Jedini Kralj je Isus, koji vječno živi
Dok narodi se međusobno glođu,
Jedni za prestiž, drugi za opstojnost,
Rijetki su koji do spoznaje dođu
O zabludama na svoju odbojnost.
…Jer, moćnicima nikad dosta nije,
U pohlepi im uvijek više treba,
Maleni narod u potaji snije
Malo slobode i slobodnog neba.
I tako, povijest svoje niti niže;
Za kratki život duge priče piše,
Ne mareć, što je svakog dana bliže
Času, kad ni nje ne će biti više.
Zar nisu mnogi zakopali slavu
U ruševine kamenih gromada,
Za koje povijest u svom zaboravu
Ne reče ništa ni prije ni sada.
Kome je bitan Aleksandar, Cezar?
Povijest im ni grob sačuvala nije.
Koga je briga za Sultanov mezar,
Il’ čije kosti piramida krije?
Pale su vojske, krv se zalud lila,
Pala su carstva i vladari s njima,
Jer slava im je privremena bila.
Nažalost, takvih još i danas ima.
…Al’ jedan Kralj je (ISUS), koji vječno živi.
Pred Njim će pasti sva božanstva lažna.
Pred Njeg će doći i pravi i krivi
I povijest više ne će biti važna.
