Karl Marx nije rođen da bi iskupio radnika iskorištavanog od strane kapitalizma
Mnogi još uvijek imaju iskrivljenu predodžbu o njemu, o čovjeku u službi proletarijata, osnivaču filozofije koja je u toj kolektivnoj mašti svojevrsni štit koji brani radnika, siromašne ili marginalizirane – donosi Cesare Sacchetti.
Neki istinski vjeruju da je komunizam Karla Marxa bio sve to, iako u svakom trenutku njegova života ta filozofija nikada nije djelovala, ni na trenutak, kako bi poboljšala sudbinu radničke klase, iskorištavane i prevarene idejom koja je, čim je došla na vlast, učinkovito progonila slabe.
Zapravo, Marx nije rođen da bi iskupio radnika iskorištavanog od strane kapitalizma, ideologije koja je, nakon Francuske revolucije 1789., učinkovito preuzela europske monarhije, koje su postale hijerarhijski inferiorne moći kapitala i banaka, pravoj palici zapovijedanja od početka modernog doba nadalje.
Priča o Karlu Marxu zanimljiva je od samog početka, ali uglavnom je ignorirana jer ozbiljno i temeljito proučavanje nemilosrdno razotkriva sve lažne mitove koji su konstruirani oko ove figure.
Marx je rođen 1818. u Trieru, selu u Njemačkoj, u obitelji židovskih rabina.
Hirschel Mordechai je očito prešao na protestantizam 1816., ali u stvarnosti ta je odluka gotovo sigurno bila fasada, rezultat Hirschelovog izbora kako bi se bolje infiltrirao u određene krugove.
Rabinizam je bio snažno prisutan u obitelji mladog Karla.
Njegovi bake i djedovi s očeve i majčine strane bili su rabini, budući da su Pressburgovci, poput Mordechaija, bili među najstarijim i najutjecajnijim dinastijama rabina u židovskom svijetu.
Okruženje mladog Mordechaija stoga je od samog početka bilo prožeto načelima židovske religije, iz koje je Marx, kada je odabrao to ime, uvelike posudio.
Podrijetlo ideja komunizma
Komunizam, ili socijalizam, zapravo, prema nekoliko rabina, nije ništa više od maske samog judaizma.
U djelu rabina Harryja Watona “Program za Židove i odgovor svim antisemitima: Program za čovječanstvo”, Waton vrlo jasno objašnjava bit modernog talmudizma.
“Judaizam je komunizam, internacionalizam, univerzalno bratstvo čovječanstva, oslobođenje radničke klase i ljudskog društva. Upravo tim duhovnim oružjem Židovi će osvojiti svijet i ljudski rod.”
Judaizam snažno odjekuje riječima i konceptima koji će postati temelji slobodnog zidarstva u doba prosvjetiteljstva, prije svega onim univerzalnog bratstva, kao i načelom “emancipacije radničke klase”, što bi bio navodni temelj marksističke filozofije, koja u stvarnosti nije ni strogo marksistička.
Zapravo, Marxove vlastite ideje nisu njegove vlastite, što je jasno vidljivo u drugom odlomku Watonovog djela, gdje je jasno objašnjena filozofija koja leži u osnovi modernog judaizma.
„Židovi pozdravljaju ovu revoluciju u kršćanskom svijetu i trebali bi biti primjer. Nije slučajno da je judaizam izazvao marksizam, niti da su ga Židovi lako prihvatili; sve je to bilo u savršenom skladu s napretkom judaizma i Židova. Židovi bi trebali shvatiti da Jehova više ne prebiva na nebu, već prebiva u nama ovdje na zemlji; više ne smijemo gledati na Jehovu kao na nešto superiorno i izvanjsko nama, već ga moramo vidjeti u sebi.“
Američki rabin u biti je jednostavno objasnio princip povijesnog materijalizma.
U konačnici, Marx bi se mogao optužiti za plagijat, odnosno da je preuzeo filozofske i religijske principe iz religije koju je barem formalno nijekao i umetnuo ih u okvir političke filozofije koja se uvelike oslanjala na Talmudizam.
