Kršćanofobija prešućena od reis-l-ulema

Opasno priopćenje "o aktualnim temama Zajednice u domovinskim zemljama i dijaspori"

Pokazuje se i dokazuje, što više sastanaka muslimanskih vjerskih lidera to manje Bosne i Hercegovine u njenoj šarolikosti nacionalnih i vjerskih boja. Posebno su za budućnost zemlje u toleranciji, snošljivosti, dijalogu, pravdi, pravednosti, jednakosti i jednakoj slobodi za sve njene narode, opasni sastanci na kojima je pedeseti najutjecajni musliman u islamskim zemljama iz Bosne i Hercegovine Mustafa Cerić.

Tako će, nažalost, biti i poslije  sastanka, početkom studenog 2017. u Sarajevu dvojice reis-l-ulema IZ BiH, bivšeg Mustafa Cerića i aktualnog  Huseina Kavazovića. I ništa u tom susretu dvojice muslimanskih vjerskih vođa za beha nemuslimane nije sporno i zabrinjavajuće sve dok se ne pročita izvješće, poruke tog sastanka. A one su vrlo zabrinjavajuće za beha kršćane, gotovo prijeteće, a za samu Bosnu i Hercegovinu, zajednicu naroda, Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostali, razarujuće. Dvije su poruke nejasne, opasne, jer po onome kako se da iščitati iz njih, susret je bio u znaku muslimanske teritorijalno ideološke ekspanzije u Bosni i Hercegovini i okruženju, te u solidarnosti sa kršćanofobistima. Naime, ni jednom riječju dvojica muslimanskih vjerskih lidera nisu osudila kršćanofobiju, vjersku islamsku ideologiju koja u svom terorističko rušilačkom pohodu najbrutalnijim ubijanjem nedužnih ljudi, žena i djece mijenja vjersku sliku kršćanskog svijeta, a u islamskim zemljama trga svaki trag i znakovlje kršćana.

Nešto malo sporije od islamskih zemalja Bliskog istoka i Bosna i Hercegovina je sve zelenija, islamiziranija i vjerski čišći muslimanski entitet. Bošnjački kreatori i graditelji čistog muslimanskog entiteta u Bosni i Hercegovini ne zadovoljavaju se veličinom u ratu osvojenih teritorija, i dvojica, jedan bivši i drugi aktualni najviši vjerski autoriteti beha Muslimana na održanom sastanku su razgovarali, između ostalog i: „o aktualnim temama Zajednice u domovinskim zemljama i dijaspori". Iz priopćenja za javnost nije teško zaključiti koje su to sve „domovinske zemlje" beha Muslimana, a to su sve one gdje živi i jedan musliman to je muslimanska zemlja. Narodima bivše juzajednice poznata šovinističko okupatorska velikosrpska politika, gdje je i jedan Srbin to su srpske zemlje. Politika koja je protutnjala po republikama bivše Jugoslavije i iza sebe ostavila babilonske ruševine i stotine tisuća mrtvih, da bi bila najsramnije poražena i stjerana u granice iz kojih nikad više ne će ni pomisliti na „srpske zemlje" u Hrvatskoj, ili tamo gdje živi i jedan Srbin.

Od te strašne i od svijeta osuđene, a od hrvatske žrtve poražene velikosrpske politike „srpskih zemalja" na hrvatskom teritoriju, a koju su zagovarali i vodili također vjerske vođe Srba, muslimanski vjerski čelnici nisu ništa naučili. Priopćenjem koje ima okupatorsko osvajačke poruke, iz BiH se otvoreno govori o Sandžaku kao beha dijelu, puno prijetnji u prvom redu federalnim partnerima Hrvatima muslimani Bošnjaci su još jednom potvrdili da je BiH „Jugoslavija u malom" i kao takva apsolutno neodrživa.

Neodrživa mislimanskom politikom porobljavanja nemuslimana, veleizdajom Turskoj i agresorskim širenjem „domovinskih zemalja" na svaki hrvatski teritorij u BiH gdje živi i jedan musliman. „Domovinske zemlje" za beha Muslimane su za početak osvajanje i brisanje svakog traga Hrvatske Republike Herceg Bosne i Republike srpske, a zatim širenje na susjedstvo Hrvatske, Srbije, Crne Gore… Nakon što bi porobljavanjem dijelova tih zemalja, onih na kojima živi i jedan musliman, krenuli bi na Mađarsku, Austriju i tako redom gdje god živi i jedan musliman, i gdje god su u prošlosti bili osvojili zloglasne genocidno konfesiocidne Osmanlije, kojima je Alija Izetbegović ostavio u amanet BiH.

