Je li Sveti Pavao bio na Mljetu?

Malta je administrativno potpadala pod provinciju Siciliju. Glavni guverner Sicilije sjedio je u Sirakuzi, a Publije je bio njegov lokalni izaslanik i podupravitelj zadužen baš za Maltu

 

Djela apostolska 28, 1–10

¹ Nakon što se spasismo, utvrdismo da se otok zove Malta.
² Barbari nam iskazahu nesvakidašnje čovjekoljublje. Zapališe kres i primiše nas sve zbog kiše što je počela i hladnoće.³ Pavao nakupi naramak granja i baci na kres kadli zbog vrućine iziđe zmija i pripije mu se za ruku.⁴ Kad barbari vidješe kako mu živina visi o ruci, govorahu među sobom: »Ovaj je čovjek zasigurno ubojica: spasio se s mora, i Pravda mu ne da živjeti!«⁵ Ali on otrese živinu u vatru i ne bi mu ništa zlo.⁶ A oni očekivahu da će oteći ili srušiti se u trenu mrtav. Pošto su dugo čekali i vidjeli da mu se ništa neobično ne događa, promijeniše mišljenje i rekoše da je bog.

⁷ U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom Publija. On nas primi i tri dana nas prijateljski ugosti.⁸ A Publijeva je oca mučila ognjica i srdobolja pa je ležao. Pavao uđe k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izliječi ga.⁹ Nakon toga dolazili su i ostali bolesnici otoka te ozdravljali.¹⁰ Zato nas obasuše mnogim počastima i na odlasku nam priskrbiše sve što je potrebno.

1. Je li na Malti bilo šume?

• Prapovijesno krčenje šuma: Znanstvena istraživanja i analize peluda (poput projekta Fragsus) pokazala su da su već prvi neolitički doseljenici (oko 5400. pr. Kr.) iskrčili većinu autohtonih šuma u prvih stotinjak godina od dolaska kako bi stvorili poljoprivredne površine.
• Krajolik u rimsko doba: Do 1. stoljeća poslije Krista, krajolik Malte već je tisućljećima bio ogoljen i podložan snažnoj eroziji tla. Umjesto šuma, otokom je dominirao mediteranski makija i nisko grmlje (garig).
• Rimska poljoprivreda: U 1. stoljeću Rimljani su intenzivno koristili tlo Malte za uzgoj maslina (za proizvodnju ulja), vinove loze i žitarica, što je dodatno preoblikovalo otočni reljef kroz sustave terasa.

Ukratko, u I. stoljeću Malta je izgledala prilično slično današnjoj – kao uglavnom ogoljen, stjenovit i poljoprivredno iskorišten otok bez prirodnih šumskih prostranstava, sasvim suprotno od Mljeta

2. Je li na Malti bilo zmija u I. stoljeću?

Na Malti je u I. stoljeću bilo zmija, ali na otoku nisu živjele zmije otrovnice.

Ovo je pitanje stoljećima bilo predmet velikih rasprava zbog poznate biblijske priče o brodolomu svetog Pavla. Prema Djelima apostolskim, Pavao je oko 60. godine poslije Krista doživio brodolom na otoku Meliti (što se tradicionalno tumači kao Malta). Kada je skupljao granje za vatru, izbila je zmija otrovnica i ugrizla ga za ruku, no on ju je stresao u vatru i preživio bez ikakvih posljedica. 

S obzirom na to, povjesničari i biolozi izdvajaju dvije ključne činjenice o zmijama na Malti u I. stoljeću:

1. Na Malti nikada nije bilo zmija otrovnica

Znanstvena i herpetološka istraživanja potvrđuju da na Malti nikada u povijesti nisu obitavale prave otrovnice (poput ljutica/vipera). Zbog toga su se razvile dvije teorije koje objašnjavaju biblijski tekst:

• Vatrena predaja i legenda: Prema lokalnoj malteškoj kršćanskoj predaji, na otoku jest bilo otrovnica, ali je sveti Pavao svojim čudom trajno očistio otok od njihova otrova. Znanost to, naravno, odbacuje.
• Geografska zabuna (Teorija o Mljetu): Mnogi povjesničari (počevši od bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta pa do hrvatskih i stranih istraživača) smatraju da se sv. Pavao zapravo nasukao na hrvatskom otoku Mljetu, koji se u antici također zvao Melita. Za razliku od Malte, Mljet je od davnina bio poznat po gustim šumama i velikom broju opasnih zmija otrovnica (poskoka), koje su bile tolika pošast da su Austrijanci 1909. godine morali uvesti mungose kako bi ih istrijebili.
• Koje su zmije doista živjele na Malti u I. stoljeću?

