Tri liste Bunjevaca i tri liste „bunjevačkih Hrvata“

Legendarnu srpsku neslogu nadmašuje nesloga Bunjevaca u Vojvodini

 

Bunjevci u Vojvodini podijeljeni su na one koji niječu bilo kakvu vezu s Hrvatima (za njih je uvreda ako ih nazovete Hrvatima), i na one koji se za novac prikazuju većim Hrvatima od Hrvata, takozvani „bunjevački Hrvati“ (i Bunjevci i Hrvati u isto vrijeme!).

I jednih i drugih je šaka jada (svi žive u Subotici i okolici te nešto u Somboru i okolici) i svojom neslogom sami sebe i dalje uništavaju, a „bunjevački Hrvati“ su „usput“ potpuno uništili i ovdašnju hrvatsku zajednicu (od 1918. godine do danas).

Infiltrirajući se među Hrvate i u zadnjih dvadesetak godina zauzevši sva ključna mjesta u njihovim manjinskim krovnim institucijama u Republici Srbiji te tako, prije svega, prisvojivši skoro sav novac koji pripada svim ovdašnim Hrvatima, ali i sve druge benefite, „bunjevački Hrvati“ su doveli sve ostale Hrvate u Srbiji u položaj nemoći te ogorčenosti i pasivnosti!!!

Budući da im u tome cijelo vrijeme pomaže Beograd, koji dobro zna tko su vojvođanski Bunjevci, i Zagreb, koji to ne zna ili neće da zna, nestanak Hrvata u Vojvodini (Srbiji), posebno srijemskih, je u završnici!

Jedna od najboljih slika ovog stanja su upravo formirane liste za izbor nacionalnih vijeća nacionalnih manjina pri čemu svi Hrvati u Republici Srbiji izvan subotičkog (bunjevačkog) atara nisu mogli sakupiti 230 poptpisa za svoju listu, dok su malobrojni „bunjevački Hrvati“ (procjena je da ih ne može u Vojvodini biti više od nekoliko tisuća) formirali tri liste preko kojih se, međutim, vidi da su međusobno u teškoj zavadi, a sve iz pohlepe za novcem (jedna od izrazitih karakteristika Bunjevaca)!

U članku Kad vlastiti narod postane cijena od 6. listopada ove godine (u prilogu) prikazao sam sve tri „hrvatske“ liste čiji su nosioci (da ne kažem nosilice) „bunjevačke Hrvatice“: Jasna Vojnić, Mira Tumbas i Josipa Vojnić Tunić.

U dvije liste je najviše „bunjevačkih Hrvata“, dok su u jednoj to skoro svi, a odraz su pravog rata (do istrebljenja) između bunjevačke Hrvatice Jasne Vojnić i bunjevačkog Hrvata Tomislava Žigmanova!

Bunjevci (koji niječu bilo kakvu vezu s Hrvatima) imaju također tri liste za glasovanje za saziv svog nacionalnog vijeća preko kojih se također vodi pravi rat (do istrebljenja) između Suzane Kujundžić Ostojić i Mirka Bajića:

1. Bunjevci – Ujedinjeno za Srbiju
2. Lazarela Marjanov
3. Veljko Vojnić
4. Dejan Parčetić
5. Miroslav Vojnić Hajduk
6. Marija Šustran
7. Tamara Babić
8. Aleksandra Medurić Kalčan
9. Denis Babić
10. Anđela Moravčić
11. Ivana Praštalo
12. Nikola Žuljević
13. Biljana Mamužić
14. Josip Ostrogonac
15. Nataša Ostrogonac
16. Božidar Rudić
17. Antun Fratrić
18. Sonja Buljovčić
19. Diana Ostrogonac
20. Marina Sakač
21. Dr Suzana Kujundžić Ostojić – Nek se znade da Bunjevac živi

Ova lista sadrži 18 kandidata, a javno dostupni podaci iz službenih rješenja obuhvaćaju sljedeća imena prema redoslijedu podnošenja:

1. Suzana Kujundžić Ostojić
2. Tihomir Vrbanović
3. Miloš Ćuković
4. Ruža Josić
5. Gabriela Diklić
6. Dušan Ivić
7. Marija Šamu
8. Jelena Vukčević
9. Stipan Brajkov
10. Svetlana Mormer

(Preostalih 8 imena sa ove liste RIK objavljuje u sklopu cjelokupnog skeniranog proširenog rješenja na svojoj službenoj veb-prezentaciji Republičke izborne komisije).