Marx je tvrdio da sreću i spasenje ne treba tražiti na Nebu, već ovdje na Zemlji, budući da je pomisao na zagrobni život, u njegovim očima, laž, anestetik za otupljivanje masa ili, njegovim riječima, opijum za narod.
“Osnivač” komunizma, zapravo, nije ništa izmislio.
On se, zapravo, oslanjao na modernu židovsku religiju, koja s odbojnošću gleda na ideju zagrobnog života.
Od odbacivanja zagrobnog života, bijega u potrazi za dominacijom, potrazi za svjetskim političkim vođom čiste moći koji bi omogućio judaizmu da se nametne diljem svijeta, upravo kao što se sada može vidjeti u mahnitom čekanju mešijaha Netanyahuove stranke Likud.
Marx je tako preuzeo koncepte religije koja se stoljećima prenosila kroz njegovu obitelj, kamuflirajući ih pod krinkom komunizma, gdje radnik u konačnici živi u uvjetima bijede jednake ili gore od onih koje mu je nanio kapitalizam.
Skriveno podrijetlo Karla Marxa
“Otac” Komunističkog manifesta, međutim, imao je lični interes gurnuti mase u takvu moralnu i ekonomsku bijedu jer njegova priča nije ono u što mnogi vjeruju.
Njegovo obiteljsko stablo već sadrži vrijedne informacije koje su bile nepoznate njegovim suvremenicima i koje bi, da su odmah objavljene, vjerojatno otvorile oči mnogim radnicima koji traže istinsko društveno iskupljenje.
Ako pogledamo Marxove pradjedove i prapradjedove, nalazimo vrlo zanimljivo ime: Barent Cohen, član vrlo bogate židovske obitelji iz Amsterdama, jednog od najstrateškijih trgovačkih i financijskih središta za aškenaske financije.
Na desnoj strani, tako reći, obitelji Barent Cohen, susrećemo cijeli niz utjecajnih osoba, ali najznačajnije ime je nesumnjivo ime Nathana Mayera Rothschilda, sina Mayera Amschela, osnivača zloglasne frankfurtske bankarske obitelji.
Marxovo obiteljsko stablo
Nathan se oženio unukom Barent Cohena, a iz njihove zajednice rođen je Lionel Baron de Rothschild, koji se oženio njegovom rođakinjom Charlotte Baronin von Rothschild.
Iz braka Lionela i Charlotte 1840. godine rođen je Nathan Mayer. On je, pak, odlučio oženiti se svojom rođakinjom Emmom Louise von Rothschild, jer je frankfurtska bankarska obitelj bila toliko ljubomorna na svoje tajne i genetsku “čistoću” da su često radije dogovarali brakove između rođaka kako bi osigurali da njihovo ogromno bogatstvo ostane unutar granica njihovog doma.
Nathan i Emma imali su sina, Lionela Waltera Rothschilda, koji je naslijedio titulu 2. barona Rothschilda, položaj koji mu je automatski davao pravo da sjedi u engleskom Domu lordova.
Rothschildi su već u to vrijeme, u prvoj polovici 19. stoljeća, bili neosporni gospodari europske politike, pravi arhitekti političkih karijera raznih liberala tog vremena, koji su svoja iznenadna bogatstva dugovali članstvu u raznim masonskim ložama, iz kojih su ih s vremena na vrijeme birali najbogatiji bankari svijeta, koji su tako izgradili vladajuću klasu u svojoj službi.
Dok je Lionel po pravu ulazio u britanski Gornji dom, njegov rođak je, u istim godinama, pisao Komunistički manifest.
Ne, to nije tipografska pogreška.
Karl Marx je zapravo bio u rodu s Lionelom i njegovim ocem zbog njihovog zajedničkog obiteljskog podrijetla.
Dakle, u srcu Europe, usred navodne bitke između kapitalizma i komunizma, postojala je slavna, ali prilično nezgrapna, veza između dva najpoznatija predstavnika njihovih suprotstavljenih tabora.
