Zaostale kulturne norme potpuno su nespojive s europskim ljudskim pravima
Parlamentarna istraga zastupnika Alternative za Njemačku (AfD) u njemačkoj saveznoj državi Baden-Württemberg otkrila je službene podatke koji pokazuju da su vlasti od travnja 2012. zabilježile 358 tzv. ‘dječjih’ brakova, a sudovi su formalno poništili samo njih osam između 2018. i 2024. godine.
Podatci objavljeni početkom listopada 2026. kao odgovor na pitanja Nikolaosa Boutakogloua i Emely Knorr, članova državnog parlamenta, skrenuli su oštru pozornost na rasprostranjenost maloljetničkih brakova u kojima pretežito sudjeluju osobe migrantskog podrijetla – i ograničen broj pravnih intervencija. Među poništenim slučajevima maloljetničkih brakova je i brak 11-godišnje iračke djevojčice sa 17-godišnjakom iz Iraka (poništen 2020.). Godine 2018. vlasti su poništile brak 14-godišnje afganistanske djevojčice s 30-godišnjim Afganistancem, itd. Ostali poništeni brakovi uključivali su osobe iz Afganistana, Rumunjske, Moldavije, Hrvatske, Srbije i drugih zemalja. U podatcima se najviše pojavljuju slučajevi koji pretežito uključuju djevojčice u dobi od 12, 13 i 14 godina.
Gotovo 100 posto registriranih slučajeva uključuje strance, tj. imigrante, naročito iz Sirije.
Emely Knorr, koautorica vladine istrage, ovim povodom napisala je: „Dječji brakovi nisu kompatibilni s našim vrijednostima. Djeca imaju pravo na sigurnost, obrazovanje i samoodređenu budućnost. Zato nam je potrebna učinkovita zaštita, rana intervencija i odlučne akcije protiv prisilnih brakova.“
Međutim, problem nisu samo ‘dječji’ brakovi – masovna imigracija donijela je u Europu nešto „novo“ – zaostale kulturne norme koje su potpuno nespojive s europskim ljudskim pravima.
Djevojčice i žene – žrtve sakaćenja ženskih genitalija
Njemačka ministrica za obiteljska pitanja, Franziska Giffey, 2020. godine objavila je podatak o porastu broja djevojčica i žena koje su postale žrtve sakaćenja ženskih genitalija – priznavši da u državi postoji najmanje 68.000 žrtava sakaćenja ženskih genitalija, što je porast od čak 44 posto u odnosu na 2017. godinu. U tom vladinom izvješću iz 2020. procjenjuje se da bi gotovo 15.000 djevojčica u Njemačkoj moglo biti u opasnosti od podvrgavanja ovom postupku. Podatci su također otkrili da ova praksa nije nestala kod migrantskih obitelji koje godinama žive u Njemačkoj. Ministrica Giffey je izjavila kako je to „arhaično, strašno kršenje ljudskih prava“ koje uzrokuje fizičku i psihičku štetu ženama koje ga doživljavaju.
S istim problemom suočena je i Francuska koja je zabilježila više od 140.000 takvih slučajeva diljem cijele zemlje. Na ovaj ozbiljan problem u Francuskoj upozorila je u kolovozu 2026. Mathilda Silva iz udruge ‘Collectif Némésis’ – problem je dakako, raširen u četvrtima s najvećom ‘raznolikošću’ gdje se najviše žena suočava s posljedicama ove brutalne prakse koja je ilegalna u Francuskoj.
Ljevičari podržavaju nasilno uklanjanje dražica
Nažalost, o ovoj temi premalo se govori u javnosti, a vodeći političari iz lijevih stranaka prešućuju takve događaje u svojim sredinama, kao na primjer Bally Bagayoko, gradonačelnik Saint-Denisa na listi krajnje ljevice koju predvodi ‘La France Insoumise’, LFI („Nepokorena Francuska“).
„Govorimo o mučenju desetaka tisuća žena i djevojčica, pa je možda vrijeme da se poduzmu mjere“, izjavila je Silva.