3. Bunjevci za svoj identitet – Savez bačkih Bunjevaca
4. Mirko Bajić

8. Boris Bajić
9. Mina Bogdanović
10. Denis Vukmanov Šimokov
11. Dragutin Korponaić
12. Tamara Koska
13. Branko Cvijan
14. Franjo Šarčević
15. Monika Bosandli
16. Boris Radak
17. Miroslav Šarčević
18. Dušan Kopunović
19. Veronika Kopunović
20. Kata Buljovčić
21. Svetlana Merković

Vojnići, Mamužići, Ostrogonci, Šarčevići, Kopunovići, Buljovčići, Merkovići, Korponaići, Cvijani, Radaci, Sakači…, za koje je uvrjeda ako im kažete da su Hrvati, a tih prezimena među “bunjevačkim Hrvatima” kao blata!

I nigdje Hrvata!

Miroslav Cakić, Novi Sad, 2. studenog 2026.

Prilog: Kad vlastiti narod postane cijena od 6. listopada 2026.:

KAD VLASTITI NAROD POSTANE CIJENA

ili DNO ŽIVOG KALA VLASTITE POLITIČKE NEMOĆI

Za ovjeru liste za izbor VI. saziva Hrvatskog nacionalnog vijeću u Republici Srbiji (23 člana) bilo je potrebno sakupiti 230 potpisa Hrvata upisanih u poseban birački spisak.

Svi Hrvati zajedno u Republici Srbiji za dvadesetak godina unazad, od konstituiranja svih ovdašnjih “hrvatskih” krovnih institucija u Subotici i u rukama nekolicine “bunjevačkih Hrvata” (danas nekoliko obitelji s prijateljima), dovedeni su u položaj nestanka (bez novca, organizacije, prostora za rad udruga, opreme i dr.) i nisu mogli nikako sakupiti tih 230 potpisa za svoje liste!!!

To je uspjelo samo “bunjevačkoj Hrvatici” Jasni Vojnić iz Subotice sa 510 potisa, “bunjevačkim Hrvatima” iz Donjeg Tavankuta sa 275 potpisa i “bunjevačkom Hrvatu” iz Subotice Tomislavu Žigmanovu sa 235 potpisa.

Politika Beograda koji dobro zna tko su u Vojvodini Bunjevci i “bunjevački Hrvati” (i Bunjevci i Hrvati u isto vrijeme, a po potrebi i nešto treće) i nepoznavanje bunjevačkog pitanja u Vojvodini od strane Zagreba dovelo je do ovoga, ali sada konačno i do sukoba dvije strane “bunjevačkih Hrvata”, jer enormni priliv novca iz Zagreba kao “pomoć Hrvatima u Srbiji” dvadesetak godina 80% završava među “bunjevačkim Hrvatima” iz subotičkog atara i zbog tog novca su se posvadili!

Sukob je žestok (vidjeti u prilogu objave Tomislava Žigmanova i Jasne Vojnić na “svojim” facebok portalima, HNV-a i DSHV-a), a zanimljivo je da je Jasna na jednoj strani sakupila 510 potpisa, a da su na drugoj strani ostale dvije liste sa potpuno istim ukupnim brojem potpisa!

“Bunjevački Hrvati” na čelu svih “hrvatskih” krovnih institucija

Ovo su tri službeno usvojene liste za VI. saziv HNV-a:

