IZBORI U SRBIJI – Nakon četnika Aleksandra Vučića stiglo puno novih četnika

Ukradeš s ekipom u Ini 160 milijuna eura, osude te da moraš vratiti 60 tisuća! Dobar posao u Hrvatskoj!

 

• Poraz velikosrbina i četnika Aleksandra Vučića na srbijanskim izvanrednim izborima je (ne)očekivan. Isto kao i u Mađarskoj, kada je s vlasti pao Viktor Orbán. Obojica su vladali željeznom rukom. Razlika je samo u tomu što je Vučić kao velikosrbin vodio otvorenu politiku „srpskoga sveta“ prema svojim susjedima, dok je Orbán bio globalist i zato je bio na meti Bruxellesa, Berlina, Pariza i Londona. Geopolitički gledano Srbija je Zapadnoj Europi puno važnija od Mađarske i zato pobjeda tamo nekakvih studenata predstavlja veliku opasnost po hrvatske državne interese. Iako se još ne zna puno tko stoji iza tzv. studenata i kakvu će politiku doslovno provoditi nakon Vučića i njegove klike, za očekivati je nastavak osvajačke velikosrpske ideje bez obzira što je tzv. studentska lista nejedinstvena i u kojoj ima nekih koji zagovaraju nedefinirane liberalne ideje.

Analize i analize

• Slično razmišlja i Željko Cvrtila, hrvatski kriminalist i stručnjak za sigurnost, kako ga u medijima tituliraju. Cvrtila najprije kaže: »Vjerovati da će se nakon 150 godina ‘srpskog svijeta’ nešto drastično promijeniti, po meni je naivno. Deseci, stotine vlada u Srbiji su se promijenile, ali temeljne političke ideje ostajale su prisutne. Mislili smo da nakon Miloševića ne može doći veći ‘velikosrbin’, pa eto, došao je Vučić«, te dodao: »Od 1844. godine postoji ta politička tradicija«, što znači da “hrvatski kriminalist i stručnjak za sigurnost” ne zna zbrajati, ne zna računati, jer od Ilije Garašanina i njegova Načertanija iz 1844. do danas prošle su 182 godine, a ne 150 godina (https://www.dnevno.hr/vijesti/cvrtila-otkrio-sto-se-sprema-nakon-pada-vucica-hrvatska-ce-biti-zrtva-interesa-europske-unije-3453029/#goog_rewarded). Ako bilo koji politički analitičar, kako ih predstavljaju mediji, ne zna ovo izračunati teško se od bilo kojega od njih može očekivati neka relevantna politička analiza. To je na tragu analizâ Žarka Puhovskoga i njemu sličnih „analitičara“. Bez glave i repa.

Europska zelene stranka podržava mlade četnike

• Nakon pobjede tzv. studentske liste na izborima u Srbiji javili su mi se elektroničkom poštom Zeleni iz Bruxellesa, točnije: »Tom Zoete, viši službenik za odnose s javnošću, Europske stranke zelenih, Vula Tsetsi, supredsjedateljica Europske zelene stranke i Ciarán Cuffe, supredsjedatelj Europske stranke zelenih WhatsApp/Signal: +32 497 04 27 96 European Green Party – Press Release tom.zoete@europeangreens.eu European Green Party, Rue du Taciturne 34, Brussels 1000, Brussels, Belgium, www.europeangreens.eu« i pritom čestitali na pobjedi „Studentske liste u Srbiji“. Ispod naslova “Glas naroda je čuven” slijedi ovaj tekst: “Tijekom protekle dvije godine studenti u Srbiji predvodili su mobilizaciju bez presedana, okupivši široku koaliciju iz cijelog društva. Pokazali su iznimnu hrabrost i odlučnost, istovremeno održavajući svoj pokret demokratskim, uključivim i otvorenim. Glas naroda je čuven. Njihov uspjeh šalje snažnu poruku: kada se ljudi ujedine za pravdu, slobodu i odgovornost, njihovi se glasovi ne mogu ignorirati. Sada Europa mora stati uz narod Srbije. Pozivamo Europsku uniju da podrži ponovnu uspostavu vladavine prava, obnovu demokratskih institucija i borbu protiv korupcije. Srbiji je potreban vjerodostojan i ubrzan put prema pristupanju EU-u, utemeljen na istinskim demokratskim reformama. Za Europske zelene, Srbiji je mjesto u Europskoj uniji.

