Tama, pustoš i užasi sukobljenih vojnih nacionalno-vjerskih jedinica postali su još mračniji i razoreniji, a užasi su se intenzivirali dolaskom islamskih fanatičnih boraca za „velikog Allaha”, koji su stigli na poziv vrhovnog zapovjednika muslimanske vojske – takozvane BiH – Alije Izetbegovića, kasnijeg ratnog zločinca i glavnog uništavatelja budućnosti svake zajedničke i cjelovite Bosne i Hercegovine
Pogled u bosanskohercegovačku propadajuću suvremenost koja za kršćane galopira u prošlost ili turskog danka u krvi ili u sadašnjost islamskog terorizma, otkriva tragičnost vjersko nacionalnog beha rata za teritorij i apokaliptičnosti hrvatskog stradanja kao ratne ostavštine Alije Izetbegovića. U svakom komadiću ostatka nekadašnjeg beha mozaika vidljiva je tragičnost ostavštine sukobljenih vjersko nacionalnih strana, Muslimanske armije tzv. BiH, Srpske vojske i Hrvatskog Vijeća Obrane.
Crnilo, pustoš i strahote tih sukobljenih vojnih nacionalno vjerskih postrojbi dodatno su ocrnili, opustošili, strahote uvećali islamski fanatični borci za Velikog Alaha koji su došli na poziv vrhovnog zapovjednika muslimanske Armije tzv. BiH, kasnijeg ratnog zločinca i glavnog razbijača budućnosti bilo kakve zajedničke i cjelovite Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića. I upravo ta tragična muslimanska ličnost Hrvatima katolicima uništila je i dotjerala im budućnost u njihovoj Fratarskoj Bosni do granice egzistencijalne opstojnosti.
Prisilna islamizacija hercegbosanskih katolika Hrvata
Gotovo nikada od vremena nasilno zločinačke, genocidno kršćanocidne pojave islama i prisilne islamizacije u okupiranoj hrvatsko katoličkoj Katarininoj kraljevini hrvatstvo i katoličanstvo nije prolazilo tako stravičan i stradalnički period kao što je prošlo, i nažalost još uvijek prolazi, kroz muslimansko bošnjački, isilgrađanski Alijanizam.
Zasigurno ni sama Katarinina Bosna nije bila izložena takvom vjerskom islamskom radikalizmu i razaranju svih njenih državničkih specifičnih elemenata nacionalno vjerske šarolikosti kao što je to doživjela pojavom dinastije Izetbegović, osnažena velikim brojem strani i domaći džihadista.
U kratkom vremenskom periodu na bosansko i hercegovačku opstojnost u budućnosti mira i nacionalno vjerske tolerancije, srušio se neprovidni mrak islamskog radikalizma i ekstremizma ugasivši joj sva egzistencijalna svjetla, koja više nikada ne će nitko moći upaliti da svijetle zajedno svim njenim narodima. Taj muslimansko bošnjački ekstremizam i vjerski fanatizam stablo je globalne kršćanofobije koja snagom terora i proizvodnjom kaosa po europskim zemljama mijenja svekoliki identitet slobodnog kršćanskog svijeta.
Pred tako snažno obimnom mržnjom prema križu zapjenjenim islamskim ratnicima za Velikog Alaha europsko društvo podiže bijelu zastavu, u istom strahu kao kada se oglušilo na poziv Pape Pija II. koji ih je pozvao 1465. na ujedinjenje u obrani Fratarske Bosne, kraljevine kraljice Katarine. Zastrašena onda, prestrašena i danas, Europa ne gubi samo svoj kućni prag u danas tzv. Bosni i Hercegovini nego gubi i sebe i svoj europski identitet kojeg je dijelom predala i na svojoj granici u BiH.
