HRT je stvorio hrvatski nacionalni rascjep oko HOS-a
Najprije ću reći da sam bio domobran (7. Domobranska) u Domovinskom ratu. Čim to kažem, stavljam HOS ispred sebe. Kažem da je HOS-ovac podnio veću žrtvu u obrani Hrvatske od srpskog genocida nego ja. Međutim, to je jedna strana medalje. Druga strana medalje, koliko je zamršena, toliko i jednostavna. Za početak, ja kao domobran, nikad ne ću reći da je NDH bila, ono što Milorad Pupovac i kompanija kaže. To ne ću ni napisati. Jer je poznato što Milorad Pupovac i kompanija govore za NDH. Isto što i oni koji govore da uzvik Za dom iz Domovinskog rata nije ustaški. Jer je ustaški, opet ne ću napisati što, što govore oni. Što je za mene – veleizdaja! Isto što i traženje isprike od Milorada Pupovca, što je Milorad Pupovac današnju Hrvatsku usporedio s NDH.
Slijedeći ovu formulu, dolazimo do interesantnih pitanja i pravih odgovora na ta pitanja. Kao pitanja: Dolaze li proljećari zapaliti svijeću ispod one ploče na kojoj piše Za dom spremni (zbog Ante Paradžika)? Vjerojatno ne. I tu imamo poremećaj percepcije domoljublja (hrvatskog), te poremećaj formule hrvatske samoobrane. Gdje samoobrana prelazi u samooptuživanje. Pa imamo fenomen? „Uvijek za dom spremni – dolje NDH“. Kao što rekoh, koliko zamršeno, toliko jednostavno. Pa kad je toliko jednostavno, o čemu se radi? Da bismo dobili odgovor na to pitanje, moramo se vratiti na početak. Koji početak? Neka taj početak bude objava Memoranduma SANU-a 1986. Slučajno ili ne, i proces protiv Andrije Artukovića u Zagrebu je bio te godine. Baš nekoliko godina prije pada Berlinskog zida. Pa imamo transparentnu reklamu srpskog genocidnog programa i urušavanje komunizma. A urušavanje komunizma stvara pretpostavke za slobodne izbore, i u Hrvatskoj. I u to vrijeme, u Hrvatskoj na scenu stupa politika koja zagovara Hrvatsku do Drine, vičući Za dom. I u čemu je problem, ako problem postoji? Pa u tomu, što je HRT (i danas) – jugoslavenski! Pa HRT forsira? Eksponira hrvatsku političku stranku koja viče Za dom – Hrvatsku do Drine. Dakle, HRT je stvorio ovaj hrvatski nacionalni rascjep oko HOS-a. To ću na sudu dokazati. „Tko prije djevojci, njegova djevojka“.
Da je dočekao 1990. Bruno Bušić, sigurno ne bi vikao Za dom.