Stoje iza prosvjeda

• Orbánov poraz prije šest mjeseci i današnji poraz Vučića šalju važnu poruku cijeloj Europi: ljudi koji su iskusili autoritarnu vlast znaju što je na kocki kada se demokracija potkopava. Oni biraju slobodu, dostojanstvo i demokratsku odgovornost. Ovo je lekcija za sve u Europi, a posebno za one koji razmišljaju o glasovanju za krajnju desnicu: autoritarizam nije neizbježan, a demokraciju se nikada ne smije uzimati zdravo za gotovo. Narod Srbije donio je svoju odluku. Europa mora slušati i djelovati.” Iza ove čestitke i analize Vučićeva poraza Zeleni su otvoreno napisali da je “Europska stranka zelenih pružala podršku demokratskom pokretu u Srbiji tijekom prosvjeda” i da će njihova stranka “nastaviti surađivati ​​sa svojom srpskom članicom, strankom Zeleno-lijeva fronta, kao i s drugim demokratskim partnerima, kako bi podržala demokratsku obnovu zemlje i njezinu europsku budućnost.” Ova čestitka i izjava eunijskih Zelenih je opomena kako će sada nastupiti pritisci na hrvatsku aktualnu vladu Andreja Plenkovića da niti ne pokušava nešto uvjetovati oko otvaranja preostalih srbijanskih poglavlja za brzi ulazak Srbije u Uniju.

Dobre plaće

• Na društvenim mrežama objavljena je lista neto plaća članova Uprave Zagrebačkog holdinga za srpanj 2026. godine iznose. Ivan Novaković (predsjednik Uprave) ima mjesečnu plaću 4.920,80 eura neto (odnosno 4.902,80 eura prema pojedinim navodima izvješća), Miljenko Hrman (član Uprave) neznatno manje, 4.813,18 eura neto, a Dubravko Karačić (član Uprave) 4.606,64 eura neto. Plaća predsjednika Uprave u srpnju 2026. bila je 3,86 puta veća od najniže plaće komunalnog radnika (koja je iznosila 1.272 eura neto). Lijepo bogami! Za one koji ne znaju, zagrebačka gradska vlast je članica Europske zelene stranke.

Transfekcija

• Postoje razni oblici globalizacije – i korisni i opasni. Jedan od njih je transfekcija (trans- + [in]fekcija, prema engl. transfection), u genetici, proces unosa pročišćene virusne DNK u stanicu. Rabi se posebno u genetičkom inženjerstvu, jer se može provesti s genetički izmijenjenim DNK. Jedna od definicija transfekcije da je to postupak unošenja stranih nukleinskih kiselina (DNK ili RNK) u eukariotske stanice (najčešće stanice sisavaca) kako bi se promijenilo njihovo genetičko svojstvo ili proučavala ekspresija gena. Time se omogućuje egzogenim nukleinskim kiselinama da zaobiđu staničnu membranu i uđu u unutrašnjost stanice. Unošenje se često provodi kemijskim ili fizikalnim metodama, kao što su korištenje liposoma, kalcijevog fosfata ili posebnih transfekcijskih reagensa (npr. FuGene, Turbofect). Postoje dvije vrste transfekcije: prolazna (tranzijentna), gdje se uneseni DNK ne ugrađuje trajno u genom stanice, ili stalna (stabilna), kada se strani materijal integrira u kromosomski DNK stanice domaćina. Treba imati na umu da postoji razlika u terminologiji. U molekularnoj biologiji pojam transfekcija najčešće se odnosi na eukariotske stanice, dok se sličan proces u bakterijama naziva transformacijom, a unos DNK pomoću virusa transdukcijom.

Transfekcija povezana s genetičkim inženjerstvom

• To bi trebala biti korisna transfekcija, a postoji i ona druga, povezana s genetičkim inženjerstvom, koji, istina, donosi revolucionarne pomake u medicini, poljodjelstvu i industriji, ali istovremeno otvara vrata ozbiljnim zlouporabama i etičkim dvojbama. Jer manipulacija nasljednim materijalom živih bića nosi rizike koji mogu trajno izmijeniti biosferu i ljudsko društvo. Evo glavnih područja i primjera potencijalne zlouporabe genetičkog inženjerstva. Postoje četiri takva područja: biološko oružje i bioterorizam, eugenika i “dizajnirana proizvedena djeca”, ekološki rizici i poljoprivredni monopoli i, četvrto, ugrožavanje privatnosti i zlouporaba genetskih podataka.

Eugenika u službi “dizajniranja” djece

• Prvo, kod biološkoga oružja i bioterorizma dolazi do modifikacije postojećih virusa i bakterija (poput antraksa, velikih boginja ili kuge) kako bi postali otporniji na antibiotike i cjepiva. Kod selektivnoga biološkog oružja postoji teorijska mogućnost razvoja patogena koji ciljaju specifične genetičke markere određenih etničkih skupina. I kod sintetičke biologije dolazi do mogućnosti “oživljavanja” izumrlih opasnih virusa u laboratorijskim uvjetima na temelju javno dostupnih genetskih sekvencija. Drugo, kod eugenike i “dizajnirane proizvedene djece” postoji opasnost od genetske diskriminacije koja vodi do stvaranja društvenog jaza između bogatih (koji si mogu priuštiti genetska poboljšanja za svoju djecu) i siromašnih, koji to ne mogu. Javlja se i gubitak bioraznolikosti čovječanstva kroz selektiranje poželjnih fizičkih i mentalnih osobina (poput inteligencije, visine, boje očiju), što može dovesti do homogenizacije ljudske vrste. A postoji i mogućnost i poboljšanja umjesto liječenja, to je prelazak granice s liječenja teških nasljednih bolesti na estetsko i spoznajno modificiranje ljudi.

