Adrianov otac je Hrvat Stipan Bijelić (Kucerić) iz pelješkoga mjesta Kućište kraj Orebića poznatog po kapetanima
Cesar Bielich Pomareda rodio se 27. rujna 1873. (kršten 15. listopada) u Callau (Lima).
Prvo riješimo tko je Cesar? Po valjanom hrvatskom običaju poštuje se zemlja u koju se useljava, njezini zakoni i običaji. Hrvati postanu patrioti zemlje koju nastane! Majka Emilia Pomareda ima španjolske korijene, otac je bogati trgovac Talijan iz Livorna Adriano Giulio Cesare Bielich Mirandoli rođen 31. 8. 1825.
Adrianov otac je Hrvat Stipan Bijelić (Kucerić) iz pelješkoga mjesta Kućište (kraj Orebića) poznatog po kapetanima.
Stipan je po talijanskom istraživaču pukovniku Geradou rođen 1797., nastanjen u Livornu oko 1820.; po hrvatskoj enciklopediji rođen godine 1814., što izgleda nemoguće s obzirom na godine sina Adriana.
Severino Gerardo (rođen 1861.) je pukovnik u mirovini i vojni povjesničar.
Na Pelješću je “razdielnica”, od Stona do Janjine ijekavci, od Trstenika do Orebića ikavci (op. T.T.). Zato ga zovem Stipan, i obiteljski brod kojega je famozno opisao Marcel Kolin u djelu “Jedrenjaci” zvao se Stipan. Poslovni partneri bili su mu braća Josip i Ivan.
KIMON je bio prvi Pelješki parobrod (nakon stoljeća vladavine jedrenjaka koji su širom svijeta pronijeli slavu Peljeških pomoraca).
Parobrod Kimon je izgrađen 1882. godine u Glasgowu (Velika Britanija), da bi ga 1896. godine kupila poznata Pelješka brodovlasnička obitelj Bijelić iz mjesta Kućište na Pelješcu (službeni naziv njihove brodarske kompanije bio je BIELICH & Co. TRIESTE).
Bijelići
Pravodobna odluka Bijelića da nabave parne brodove u doba velike krize jedrenjaka potkraj XIX stoljeća, kad je propala većina peljeških brodarskih društava, spasila je njihovo društvo od financijskog sloma i omogućila pomorcima Pelješca zaposlenje na njihovim brodovima.
Bijelić, kaže Hrvatska enciklopedija, ime dviju hrvatskih brodovlasničkih obitelji na Pelješcu. Prvoj podrijetlo nije utvrđeno, no zna se da je potkraj XVIII. stoljeća bila nastanjena u Basiljini, a u XIX. stoljeću živjela je u Vignju i Orebiću. Od njezinih članova najpoznatiji je brodovlasnik Petrov sin Antun (1828.-1915.), dugogodišnji upravitelj i otpremni kapetan u Strudthoffovu brodogradilištu u Trstu, jedan od osnivača čitaoničkoga društva Casino u Orebiću 1866. i Pelješkoga pomorskog društva (1881.). Svećenik Petar (1847.-1916.) 1880. jedan je od osnivača, od 1881. i predsjednik Narodne slavjanske čitaonice u Orebiću. – Druga obitelj podrijetlom je s Korčule, gdje se zvala Vlašić. Na Pelješac se doselila oko 1700. i nastanila najprije u Žukovcu iznad Kučišta, a poslije u Kučištu i Orebiću. Ivan (1809.-1885.), Josip (1812.-1898.) i Stipan (1814.-1867.) osnovali su 1849. u Kučištu brodarsko društvo Braća Bijelići, a 1891. nabavili su prvi čelični bark Stipan. Josipovi sinovi Miho (u. 1912.) i Ivo, karatisti (nisu športaši karataši već vlasnici udjela brodova, brod se dijelio na tzv. 24 karata, op. T.T.) i kapetani, nabavili su 1910. prvi pelješki parobrod Mrav, koji je 1917. ušao u sastav novoosnovanoga društva Oceania u Trstu.
Livorno
Prema Gerrardou nastanio se Stipan u Livornu i tu osnovao agenciju koja je trgovala širom svijeta, najviše sa Južnom Amerikom. Gerrardo navodi da je Stipan (Stefano) zabilježen kao trgovac u austrijskoj publikaciji Der Adler, br. 214. od 8. rujna 1840.
Adrianova majka Esther Mirandoli po Gerrardou je vjerojatno židovskoga podrijetla, kći Giovannija, knjigovođe bogate obitelji Contessini.
