U srednjoj Europi postoji narod koji nije zanijekao svoju povijest, svoje korijene ili svoje junake. Thompson ne pjeva ni o mržnji ni o podjelama, već o kontinuitetu hrvatskog naroda koji je upoznao okupaciju, rat i ponovno rođenje
Hrvatska. