Kutak tišine

             Trenutak slobode

 

 

                Tišina je kutak moga mira

                Gdje me svjetlo ni tama ne dira,

                Gdje sjećanje na davnine boli

                Novu nadu u sreću sokoli.

                Tišina je trenutak slobode.

                Brzo svane. A još brže ode,

                Pa u srce, što sve jače bije,

                Još virila ni prodrla nije.

 

                Ja počesto, u gluhoj tišini,

                Pjesme pišem i o Domovini,

                Pjesme mira, čežnji i ljepote

                Što ih prošla sudba rodu ote.

 

                Tišina je i oltar mi sveti

                Sa kojega zloba mi ne prijeti,

                Već na njega i suze se liju

                Kad ljepotu molitve otkriju.

 

                Tišina je djelić moje sanje,

                Vjera budna a i svjetlo danje.

                U tišini gorčine i slada

                U Dom sretan čeliči se nada!

 

                Tišina je i moj kutak tajni

                U kojemu, na nju već obik'o,

                Stih ljubavi za dom svoj je nik'o.

                Procvjetao i vrt zavičajni.

 

                U tuđini, u gluhoj tišini

                Ja se klanjam svojoj Domovini.

                Slušam kako njeno srce bije

                Sve to jače. Al' umorno nije!

 

Malkica Dugeč, 10. 10. 2019.