1. Hrvatska nacionalna vizija – Jasna Vojnić (510 potpisa)

1. Jasna Vojnić, psihološkinja, Subotica
2. Marin Piuković, master ekonomista, Subotica
3. Tomica Vuković, bravar, Sombor
4. Anita Đipanov Marijanović, diplomirana fizioterapeutkinja, Monoštor
5. Lazar Cvijin, elektroinženjer, Subotica
6. Darko Ursić, master inženjer mašinstva, Petrovaradin
7. Iris Stantić Miljački, master učiteljica, Mala Bosna
8. Darko Sarić Lukendić, strukovni inženjer elektrotehnike i računarstva, Subotica
9. Goran Kaurić, profesor fizičkog vaspitanja i sporta, Zrenjanin
10. Renata Kuruc, ekonomistkinja, Sonta
11. Petar Balažević, master pravnik, Subotica
12. Denis Lipozenčić, elektrotehničar računara, Subotica
13. Tanja Stantić, nastavnica razredne nastave, Subotica
14. Ivan Balić, poljoprivredni tehničar, Vajska
15. Mirko Paulić, mašinovođa, Nikinci
16. Andrea Lanc, referentkinja za šalterske poslove, Ruma
17. Vinko Stantić, poljoprivrednik, Mala Bosna
18. Ninoslav Radak, samostalni umetnik, Subotica
19. Silvija Miković, diplomirana ekonomistkinja, Subotica
20. Milorad Stojnić, PTT tehničar, Bereg
21. David Anišić, master ekonomista, Subotica
22. Marica Stantić, ekonomistkinja, Đurđin
23. Josip Pavlović, prosvetni radnik, Šid

2. Složno za HNV – udruga “Matija Gubec” iz Tavankuta (275 potpisa)
3. Mira Tumbas, diplomirana građevinska inženjerka, profesorka stručnih predmeta, Subotica, Donji Tavankut
4. Ivica Dulić, tehničar finalne prerade drveta, Subotica, Donji Tavankut

1. Milica Jakovčević, inženjerka računarstva, Subotica, Ljutovo
2. Gašpar Matarić, master inženjer šumarstva, Sombor
3. Ljubica Vuković Dulić, profesorka istorije umetnosti i istorije, diplomirana muzeološkinja, Subotica, Donji Tavankut
4. Dubravko Bilinović, nastavnik informatike, Subotica, Donji Tavankut
5. Marija Mandić, specijalistkinja interne medicine, subspecijalistkinja reumatologije, Subotica
6. Darko Prćić, prehrambeni tehničar, Subotica, Donji Tavankut
7. Gordana Balažević, profesorka nemačkog jezika i književnosti, Subotica, Donji Tavankut
8. Branko Horvat, ekonomista, Subotica, Gornji Tavankut
9. Martina Žarić, inženjerka informatike, Subotica, Donji Tavankut
10. Marijan Davčik, poljoprivrednik, Subotica, Donji Tavankut
11. Jozefa Skenderović, penzionerka, Subotica
12. Miroslav Zelić, master menadžer za zdravstvo, Subotica, Donji Tavankut
13. Antonija Peić Tukuljac, tehničarka pejzažne arhitekture, Subotica, Donji Tavankut
14. Martin Vojnić Mijatov, elektrotehničar energetike, Subotica, Donji Tavankut
15. Jasmin Iršević, automehaničar, Subotica, Donji Tavankut
16. Marica Skenderović, profesorka razredne nastave, Subotica, Donji Tavankut
17. Marjan Stantić, radnik, Subotica, Donji Tavankut
18. Hrvoje Benčik, programer, Subotica, Donji Tavankut
19. Anita Nović, ekonomska tehničarka, Subotica, Donji Tavankut
20. Željko Vujić, mašinbravar, Subotica, Donji Tavankut
21. Stipan Stantić, mašinski tehničar, Subotica, Donji Tavankut

1. Savez Hrvata Vojvodine – Sve po planu 2026. (235 potpisa)
2. Josipa Vojnić Tunić, diplomiranana pravnica, Subotica
3. Josipa Svorcan (Ivanković), diplomiranana ekonomistkinja, Subotica
4. Srđan Vezmar, diplomirani pravnik, Novi Sad
5. Nevena Baštovanović, master profesorka književnosti i jezika, Subotica
6. Igor Probojčević, ekonomista, Bač, Plavna
7. Tome Kopilović, poljoprivrednik, Subotica
8. Marija Skenderović, vaspitačica, Subotica
9. Gavrilo Rendić, diplomirani pravnik, Vrbas, Ravno Selo
10. Ivan Tumbas. ekonomski tehničar, Subotica
11. Emina Tikvicki, master muzike, Subotica
12. Tomislav Brkljača, poljoprivrednik, Ruma, Platičevo
13. Davor Matković, master inženjer pejzažne arhitekture, Subotica
14. Ivana Anić, master pravnica, Subotica
15. Nikola Puzović, student sociologije, Novi Sad
16. Marko Velebit, komercijalni tehničar, Beograd, Zvezdara
17. Jelena Pavlović, inženjerka poljoprivrede, Beočin
18. Grgo Horvacki, diplomirani inženjer mašinstva i brodogradnje, Subotica
19. Verica Ivković Ivandekić, vaspitačica, Subotica, Đurđin
20. Branimir Kuntić, diplomirani pravnik, Subotica
21. Marinko Jadrijević, ekonomista, Subotica
22. Helena Štrbo, fotografkinja, Subotica, Mala Bosna
23. Vicko Marko Mamić, diplomirani inženjer elektrotehnike, Subotica
24. Tomislav Žigmanov, profesor filozofije, Subotica

