Marin Držić spominje ljude Nahvao i ljude Nazbilj. Međutim, on ne spominje narcis-ljude ili ljude Narcis, a ti su najopasniji i kad nose prolazne darove svojih materijalnih života i tzv. dobrobit za širu zajednicu
Jednom i više puta od jednog na svijetu je živio iznimno sebeljubiv i narcisoidan čovjek koji je smatrao da je nekim svojim prolaznim djelima (kao što je i cijelo njegovo biće) zadužio lokalnu zajednicu, te da bi mu ta dugoročno trebala iskazati počast i hvalu nezaborava u nekom relativno trajajućem materijalnom svijetu. Vrhovnik (sam Bog) nije u određenom trenutku imao pametnijeg posla (jer u njegovom božanskom svijetu, slično kao i u svijetu narcis-ljudi, ne postoji pametnije do njega samog), pa se načas spustio na materijalnu razinu tog smrtnika, te malo porazgovarao s njime:
– „Svaki put kad se (u)pustim u materijalnu razinu, znam da se to ne će odraziti toliko na moju svevremensku komponentu, koliko na ‘gubljenje vremena’ u beskonačnom“ – reče Bog.
– „Pa, zašto se onda spuštaš na ljudsku razinu?“ – pita Narcis.
– „Nema mi druge, simbolično rečeno, iako drugih imam koliko hoćeš. Svejedno mogu u isto vrijeme, na ovaj ili onaj način, biti s više jedinki. U tim silnim knjigama koje si pročitao nisi baš nigdje našao trag neke iskre koja ipak upućuje na, recimo tako, suprotno ili nešto drugo. Ti ne vjeruješ u Boga?“ – priupita Bog.
– „Ne, ali ne mogu se nazvati ni ateistom, ni agnostikom. Nakon smrti nema ništa“ – odgovori Narcis.
Prve tri sekunde
– „Možeš li pak zamisliti da je čak u prve tri sekunde nastanka Svemira postojala određena snaga koja je upravo dovela do tih sekundi?“ – pita Bog.
– „Mogu štošta zamisliti, ali današnja znanost to pokušava logično protumačiti velikim praskom, velikim stiskom i sl.“ – odgovori Narcis.
– Zar se današnja znanost na planetu Zemlja ne razvija i otkriva toliko nebeskih tijela u Svemiru, pa su baš svi planeti (koji su pogodni za život u širem smislu od ljudskog) nenastanjeni i nemaju baš ikakvog života, pa i sićušnog? Nadalje, možeš li ti zamisliti ili pojmiti da možda postoje i druge dimenzije, drukčiji nevidljivi Svemiri? – pita Bog.
– „Kao što rekoh. Štošta se može zamisliti, ali opipljiva potvrda je druga stvar“ – odgovori Narcis.
– „Pa, zar ti i sama riječ Sve-mir ne sugerira da ima toga u njemu što bi trebalo još istražiti, kao i dimenziju koja je bitno različita od materijalne i koja bi mogla biti (ona to jest, ali ne još za većinu materijalnog čovječanstva) uravnoteženi beželjni i duhovno bestežinski svijet i krajnje stanje svijesti“ – govori Bog.
Dokazi…
– „Sve to razumijem, ali gdje su dokazi. Daj mi samo jednu polugu tog svijeta, i pomaknut ću svijet kojeg poznajemo kao materijalni“ – reče Narcis.
– „Znaš i sam da Marin Držić spominje ljude Nahvao i ljude Nazbilj. Međutim, on ne spominje narcis-ljude ili ljude Narcis, a ti su najopasniji i kad nose prolazne darove svojih materijalnih života i tzv. dobrobit za širu zajednicu. Postoje nadalje ljudi koji su u materijalnom svijetu „premazani svim mastima“, ali to su na koncu bili i staroegipatski faraoni koji danas izgledaju doslovno kao memento-mori mumije. Svaka inteligencija u materijalnom svijetu i smislu osuđena je na propast. Sve što živi u materijalnoj dimenziji osuđeno je na smrt. Napisane su i knjige o ‘životu’ nakon smrti, ali ljudi opet ne shvaćaju“ – reče Bog.
– „Tako je to s ljudima. Teško je živjeti u zajednici živih, a na grobljima je to vrlo jednostavno iako je i izgradnja groba upozorenje nejeftinog materijalnog svijeta“ – odgovori Narcis.
– „Dobro smo govorili. Ti znaš da ja nisam došao pričati s tobom, niti sam Bog. Ovaj dijalog je (s)tvoren u umu onoga koji piše, ali kao dvojba postoji i svojstven je odavno u narcis-umovima. Sjetit ćeš se ovih mojih riječi kad dođeš na posljednji sud, te ćeš tada osjetiti težinu svih svojih životnih radnji. Bit će to prostor-vremensko vaganje duše cijelog života, a ne samo njegovih dijelova. I pusti na miru ‘argumente’ jer su oni otežavajuća okolnost prolaznosti. Pogledaj samo liječnike – oni pokušavaju ‘liječiti’ bolesti, a za dosta njih ne znaju što ih uzrokuje. Stoj mi dobro i vidimo se gore“ – reče tro(s)lovni velikog početnog (s)lova i PRČ (Pakao – Raj – Čistilište) suda.