Nadalje vjerski lideri beha muslimana, bivši koji je dovodio džihadiste u BiH i odobravao njihova terorističko zločinačka zlodjela, kako u ratu tako i u poraću, te sadašnji koji po Europi govori da u beha gradovima ne može vlah biti na vlasti, sa sastanka kažu da „odbacuju svaki oblik fašizma, antisemitizma, islamofobije i bilo koje druge netrpeljivosti na osnovi vjerske ili nacionalne isključivosti". I nije prvi put da muslimanski vjerski čelnici šutnjom, ili prešućivanjem, odobravaju krvavu terorističko muslimansku vjersku ideologiju kršćanofobizam. Osuđuju Cerić i Kavazović i fašizam i antisemitizam i islamofobiju, ali ne i krsćanofobiju koja prolijeva rijeke krvi nedužnih kršćana, ne samo u islamskim zemljama, već i na pragovima kršćanskih kuća i diljem svijeta.

Dakako i u Bosni i Hercegovini ubojstvima hrvatskih povratnika u Lašvanskoj dolini, u kojoj poznati muslimanski teroristi ostaju uvijek „nepoznati" i pravdi nedostižni. „za dovođenje pred lice pravde „nepoznat" im je i travnički džihadist Halid Genjac koji je u vrijeme muslimanske agresije na hrvatski narod tog kraja u Travniku označavao Hrvate, te ih tim terorističkim činom izručivao mudžahedinima u konclogor u Orašcu kod Gluhe Bukovice. Bio je to  najstrašniji muslimanski konclogor za Hrvate, kojeg su u ratu redovito posjećivali i Cerić i Genjac, i tvorac tog mučilista za hrvatski narod, njihove svećenike i časne sestre, Alija Izetbegović. Zato vjerski lideri beha Muslimana ne osuđuju kršćanofobiju, jer proces osvajanja i islamiziranja BiH nije završen. Planeri i realizatori tog zločina  potrebni su im, i zbog toga su dalje na slobodi i na zadatku.

Osuditi kršćanofobiji značila bi i osuda samih sebe i suradnika koji se okupljaju po vehabijskim entitetima u BiH. Osuditi krsćanofobiju značilo bi i raspuštanje vehabijskih centara Gornja Maoča, Gluha Bukovica i otkrivanje masovne grobnice pobijenih Hrvata u Maljinama, čije mjesto pokopa zasigurno zna Halid Genjac. Vjerske vođe deeuropeiziranih beha Muslimana, što je (zlo)djelo Mustafe Cerića, Dževada Mlaće, Halida Genjca, Alije Izetbegovića i drugih muslimanskih ratnika, ne izjavljuju da će se boriti i protiv kršćanofobije, kao agresije prisilne islamizacije. Ali će se boriti protiv islamofobije, samo zato što je to legalni i legitimni otpor islamskom terorizmu, ubijanju i rušenju svega što je kršćansko i u znaku kršćanstva. Protiv kršćanofobije se ne će boriti i zbog toga što ona ima izvorište upravo u Bosni i Hercegovinu, napose agresivnu i rušilačku na prostoru Hrvatske Republike Herceg Bosne, koju dotični vjerski poglavari smatraju porobljenom i osvojenom zemljom, utopljenu u „muslimanske domovinske zemlje" poklonjene Turčinu u amanet.

Stoga, prije negoli Bosna i Hercegovina postane dio „muslimanskih domovinskih zemalja, potrebno ju je konfederalno urediti, pa čak i podijeliti, kako bi svaki njen narod imao svoj zaslužni dio i slobodno kazao, poput muslimanskih vjerskih vođa što vele „muslimanske domovinske zemlje", budu i „hrvatske domovinske zemlje" i „srpske domovinske zemlje" u BiH. U zajednici Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih nikako ne može biti i opstati samo „domovinske zemlje muslimana", već svakog od njih ili će BiH ubrzo nestati u ovom mučnom procesu umiranja. Umiranje joj ubrzavaju i ovakvi sastanci vjerskih lidera beha Muslimana koji „odbacuju svaki oblik fašizma, antisemitizma, islamofobije“, ali ne i kršćanofobije.

Vinko Đotlo