Čista matematička prognoza (prema prikupljenim glasovima za liste) kaže da bi za 23 mjesta u sazivu HNV-a listi br. 1 pripalo 11,5 mjesta, listi br. 2  6,2 mjesta i listi br. 3  5,3 mjesta, što ako po rednom broju sa lista odvojimo ta mjesta dobivamo novi sastav HNV-a:

S liste 1 (12 mjesta):

1. Jasna Vojnić, psihološkinja, Subotica
2. Marin Piuković, master ekonomista, Subotica
3. Tomica Vuković, bravar, Sombor
4. Anita Đipanov Marijanović, diplomirana fizioterapeutkinja, Monoštor
5. Lazar Cvijin, elektroinženjer, Subotica
6. Darko Ursić, master inženjer mašinstva, Petrovaradin
7. Iris Stantić Miljački, master učiteljica, Mala Bosna
8. Darko Sarić Lukendić, strukovni inženjer elektrotehnike i računarstva, Subotica
9. Goran Kaurić, profesor fizičkog vaspitanja i sporta, Zrenjanin
10. Renata Kuruc, ekonomistkinja, Sonta
11. Petar Balažević, master pravnik, Subotica
12. Denis Lipozenčić, elektrotehničar računara, Subotica  

S liste 2 (6 mjesta):

1. Mira Tumbas, diplomirana građevinska inženjerka, profesorka stručnih predmeta, Subotica, Donji Tavankut
2. Ivica Dulić, tehničar finalne prerade drveta, Subotica, Donji Tavankut
3. Milica Jakovčević, inženjerka računarstva, Subotica, Ljutovo
4. Gašpar Matarić, master inženjer šumarstva, Sombor
5. Ljubica Vuković Dulić, profesorka istorije umetnosti i istorije, diplomirana muzeološkinja, Subotica, Donji Tavankut
6. Dubravko Bilinović, nastavnik informatike, Subotica, Donji Tavankut

S liste 3 (5 mjesta):

1. Josipa Vojnić Tunić, diplomiranana pravnica, Subotica
2. Josipa Svorcan, diplomiranana ekonomistkinja, Subotica
3. Srđan Vezmar, diplomirani pravnik, Novi Sad
4. Nevena Baštovanović, master profesorka književnosti i jezika, Subotica
5. Igor Probojčević, ekonomista, Bač, Plavna 

Odnosno, 17 “bunjevačkih Hrvata” (15 iz Subotice i okolice i 2 iz Sombora) “zasoljeni” sa po jednim odabranim Šokcem ili Hrvatom iz 6 mjesta Vojvodine (Monoštor, Sonta, Plavna, Novi Sad, Petrovaradin i Zrenjanin)!

Tako su “pokriveni” svi Hrvati u Srbiji, 21 član HNV-a je iz Bačke, jedan iz Srijema i jedan iz Banata!!!

Perfidno, pokvareno i bezobrazno (kao i do sada), zbog pohlepe i neosjećanja pripadnosti hrvatskom nacionu!!!

Objava Tomislava Žigmanova na facebook portalu DSHV-a od 5. listopada 2026. godine:

Објаве: DSHV – Demokratski savez Hrvata u Vojvodini

Пре 18 ч.