Iako nije bilo otrovnica, Malta je u rimsko doba imala (i danas ima) nekoliko autohtonih neotrovnih ili blago otrovnih vrsta zmija iz porodice smukova (Colubridae):

• Crna poljarica (Hierophis viridiflavus) – brza i agresivna kad je ugrožena, ali potpuno bezopasna za ljude.
• Lopardolika bjelouška / Elaphe situla – jedna od najljepših europskih zmija, potpuno bezopasna.
• Mačjooka zmija (Telescopus fallax) – ova je vrsta poluotrovna (ima žlijezde s otrovom u stražnjem dijelu čeljusti), no njezin ugriz za čovjeka je medicinski bezopasan i ne može izazvati smrt.

3. Jesu li Grci i Rimljani stanovnike Malte nazivali barbarima?

Da, Grci i Rimljani su u antici stanovnike Malte nazivali “barbarima”, ali ta je riječ tada imala posve drukčije značenje nego danas.

U I. stoljeću pojam “barbar” nije označavao divljeg, nasilnog ili nekulturnog čovjeka. Grci (a kasnije i Rimljani) koristili su riječ bárbaros za sve ljude koji nisu govorili grčki ili latinski jezik. Sama riječ nastala je kao onomatopeja (oponašanje glasa) za nerazumljiv govor stranaca koji je Grcima zvučao kao “bar-bar”.

Evo kako se taj naziv konkretno odnosio na stanovnike Malte u to doba:

4. Tko su zapravo bili Maltežani?

• Stanovnici Malte u rimsko doba bili su potomci Feničana i Kartažana. Govorili su punskim jezikom (feničkim dijalektom). Premda su fenička i kartažanska kultura bile iznimno napredne, pismene i urbanizirane, za Rimljane i Grke oni su lingvistički bili “barbari” jer nisu govorili klasičnim antičkim jezicima.
• Zapis u Bibliji (Djela apostolska): Najpoznatiji povijesni primjer ovog naziva za Maltežane nalazi se upravo u opisu brodoloma svetog Pavla oko 60. godine poslije Krista. Autor Djela apostolskih (sveti Luka), koji je pisao na grčkom jeziku, navodi u poglavlju 28, redak 2:

„Barbari nam iskazahu nesvakidašnje čovjekoljublje. Zapališe kres i primiše nas sve zbog kiše što je počela i hladnoće.” 

Ljudevit Rupčić prevodi u Novom zavjetu barbare kao urođenici, što nije baš najskladnije (op. T.T.).

5. Kako nazivaju na grčkom zmiju koja je ugrizla Pavla?

U grčkom izvorniku Djela apostolskih (poglavlje 28, redak 3), zmija koja je ugrizla Pavla naziva se ἔχιδna (ehidna / echidna).

Evo nekoliko zanimljivih detalja o toj riječi i njezinu značenju u antičko doba:

• Značenje riječi: U starogrčkom jeziku riječ ἔχιδνα označavala je bilo koju zmiju otrovnicu, a najčešće se prevodi kao ljutica ili vipera.
• Širi kontekst u Bibliji: To je ista riječ koju Isus i Ivan Krstitelj koriste u evanđeljima kada vjerske vođe nazivaju “leglom gujinjim” ili “porodima ljutičinim” (γεννήματα ἐχιδνῶν – genémata ehidnón).
• Opća riječ za zmiju: Nešto kasnije u tekstu (redak 4), kada otočani vide zmiju kako visi s Pavlove ruke, autor koristi općenitiju grčku riječ θηρίον (theríon), što u širem smislu znači “zvijer”, “divlja životinja” ili u ovom kontekstu “opasno stvorenje”.

6. Gdje ih je taj vjetar mogao baciti nakon 14 dana?

Znanstvene, hidrološke i meteorološke analize pokazuju da je vjetar Euraquilo (sjeveroistočnjak, ekvivalent današnjoj orkanskoj buri ili gregovalu), u kombinaciji s morskim strujama, tijekom 14 dana plutanja bez kontrole mogao baciti antički teretni brod na dva vrlo točno izračunata mjesta:

1. Prema Malti (Tradicionalna i znanstveno najizglednija ruta)

U 19. stoljeću, škotski nautičar i hidrograf James Smith proveo je detaljan matematički i nautički proračun ovog putovanja (The Voyage and Shipwreck of St. Paul). Uzeo je u obzir specifikacije rimskih žitnih brodova, smjer Euraquila (sjeveroistok) te tehniku plovidbe pod olujnim jedrima u kojoj se pramac okreće od vjetra kako brod ne bi potonuo (tzv. heaving-to).

