Sisački biografski leksikon knjižničarki Đurđe Zorko i Jasminke Jagačić-Borić
Sisački biografski leksikon knjižničarki Đurđe Zorko (1947.) i Jasminke Jagačić – Borić (1960.) izdan je 2006. godine i na više je načina poučno i informativno štivo. Podatci o nositeljima kulture, gospodarstva, športa, obrta, politike, duhovnosti u sisačkome kraju, odakle su nota bene i braća Radići, daje nam i sliku Hrvatske u malom. Pogledajmo što u njemu piše.
Sisački boj 22. lipnja 1593. sjeća nas i majstorskoga poteza dr. Franje Tuđmana; jer taj blagdan podsjeća i na pobjedu nad Turcima, ali i na Veliki ruski Domovinski rat 1941.-1945. u kojem je zaustavljajući njemačku agresiju poginulo preko 15 milijuna Rusa.
Tada su i hrvatski komunisti i Vlado Janić Capo (1904.-1991.) u šumi Brezovici navodno podigli ustanak, sjetimo se sisačkih partizana – legendarnoga Janka Bobetka (1919.-2003.) koji je stvarao i slobodnu Hrvatsku, Ivana Gošnjaka, 1909.-1980., savezni sekretar obrane 1953.-1967., osobno je odveo na saslušanje prijatelja Andriju Hebranga starijeg, strojobravara Matu Jerkovića (1915.-1980.) od kojega je Tito učinio admirala. Imao je širok osmijeh i divne budakovske brkove; je li ih morao obrijati 1948.?
Zvonko Ivanković – Vonta (1919.- 2009.), major OZNA-e i UDBA-e, počeo se baviti slučajem Hebrang 1984., o čemu je izdao knjigu 1988. To je bilo vrlo hrabro, bio je uhićen i zatvaran.
Mika Špiljak (1916.-2007.) bio je na najvišim funkcijama u SFRJ. Marijan Cvetković (1920.-1990.) snosi dio odgovornosti za stratište Jazovka.
Zanimljiva je biografija veterinara i partizana Ivice Medarića (1912.-1992)., koji je izmislio ime “Dinamo” i dao prvi zgoditak za zagrebačke šampione.
Mijo Lugarić (1898.-1942.) bio je bačvarski obrtnik, sa ženom Baricom ubijen je (navodno u Jasenovcu), jer su mu kćer Ksenija i zet Marijan Cvetković otišli u partizane.
Marija Hanževački (1912.-1944.), povjesničarka umjetnosti radila je na spašavanju spomenika kulture, te kao muzealac i likovni kritičar. Ilegalno je bila u komunističkim organizacijama (NOO, AFŽ itd.) radi čega je nesretnica nastradala.
Stjepan Laćan – Stevo (1920.- 1980.) potkraj 1941. izlazi iz Jasenovca, te se u siječnju 1942. pridružuje partizanima; poslije rata bio je na visokim dužnostima, učinio je puno za Sisak kao predsjednik NO Siska.
Istranin Jurica Kalc (1908.-1942.) teško je ranjen 1928. na demonstracijama protiv beogradskog režima uslijed atentata na Stjepana Radića. Od godine 1937. bori se u Španjolskoj, kasnije pogiba u partizanima.
O sisačkim ustašama ima jako malo podataka. Ističe se pletački obrtnik Josip Stuermer (1907.-1978.), ratni gradonačelnik Siska koji se spasio bijegom u Buenos Aires.
Mato Jagatić (1891.-1945.), koji je kao istaknuti HSS-ovac izašao iz stranke kada je ona priznala centralistički Vidovdanski ustav. Za vrijeme NDH bio predsjednik Seljačkog saveza, zastupnik u Saboru, te veliki župan. Počinio samoubojstvo na povlačenju u Sloveniji.
Njegov brat Nikola (1897.-1980.) bio je osnivač hrvatskih seljačkih, poslije (1934.-1944.) privrednih zadruga zbog čega je 1946. osuđen na 15 godina zatvora radi ekonomskoga pomaganja okupatoru, ali je 1953. pomilovan nakon pola kazne.
Najokrutniji prema svećenicima
Svećenike su komunisti sustavno proganjali želeći oduzeti Crkvi imovinu, utjecaj ali i razbiti bilo kakvu oporbu i konkurenciju sustavu. Karlo Gruičić (1882.-1948.), kulturni djelatnik i dekan sisačkoga dekanata osuđen je na 5 godina zatvora zbog članaka i križarske organizacije borbenih katolika, te umro 1948. u logoru Stara Gradiška.
Petar Žagmeštar (1899.-1945.), također svećenik u križarskom bratstvu, ubijen je 1945.