Superkorov

• Treće, kod ekoloških rizika i poljoprivrednoga monopola javlja se nenadzirano širenje (Gene Drive), gdje se pojavljuje tehnologija koja omogućuje prisilno širenje modificiranog gena kroz cijelu populaciju u divljini. Ako takav organizam pobjegne iz laboratorija, može uzrokovati izumiranje cijelih vrsta i kolaps ekosustava. Dolazi i do korporativnoga monopola na hranu, gdje velike biotehnološke tvrtke patentiraju modificirano sjeme (GMO), nakon čega poljodjelci postaju ovisni o kupnji sjemena svake godine, što ugrožava neovisnost globalne proizvodnje hrane. A dolazi i do stvaranja “superkorova”, jer geni za otpornost na herbicide mogu prijeći s GMO usjeva na divlje srodnike, stvarajući neuništive korove. Četvrto, kod ugrožavanja privatnosti i zlouporabe genetskih podataka javlja se problem nadzora i diskriminacije, budući da bi u tom slučaju osiguravateljske kuće ili poslodavci mogli zlouporabiti nečiji DNK profil kako bi ga odbili za posao ili policu osiguranja zbog urođenog rizika od obolijevanja. Moguća je i krađa identiteta, s obzirom na to da DNK ostavljamo posvuda, pa bi u budućnosti moglo doći do lažiranja bioloških dokaza na mjestima zločina.

Od Unije ne možemo ništa dobro očekivati

• Sada se javlja logično pitanje kako se društvo – ako je pošteno – bori protiv tih raznih oblika zlouporabe? Međunarodna zajednica trebala bi pokušava regulirati ovo područje kroz zakone i konvencije, ali u to puno ne vjerujemo jer su njezini glavni ljudi uglavnom dio tih pokvarenih sustava. Druga mogućnost reguliranja je donošenje konvencije o biološkom oružju (BWC) koja bi trebala strogo zabraniti razvoj i proizvodnju biološkog oružja, što također nije za očekivati. Treća mogućnost utjecaja je osnivanja bioetičkih povjerenstava, čija bi tijela na nacionalnim i globalnim razinama (poput WHO-a), trebala donositi smjernice i zabrane za kloniranje ljudi i modifikaciju ljudskih zametnih stanica. I u to ne možemo vjerovati. I još ostaje kao zadnja mogućnost donošenje stroge zakonske regulative kod GMO-a, prije svega u Europskoj uniji, gdje se navodno provode rigorozna testiranja prije puštanja bilo kojeg modificiranog organizma na tržište. I u to je jako teško povjerovati s obzirom da je Unija razjedinjena i da sve što radi, radi u interesu krupnoga kapitala, a ne u interesu zdravlja i dobrobiti pojedinaca (https://www.hrvatski-fokus.hr/2020/12/28016/).

Studentski nemiri u Francuskoj

• Rušilački nemiri u Francuskoj nama su nekako daleko i ne interesiraju nas. I ne brinu. Ali moramo biti na oprezu, jer i ono što se događalo u Francuskoj, u Parizu, 1789., 1792. ili 1848. godine ostavilo je loše posljedice i na nas Hrvate. I zato i ovi – očito dobro organizirani studentski nemiri – ne će nas samo tako mimoići. Evo nekih podataka koji kruže medijima. Francuske škole su prenatrpane i, kao i naše, u njima se uči ono od čega nema puno koristi kada se završe. Previše je humanističkih znanosti, a živi se od realnoga života. U Francuskoj od 80 posto srednjih škola završava tek 80 posto učenika, ali i onih koji ih završe ne mogu se zaposliti. Za njih nema radnih mjesta. „Stručnjaci“ to objašnjavaju ovom ezopovskom rečenicom: „Jednake prilike bile su pomiješane s izravnavanjem“. Kažu i da više novca utučenog u škole ne će ništa pomoći. Studenti-prosvjednici traže da se u učionicama smanji broj učenika s 32 na najviše 28. Žale se i na učionice da nisu prilagođene „klimatskim promjenama“. Ljeti se studenti kupaju u znoju vrućina, zimi se smrzavaju. Premalo je nastavnika, premalo medicinskog osoblja, školske zgrade su oronule, sve više učenika živi u siromaštvu…

Povratak na “ancien régime”!

• To su samo neki od problema koji opterećuju francuske studente, kaže Alice de Brito, potpredsjednica najveće francuske studentske udruge UNEP (Nacionalna unija francuskih studenata). Vođe štrajka (nemira) tvrde da u Francuskoj učenici uče pogrješne stvari i slikovito kažu: „Potrebno je manje Molièrea, a više vježbe, prakse“. Ali ti isti učenici, studenti, ipak su ideološki vođeni. Oni traže povratak na staro „ancien régime“ („stari poredak“ ili „stari režim“), koji označava politički i društveni sustav Kraljevine Francuske koji je postojao prije Francuske revolucije 1789. godine. I tako desetogodišnje predsjedništvo Emmanuela Macrona završava kako je i počelo, u nasilju, kaosu i sumornoj budućnosti. I zato, po običaju, lukavi Macron daje obećanja mladima koja ne može ispuniti, jer njega za šest mjeseci više ne će biti. Jer nakon nereda u Francuskoj raste zabrinutost da bi zemlja uskoro mogla postati financijski onesposobljena. Pametni ljudi pitaju se: gdje to vodi? Odgovora zasad nema. Možda je ipak odgovor u tomu da vladajući francuski globalisti, liberali i ljevičari stoje iza studenata tražeći od Macrona da naredi izlazak vojske na ulice, uguši štrajk i zabrani sljedeće izbore na kojima je glavni favorit Marine Le Pen, predsjednica suverenističke stranke Nacionalno okupljanje.

