Šaljiva pjesma u desetercu
Obitelj Krilanović iz Konavala imala je svojedobno svoju tvornicu likera i slatkiša u Čilipima, ali i manju tvornicu u Lapadu koja se zvala IVKA. Glavni pogon osnovan je daleke 1888. godine u Čilipima, a osim proizvodnje i prodaje bavila se i izvozom. Kuća u Čilipima i danas postoji te u njoj živi obitelj Krilanović. Kao dio glavne tvornice Pero Krilanović i Sin u Čilipima radila je i mala tvornica likera i bombona Ivka u Lapadu – otkrio nam je Batričević koji je prikupio i fotografije zgrade i cjenika proizvoda u ondašnjim dinarima.
Pero (Ivov) Krilanović (Čilipi, 1862.-1947.) imao je i podružnicu u Herceg Novom. Postojali su i trgovci Mato i Đuro Krilanović. Šaljiva pjesma u desetercu koju navodi Niko Kapetanić u svom djelu “Konavjani, i ovi i oni” (lj u Konavlima ne postoji, tamo će kazati po(l)je, bakajar, (l)juta…) vjerojatno je od Iva Krilanovića.
I. DIO
»Nema više bahatoga hoda
Al` se ovaj svijet izopači,
Bilo vedro pa se naoblači;
Nad Cavtat se nadviše oblaci
Grom udari u našu općinu
Načelnika iz sto(l)ca izbaci
Prepade se ona šaka jada
Što je dosad imala većinu
U općini i u politici
Jer bez vođe ravna je ništici
Da je tebi stati pa gledati
Vitezovi grlati junaci
Kako mrke objesiše brke
Od vukova postaše jaganjci
Nema više bahatoga hoda
Ni naziva “cavtatska gospoda”
Svi bi htjeli da budu seljaci
Zbore skromno, pozdravljaju smjerno
Novo stanje vole neizmjerno
A proklinju vođu Stojadina[1]
Starog Baju i njegova sina[2]
Ko to gleda u čudu se pita
Jeli ovo vojska ponosita
Na koju se oslanjahu vlasti?
I kako nas još ne upropasti?
II. DIO
Konavljani dika od seljaka
Odgojeni duhom slobodarskim
Zadojeni mlijekom hrvatskim
Sa trideset svojih odlomaka (naselja)
Od kad ove naseliše kraje
Živjeli su u miru i skladu
Očuvali nošnju, običaje
Zahvaljujuć svom marljivom radu
Konavljani uzor su težaka
Jer u znoju svog poštenog lica
Teškim radom od jutra do mraka
Kruh izvlače iz svojih litica[3]
Milostinju od nikog ne traže
Tuđe štuju a svoje ne daju
Sami u se oni se uzdaju
Jedan drugog rado potpomaže
Riječ drže i mladi i stari
Lukavi su jer su izvarani
Varahu ih prije Dubrovčani
A kasnije Švabi i Mađari,
Za gospare za to i ne mare.
III. dio
Konavljani u općinskom zboru
Na sred Grude u Vukovu dvoru
Složiše se, daše izglasati
Da se Cavtat Konavlima vrati
I da zato jer se odmetnuo
Od matice i od zajednice
Mora biti kažnjen nemilice
Dići će mu činovništvo cijelo
Sud i poštu i općinsko sijelo
A da jače osjete prokletstvo
Neće da mu dadu izloženstvo[4]
Te će morat i za stvari lude
Da dolazi u ured do Grude[5]
– – – – –
Zacviliše cavtatski ribari
Kafedžije, trgovci, lihvari
Jer nemaju kome da prodaju…
Al ne cvile Srbi vitezovi
Već poslaše jedno izas`anstvo(!!!)
Udovici u srpsko poslanstvo
I ovako njojzi poručuju;
Udovice naša poglavice!
U tebi je cijela naša nada
Lijepa jesi, a i još si mlada
Nekada si i svemoćna bila[6]
Ako su ti u životu krila
Ti poleti Beogradu gradu
Pa ti moli i preklinji vladu
Da nas spasi od ovog belaja[7]
I hrvatskog bratskog zagrljaja
Jer kako nas počeše stiskati
Vita će nam rebra popucati…
Ali veli udovica mlada
Draga moja braćo od jereze[8]
Sve bih Vama učinila rada
Al i moje popucaše veze
Nema više kuma Stojadina
Ni Antuna sveca Korošeca[9]
A Spaho se s dušom rastavio[10]
Rasturi se družina junačka
Ni tamo se ne može bez Mačka[11]
Ako ćete mene poslušati
Najbolje je da se iselimo
U pitomu zemlju Metohiju
Stvorit ćemo srpsku koloniju
Tamo ćemo moći srbovati!«
Objavljeno u humorističkom časopisu “Gospar Lambro” 1940. godine.
Bilješke:
[1] Milan Stojadinović, srbijanski političar (Čačak, 1888. – Buenos Aires, 1961.). Predsjednik vlade kraljevine Jugoslavije 1935.-1939.
[2] Starog Baju i njegova sina (srbijanski lider Nikola Pašić, 1845. – 1926. i sin mu Rade poznat po lopovštni, neozbiljnosti i nemoralu.
[3] Pretjerivanje, Konavosko polje nije nikakva litica.
[4] Izdvojeni ured, podružnica.
[5] Iz Cavtata u konavosko naselje Gruda.
[6] Udovica kralja Aleksandra Karađorđevića 1934.+, Rumunjka Marija.
[7] Turcizam, nevolja.
[8] JRZ – Jugoslavenska radikalna zajednica posprdno zvana jereza, što na srpskom znači hereza.
[9] Svećenik katolički, Slovenac Anton Korošec, jedan od stupova diktature kralja Aleksandra, izvukao osobit položaj Slovenije u kraljevini. Nikakav svetac, dapače.
[10] Mehmed Spaho, šef Jugoslavenske muslimanske organizacije, umro 1939.
[11] Vladko Maček, šef HSS-a, (1879.-1964.).
