Zločin bez kazne i pokajanja
Nakon Što je Hrvatski tjednik objavio feljton „Srpska pravoslavna crkva vjerska, politička ili vojna organizacija Srpskog sveta?“ u brojevima 924., 925. i 926. u lipnju 2022. godine kontaktirao me preko bloga Hrvatske Pravice, Bojan Jovanović, autor dviju knjiga koje razotkrivaju SPC u punini njene nimalo vjerske aktivnosti, pedofiliju, ubojstva, politički terorizam… Sve pod okriljem vladajućih struktura Srbije.
Rat, genocid, mržnja i stradanje neraskidivo su vezani za svetosavsku sektu, koja sebe naziva SPC. Kao legitimni predstavnik ratnog, krvoločnog svetosavskog kulta ”krvi i tla” bila je glavni duhovno-ideološki pokretač gotovo svega zla, razaranja i ratova koja su zadesila prostor bivše SFRJ.
Takozvana Srpska pravoslavna crkva (SPC) je poznata kao ratnohuškačka, svetosavska, nacionalistička ispostava, koja je u ožujku 2022.godine, službeno od najviše evropske instancije Europskog parlamenta (EP) označena kao glavni destabilizirajući faktor i zastupnik ruskih interesa na prostorima bivše SFRJ s jasnim političkim ciljevima, stvaranja ”srpskog sveta”. Osim što je antikršćanski nastrojen, treba napomenuti da SPC zastupa radikalnu klero-nacionalističku ideologiju nazvanu “svetosavlje” koja je nastala 30-ih godina prošlog stoljeća potaknuta srpskim fašizmom s Nikolajem Velimirovićem i Dimitrijem Ljotićem kao vodećim ideolozima.
Među svecima SPC-a su čuveni monstrumi Maca Vukojičić i Slobodan Šiljak, i osnivač svetosavske ideologije na kojoj počiva SPC Nikolaj Velimirović koji je otvoreno podržavao A. Hitlera i progon Židova! „Prošao sam asfaltnim putem Jadar-Petriča. Ugledao sam minaret do nebesa. Mislim da je on jutros poravnat. Trebao je biti“, rekao je general Miodrag Živanović, dok je 13. srpnja 1995. godine, u kući Zvonka Bajagića, izvještavao vladiku Vasilija Kačavendu o akciji u Srebrenici.
Zvorničko-tuzlanski vladika, koji će kasnije postati sinonim za seksualnu izopačenost i lanac pedofilije u SPC-u, samo se osmjehnuo. Kasnije tog dana Kačavenda će služiti liturgiju u vlaseničkoj crkvi.
Kritičari crkve, poput pokojnog analitičara religije Mirka Đorđevića, često su naglašavali da je SPC u procesu raspada jugoslavenske države i tokom burnih ratnih zbivanja “odigrala neslavnu ulogu”. Službeni podaci govore da su na području Republike srpske porušene gotovo sve džamije (ukupno 1186) i veliki broj katoličkih crkvi (preko 500), što srpska crkva nikad nije osudila.
Svakako treba napomenuti da je Srpska pravoslavna crkva izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv listova Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini.
Pedofilija u SPC obrazac je ponašanja od samih početaka osnivanja SPC-a
Sveti kralj Milutin (1253. – 1321.)
Moćan vladar i jedan od najuspješnijih ratnika među Nemanjićima, koji je osvojio sjevernu Albaniju i veći dio Makedonije. Ženio se pet puta, a bizantski car Andronik II. ponudio mu je svoju sestru Eudociju za ženu, no ona je pobjegla smatrajući Srbiju barbarskom zemljom. Milutin je prihvatio drugu ponudu: petogodišnju carevu kćer Simonidu, a svoju tadašnju ženu, bugarsku princezu Anu dao je kao taokinju u Carigrad!