Peđa Grbin gradi plažu za pse

• Dokle je otišlo globalizacijsko ludilo pokazuje i primjer iz Štinjana kod Pule. Tamo će ljevičarska neojugoslavenska vlast SDP-ovca Peđe Grbina pola milijuna eura potrošiti na plažu za pse. Iako u Štinjanu nemaju asfaltirane prometnice, javnu rasvjetu, nogostup… Nemaju osnovne komunalne uvjete. To je razbjesnilo Štinjane i druge koji čitaju o toj nesvakidašnjoj vijesti (https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/u-stinjanu-uredjuju-plazu-za-pse-od-pola-milijuna-eura-gradjani-nezadovoljni—1008769.html): »Bravo za Grbina, jebeš struju i kanalizaciju nek se džukele imaju di kupati. A frend trpa lovcu u džep. Legendarni Peđa. Da ga nema trebalo bi ga izmisliti (Ratko vučić); »Rab, plaža za pse uništena najljepša uvala zapušteno i smrdljivo. Nitko ne čisti za svojim ljubimcima, djeca se kupaju u fekalijama, grozno…« (Franjo); »To je sigurno ideja tog glupana Peđe Srbina i njegova Kragujevac studentice« (bankrisot); »Uložit će pola milijuna a vlasnici će i dalje pogledavati lijevo i desno prije nego šmugnu nakon što im se pas pokenja na javnu površinu« (Mario).

Francuska – blagoslov u katoličkim crkvama za pse, mačke…!

• A otkud je to ludilo s psima došlo k nama? Iz pokvarenoga i nemoralnog Zapada. Na žalost, tamo su i svećenici iz Katoličke Crkve, poput našega Mate Uzinića, prešli na tu globalizacijsku protuživotnu stranu. Ne mogu reći „bez Boga“, ali ni to nije daleko. Naime, pariške crkve otvaraju vrata kućnim ljubimcima. Mediji pišu da psi i mačke dobivaju od tih i takvih svećenika – blagoslov! (https://www.lefigaro.fr/animaux/chiens-chats-poissons-rouges-des-centaines-de-fideles-ont-fait-benir-leurs-animaux-a-travers-la-planete-20261005). A da su ti francuski katolički prelati sišli s uma potvrđuju i komentari na Le Figaru: »Barem te to nasmijava«, napisao je komentator Etienne Roger, dok se Anne-LauredeB užasava: »Užasno je vidjeti ove slike… moralo bi ostati izvan same zgrade crkve«. Tako je, moralo bi ostati izvan same zgrade crkve. Jer se radi o oskvrnuću vjere.

Bonton za životinje u crkvama

• A kako ovo ludilo funkcionira, vidimo iz objave udruge Notre-Dame de Tout Pitié od 21. rujna 2026., gdje ovako piše: »Blagoslov kućnih ljubimaca. U organizaciji udruge Notre-Dame de Tout Pitié, tradicionalni blagoslov kućnih ljubimaca održat će se u subotu, 3. listopada 2026. u 15 sati, u kripti naše bazilike (pristup od strane 6 bis, rue René Villermé – 75011 Paris – Metro: Père-Lachaise). Mali podsjetnik: psi se moraju držati na uzici; mačke i druge male životinje moraju biti u transportnoj kutiji, kao sigurnosna mjera za njih i druge sudionike.« (https://basilique-ndps.fr/benediction-des-animaux-de-compagnie-2/) Sodoma i Gomora!

Možemo provodi Agendu 2030.

• Pokvarena zagrebačka globalizacijska vlast (Možemo i SDP) diže porez na nekretnine na maksimum. Od 1. siječnja 2027. godine porez na nekretnine u Zagrebu će se povećati s pet na maksimalnih osam eura po četvornom metru godišnje. Za povećanje poreza na nekretnine glasovalo je 24 zastupnika, a sedam ih je glasovalo protiv te odluke. To je dodatni udar na privatno vlasništvo. U skladu s ljevičarskom agendom u svijetu, čime se želi natjerati vlasnike stanova koji ne mogu plaćati taj porez da ga preuzme grad i dodijeli useljenim migrantima. Točno onako kako je zapisano u Agendi 2030.