Marx i Rothschild u Londonu
Vrlo zanimljiv dokumentarac koji su snimili Nacionalistas Hispanos detaljno opisuje ovu vezu, koju komunist Karl nikada nije spomenuo svojim suradnicima, a posebno ne radnicima koje je tlačila upravo ona obitelj bankara s kojom je bio u rodu “osnivač” doktrine povijesnog materijalizma.
Bila je to “slučajnost” da su se njih dvojica našli na istom mjestu u isto vrijeme, odnosno nakon što je Marx protjeran iz Belgije zbog svojih subverzivnih aktivnosti, krećući se prema mjestu od kojeg je na papiru trebao ostati podalje: Londonu, privilegiranom sjedištu kapitala i financija Rothschilda, koji su u to vrijeme u svojim rukama držali sudbinu krune i cijele Europe.
Liberalni povjesničari bi mogli brzo odbaciti cijelu stvar, kao što im je to uobičajeno, kao rezultat niza nevjerojatnih slučajnosti, ali postoje konačni elementi koji pokazuju da je Lionel bio dobročinitelj Karla Marxa.
Dobro dokumentiran članak bivšeg potpukovnika argentinske vojske, Santiaga Roquea Alonsa, detaljnije analizira neotkrivene veze između oca komunizma i moćnog bankara židovskog podrijetla.
Američki istraživač William Josiah Sutton napisao je u svom djelu “Illuminati 666” iz 1983. da je sam Lionel Rothschild potpisivao čekove Marxu, koji su, osim ako nisu bili prikladno uklonjeni, bili dostupni Britanskom muzeju.
Istu informaciju iznio je i drugi istraživač, Paul Koch, u svojoj knjizi “Iluminati” gdje izvještava da je Lionel izdao najmanje dva čeka Ligi pravednika, koja je kasnije 1847. postala Komunistička liga, na prijedlog samog Marxa i njegovog nerazdvojnog suputnika Friedricha Engelsa.
Koch se slaže sa Suttonom da dokaze o ovom financiranju posjeduje Britanski muzej.
Lionel Rothschild odlučio je donirati velikodušne iznose organizaciji s jasnim komunističkim sklonostima kako bi nagradio njezin rad, posebno djela Karla Marxa, koja su bila temeljna za širenje komunističke misli.
Njih dvojica su se stoga poznavali i marljivo su radili na tome da vode Europu i cijeli svijet prema ponoru sekulariziranog, dekristijaniziranog i neizbježno bezkorijenjenog društva.
Marx je nesumnjivo djelovao kao agent Rothschilda.
Njegov komunizam ni u jednom trenutku nije predstavljao prijetnju dominaciji visokih financija, čak ni kada su nekoliko godina kasnije njegovi izravni politički nasljednici, boljševici, uglavnom aškenaskog podrijetla, došli na vlast u Rusiji i masakrirali cara Nikolu II., njegovu obitelj i milijune kršćana.
Proletarijat nikada nije bio emancipiran, već masakriran.
Ruska monarhija je svrgnuta, njezina aristokracija zbrisana, a na njezino mjesto na vlast je došla buržoazija židovskih intelektualaca, financirana, ne slučajno, od istih kapitalista s Wall Streeta koji su na papiru trebali biti protiv komunizma pod svaku cijenu, iako su ga zapravo podržavali i financirali.
Bez kapitala bankara poput Rothschilda, komunizam teško da bi postao dominantna ideologija kakva je postao između 19. i 20. stoljeća, a koja se koristila kao moćno oruđe protiv neprijatelja “velikog” kapitala, prije svega Rusije, koju su mrzili i visoki financije i sam Marx.
Sumnje prema Marxu počele su rasti čak i unutar komunističkih krugova nakon druge polovice 19. stoljeća.
Neki suputnici Lionelovog rođaka primijetili su neobičnu konvergenciju između ciljeva kapitalizma i ciljeva komunizma.
