkom radikaliziranom čelništvu koje izdaje obvezujuće fetve, kao ona iranska izvršena nad indijskim piscem Salmanom Rushdiju, oružje je mržnje u rukama zapjenušenih islamskih ubojica, koje u rat osvajanja upućuje ozbiljni kandidat za reisa IZ BiH. Muslimanski rat za teritorij kojeg je ratni zločinac Alija Izetbegović započeo ubojstvom kršćanskog svata otvoreno nastavljaju hodže i imami, koji su i u vrijeme muslimanske agresije na Hrvate katolike bili na čelu muslimanske tzv. Armije BiH.
Sada u nastavku agresije po turskim knjigama i navodnim dokumentima, čime se sami izjašnjavaju turskim potomcima i nasljednicima, zapravo agresorima i okupatorima, traže i nalaze “dokaze” koji potvrđuju, a time im daju i pravo da proglase svaku stopu beha zemlje turskom, odnosno muslimanskom. I uistinu više nema ni komadića beha teritorija koji nije muslimanski, jer politika ekstremizma muslimanskih fanatika ide tako daleko da proglašavaju muslimanskim teritorijem svaki beha dio preko kojeg je prošao turski okupator s mačem i ognjem, i gdje je god i jedan turski zločinac bilo kada ukopan, je turska zemlja na koju muslimani imaju apsolutno pravo vlasništva jedan kroz jedan.
I uvijek u bosansko i hercegovačkom povijesnom slučaju ne pitajući se, a čija je to zemlja bila prije turske okupacije. Povijest Kulinove, Fratarske i kraljice Katarine, Bosne nije počela turskom okupacijom, i otimačinom zemlje katolicima, dajući je u amanet Turcima kao što im je ratni zločinac Alija Izetbegović dao Bosnu u amanet. Svaka otimačina, dakako i turska u vrijeme danka u krvi, zemlje ne mijenja pravo njenog prvog vlasnika. I taj zločin kao i svaki drugi ne zastarijeva, što znači da se oteta zemlja katolicima kao i sve druge nekretnine, i u Mostaru, i u Travniku na kojoj je izgrađena džamija poslije vjersko građanskog beha sukoba, i svim drugim beha područjima mora vratiti njenim starim, katoličkim vlasnicima prije turskog osvajačko okupatorskog genocida nad katolicima i nad Bosnom.
Jača mržnja nego za vremena osmanizma
Vjerska mržnja suvremenih muslimana, a po Alijinom dekretu konvertita u Bošnjake, Građane i od svih naroda odbačene i nepriznate Ostale, nadmašuje, gotovo, i osmanizam kao najkrvaviju i najstrašniju islamsku ideologiju u povijesti širenja islama i osvajanja svijeta. Stoga, u svakom slijedećem predizbornom vremenu, zapravo ruganju demokraciji, kao i u ovom koje traje pred izbore 4. listopada 2026. mržnja u političkim bespućima daytonske tvorevine tzv. Bosne i Hercegovine je veća i raširenija toliko da postaje neprolazna provalija između, ne samo političkih stranaka i partija, nego i između naroda.
Svaki beha izbori su bili, jesu, i bit će, sve dok se političko uređenje neuređene BiH ne resetira na nove postavke, vrijeme svekolikog nazadovanja, širenja laži i sijanja mržnje do konačnog i trajnog trovanja svih međunacionalni i međuvjerskih odnosa, čime se razgrađuje, odnosno ruši svaka zajednička i cjelovita Bosna i Hercegovina, koja u budućnosti zasigurno ne će, ne može, i ne zaslužuje da postoji niti u svom imenu. Zar može imati budućnost beha zajednica, i koja bi je moć, vojska, armija, režim, partija, vjerski ekstremizam ili bilo šta drugo mogla čuvati i očuvati u stalnim muslimansko bošnjačkim prijetnjama susjedima kršćanima kakve se čuju u predizbornom rujanskom periodu pred izbore 4. listopada 2026., i koje su zasigurno najveće do sad čuvene i mržnja i prijetnja izašle iz ekstremno političkog muslimansko bošnjačkog brloga, “otvorit će se vrata pakla”, i najave uvođenja šerijata kroz izdanu fetvu mostarskog hodže, kandidata za budućeg reisa IZ BiH.