U Berlinu ljevičari otimaju stanove 

• Tragom naših ljevičara iz Možemo i SDP-a njemačke ljevičarske stranke planiraju izvlastiti vlasnike 160.000 stanova u glavnom gradu Berlinu. Nova pokrajinska vlada u Berlinu nakon pobjede na nedavnim izborima mogla bi pod javno vlasništvo staviti oko 160.000 stanova, nakon što su tri ljevičarske stranke (Linke, Zeleni i SPD) postigle značajan napredak u inicijalnim koalicijskim pregovorima. Privatnim stambenim tvrtkama trebalo bi biti dopušteno posjedovati najviše 10.000 stanova u Berlinu u budućnosti. Zalažu se da se veće stambene zalihe trebaju „socijalizirati“, tj. boljševičkim rječnikom rečeno – oteti. Za oko 440.000 stanova u javnom vlasništvu uvela bi se gornja granica stanarine, a povećanje bi se ograničilo na maksimalno dva posto godišnje.

Nakon pljačke rad za opće dobro!

• Nakon velike pljačke u INA-i prije četiri godine uslijedilo je sudovanje. Afera INA počela je u kolovozu 2022. uhićenjem Damira Škugora i ostalih optuženika koje USKOK tereti da su nezakonitom trgovinom plinom oštetili INA-u za oko 160 milijuna eura. U kolovozu 2024. podignuta je optužnica protiv Damira Škugora, bivšeg direktora u INA-i, njegovog oca Dane Škugora, Josipa Šurjaka, odvjetnika i bivšeg predsjednika Hrvatske odvjetničke komore, Gorana Husića, Škugorova poslovnog partnera, Marije Ratkić, bivše direktorice Plinare istočne Slavonije (PIS), Vlade Mandića, direktora tvrtke EVN Croatia Plin i Stjepana Leke, bivšeg rukovoditelja Prodaje plina i energije INA-e, koji je bio i Škugorov zamjenik (https://www.24sata.hr/amp/news/pala-prva-nagodba-s-uskokom-za-izvlacenje-160-milijuna-eura-iz-ina-e-evo-tko-se-nagodio-1162199). Jedan od okrivljenih, Stjepan Leko, priznao je krivnju te je osuđen na rad za opće dobro od 11 mjeseci. Mora platiti 10.000 eura kazne i vratiti 68.200 eura.

Danas je najbolje biti lopov u javnom sektoru

• Epilog sudovanja i Lekina nagodba izazvala je čitatelje, pa su u komentarima izrazili sav svoj bijes s dozom humora. Pogledajmo neke od njih: »Ukradeš s ekipom 160 milijuna eura, osude te da moraš vratiti 60 tisuća! Dobar posao u Hrvatskoj!« (ajapap700); »Odlično! Danas je najbolje biti lopov u javnom sektoru. Nakon svega lijepo se dogovoriš, priznaš krivnju, budeš svjedok pokajnik, na kraju postaneš i junak. A sada ozbiljno, treba izmijeniti Zakon o kaznenom postupku na način da ovlašteni tužitelj, ovdje konkretno USKOK, nema mogućnost sklapanja sporazuma s okrivljenicima ako je protupravnim djelovanjem oštećena imovina RH« (Nevolimparizer); »Navijačima medijski i politički linč za verbalni delikt. Mazneš MILIJARDU iz državne tvrtke, linča nema, kazne nema, radiš koji sat za opće dobro i sve 5. Jel vidite kakvi kriteriji su nam nametnuti?! Verbalni delikt 3 godine zatvora i linč sa svih strana – Ukradeš milijardu, nikome ništa. Sramota« (Marson).

Žrtve cijepljenja i mediji

• Kada su donedavno mladi ljudi, uglavnom športaši, umirali jer su se višestruko cijepili tijekom korona ludila, u našim medijima govorilo se „iznenada“. Nakon što su zbog toga „iznenadno“ bili ismijavani, sada se koristi drukčiji rječnik, poput „tragedija na utakmici“, „tužna vijest“, „trenutak duboke tuge“, „naše misli su sa svima koji su mu bili bliski“, „naše misli su s obitelji, preminuloga“, „počivaj u miru“… Ni riječi o cijepljenjima. U objavi nakon smrti portugalskoga 25-godišnjrg Quévina Castra tamošnji medij NC News je, za razliku hrvatskih medija, napisao: „…iznenadnim kolapsom u punoj aktivnosti, pojačava osjećaj ranjivosti čak i kod mladih i naizgled zdravih igrača. Iznenadna smrt u športskom okruženju obično pokreće administrativne i medicinske istrage. Vlasti mogu analizirati uvjete terena, vrijeme odziva spašavanja, zdravstvenu povijest športaša i adekvatnost obavljenih pregleda prije potpisivanja ugovora (https://ncnews.com.br/2026/08/22/quevin-castro-morre-apos-mal-subito/). Vidimo da je u Portugalu i dalje koristi riječ „iznenada“, „iznenadna smrt“, „iznenadni kolaps“, ali i kod njih nema riječi o cijepljenom mladom nogometašu koji je „iznenada“ umro. S druge strane, vidi se da u pametovanju i izmišljanja raznih uzroka smrti mladih športaša ista je situacija i u Hrvatskoj kao i u Portugalu. I tako će biti sve dok oni, koji su krivi za nasilna cijepljenja i nasilna trovanja ljudi cjepivima, ne budu procesuirana i adekvatno kažnjena.

