Metamorfoze ljubavi

             Slika cvijeta u sjećanju nestala

 

 

                Ne. Nije uvenuo cvijet.

                Niti je ljubav prema cvijetu

                Prestala.  

                Samo se promijenio svijet

                Pa slika cvijeta u sjećanju nestala.

                Kada suze navru na oči

                I jedna po jedna

                U tuđe se oči pretoči,

                Srce zakuca jače

                I za prolivenim suzama – plače. 

 

                Od pogleda u daljinu,

                Oči zasuze,

                Jer nigdje ne ugledaju

                Sanjanu domovinu.

 

                Trn u oku.

                Bol u duši.

                Sljepilo jave              

                Ranu duboku

                Nadama vida guši.

 

                Radujem se proljeću

                Premda ljeto snujem

                Pa u jesen zimske

                Bure navješćujem.

 

                Ipak ima radosti

                U svakome danu

                Kojim Bog nas pogosti.

                Bože, Bože, sumnje nam oprosti!

   

Malkica Dugeč, 26. 3. 2017.