Mržnja uništava zemlju
Ne, takva zajednica naroda i vjera, kultura i svjetova ne može ni biti, ni postojati čak ni u svom imenu napose ne u sadržaju, u tolikoj islamskoj mržnji prema kršćanima, prema susjedima ne samo u BiH nego i izvan njenih, još kako tako postojećih granica, šuplji kao švicarski sir.
Zbog tutnjave mržnje, laži, i u velikoj mjeri ratnim povicima muslimanski brojača krvni zrnaca i vojnika po džamijama takva zajednica nema pravo na postojanje. Zazivanje i lažno opravdanje moguće nemoguće joj opstojnosti i održivosti govore samo njeni glavni rušitelji, muslimani Bošnjaci, upravo zbog šarolikosti u nacionalnim i vjerskim bojama, što je očito nespojivo sa islamom, koji u svojim državama sve od pojave ne priznaje drugog i drugačijeg.
Vjerski, i građanski rat u BiH kako ga je priznao ratni skrivač pod očevim stolom i u bankovnom trezoru Bakir Izetbegović, danas najglasniji širitelj vjerske mržnje i zazivač nastavka građanskog sukoba, otkrio je masku sa lica beha Muslimana i pokazao ih, na svu sreču ne kao cijeli narod, u najradikalnijoj islamskoj mržnji prema kršćanima, napose prema katolicima kojima, iz te mržnje podlo i kukavički kako to čine islamski teroristi diljem svijeta, udariše nož u leđa. Mržnja i laž, izumi muslimansko bošnjačkog otca laži ratnog zločinca Alije Izetbegovića, oružje je u rukama muslimanskih ekstremista kojim osvajaju dio po dio kršćanskih teritorija, i rove nikad više prohodne puteve povjerenja i mogućeg suživota beha naroda.
Šerijat
U današnjem vremenu muslimansko bošnjačkog kršćanofobičnog ekspanzionizma kršćanima se zabranjuje svaki vid aktivnosti na nekom teritoriju bez pitanja odobrenja od strane vjerski muslimanskih lidera, koji u malim koracima šerijatiziraju, desekulariziraju i islamiziraju beha suvremenost. Nema više stope beha prostora kojeg muslimani ne proglašavaju muslimanskim mezarjima, spomenicima, vakufima i drugim osvajačkim nazivima po kojima je beha zemlja muslimanska.
Kada su uvidjeli da je uza sve pokušaje unitarističko centraliziranog osvajanja cjelovite BiH propao plan, i da je osvajanje cjelovite Bosne nemoguće pristupiše proglašavanjem mezarja, džamija i drugi muslimanskih spomenika svugdje tamo gdje je bio i gdje nikada nije postojao takav objekt. Iz ove muslimanske osvajačke politike, a svako osvajanje potiče mržnja, vidi se i razlog iransko turske, katarsko saudijsko arapske, kuvajtsko muslimanske gradnje enormno velikog broja džamija gotovo na svakom pedlju i osvojene i neosvojene beha zemlje.
Jer politika širenja islama brani se i sloganom, gdje god je i jedna džamija, i jedan muslimanski grob, pa čak i onaj koji je pao u katoličkoj obrani od islamskih barbara, to je muslimanska zemlja. Mržnja prema kršćanima najbolja je motivacija džihadistima. To najbolje znaju neki muslimanski vjerski lideri, među kojima prednjači mostarski muftija ef. Salem Dedović, i politički bošnjački čelnik Bakir Izetbegović, sa svojim islamsko građanskim slugama Komšićem i Kovačevićem koje biraju na politička mjesta suverenih i konstitutivnih Hrvata.
