Onoga trenutka kada je posao izgubila učiteljica i kada je tisuću učenika napustilo nastavu svi uključeni u ovu zavrzlamu – od ministra pa naniže – trebali su podnijeti ostavku
Saga o dječaku problematičnog ponašanja u školi ne jenjava. Kao što je javnosti poznato jedan desetogodišnji dječak upisan u treću školu po redu, izazvao je niz problema u novoj školi. Roditelji ostale djece ne puštaju svoju djecu na nastavu dok je taj dječak u razredu. Njegovo neprimjereno i neprihvatljivo ponašanje navodno šteti drugoj djeci i dovodi u pitanje njihovu sigurnost. Ne bih sada ponavljala što sve taj dječak radi i radio je. Toga su puni mediji svaki dan. U slučaj su uključeni mnogi činitelji, sve do ministra obrazovanja. Pisala sam već o tome. Mislim da su mnogi uključeni u ovaj slučaj zakazali. Najviše roditelji tog dječaka. Oni su odgovorni za njegovo ponašanje. Oni navodno nisu prihvaćali nikakvu stručnu pomoć i vještačenje. Smatraju da je s njihovim djetetom sve u redu i da mora i treba biti obuhvaćen redovnom nastavom. Do sada se već svašta pokušavalo u obrazovanju tog djeteta, Dječak navodno nema obrazovnih problema. S pažnjom prati nastavu i uspješno završava razrede. Problem je u ponašanju, odnosno odgoju. Vjerojatno postoji dijagnoza stanja tog djeteta, kao i prijedlozi i upute o njegovom tretmanu u školi. U čemu je problem? Ravnatelj škole koju pohađa taj dječak zbog situacije u školi dao je neopozivu ostavku. Što ga je nagnalo na to? Negdje je došlo do prekida komunikacije? Vrši li se pritisak na školu i ravnatelja? Tko to i zašto radi?
Od problema se ne smije bježati
Iskreno, mene je sram, kao nastavnicu i pedagoga, s 35-godišnjim iskustvom u razredu. U svakoj školi postoje određeni problemi. Negdje veći, negdje manji, To se uspješno riješi unutar škole. Ako je to nemoguće uključi se grad i ostale institucije, sukladno svakom pojedinom slučaju. Od problema se ne smije bježati. Problem se ne smije prebacivati s jednog činitelja na drugog. Svi moraju biti uključeni i odgovorni, kontinuirano. Suradnje mora postojati. Najviše između roditelja i učiteljice. Kad toga nema problem eskalira i postane ne samo problem škole, već grada i države, posebice kad se toga dohvate mediji.
Angažirani su i odvjetnici, kako na strani roditelja dječaka, tako i na strani roditelja ostalih učenika. Zašto je uopće do toga došlo? Što je tomu prethodilo? Meni se čini da je to nekakvo sramotno prepucavanje. Bitno je tko će u ovoj „borbi“ pobijediti. Gdje su tu djeca? Djeca ne idu na nastavu. Jučer je oko tisuću djece (cijela škola) bojkotiralo nastavu. Gdje toga ima? Danas na nastavu nije došao razred u koji ide spomenuti dječak. Oni niti sutra ne će u školu. Dokle tako? Tko se tu komu inati? Igraju se s djecom i sa školom. To se ne smije.
U cijelom tom procesu netko je jako pogriješio i to na samom početku nastajanja problema. Nekoga se štitilo. Okretala se glava od problema. Mislilo se kako će se problem riješiti sam od sebe. To se nije dogodilo.
Vrijeme je da se svi akteri ovog slučaja urazume. Ne će tu biti pobjednika. Nedolaskom djece na nastavu svi gube. U bivšoj školi ovog učenika jedna je učiteljica ostala bez posla. Razred joj se ispisao. Nova škola je ostala bez ravnatelja? Što je slijedeće? Hoće li vlada ostati bez ministra obrazovanja? Iskreno, bilo mi je žao gledati ministra kako se pokušava opravdati i izvući iz ove nemile situacije. A trebalo je samo malo dobre volje, suradnje, razumijevanja i ljubavi, prema djeci, prema tom „bolesnom“ djetetu, prema svojem poslu i svojoj profesiji. Rješenje uvijek postoji. Treba ga znati pronaći.