Jedina konstanta je – muslimanska mržnja prema kršćanima
Iz straha pred islamskim terorizmom razorne 11. rujanske, i 7. listopadske brutalnosti, prema kršćanima i Židovima, što je Europljane kao kuga zahvatio, ostaje nekažnjen i turski genocid, kršćanocid, djecocid u Bosni i Hercegovini, što je bio kasniji znak Alijinim džihadistima da iste zločine ponove na napadnutim hrvatsko katoličkim pukom u njihovom trinaest stoljetnom starom domu ograđenom bosansko i hercegovačkim granicama, branjenim i obranjenim 563-godišnjim žrtvama od islamsko Alijinog barbarizma katoličkih branitelja križa časnog i slobode zlatne.
A upravo zbog te odlučnosti hrvatskih branitelja Fratarske Bosne, kraljevine kraljice Katarine, Alija je na način tursko isilovskog barbarizma udario na te katoličke 563-godišnje žrtve, i njihove fratre te gotovo opustošio njihove prostore i domove koji danas izgledaju apokaliptično.
Alijina apokaliptična ostavština hrvatskih prostora i hrvatskog naroda koja govori o zločincu i vjerskom islamskom fanatiku kakav nije prošao kroz eurohrvatsku povijest Fratarske Bosne. Zanesen vjerskim islamskim radikalizmom čisti muslimanski entiteta, ustroja iranskog terorističkog režima koji zločinima i terorizmom ratuje diljem svijeta i protiv kršćana i protiv Židova, Alija započima vjerski rat u BiH ubojstvom kršćanskog svata, najavljujući žrtve: “spreman sam za muslimansku BiH žrtvovati 250 hiljada Muslimana”.
Kršćanocid
Dakako tuđe djece ali ne i svoga sina Bakira sa kojim se zajedno skrivao u trezoru Narodne banke u Sarajevu i brojili, nikad nadomirene i vraćene ušteđevine i kršćana i muslimana sa kojima su kasnije izgradili dvorce dinastije Izetbegović u Turskoj i drugim muslimanskim zemljama.
Ostavština Alije Izetbegovića uz ostavljenu pustoš BiH, etnički i vjerski čiste prostore, muslimanske ratne zločine genocida i kršćanocida, konclogore za hrvatski narod, njihove svećenike i časne sestre, zločine nad bosanskim fratrima, laž kojom se služio, podijeljenost beha zajednice trajno neprohodnim nacionalno vjerskim zidovima, vjerski islamski radikalizam i terorizam, te veleizdaja BiH najkrvavijem njenom okupatoru, Turskoj, zbog kojih ga je povijest i kršćana i muslimana osudila kao najnegativniju ličnost bosansko i hercegovačke povijesti.
A kako sve zločinačke povijesne ličnosti ostavljaju iza sebe svoje pristalice, i Alija Izetbegović je ostavio u svojoj ostavštini islamske zločince, teroriste, radikaliste i džihadiste, koji u svom ekstremizmu prema kršćanima, napose domicilno autohtonim katolicima, ponekad nadmašuju i svoje pretke Turke. Taj dio Alijine ostavštine je i najveća opasnost ne samo za mir u BiH nego i za njenu opstojnost, koja je svakim spomenom imena Alije Izetbegovića i nasilno nametanim spomeniranjem njegovih godišnjica sve upitnija, zapravo sve bliže kraj Bosne i Hercegovine.
Svakim sjećanjem Alije Izetbegovića u muslimansko bošnjačkom narodu, spomeniranje je i na nekadašnju, i nikad više ponovljivu Bosnu i Hercegovinu. Svaka godišnjica njegova zločinačkog lika novi je zid diobe Bosne i Hercegovine. Naprosto spomeniranje na lik ratnog zločinca Alije Izetbegovića, nova je agresija Bošnjaka, ili nastavak stare muslimanske na trinaest stoljetno hrvatstvo i katoličanstvo u Kulinovoj Bosni, u Fratarskoj Bosni i kraljevini kraljice Katarine.
Uvijek kada Bošnjaci proslavljaju neku godišnjicu Alije Izetbegovića, to je slavlje muslimanski ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima katolicima.
I stoga, što je više alijanizacije u muslimansko bošnjačkom korpusu tim manje Bosne i Hercegovine, jer prava i jedina ostavština Alije Izetbegovića je nestanak Bosne i Hercegovine, i pokušaj iskorjenjivanja hrvatstva i katoličanstva.