Odatle je otpremao raznovrsnu robu, uključujući organizaciju prijevoza guana (prastaro gnojivo od ptica) s otoka Chincha u Europu. Samo se Esther privremeno vratila u Livorno radi rođenja njihova prvorođenca; Stefano je stigao nekoliko godina kasnije, što je zabilježeno u dokumentu iz 1840. godine. Adrian se prvi put oženio Marijom Mercedes Aceves Aguilar – rođenom 1837. godine – 13. studenoga 1859. u župi San Sebastián u Limi; imali su tri sina: Césara, Felipea i Donata. Nakon što je ostao udovac, Adrian se oženio Marcelinom Pomaredom Beltran i imao sa njome 8 djece!
Trgovanje s Italijom
Adrian je iz Perua živo trgovao s Toskanom i Italijom primivši talijansko državljanstvo. Na Mirafloresu je imao veliko imanje koje je bankrotiralo 1913. godine. Cijelo desetljeće je Adriano imao u zakupu željeznicu Lima – Chancay.
Nakon završene prestižne “Colegio Nacional Nuestra Senora de Guadalupe” upisuje se Cesar Bielich Pomareda 12. travnja 1888. u Pomorsku akademiju. Vježbalo se na brodu Pontone Peru.
Nakon što je 9. veljače 1894. promaknut u čin pomorskog kadeta, César Bielich raspoređen je na transportni brod *Santa Rosa*. To je bio prvi korak u nizu sve uglednijih dužnosti, uključujući službu instruktora u Nautičkoj školi u Paiti do srpnja 1895. te službu časnika na transportnim brodovima *Constitución* i *Chalaco*, nakon čega se 1896. vratio na *Santa Rosu*. Ipak, najznačajniji je njegov rad u Školi za pomorske časnike u La Punti; zahvaljujući njegovu zalaganju, škola je preobražena u modernu ustanovu koju je 19. rujna 1912. svečano otvorio predsjednik Augusto Leguía. Ranije, 4. lipnja 1898., César je u crkvi San Lázaro u četvrti Rímac sklopio brak s Carmen Victorijom Matos Castaños; par je imao šestero djece: Esther, Carmen Rosu, Teresu, Emilija, Adriana i Guillerma. Jedan manje poznat aspekt bogate biografije Césara Bielicha vodi nas u rano XX. stoljeće, kada su postavljeni temelji za osnivanje „Pomorskog centra Perua” (*Centro Naval del Perù*), svojevrsnog časničkog kluba. Dana 12. studenoga 1900. u uredu lučkog kapetana u Callau održana je glavna skupština pomorskih časnika. Tom je prilikom izabran prvi Upravni odbor novoosnovanog „Pomorskog centra Perua”. Na čelu odbora bio je kapetan Ramón Freyre, a u njemu su još bili kapetan Daniel Rivera kao potpredsjednik, Ernesto Caballero y Lastres kao tajnik te César Bielich — koji je u to vrijeme imao čin potporučnika — kao podtajnik.
Dužnost tajnika preuzeo je kapetan korvete Manuel Ontaneda, uz pomoć Manuela E. Ugartea (zaduženog za sastavljanje zapisnika) te članova Octavija Cavera, Federica Sotomayora y Vigila, Oscara Mavile i Guillerma Blacka. Skupština je odobrila nacrt statuta organizacije, kao i članarinu – utvrđenu na 15 sola – te mjesečni doprinos od jednog sola. Osim mornara, i druge istaknute osobe mogle su težiti učlanjenju u Pomorski centar. Centar je isprva djelovao u ulici Ramóna Castille, prije nego što se preselio u zgradu na adresi Constitución 5. Kasnije je preseljen na lokaciju Calle del Muelle 17. Godine 1905. César Bielich Pomareda upućen je u Englesku kao pomoćnik kontraadmirala Melitóna Carvajala Ambulodeguija, voditelja povjerenstva zaduženog za nadzor izgradnje krstarica *Almirante Grau* i *Coronel Bolognesi*; ti su brodovi označili početak modernizacije mornarice te prekrasne andske nacije.
Njihova je izgradnja izvršena u brodogradilištima u Barrow in Furnessu.
Cesar na krstarici Almirante Grau postaje kapetan korvete 1907. godine.
Zatim je zamjenik ravnatelja Pomorske škole u Belavisti (1909.-1913.), pa kapetan fregate, pa kapetan bojnog broda. Postaje zapovjednik krstaša Coronel Bolognesi.”
Umro je 1950. Dugo bi trajalo nabrajati počasti i ordene, važnije je da je poznat po pravičnosti i gosparskom držanju.