Kapelan i skladatelj Matija Ivšić (1894.-1963.) , koji se bavio ozbiljno glazbom i glazbenom pedagogijom uhićen je 1950., a 1951. osuđen na 15 godina zatvora. Nakon 12 godina je pušten, poslije čega je umro.
Stjepan Krivošić (1918.-1999.) povjesničar i demograf osuđen je na 10 godina zatvora u Lepoglavi zbog govora koji je održao 1942. u ime Zbora zagrebačke duhovne mladeži pred poglavnikom NDH. Bio lišen građanskih prava, pa tako i studiranja.
Povjesničar i zemljopisac Vladimir Babić Erasmo (1898.-1979.) kao intelektualac lijeve ii jugoslavenske orijentacije bio je od vlasti NDH prognan u Srbiju. Nakon rata referent u Ministarstvu prosvjete, predavač na Pedagoškoj akademiji. Pisao udžbenike marksističke povijesti.
HSS-ovac i zemljoposjednik Đuro Hatić ml. (1907.-1947.) bio je strahovito naivan misleći da će Englezi i Amerikanci u Jugoslaviju uvesti demokraciju. Uhićen 1946. zbog navodne pripadnosti križarskom pokretu. Osuđen bez dokaza na smrt strijeljanjem.
Židovi su, kao i drugdje u Europi stradali, ali i njihova sudbina je raznolika.
Božidar Aleksander (Alexander, 1900.-1976.) kao vrlo bogat čovjek pomagao je lijeve intelektualce. Njegova supruga Irina Kunjina Fejnberg (1900.-2002.) pomagala je Krležu, a navodno pomogla i J. B. T-u (1892.? – 1980.) kod Kominterne. Na vrijeme je Božidar otišao u New York, radio za UN u Parizu, poslije sa suprugom u Ženevi.
Stric mu Šandor Aleksander (zvani der Beruhmte, znameniti) bio je intimus Aleksandra Karađorđevića. Otac, gospodarstvenik i tvorničar Samuel David (1862.-1943.) umro je u Zagrebu za vrijeme rata.
Vladimir Kurt Majder (1911.-1943.) sa 16 je član SKOJ-a (komunističke omladine), upisuje se na medicinu, te odlazi 1936. u španjolski građanski rat. Bio jedan od organizatora partizanske obavještajne službe. Poginuo u Otočcu.
Srećko Steinburg (1918.-2000.), trgovac, bio je 1942. u Jasenovcu. Izlazi 1943. i pridružuje se partizanima. Nakon toga visoki rukovoditelj u Sisku. Majčino prezime Maider.
I. S. (1927.) zbog rasnih zakona morao je prekinuti školovanje. Poslije bio stručnjak za naftu.
Benno Heisz, nadrabin. U školama je podučavao hebrejski vjeronauk. Posljednju službu u sisačkoj sinagogi održao je 1942. Wikipedija kaže da je stradao 1943., SBL tvrdi da je stradao 1942. u Jasenovcu. Prema jednom nepouzdanom internetskom komentaru imao je suprugu Bertu (rođenu Sereisky), kćer Nadu i unuka Reuven Incardona.
Arpad Brandl (1903.-1977.), liječnik. Zbog ilegalnog komunističkoga rada Mađari u Međimurju poslali ga u zatvor. Godine 1944. Nijemci ga šalju u Auschwitz. Poslije rata radio kao liječnik u Sisku.
Franjo Mencl, obrtnik, rasadničar i voćar (1908.-2005.) bio je u Jasenovcu.
Ne znam što je bilo gluplje i tragičnije, pristati uz Mussolinija i Hitlera i njihove imperijalne i rasističke politike, da bi se dobila hrvatska država, ili dizati ustanak kada je napadnut Staljinov SSSR. Glup i gluplji scenarij. Ne zaboravimo da i liberalizam ima gadnu povijest, od britanskoga imperijalizma do američkoga bacanja atomske bombe na Japan.
Od svih tih “velikana” meni je najbliži Miroslav Tomac ( 1897.-1941.), inženjer i osnivač talionice Caprag. Visoku talioničarsku (montanističku) školu završio je u Leobenu 1927. Radio je u talionici Vareš, ali je nakon 7 godina zbog hrvatskih stavova morao otići. Začinjatelj hrvatskoga veleobrta i utemeljitelj naše crne metalurgije od koje je Sisak živio desetljećima po njegovoj smrti. Po konstrukciji i načinu gradnje visoke peći jedinstven i originalan u svijetu. Naime, visoka peć imala je zavareni plašt.
Tu je i Zrinka Karolina Tamburašev (1921.-2003., rođena Perić, majka Medvedec, koja je najzaslužnija za lijek azitromicin, poznat kao Sumamed.
To su istinski velikani koji nose budućnost, a priču s ustašama i partizanima treba ostaviti povjesničarima.