Među njima je bio Mihail Bakunjin, subverzivan ruskog podrijetla koji je već sudjelovao u Prvoj internacionali, kongresu komunista iz cijele Europe, na kojem je bio i vrlo velik broj slobodnih zidara, uključujući samog Marxa, Giuseppea Mazzinija, Benoita Malona, Paula Robina, Victora Le Lubeza, Charlesa Longueta i Ettorea Ferrarija, članove, prema povjesničaru Borisu I. Nikolajevskom, Filadelfijske masonske lože.
Bakunjin je imao jednako snažnu mržnju prema kršćanstvu, a možda su njegovi komentari bili više potaknuti njegovom “zavišću” što nije izabran za vođu komunističke revolucije, ali njegove primjedbe o Marxu, izražene u prosincu 1871., svakako su zanimljive.
Bakunjin je Rothschilda jednostavno vidio kao neku vrstu kapitalističkog infiltratora i u skladu s tim se izrazio o toj temi.
Pa, cijeli ovaj židovski svijet, koji tvori jednu eksploatatorsku sektu, neku vrstu pijavice za narod, kolektivnog, proždrljivog i organiziranog parazita, koji ne samo da nadilazi državne granice već i nadilazi sve razlike u političkim mišljenjima – ovaj svijet je trenutno, barem velikim dijelom, na raspolaganju Marxu s jedne strane i Rothschildima s druge. Znam da Rothschildi, reakcionarni kakvi jesu i moraju biti, visoko cijene zasluge komunista Marxa, a zauzvrat, komunista Marxa neizbježno privlači, instinktivnom privlačnošću i poštovanjem ispunjenim divljenjem, financijski genij Rothschilda. Židovska solidarnost, ta snažna solidarnost koja je trajala kroz povijest, ujedinjuje ih.
„Ovo mora izgledati čudno. Što bi socijalizam i velike banke uopće mogli imati zajedničko?“ Marxov autoritarni socijalizam ili komunizam teži snažnoj centralizaciji države, a tamo gdje postoji centralizacija države, nužno mora postojati Državna središnja banka, a tamo gdje takva banka postoji, Židovi će uvijek biti sigurni da neće umrijeti od hladnoće ili gladi.“
Bakunjinove intuicije nisu bile daleko od stvarnosti, što je bilo očito odmah nakon Boljševičke revolucije.
Židovske financije nisu toliko imale koristi od kontrole Ruske središnje banke, već od druge banke, Ruskombanka, osnovane na Lenjinovu inicijativu 1922. godine.
Ruskombank je bio ulaz boljševika na međunarodna tržišta.
Dok je postojao formalni embargo na ekonomske i trgovačke odnose sa Sovjetskim Savezom, bankari s Wall Streeta, gospodari njujorških financija, uspjeli su akumulirati ogromne profite kroz razne rudarske koncesije putem Ruskombanka, čiji su bili izravni financijeri.
Komunizam je stoga bio najveća investicija koju su napravile osobe poput JP Morgana, Jacoba Schiffa i Paula Warburga, koji su, nakon što su 1917. financirali boljševike ogromnim svotama, vraćali su svoja sredstva, s kamatama.
Bakunjin stoga nije bio daleko od istine.
Konvergencija dvaju svijeta nije bila neobjašnjiva povijesna okolnost, već rezultat hladnog planiranja visokih financija, koje su tako zaplijenile strateške resurse zemlje bogate sirovinama poput Rusije, dok su istovremeno koristile srp i čekić za progon kršćanstva, prave bête noire komunizma i talmudizma.
Marx i Lionel de Rothschild bili su stoga dva izraza iste moći.
Moći koja nastoji dominirati svijetom i porobiti mase apsolutnom vlašću kapitala.
Moći koja je 200 godina uvijek nastojala konstruirati lažnu opoziciju, kontroliranu antitezu koja najbolje odgovara njezinim ciljevima.
Karl Marx, dakle, bio je sve to.
Bio je izaslanik te moći i bio je čovjek koji je prevario milijune radnika diljem svijeta.