• Proračun brzine i smjera: Smith je izračunao da bi takav brod pod tim kutom vjetra plutao brzinom od oko 1,5 milja na sat (oko 36 milja dnevno) prema zapadu-jugozapadu.
• Rezultat nakon 14 dana: Kada pomnožite tu brzinu s 14 dana, udaljenost koju brod prijeđe iznosi točno oko 480 milja (oko 770 km). To je precizna geografska udaljenost između otočića Gavdosa (kod Krete), gdje ih je oluja zahvatila, i uvale San Pawl il-Baħar na Malti. Fizikalno i nautički, vjetar ih je savršeno precizno “nanizao” na Maltu.

2. Prema Mljetu u Jadranu (Alternativna teorija)

Zastupnici teorije da se brodolom dogodio na hrvatskom otoku Mljetu naglašavaju da Biblija u Djelima 27,27 izričito kaže kako su 14. noći bili nošeni „posred Adrije“ (Jadranskog mora).

Prošireno značenje “Adrije”: Povjesničari repliciraju da je u I. stoljeću pojam Adria obuhvaćao znatno šire morsko prostranstvo nego danas – uključivao je cijelo more između Grčke, Italije, Sicilije i Malte (tzv. Jonsko i Libijsko more).

• Meteorološki problem za Mljet: Da bi vjetar s Krete bacio brod skroz gore na sjever u unutrašnjost Jadranskog mora do Mljeta, vjetar bi morao puhati s juga ili jugoistoka (poput našeg juga). Međutim, tekst jasno definira vjetar kao sjeveroistočnjak (Euraquilo), koji brodove s Krete gura dalje od Jadrana, ravno prema sjevernoj Africi ili Malti.

7. Što bi se dogodilo da su promašili Maltu?

Da je vjetar bio samo nekoliko stupnjeva drukčiji i da je brod promašio Maltu, nakon 14 dana plovidbe vjerojatno bi završio na obalama sjeverne Afrike (današnji Tunis ili Libija). To je ujedno bio i najveći strah rimskih mornara na tom brodu; u Djelima 27,17 navodi se da su u panici spustili sidra jer su se bojali da će ih vjetar baciti na Sirtu (opasne pličine i živi pijesak ispred obala Libije)

8. Kako je tekla plovidba od Malte do Sirakuze

Nakon tri mjeseca provedena na otoku (tijekom kojih se čekao završetak zimskog razdoblja opasnog za plovidbu, tzv. mare clausum), plovidba od Malte do Sirakuze tekla je mirno, rutinski i bez novih nepogoda.

Taj dio putovanja odvijao se na sljedeći način:

• Ukrcaj na novi brod: Pavao, rimski stražari i ostatak posade ukrcani su na veliku aleksandrijsku lađu koja je također prezimila na Malti. Ovaj je brod na pramcu imao znak Dioskura (krilati blizanci Kastor i Poluks iz grčke mitologije, koji su smatrani zaštitnicima mornara).
• Smjer plovidbe: Ruta je vodila ravno prema sjeveru. Brod je plovio preko otvorenog mora duž istočne obale Sicilije.
• Udaljenost i trajanje: Udaljenost između Malte i Sirakuze iznosi oko 85 do 100 milja (oko 140–160 kilometara). Antički teretni brodovi su uz povoljan vjetar ovu udaljenost mogli prevaliti za jedan dan plovidbe.
• Dolazak i trodnevni boravak: Po dolasku u Sirakuzu (tadašnju povijesnu prijestolnicu i glavnu luku Sicilije), brod je pristao i ostao ondje tri dana (Djela 28,12). Razlog trodnevnog stajanja vjerojatno je bilo iskrcavanje ili ukrcavanje trgovačke robe (žita) te čekanje povoljnog vjetra za nastavak puta prema Mesinskom tjesnacu i Regiju.