Obrezano 90 posto djevojčica
Prema podatcima UNICEF-a, procjenjuje se da je u nekim zemljama obrezano 90 posto djevojčica, dok Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je oko 200 milijuna žena diljem svijeta prošlo kroz obrezivanje ženskih genitalija.
Europski institut za ravnopravnost spolova (European Institute for Gender Equality, EIGE), također se bavi ovim raširenim problemom u Europskoj uniji te ima vodeću ulogu u pružanju informacija i istraživanja o rasprostranjenosti sakaćenja ženskih genitalija u Europskoj uniji te podržava države članice u sprječavanju i borbi protiv ove nehumane, štetne prakse.
Sakaćenje ženskih genitalija u EU-u se nastavlja
EIGE je proveo četiri glavne studije na ovu temu:
- Prva studija objavljena je 2012. godine pod naslovom: „Sakaćenje ženskih genitalija u EU-u“;
- Druga studija iz 2015. pod naslovom: „Procjena djevojčica u riziku od sakaćenja ženskih genitalija u EU“ – procijenila je rizik od sakaćenja u Irskoj, Portugalu i Švedskoj;
- Treća studija iz 2017. pod naslovom: „Procjena djevojčica u riziku od sakaćenja ženskih genitalija u EU“ – procijenila je rizik u dodatnih šest država članica EU-a: Belgiji, Grčkoj, Francuskoj, Italiji, Cipru i Malti:
- Četvrta studija iz 2020.: „Procjena broja djevojčica u riziku od sakaćenja ženskih genitalija u EU“ – procijenila je rizik u Danskoj, Španjolskoj, Austriji i Luksemburgu.
Brojni medicinski problemi
Medicinska literatura kao i iskazi preživjelih žena detaljno opisuju opasnosti takvog brutalnog postupka u nehigijenskim uvjetima: teško krvarenje, infekcija, bol, šok, cjeloživotne posljedice zbog kronične boli, seksualne disfunkcije, komplikacije kod poroda te duboka psihološka trauma.
U nekim bolnicama osnovane su specijalizirane jedinice koje pružaju pomoć osakaćenim ženama: rekonstruktivnu kirurgiju, psihološku podršku i seksološku skrb stotinama žena svake godine.
Iako je sakaćenje ženskih genitalija međunarodno prepoznato kao kršenje ljudskih prava djevojčica i žena, bilježi se znatan porast ovog oblika rodno uvjetovanog nasilja u Europskoj uniji zbog migracije ljudi iz zemalja gdje se ovo prakticira. Poduzimanje određenih mjera u svrhu zaštite prava žena i djevojčica, kao i u svrhu iskorijenjivanja ove prakse u EU biti će vrlo, vrlo teško, zapravo, ‘nemoguća misija’. A evo i zašto:
Početkom srpnja 2026. Hrvatski fokus je objavio članak pod naslovom: „Objavljeno Izvješće Ruperta Lowea o istrazi bandi silovatelja – Britanija nema problem rasizma, ima problem imigracije“ (HF br. 830. od 3. 7. 2026.).
Muslimanski brak = “kupoprodajni ugovor”
Naime, prošle godine (2025.) britanski zastupnik Rupert Lowe (‘Restore Britain’) pokrenuo je kampanju prikupljanja sredstava za provođenje neovisne nacionalne istrage o muslimanskim bandama silovatelja u Velikoj Britaniji. Početkom 2026. održana je Istraga bandi silovatelja koju su vodile žrtve, a tijekom deset dana, od 2. do 12. veljače 2026. saslušana su svjedočanstva žrtava, roditelja, skrbnika, političara, raznih stručnjaka i zviždača. Dana 16. 6. 2026. ‘Istraga’ je objavila svoje izvješće. U opširnom i sveobuhvatnom izvješću ‘Istrage’ na više stotina stranica govori se, između ostalog, o superiornosti i dominaciji muslimanskih muškaraca nad ženama, a za nas je posebno zanimljiv dio izvješća koji govori o prisilnom braku i dobi pristanka. Naime, prema šerijatu, brak ima oblik ugovora sklopljenog između dva muškarca: mladoženje i muškog skrbnika mladenke. „Struktura vrlo podsjeća na kupoprodajni ugovor“, navodi se u izvješću. „Islamska jurisprudencija ne postavlja minimalnu dob za udaju žene ili djevojčice. Vjerske vlasti dopuštaju ocu da dogovori brak za svoju kćer čak i dok je dojenče.“
Jedanaest godina starosti im je dovoljno za stupanje u brak
Andrew Norfolk, jedan od prvih novinara koji je razotkrio skandal britanskih bandi silovatelja, u jednom intervjuu izjavio je sljedeće: „Iako islam zabranjuje seks izvan braka, sve četiri škole islamske jurisprudencije uče da se djevojka može udati kada dostigne pubertet, koji je u prosjeku u Britaniji s 11 godina. …“
Nadalje, islamski kanonski izvori prikazuju žene kao osobe sa seksualnim željama koje su barem jednako jake kao i muške, ako ne i jače, te ove želje smatraju potencijalno štetnim za muškarce. Stoga različite škole islamskog prava ili zahtijevaju ili snažno preporučuju praksu sakaćenja ženskih genitalija kao način suzbijanja pretjerane ženske seksualne želje.