Ovoga 5. listopada DSHV sa žaljenjem konstatira da su Hrvati u Srbiji po prvi puta u povijesti u situaciji da neće ni na koji način sudjelovati na parlamentarnim izborima

Na današnji je dan, 5. listopada 2000. godine, nakon tzv. saveznih izbora održanih 24. rujna i masovnih prosvjeda građana koji su uslijedili, došlo do društvenog prevrata i sloma režima Slobodana Miloševića. Ovaj je događaj od iznimne važnosti za suvremenu povijest Hrvata u Vojvodini, to jest Republici Srbiji, prije svega zbog svojih brojnih posljedica i pozitivno se vrednuje u našoj povijesti. Naime, nakon 5. listopada 2000. uslijedili su otkloni, istina ne uvijek u cijelosti i ne uvijek dosljedno, od antihrvatskih politika u Srbiji za vrijeme Miloševićeva režima, što je znatno uvećalo prostor slobode u ovdašnjih Hrvata, te, s druge strane, omogućilo početak institucionalno primjerenog i od strane države financiranog ostvarivanja manjinskih prava. Na taj način stvorene su prve bitne pretpostavke kako za uspostavu manjinske institucionalne infrastrukture, koju danas kao solidno razvijenu posjedujemo, tako i za primjerenije očuvanje i razvoj nacionalnog identiteta, prije svega kroz područje obrazovanja, kulture i javnog informiranja.

Gotovo sva ta postignuća ostvarena su isključivo putem političke participacije hrvatske zajednice kroz djelovanje naše stranke – Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini. Bez obzira na težinu i složenost društvenih prilika, DSHV je kao jedina relevantna politička stranka Hrvata Srbiji uvijek našao način da ostvari svoj primarni cilj, a to je sudjelovanje u političkom životu u Srbiji kroz zastupljenost u institucijama državne vlasti. S obzirom na odsustvo instituta zajamčenih mandata u izbornom sistemu Srbije, što je sastavni dio međudržavnog sporazuma o zaštiti manjina s Republikom Hrvatskom, DSHV je uvijek iznalazio načine da u predizbornom pozicioniranju i stvaranju koalicijskih saveza na neki način ostvari političku participaciju ovdašnjih Hrvata, što je bila ključna pretpostavka za pozitivno rješavanje brojnih izazova s kojima smo se kao nacionalna zajednica suočavali.

I tako je bilo sve do ovih, izvanrednih parlamentarnih izbora. Naime, noćas u ponoć je istekao rok za predaju izbornih lista, među kojima nema imena DSHV-a. Po prvi puta u svojoj povijesti, DSHV neće biti zastupljen ni na jednoj izbornoj listi niti će imati svoje kandidate. To je događaj bez presedana za koju krivnju ne snosi aktualno legitimno vodstvo DSHV-a! Odgovornost za ovaj snose prije svega one strukture i snage u hrvatskoj zajednici koji su gotovo dvije godine radili kako na protuzakonitom i kriminogenom razaranju institucionalnog okvira DSHV-a, tako i izgradnji tzv. političke alternative u vidu nekakvog „političkog pokreta“ čudnovato nazvanog „Hrvatska nacionalna vizija“. Iza toga neuspjelog projekta stoji saborska zastupnica Hrvatske demokratske zajednice Jasna Vojnić, koja je u svojem naumu uništenja renomirane hrvatske političke stranke imala začudnu podršku ključnih institucija državnih vlasti Republike Hrvatske te njihove diplomatske agenture na terenu u Srbiji i ogromnu količinu novca, koji je uvelike korišten da se ova sumanuta ideja i ostvari.

Zanimljivo je da se o ovome sunovratu političke participacije u Srbiji šuti. Nitko do sada nije rekao ni jednu riječ! Nema ni pozivanja na međudržavni sporazum i zajamčene mandate, nema isprike za učinjenu štetu, nema naputaka Hrvatima što je na ovom planu činiti, nema interesa propagandista „vizionara“ Tolimirke, Stantića, Vasiljevićeve, nema glasova inače bučnih urotnika… Nema, naprosto, ničega i nikoga! Kao što, uostalom, nema niti jednog u javnosti prepoznatog Hrvata ni na jednoj od 17 izbornih lista koje će biti na glasačkom listiću u izbornom danu tog 25. listopada, čime smo nakon duljeg vremena ponovno pridobili status najomraženijeg naroda kojeg sve svi klone, niti su pitanja koja se odnose na društveni položaj nacionalnih zajednica, posebice Hrvata, uopće prisutna u predizbornim debatama. Čini se da je dotaknuto dno živog kala vlastite političke nemoći nastale zbog avanturističkih igrarija za ozbiljnu i odgovornu politiku neukih i nesposobnih osoba.

Press služba DSHV-a (vidjeti: https://www.facebook.com/dshvhrvatskastrankauvojvodini/?locale=sr_RS)

Objava Jasne Vojnić na facebook portalu HNV-a od 5. listopada 2026. godine:

Објаве: Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji

Пре 18 ч. 