Hrvatski Soros

• Ovih dana umro je i 32-godišnji donedavni hrvatski atletičar Kristian Josip Periš. Portal 24 sata objavio je objavu Atletskog kluba Agrama čiji je član bio od 2013. u kojoj, između ostaloga, piše: „S velikom tugom i nevjericom primili smo vijest o preranom odlasku našeg nekadašnjeg atletičara, Kristiana Josipa Periša“, te: „U ovakvim apsolutno nepoštenim životnim situacijama kao što je naprasni odlazak osobe u punom naponu snage i pred kojom su bile velike stvari, nema pravih riječi utjeha“. Ni u AK Agram ne spominju glavni uzrok njegova „preranog odlaska“ (https://www.24sata.hr/sport/preminuo-je-bivsi-atleticar-i-kandidat-rtl-ovog-superstara-1163335). Ako ne govore i pišu u 24 sata i AK Agramu o uzroku smrti, u komentarima ancica_catlak je napisala: »Jasno je 99,9 % da ga je hrvatski Soroš zvan Plenković, ubio sa cjepivom« (https://www.instagram.com/p/De07qb8jZPV/?utm_source=ig_embed&ig_rid=AUlvMub6-VjYYbeisf1SlMX).

Prisilno cijepljenje protiv zaraznih bolesti nije u skladu s liječničkom etikom

• Prije četrnaest godina, 2012., čelnici Hrvatskoga liječničkog zbora mislili su svojom glavom. Osam godina kasnije njihovi nasljednici pokleknuli su pred globalizacijskim fašistima koji su lažima, manipulacijama, prijetnjama i ucjenama natjerali i hrvatske liječnike i sve Hrvate da se na silu cijepe protiv izmišljene gripe (COVID-19) i time su ugrozili svoje zdravlje i, brojni od njih, nažalost, i svoje živote. U nastavku prikazujemo odgovor tadašnjega predsjednika HLZ-a Gorana Ivaniševića prof. Željku Poljaku na njegov upit o prizivu savjesti u slučaju kada se dogodi prisilno cijepljenje. Prof. Željko Poljak je bio dalekovidan i osam godina prije prisilnoga ne samo cijepljenja zdravih ljudi, nego i namjernim strašenjem i ponižavanjem Hrvata da moraju nositi nepotrebne, nezdrave i opasne po život maske kao i stalno guranje u nos cjevčica sve do mozga svima onima koji se nisu dali cijepiti, uz zabranu izlaska iz svojih domova, zabranu odlaska u školu, na posao u ustanove, na športske priredbe… Zato je ovaj odgovor prof. Gorana Ivaniševića podsjetnik kako u Hrvatskoj ima i uvijek će biti ljudi koji – i po cijenu gubitka posla i same egzistencije – misle svojom glavom za razliku od pokvarenih vlasti koje su provodile neviđeni teror nad svima nama.

     HRVATSKI LIJEČNIČKI ZBOR – CROATIAN MEDICAL ASSOCIATION

    Br: 17/2012

   POVJERENSTVO ZA MEDICINSKU ETIKU I DEONTOLOGIJU HRVATSKOGA LIJEČNIČKOGA ZBORA

                  Prof. dr. sc. Željko Poljak

                 Vlaška 12

                10000 Zagreb

                U Zagrebu, 4. siječnja 2012.

   Poštovani gospodine Profesore

   u srijedu, 4. siječnja 2012., održan je u knjižnici Zbora sastanak Povjerenstva za medicinsku etiku i     deontologiju HLZ-a.

Na sastanku smo razmatrali Vaš podnesak i jednoglasno odlučili odgovoriti Vam sljedeće:

1. Prisilno cijepljenje protiv zaraznih bolesti nije u skladu s liječničkom etikom,
2. Liječnik ima pravo odbiti prisilno cijepljenje pozivajući se na priziv savjesti.

Srdačan pozdrav,

Predsjednik prim. mr. sc. Goran Ivanišević (Tel. 2376 296

g­­_ivanisevic@hotmail.com).

Leon kod Ace

• Posljednjih dana Leon Lučev našao se u središtu medijske pozornosti došao. Po nekima Lučev je glumac, po drugima hrvatski branitelj, po trećima „jugoslaven“… U javnost je došao jer je glumio u lažnom srpskom filmu jugoslavenskoga redatelja Lordana Zafranovića u kojem nastavlja svoje filmske laži. Nakon tih laži pozvao ga je u studio drugi Srbin, Aleksandar Stanković, i to ne u bilo koji studij, nego u studij Hrvatske radio televizije. I Leon je kod Aleksandra gostovao u njegovoj protuhrvatskoj emisiji Nedjeljom u dva i govorio što je govorio. Nisam gledao – jer ne gledam ‘Hrvatsku televiziju’ više od dva desetljeća –, pa ne mogu komentirati. Više me zanima što o tom Lučevu kažu oni koji su mu bili nadređeni tijekom njegova ratovanja protiv agresorske srpske vojske 1991. godine. Lučevljev tadašnji zapovjednik bio je Željko Aužina i nakon njegova gostovanja kod Ace u javnost je poslao pojašnjenje tko je Leon Lučev:

Bio sam zapovjednik Leonu Lučevu

• »Evo kao već čovjek iz pakla rata koji je prošao 61 godinu. Danas gledam dva brata po pravoslavnoj vjeri. Nemam ništa protiv pravoslavne vjeroispovijesti. Naprotiv dok sam bio 1903 dana u borbi za slobodu Hrvata, spašavao sam ih. O tome kasnije ili ako mi netko pošalje pitanje ,spreman sam odgovoriti. Radi se o LEONU LUČEVU i STANKOVIĆU. Naime, 1992. godine po zapovjedi izvršavam zapovijed, prebace me u 4. Bojnu 113. Pbr – ZNG. Naravno zapovijed je zapovijed. Dođem kao zapovjednik MB.120 mm u 4. legendarnu bojnu moje brigade. Preuzmem dužnost, zamjenika zapovjednika bitnice 120 mm. Tad već moji dečki, ratnici pozorno me slušaju u obuci kako djelovati sa MB. Ponosan sam na njih, no morao sam ih malo pritegnuti, brijanje, šišanje, odora im mora stati kao manekenima.  Bilo je malo otpora ali ne dam se ja. U postrojbi je bio i LEON LUČEV, pratim njegov interes ali, nešto mi ne štima s njim. Ne znam što?

Nestao u krilo svoje majke

• Idemo dalje, osposobio bitnicu, svi su mi bili kao moja dva oka u glavi. Ne znam Lučev kao da je pod nekim dopingom, ali meni to nije bilo jasno. Prva naša akcija je bila NOS KALIK. On, Leon, je bio, mi smo forsirali dvije rijeke KRKU i ČIKOLU na gumenim čamcima. Otišao prvi gore uz jako veliki uspon i našao magarce, sjetio se na brzinu, tražim da moji sa MB-120 mm dođu u čamcima sa ful opremom i granatama. Doveo im magarce da tovare našu opremu jer, nemoguće je to nositi na leđima. Uspješno odradimo i to. LEON LUČEV je bio sa mnom na NOS KALIKU. Nakon oko 10 dana njega nema, nestao… malo me uhvatila i jeza gdje je, ne da Bog da je poginuo, tako svaki zaposlenik razmišlja. No, nestao je u krilo svoje majke srbkinje u bolnicu s osobnim naoružanjem koje je zadužio. Majka ga lako riješi, dobio dijagnozu… MIŠJA GROZNICA… na temelju toga postaje HRVI, ne ćete vjerovati 60 %. Od tad ga nikad nisam vidio ni čuo. Važno je znati za njega da je 2. 10. 1991. godine došao u Unešić, koliko mi je poznato otac Hrvat ga doveo. Na žalost tad pogiba Narković od mine koju je učio ratnike 4. Bojne.

Četnika je vidio sam na TV-u

• Od 2. 10. 1991. LEON LUČEV je bio u jednoj mini akciji na Miljevcima krajem 1991. godine, nije bilo okršaja sa četnicima. Bitno je naglasiti da je bježanjem izgubio pištolj koji je imao. Zlo od njega antife i ološa koji je uzimao opojna sredstva sa alkoholom, svakom pametnom dosta. Zaključujem, dosta o njemu nije zaslužio moju riječ ni slovo. Danas priča o mrtvima sa četnikom Stankovićem, on nije vidio četnika osim na tv. Sram ga bilo. Odgovaram svakim svojim slovom po cijenu istine. Dosta je Leone tvojih laži i kukavičjeg odnosa. Neka ljudi znaju istinu. Za sve vaše komentare stojim sa ponosom i odgovorima koje sam pisao. BVB!« https://www.facebook.com/search/top/?q=%C5%BDeljko%20Au%C5%BEina Nakon ovoga napisa Željka Aužine meni je puno jasnije oko Leona Lučeva. Nadam se da i Vama!

Glupi i nefunkcionalni plastični čepovi

• Plastični čepovi spojeni s bocama stajali su EU milijarde eura, a usput onečišćuju planet još i više, napisala je Anamarija Pavić na portalu Narod (https://narod.hr/eu-svijet/plasticni-cepovi-spojeni-s-bocama-stajali-su-eu-milijarde-eura-a-zagaduju-planet-jos-i-vise) i podsjetila da je od 3. srpnja 2024. godine na snazi odredba Europske unije koja nalaže da plastični čepovi na jednokratnim bocama za piće moraju ostati trajno spojeni s bocom. Ova mjera, donesena kao dio Direktive o plastici za jednokratnu uporabu (SUP) iz 2019. godine, navodno je trebala smanjiti onečišćenje okoliša, no njezino uvođenje pokrenulo je burne rasprave, otkrilo neočekivane posljedice i donijelo ogromne troškove industriji, točno je napisala A. Pavić. Ne samo što je sama ideja ovih čepova glupa, a njihovo smetanje kod otvaranja boca nelogično i stvara probleme „u praksi“, pa ih svatko normalan odmah otkida, oni su i skupi, dakle, nepotrebni. Navodno je samo za prilagodbu proizvodnje tih čepova prilagodbu potrošeno čak 8,7 milijardi eura.

