Previše je slučajnosti da bismo vjerovali
U zadnje vrijeme, uz obvezne vijesti, čitam krimiće i gledam detektivske serije. Sve mi se to nekako izmiješalo i navodi me na misli o “granatiranju” s oba politička brda, odnosno na međusobna i uzastopna prepucavanja predsjednika države i predsjednika vlade, uz vokabular pred kojim bi ustuknuo i kojeg bi se posramio svaki renomirani uličar. To često nije više slušljivo, niti gledljivo. To je nacionalna sramota. O tome se ne piše i ne govori samo doma, već i vani. Sramotimo se u Europi i svijetu. S vremena na vrijeme, prigodno dođe do zatišja, a onda opet pronađu aktualnu temu oko koje se prepucavaju, da ne kažem svađaju i obostrano vrijeđaju, čak i na osobnoj razini, uključujući bližu i daljnju rodbinu.
Po nekima sve je to dobro režirana predstava za narod, kojemu u pomanjkanju kruha treba igara. Kako bilo da bilo nije lijepo. Ima se dojam kao da se natječu u uvredama i objedama, koristeći rječnik koji nije primjerenim njihovim funkcijama, a ni osobama.
Imamo li u vidu sve velike afere u HDZ-u i vladi, kao i u državnim firmama, nekako se samo od sebe nameće zaključak, kako uvijek nakon tih afera predsjednik države napravi neki poveći gaf, čime pomete i makne na marginu sva zbivanja oko tih afera. Zadnja takva pojava je plinska afera, u kojoj je država preko HEP-a oštećena za milijune eura, preprodajom plina, koji se skupo kupovao, a jeftino prodavao. Ta afera se od glavnih dužnosnika HEP-a, preko ministra Filipovića, usmjeravala na premijera. Baš u to vrijeme predsjednik države napravi gaf svih svojih gafova, primi Milorada Dodika čelnika srpske države u BiH, na Hvaru, gdje se odmara. Dodik je na Hvar sletio helikopterom, što mu ga je za taj izlet ustupio srbijanski predsjednik Vučić. Svi su tad govorili i pisali o tom događaju, nagađajući o čemu su ta dva predsjednika pričala i što su zajedno radili na Hvaru. Plinska afera su uslijed toga rasplinula.
Na jednak način su se mnoge afere HDZ i aktualne vlade i samog premijera rasplinule , pometene su pod tepih i malo pomalo se zaboravljaju.
Nikakva istraživanja, analize i sinteze tu nisu potrebne. Zaključak je jasan predsjednik Milanović, na svoj osebujan način, pomaže premijeru Plenkoviću da se iskobelja iz neugodnih situacija, odnosno afera.
Pred vladom se pojavio novi problem: spašavati BBB iz zatvora u Grčkoj, nakon tučnjave navijača Dinama i AEK-a u Ateni, pred utakmicu. Predsjednik države se e o tome izjasnio, na svoj način, čime je izazvao cjelokupnu grčku javnost i vlast. Njegovo viđenje se razlikuje od viđenja premijera Plenkovića, u tom krvavom incidentu. To je nova tema za njihovo prepucavanje u javnosti. Kad se to slegne ili riješi, pronaći će njih dvojica nešto drugo aktualno ili iz prošlosti. Time će opet odvlačiti javnost (narod) od situacije u kojoj se nalazi i kako živi. Život je svakim danom sve skuplji i sve teži, naročito za umirovljenike. Cijene osnovnih živežnih namirnica lete, u nebo posebice poljoprivrednih proizvoda. Kilogram mladoga graha stoji 10 eura.
Inflacija navodno postaje sve manja. Još uvijek je velika i ugrožava mnoge. Nije isto ako je jednaka inflacija u bogatim i u siromašnim državama. U siromašnim državama više od 50 posto ide na hranu, što je skoro dvostruko više nego u bogatim državama. Jesti se mora, drugo se ne mora i bez mnogo čega se može. Tu se ne može indeks inflacije poopćavati i na sve primjenjivati jednako.
Ministar gospodarstva Filipović danas govori kako on nikad ne bi za kilo i pol odojka dao 60 eura. Kako bi bilo dobro bojkotirati onu hranu koja je jako poskupjela, bez nekog valjanog razloga. Kaj god!
Nikakve afere u vlasti i u HDZ-u, kao ni gafovi predsjednika države, na mogu javnost odvući i skrenuti joj pažnju od poskupljenja hrane, osnovnih živežnih namirnica, koje se koriste svaki dan i važne su i bitne za preživjeti.
Bilo bi dobro i djelotvorno kada bi oba predsjednika svu svoju stručnost, politiku i energiju usmjerili u poboljšanje standarda građana. Oni ovise o tim građanima. Građani su njihovi birači. Tko će doći na vlast i kako će nam biti odlučuju birači. Međutim, uslijed 23-godišnjih zbivanja, vladanja i odlučivanja, uglavnom HDZ-a i njegovih trabanata, većina građana je postala indisponirana, depresivna, indolentna i nezainteresirana za izbore. Velik broj ljudi uopće ne izlazi na izbore. Misle da ionako ne mogu ništa napraviti. To nije točno. Mogu napraviti puno. Mogu pokrenuti i preokrenuti cijelu političku scenu. Mogu kazniti one koje su ih doveli do toga da im savjetuju da ne kupuju odojka za čiju kilu i pol moraju dati 60 eura. Mogu odlučiti o onima koji će stolovati na oba politička vrha. Mogu izraziti svoje nezadovoljstvo i uvrijeđenosti, zbog toga što im se plasiraju inscenirane predstave, kako bi ih se odmaknulo od stvarnosti, koja nije nimalo dobra, niti lijepa.
Ne dijelimo se više zbog borbe između ustaša i partizana. To je konačno nekako nestalo iz ovih prostora. Dijeliti bi se trebali zbog zauzimanja strana jednog ili drugog predsjednika. Kaj god! Oni su pročitana priča.
