Dopune hrvatske povijesti Zdravka Sančevića (2)

Dr. Sančević je jedan od utemeljitelja Društva hrvatsko bošnjačkog prijateljstva

Hrvatski povjesničar, pisac, geolog, diplomat, političar Zdravko Sančević rodio se u Crkveni kod Teslića, BiH, 20. 1. 1931. Obitelj je starinom iz današnje zapadne Bosne, udomaćena u Hrvatskoj Dubici. Otac je bio istaknuti industrijalac, HSS-ovac, trgovac drvetom i blizak prijatelj Jurja Šuteja, koji je i preporučio dr. Franji Tuđmanu Zdravka Sančevića; jer u to doba su i Hrvati nepartijskoga podrijetla mogli biti u visokoj politici. U Venezueli, gdje se obitelj sklonila u poraću je dr. Sančević završio Naftno-geološki fakultet, ali i sudjelovao u kulturnom i političkom životu hrvatskoga iseljeništva, u radu časopisa, te proučavao hrvatsku povijest, osobito Hrvate u Amerikama.

Sančevićeva knjiga Dopune hrvatske povijesti  (Tkanica, Zagreb, 2015.) odiše geopolitičkim konceptom svojstvenim Ivi Pilaru i don Mihovilu Pavlinoviću. Proučavanje zemljopisnih karata dovelo je autora do spoznaje da se u novije doba iz svijesti ljudi nastoji izbrisati pojam turska Hrvatska i uvodi zapadna Bosna, te da su Hrvatska i BiH od kartografa uvijek doživljavane kao jedan geopolitički prostor, istovjetan s Ilirikom.

Federacija BiH (Hrvati i Bošnjaci) trebala je po dogovoru ući u konfederaciju s Hrvatskom! Velike sile (Francuska, Njemačka, Velika Britanija, Rusija, SAD) odlučile su da Srbima pripadne 49 posto BiH. Došlo je i do preplitanja ovlasti među tijelima Federacije, te do stvaranja nacionalno mješovitih općina, što je nesklad (opasnost preglasavanja manje brojnog naroda, T.T.).

Zanimljivo je da su sarajevski Sefardi (Židovi rodom iz Španjolske, T.T.) ponudili Sančeviću najstariju sinagogu za hrvatsko veleposlanstvo. Sančević navodi da je heroj obrane Dubrovnika Nijaz Batlak onemogućen od nekih bošnjačkih krugova u deblokadi Sarajeva iz pravca Igmana 1992. godine. Unatoč protivljenju K. Zubaka, Sančevića i većeg dijela Bošnjaka da se prihvati prijedlog (Britanije!) podjele BiH (49 % Srbi), sporazum je potpisan, sa čime se odmah suglasio Mate Granić. Britanci su spriječili Sančevića da se informira o napadu na tržnicu Markale (68 mrtvih, 200 ranjenih). Autor tvrdi da su za Britance radili Srbi (rodom) Willy Levak (tajna služba), Nick Castello (rodom iz Knina), Mike Stanley (Miloš Stanković), dok je M. Rose održavao veze sa srpskim generalom Mladićem i ekipicom.

Dr. Sančević je jedan od utemeljitelja Društva hrvatsko bošnjačkog prijateljstva. Na njega su izvršena četiri atentata; granatiranje automobila, rezidencije, te raketiranje rezidencije. U Sarajevu je spašavao ljude bez obzira na naciju i vjeru, te kulturna dobra. Kao hrvatski dekan Diplomatskoga zbora osniva Hrvatski kulturni centar, zaštićuje Hrvate koji žive u državnim stanovima ili rade u državnoj službi, osniva „Hrvatsko bošnjačko društvo Bleiburg 1945.“. Začudo nije uspio u inicijativi da se poprave mostovi pruge Sarajevo – Mostar – Ploče. Sančević i turski poslanik Sukru Tufan imali su zadatak osigurati fizičku zaštitu Fikreta Abdića u Cazinu s turskim policajcima.

I kao počasni konzul u Venezueli borio se dr. Sančević za hrvatske interese i potpuno mu vjerujem da je cijeli niz hrvatskih tvrtki odbio ulazak na venezuelansko tržište; možda i iz razloga nezamjeran JA velikim silama, ili su se bojale rasta cijena dionica? Spomenimo Uljanik iz Pule, INA-u, Ingru, Podravku, te da MVP uopće ne šalje promidžbene turističke materijale itd. MVP također ništa nije poduzela da olakša birokratske prepreke BiH Gospinim hodočasnicima iz Venezuele. Prema Sančeviću jedan od glavnih narkodilera u Venezueli bio je velikosrbin iz Splita sa hrvatskom i venezuelanskom putovnicom.

Brojne su veze Venecuele i Hrvata od 16. stoljeća (braća Konkeđević(?) iz okolice Dubrovnika, tj. Koločepa) do državnika F. de Mirande koji nastoji kopirati ustanove Dubrovačke republike u Venezueli. Tu su još istraživači braća Seljan, Vinko Paletin dominikanac i sjajan kartograf, predsjednik Kostarike F. J. Orlić (Bolmarcich), Miloš Obrknežević – jedan od osnivača HPC-a i brojni drugi, dubrovački plemić Basilio Basegli u Cuzcu, te lokaliteti sa hrvatskim imenima (Otoque, Saboga, Urba) ili imenom sv. Vlaha (Blaža) San Blas.

Otac Zdravkov Mirko prijateljevao je i poslovao sa brodovlasnikom Božom Bancom (rođak pok. dr. Ive Banca); Zdravko se sjeća brodova u gruškoj luci i svojih impresija moćnim zidinama; čitao je već 1941. Bersine „Dubrovačke slike i prilike“. Zanimljivo je da je Slobodan Prosperov Novak odbio učlaniti dr. Sančevića u hrvatski PEN, te da na zahtjev o podizanju spomen ploče F. de Mirandi u Dubrovniku tadanja gradonačelnica D. Šuica nije niti odgovorila. Kada je predsjednik Venezuele J. R. Lusinchi zaželio predati podatke o boravku Fernanda de Mirande u Dubrovniku Jorjo Tadić je to obećao objaviti, ali nije. Zašto? Možda se tu nalazio i dubrovački galijun Bartolomea Crescenzija „La nautika Mediterranea“, Rim, 1607.) sa ogromnom kockastom zastavom. Jorjo bijaše kvalitetan znanstvenik sa otoka Hvara rodom, ali Srbin osjećajem nacionalnim.

Teo Trostmann