S užitkom trgamo čepove

• To je opravdano izazvalo revolt kod potrošača, a i ispod ovoga članka u Narodu. »Za one koji ne znaju: čepovi i boce su napravljeni od potpuno različitih materijala što znači da bi ih u reciklažnom procesu netko trebao odvajati jedne od drugih i slati na različite strane za dodatnu reciklažu. Strava«, pojašnjava čitatelj (Dr . AP). »PRVO što napravim – pokidam taj čep od plastične flaše. Ne će meni Lajnova određivati kako da se služim običnom pišljivom bocom!«, dodala je (Julija). »Ista stvar. Potrgam s užitkom. Najgore je bilo kad sam mućkala jogurt i htjela piti direkt iz flaše pa me jogurt iz čepa zalijevao po licu. Od tada trgam. MRZIM te čepove!!!«, dodao je (Euthyrox75). A čitatelj (Norman) je postavio pitanje: »Tko se uopće pod nebom sjetio ovako nešto uvoditi? Otkud je krenulo? U moru prioriteta, ovako nešto gurati, trošiti energiju i resurse na niškorisnu direktivu! Štoviše, kako ispada, štetnu direktivu. Zašto nitko od svih ostalih nije viknuo car je gol (ima važnijih stvari od trošenja novca poreznih obveznika na ovakva zgubidanjenja, kao i svih u lancu koji su ovu niškorisnu uredbu morali implementirati)?«. »Gledajući EU, glupost kao da se širi virusom. Čovjek bi pomislio da je nemoguće da se ovo sve događa. Ali svi se pretvaraju da je ovo novonormalno normalno, pa se ipak događa. Očigledno je broj glupih, oprostite, novonormalnih nadmašio broj zdravih jer sve vlasti koje to provode su i dalje na vlasti«, djelomice mu je odgovorio (Lucas).

Južna Amerika vraća se Izraelu

• Kolumbija i Venezuela promijenile su svoje odnose prema Izraelu, ponovno uspostavljajući ili obnavljajući diplomatske i konzularne veze kroz promjene vlasti i političkih okolnosti. Nakon što je bivši ljevičarski predsjednik Gustavo Petro prekinuo odnose s Izraelom 2024. godine, nova vlast u Kolumbiji preokrenula je tu politiku. Kolumbija je obnovila sporazum o slobodnoj trgovini s Izraelom, priznala izraelski suverenitet nad Golanskom visoravni te pokrenula korake za premještanje svog veleposlanstva u Jeruzalem. I Venezuela je u kolovozu 2026. godine najavila obnavljanje konzularnih odnosa s Izraelom, čime je prekinuto gotovo dva desetljeća antagonističkog stava iz razdoblja Huga Cháveza i Nicolása Madura. Ove promjene odnosa Kolumbije i Venezuele uslijedile su nakon promjena u vrhu vlasti i zaokreta prema bližoj suradnji sa Sjedinjenim Američkim Državama. Sve je to ujedno utjecalo i na odnose prema Izraelu u cijeloj Latinskoj Americi, pa su se slične promjene dogodile i u drugim državama regije (poput Čilea i Hondurasa), gdje su dolaskom na vlast suverenista poništene ranije odluke ljevičarskih vlasti o prekidu odnosa.

Brazil ostao jedini na suprotnoj strani

• Venezuela i Izrael prekinuli su diplomatske odnose 2009. godine, nakon što je tadašnji predsjednik Hugo Chávez protjerao izraelskog veleposlanika u znak prosvjeda protiv vojne ofenzive u Gazi. Sedamnaest godina kasnije, Caracas i Jeruzalem složili su se uspostaviti mehanizam koji će svojim građanima ponovno pružiti konzularne usluge. To je ograničen, ali donedavno gotovo nezamisliv korak. Kolumbija je otišla mnogo dalje. Vlada novog predsjednika Abellarda de la Esprielle ne samo da je poništila odluku svog prethodnika Gustava Petra o okončanju diplomatskih odnosa s Izraelom, već je najavila i preseljenje veleposlanstva u Jeruzalem, kao i priznanje izraelskog suvereniteta nad Golanskom visoravni. Za razliku od njih, Brazil i Meksiko zadržali su drukčiji, suzdržaniji ili kritičniji stav prema izraelskoj politici, ne slijedeći ovaj val zbližavanja. U Brazilu su se čekali rezultati predsjedničkih izbora. Kako je u prvom krugu pobijedio suverenist Flávio Bolsonaro aktualnog ljevičarskog i globalističkog predsjednika Luiza Inácija Lulu da Silvu bilo je za očekivati promjene političkih odnosa i velikoga Brazila prema Državi Izrael. Ali, komunist Lula je pobijedio i zasad nema ništa od toga. 

Marijan Majstorović