Tomislav Žigmanov svojim djelovanjem ugrožava programe Republike Hrvatske namijenjene jačanju Hrvata u Srbiji i time udara na vlastiti narod

Godinama je hrvatskoj javnosti gradio sliku Hrvata u Srbiji kao „najsiromašnijih Hrvata na svijetu“, najugroženijih i „najomraženije zajednice“. Danas, kada se ta slika konačno počela mijenjati, kada Republika Hrvatska ulaže ozbiljna sredstva i kada naši ljudi počinju gospodarski jačati, Žigmanov pokušava kompromitirati upravo te procese.

Prvi put dobili smo veliki gospodarski program za poljoprivredu: dva milijuna eura za 257 hrvatskih poljoprivrednih gospodarstava. I umjesto radosti s vlastitim narodom kreću teške optužbe kojima se u hrvatskoj javnosti pokušava stvoriti slika da Vlada Republike Hrvatske financira ljude povezane s agresijom na Hrvatsku.

Teško je ne postaviti pitanje: želi li se kompromitirati ovaj program toliko da se zaustave potpore Ministarstva poljoprivrede, a sutra, ako bude moguće, i drugih hrvatskih ministarstava Hrvatima u Srbiji?

Posebno je porazno što se ponovno udara na Srijem. Na ljude među kojima su mnogi devedesetih prošli prijetnje, zastrašivanja i progone, a sada ih se ponovno javno obilježava.

Jedan od prozvanih Hrvata iz Srijema danas svjedoči da mu je tih nesretnih devedesetih pištolj stavljan na čelo, da je bio izložen prijetnjama, da je prisilno mobiliziran i da nije ispalio niti jedan metak. A danas ga se pred hrvatskom javnošću prikazuje gotovo kao agresora.

Još je teže što tvrdi da je Žigmanov njegovu životnu priču znao godinama jer su o njoj osobno razgovarali.

Zato se moramo zapitati i je li gospodin Radić svjestan od koga dobiva informacije i čijim političkim obračunima daje prostor.

Za institucije Republike Srbije ovo je također otvoreno pitanje. Treba li im u državnim institucijama osoba koja surađuje sa ekstremnom desnicom u Hrvatskoj, osoba koja je dio pokrajinske, a prije toga državne administracije i koja razne neprovjerene informacije olako dijeli?!

Kao hrvatska manjina u Srbiji, očekujemo od institucija u Srbiji da zaštite pripadnike hrvatske zajednice od napada i javnog targetiranja, osobito jer ih provodi pokrajinski dužnosnik.

Žigmanov može napadati HNV. Može voditi političku kampanju kakvu želi.

Ali nema pravo zbog političkog obračuna kompromitirati Vladu Republike Hrvatske, ugrožavati njezine programe i rušiti ono što može značiti opstanak hrvatskih obitelji u Srbiji.

I zato pozivam i sve one u Hrvatskoj koji sa Žigmanovim surađuju da se zapitaju vrlo jednostavno:

Je li ovo što radi na korist hrvatskom narodu u Srbiji, ili na njegovu štetu?

Političke bitke će proći.

Ali ako zbog njih zatvorite vrata Hrvatske vlastitom narodu, posljedice mogu biti dalekosežne.

Jasna Vojnić, predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji 

(Vidjeti: https://www.facebook.com/p/Hrvatsko-nacionalno-vije%C4%87e-u-Republici-Srbiji-100067328617754/ )

Namjerno izazvan raskol

Namjerno je načinjen i raskol u hrvatskoj udruzi “Dr. Nikola Dogan” u Hrtkovcima, mjestu koje je sinonim u cijelom svijetu za izgon Hrvata iz Vojvodine! Naime predsjednik udruge (iz Nikinaca) je na listi Jasne Vojnić, a predsjednik MO DSHV Hrtkovci, Nikinci, Platičevo (iz Platičeva) je na listi Tomislava Žigmanova!

Nož u srce hrvatstva u Srijemu, Vojvodini i Srbiji i znak da rodna kuća bana Jelačića nikada ne će postati kulturni i administrativni centar svih Hrvata u Srbiji!

Miroslav Cakić, Novi Sad, 6. listopada 2026.

Branimir Miroslav Tomlekin, Novi Sad, 2. studenog 2026.