9. Zašto nije mogao sa Mljeta na Sirakuzu?

Da je brodolom doista bio na hrvatskom otoku Mljetu, plovidba prema Sirakuzi s tog mjesta bila bi geografski i nautički potpuno nelogična, pa čak i nemoguća kao izravna sljedeća postaja u to doba godine, i to iz nekoliko ključnih razloga:

1. Potpuno krivi smjer (Geografski apsurd)

• S Malte do Sirakuze: Ruta vodi ravno na sjever. Sirakuza je najbliža velika luka i logična prva postaja za brodove koji s Malte ili iz sjeverne Afrike plove prema Rimu.
• S Mljeta do Sirakuze: Mljet se nalazi duboko unutar Jadranskog mora, stotinama kilometara sjeveroistočno od Sicilije. Plovidba s Mljeta prema Sirakuzi značila bi da brod mora ploviti prema jugu, izići iz Jadranskog mora, proći pored Otrantskih vrata pa tek onda skrenuti na jugozapad prema Siciliji.

2. Zaobilaženje ključnih rimskih luka

Da je rimski vojni satnik Julije s posadom zimovao na Mljetu, nikada ne bi unajmio brod za Sirakuzu. Iz Jadrana (s Mljeta) prema Rimu se putovalo posve drugim, znatno bržim i sigurnijim rutama:

• Brod bi ih iskrcao u Anconi ili Riminiju s talijanske strane Jadrana, odakle bi pješice nastavili rimskim cestama (Via Flaminia) ravno do Rima.
• Druga opcija bila bi luka Brundisium (današnji Brindisi) na jugu Italije, odakle je vodila slavna cesta Via Appia izravno u Rim.

Plovidba s Mljeta skroz dolje oko pete talijanske “čizme” pa natrag gore prema Sirakuzi bila bi golemo, višetjedno i besmisleno skretanje s rute.

3. Problem s aleksandrijskim brodom

Biblija navodi da su se na Malti ukrcali na aleksandrijski žitni brod koji je tamo prezimio.

• Aleksandrijski brodovi prevozili su žito iz Egipta u Rim i plovili su isključivo južnim Mediteranom (Egipat – Kreta – Malta – Sicilija – Rim).
• Takav golemi trgovački brod nikada ne bi imao razloga ući duboko u Jadransko more i prezimiti na Mljetu, jer Jadran uopće nije bio dio njihove rute za opskrbu Rima hranom.

Upravo je ovaj detalj o Sirakuzi kao prvoj sljedećoj postaji najjači argument povjesničara da se brodolom dogodio na Malti, a ne na Mljetu, jer se Malta savršeno uklapa u liniju plovidbe prema Siciliji i Rimu.

Možda je bro nevrijeme ubacilo brod  u Jadran, ili je nosio robu za Siciliju?

Ova dva protuargumenta vrlo su pronicljiva i upravo na njima povjesničari koji brane teoriju o Mljetu (poput don Mihe Demovića ili slavnog engleskog povjesničara Ignatiusa Acwortha) temelje svoje tvrdnje.

Pogledajmo kako te dvije pretpostavke stoje iz perspektive povijesne i nautičke analize:

1. Pretpostavka: Možda je nevrijeme ubacilo brod u Jadran?

Zagovornici teorije o Mljetu tvrde da je to itekako moguće. Njihov se argument oslanja na tekst u Djelima apostolskim 27,14, gdje se u nekim starijim grčkim rukopisima vjetar ne naziva Euraquilo (sjeveroistočnjak), nego Euroclydon.

10. Što je Euroclydon? Ta se riječ prevodi kao “istočni val” ili južni/jugoistočni olujni vjetar (sličan današnjem snažnom jugu).

• Kako bi to izgledalo na moru? Ako je s Kretom zapuhalo snažno, divlje jugo, ono je imalo savršenu putanju da antički brod gurne ravno na sjever, kroz Otrantska vrata, duboko u unutrašnjost Jadranskog mora (koje se tada cijelo nazivalo Adrias). Nakon 14 dana plutanja pred takvim vjetrom, brod bi prirodno završio na obalama južne Dalmacije – odnosno na Mljetu. Kontraargument modernih naučnika: Ipak, većina modernih stručnjaka za antičku plovidbu smatra da čak i da je brod ušao u Jadran, tamošnje struje, otoci i vjetrovi čine gotovo nemogućim da u 14 dana prođe cijeli taj put bez udaranja u obale današnje Albanije, Grčke ili Crne Gore prije nego što stigne baš do Mljeta.

2. Pretpostavka: Možda je aleksandrijski brod nosio robu za Siciliju?

Ovo je izvrstan argument. Vi kažete: Ako su proveli zimu na Mljetu, i na proljeće se ukrcali na drugi aleksandrijski brod, možda je taj brod jednostavno plovio za Siciliju (Sirakuzu) pa su Pavao i stražari morali ići njime?

