Pobačaj podrazumijeva uništenje nerođene ljudske osobe, i zato UN ne može pretvoriti pobačaj u međunarodno priznato “ljudsko pravo”
Na nedavnom sastanku vladinih dužnosnika i skupina civilnog društva, UN-ov odbor za žene molio je za novac i istovremeno se suočio s oštrim kritikama zbog svoje dugogodišnje promocije pobačaja. Čak se i Vatikan, koji nije država stranka konvencije o ženskim pravima, pridružio kritikama.
Sasvim nevjerojatno, iako je odbor priznao da je “majčinstvo važan doprinos” žena obiteljima i društvima, rekao je da su “mnoge žene prisiljene na majčinstvo”, između ostalog, kriminalizacijom pobačaja.
Nadalje, preporučuje se da sve države budu stranke povezanog ugovora, Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), “usvojiti mjere za dekriminalizaciju pobačaja i osigurati pristupačan pristup sveobuhvatnoj skrbi za pobačaj”.
Izaslanik Svete Stolice snažno se protivio tome. Priznajući da Sveta Stolica nije ratificirala CEDAW, već nastoji sudjelovati u konstruktivnom duhu, “Briga o pobačaju duboko je obmanjujuća i nastoji normalizirati namjerni prekid nedužnog ljudskog života predstavljajući ga kao zdravstvenu zaštitu.”
“Takva terminologija ne može zasjeniti temeljnu stvarnost da pobačaj podrazumijeva uništenje nerođene ljudske osobe, niti može pretvoriti pobačaj u međunarodno priznato ljudsko pravo”, nastavio je delegat.
Sveta Stolica također je dovela u pitanje tvrdnju predsjednika odbora da je ugovor “životni instrument”, ističući da to nije u skladu s tekstom samog ugovora, kao i Bečkom konvencijom o pravu ugovora.
Ostale primjedbe uključivale su inzistiranje odbora da se vjerski tekstovi tumače u svjetlu CEDAW-a i preporuku da vlade “provedu programe o rodnim studijama i obveznom obrazovanju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima na svim razinama obrazovnog sustava”.
Egipatski delegat također je povukao reference na pobačaj. “Dekriminalizacija pobačaja nije obveza prema Konvenciji, jer [Međunarodna konferencija o stanovništvu i razvoju] prepušta relevantnu odluku nacionalnoj razini, svaka zemlja određuje uvjete pod kojima je pobačaj dopušten.”
Ubijanje nerođene djece ne može biti “ljudsko pravo”
Važno je napomenuti da tekst same konvencije ne uključuje nikakvo upućivanje na pobačaj, a još manje ga predstavlja kao ljudsko pravo.
Tijekom predstavljanja svog rada na sastanku, članovi Odbora CEDAW-a više su se puta pozivali na tešku financijsku situaciju s kojom se suočava UN. Zbog smanjenja proračuna, njihovo osoblje i sposobnost sastanka bili su ograničeni. To se, prema riječima jedne članice odbora, događa “u trenutnom kontekstu globalnih reakcija i prijetnji ženskim pravima”.
Iako nijedan drugi nacionalni delegat nije izričito raspravljao o pobačaju, Centar za reproduktivna prava bio je posljednji koji je govorio. Njezin predstavnik zahvalio je odboru na općoj preporuci “i izričitom pozivanju na seksualno i reproduktivno zdravlje i prava, pobačaj, tjelesnu i reproduktivnu autonomiju te sveobuhvatno seksualno obrazovanje”.
“Unatoč jasnim dokazima koji se temelje na smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije koje pozivaju na potpunu dekriminalizaciju pobačaja, mnoge zemlje i dalje uključuju pobačaj u svoje kazneno pravo i zadržavaju neke povezane prekršaje pobačaja”, nastavila je.
Svoje je primjedbe završila pozivom Odboru CEDAW-a da da prioritet jamčenju “pristupa pobačaju na zahtjev bez ograničavajućih razloga i izričitog uklanjanja pobačaja s kaznenih sudova”.
Značajno je da, što se tiče pobačaja i ljudskih prava, Svjetska zdravstvena organizacija također crta smjernice Centra za reproduktivna prava i Odbora CEDAW.