Tadašnji kroničari sa zgražanjem pišu kako je Milutin osmogodišnju Simonidu seksualno iskoristio i uništio joj maternicu! Kako je vrijeme prolazilo, nesretna djevojka bila je objekt stalnog maltretiranja ljubomornog starca, pa je iskoristila priliku i pokušala pobjeći u Bizant kad joj je umrla majka. Nije uspjela, pa je putem ušla u samostan kako bi postala monahinja. No, brat joj je strgao redovničku halju i vratio je Milutinu.
Milutinov sin Stefan Dečanski usprotivio se ocu i pobunio, na što ga je otac uspio privoljeti da mu se vrati i da će mu sve biti oprošteno. No, Milutin ga je bacio u tamnicu i oslijepio ga! Vidimo kakvog je čovjeka Srpska crkva proglasila za sveca dvije i pol godine nakon smrti: svirepog, sebičnog, pohotnog, sladostrasnika, pedofila!
Bojan Jovanović, bivši đakon Srpske pravoslavne crkve, jedan je od rijetkih pojedinaca, koji su skupili hrabrost da u javnosti iznesu istinu o zločinima ove kriminalne grupe. Bojanovo osobno iskustvo, životne priče do kojih je došao i dokumentacija koja je prikupio predstavljaju vrijedno svjedočanstvo o kriminalnoj organizaciji koja će, nadamo se, uskoro otići među mračne stranice povijesti ovih prostora.
Jovanović godinama ukazuje na pedofiliju i druge malverzacije u crkvi, a 2015. godine, je u javnost izašao s tvrdnjama da ga je vladika Kačavenda seksualno uznemiravao i tražio da mu dovodi dječake. Bio je i jedan od šest tužitelja pred Visokim sudom u Londonu protiv SPC-a zbog pedofilije i seksualnog zlostavljanja koje se dešavalo u Srbiji, BiH i Hrvatskoj. Tužba u međuvremenu nije prihvaćen.
Napisao je dvije knjige:
- U knjizi „MAFIJA U CRKVI“ objavljeno je nekoliko kopija crkvenih dokumenata za koje autor tvrdi da ukazuju na istinitost njegovih tvrdnji, kao i fotografije iz vremena monaškog života Bojana Jovanovića. „Zapisao sam ono što sam lično doživeo. Pre petnaest godina ustao sam protiv ljudi koji svoju moć koriste da bi se seksualno iživljavali nad nemoćnima. Bilo bi mi mnogo lakše da je ovo samo moja sudbina a ne sudbina mnogih mladih ljudi, a naročito dece“, naglasio je Jovanović. Bojan Jovanović tvrdi, kako je u više navrata svjedočio u medijima, da je bio žrtva seksualnog napastvovanja vladike Vasilija Kačavende.
- U knjizi „ISPOVEST KAKO SMO UBILI BOGA“ Bojana Jovanovića, dramatična je ispovijest o homoseksualnom lobiju, brutalnim nasrtajima pedofila pa čak i ubistvima unutar Srpske Pravoslavne Crkve. „Knjiga je jedan dinamični triler, pisan bez zadrške, direktno, dramatično, bolno u nekim dijelovima i prosto bez uljepšavanja, kako bi se čitatelju dočarale sve gadosti i grozote, odvratnosti homoseksualnih predatora kamufliranih u mantije pravoslavnih velikodostojnika.
Nakon čitanja ovog dokumentarnog kriminalističkog horora, čitatelju postaje jasno da je hijerarhija SPC duboko ogrezla u izopačenosti, te da su oni koji se vode kršćanskim načelima života ne samo marginalizirani i već progonjeni, pa čak i ubijeni, a sve u svrhu zataškavanja stravičnog stanja duhovne truleži unutar klera SPC-a. U ovoj zatvorenoj, nakon čitanja ove knjige možemo slobodno reći, ne crkvi već sekti, mogli su napredovati samo oni izopačenog uma, a iskreni pravi kršćani nisu imali ni šanse.
Svatko tko pročita ovu knjigu, moći će sada razumjeti i patologiju laži koja se godinama bljuje iz samog vrha SPC-a.
Doc. dr. sc. Ivan Poljaković, Zadar, Hrvatska“
(Nastavak slijedi)