To ima smisla na prvu loptu, ali povjesničari ovdje nailaze na ekonomski problem Rimskog Carstva:

• Uloga aleksandrijskih brodova: Ti golemi brodovi bili su u vlasništvu države ili pod strogim državnim ugovorom. Njihov jedini zadatak bio je prevesti žito iz Egipta (“žitnice Carstva”) u Rim što je brže moguće kako bi se prehranilo milijunsko stanovništvo glavnog grada.
• Zašto Sirakuza? Sirakuza nije bila konačno odredište za istovar žita. Ona je bila samo standardna, usputna stanica (luka za opskrbu i zaklon) na rasi feničko-egipatskih brodova prema glavnoj rimskoj žitnoj luci Puteoli (kod današnjeg Napulja).
• Problem s Mljetom: Da je taj drugi aleksandrijski brod zimovao na Mljetu, to bi značilo da je i on s rute za Rim skrenuo tisućama kilometara u Jadran. Čak i da je prevozio neku posebnu robu za Siciliju, to bi za rimski žitni brod bio golem i zakonom kažnjiv gubitak vremena. Egipatsko žito se izravno vozilo prema Rimu, a ne u suprotnom smjeru u Jadran kako bi se prevozilo na Siciliju

11. Publius na Malti ne bi imao imanje blizu brodoloma. Možda bi imao drugu titulu?

Međutim, povijesni i arheološki dokazi iz 1. stoljeća otkrivaju da je Publijeva titula bila vrlo specifična i da ona, zapravo, pruža jedan od najjačih dokaza da se događaj zbio upravo na Malti.

Evo analize njegove titule, imanja i povijesnog konteksta:

1. Specifična titula: Prvaci otoka (Protos)

U grčkom izvorniku Djela apostolskih (28,7), Publije se naziva ὁ πρῶτος τῆς νήσου (ho prótos tés nésou), što se prevodi kao “Prvak otoka” ili “Prvi čovjek otoka”.

• Što su mislili povjesničari? Dugo se smatralo da je to samo Lukin opisni pridjev za nekog lokalnog bogataša. Da je Publije bio namjesnik cijele Sicilije, njegova bi titula na grčkom bila Praetor ili Proconsul.
• Arheološko otkriće na Malti: Na Malti (u starom gradu Mdini) pronađeni su antički natpisi na grčkom i latinskom jeziku iz rimskog doba. Na njima se izričito koristi upravo ta titula: Prvaci otoka Malte (Primas Melitensium / Protos Melitaion).
• Što to znači? To dokazuje da je Protos bio službeni, specifični politički naslov namijenjen isključivo rimskom upravitelju Malte. Malta je administrativno potpadala pod provinciju Siciliju. Glavni guverner Sicilije sjedio je u Sirakuzi, a Publije je bio njegov lokalni izaslanik i podupravitelj zadužen baš za Maltu.

12. Zašto je Publije imao imanje blizu brodoloma?

Malta je u rimsko doba bila teritorijalno malen otok (svega 27 km dužine). Rimska uprava i elitne obitelji bile su smještene u tadašnjem glavnom gradu Melite (današnja Mdina / Rabat).

• Udaljenost na Malti: Tradicionalno mjesto brodoloma (uvala San Pawl) udaljeno je od Mdine svega 9 do 10 kilometara. Budući da je Publije bio najmoćniji i najbogatiji čovjek na tako malom otoku, njegova su se poljoprivredna imanja i vile (lat. villa rustica) protezale preko velikog dijela otoka, uključujući i obalna područja gdje se brod nasukao.
• Arheološki ostaci: U blizini Mdine i danas se mogu posjetiti ostaci raskošne rimske vile (Domus Romana) iz I. stoljeća prije Krista / I. stoljeća poslije Krista, s impresivnim mozaicima, koja vjerno dočarava kako je izgledalo imanje čovjeka Publijeva ranga.
• Što da je u pitanju Mljet?
• Da je Publije bio na Mljetu: Zagovornici teorije o Mljetu moraju objasniti zašto bi rimski upravitelj s titulom Protos (koja je, kao što znamo, arheološki potvrđena na Malti) stolovao na Mljetu, koji je tada bio slabo naseljen i administrativno podređen rimskoj provinciji Dalmaciji (Saloni / Solinu), a ne Siciliji.

Teo Trostmann