‘Iranian Christians International’ objavio je 12. svibnja 2026. zanimljiv i poučan tekst za nas ‘zapadnjake’, osobito za političare, u kojem se objašnjava povezanost islama i šerijata koji su neodvojivi i nespojivi sa zapadnokršćanskom civilizacijom i vrijednostima.
Mohamad Faridi, predsjednik „Iranian Christians International“ autor je gore navedenog teksta pod naslovom: „Što je šerijat?“ („What Is Sharia?“) čije čitanje preporučujem zbog istine o stvarnom utjecaju islama i šerijata jer nam tekst objašnjava i otkriva da integracija muslimana u zapadna demokratska društva zapravo nije moguća. I ovdje nalazimo objašnjenje za postojanje ‘paralelnih’ sustava u društvima zapadnih država. Šerijatski zakon je od 2025. legalan u Austriji – ova odluka izazvala je negodovanje diljem Austrije i Europe kao i zabrinutost da se paralelni pravni sustavi počinju uvlačiti u srce zapadne demokracije.
Šerijatu nije mjesto u Europi
„Zapadni čelnici više puta povlače umirujuću izjavu: „Podržavamo slobodu vjeroispovijesti, stoga su muslimani i islam dobrodošli. Ali šerijat je nespojiv s našim vrijednostima i nije mu mjesto na Zapadu.“
„Pogrješka proizlazi iz pretpostavke Zapada da je islam privatna religija, dok je šerijat zaseban pravni sustav kojeg se samo neki muslimani odlučuju pridržavati. Ali ta je razlika pogrješna. Islam znači predaja, ali predaja čemu? Allahovoj volji. … Zbunjenost proizlazi iz promatranja islama kroz zapadnjačku prizmu, gdje se religija često tretira kao privatna stvar. Islam je, međutim, cjelovit sustav vjerovanja, štovanja, zakona, morala, obiteljskog života i javnog reda. Kada kreatori politike ne shvate taj odnos, mogu učiniti ozbiljne pogrješke s posljedicama. …“
Izvori:
- Remix News: „Germany: 358 recorded child marriages since 2012, including an 11-year-old Iraqi girl“ – 13. 10. 2026.;
- Remix News: „Germany has 68,000 female genital mutilation victims and migration is to blame: German family minister“ – izvorno objavljeno prije 6 godina, a ažurirano 14. 8. 2026.;
- Remix News: „Genital mutilation crisis hits multicultural Paris neighborhood, nearly 140 000 women affected across France“ – 14. 8. 2026.;
- European Institute for Gender Equality: „Female genital mutilation in the European Union“ – https://eige.europa.eu
- ‘The Rape Gang Inquiry Report’ – cijelo Izvješće: https://static1.squarespace.com/static/6810978a41bbc42489eafa81/t/6a314bb1151e511944bd4421/1781615537601/The+Rape+Gang+Inquiry+Report.pdf
- Mohamad Faridi: „What is Sharia?“ – Iranian Christians International, 12. 5. 2026.; https://iranchristians.org/what-is-sharia/
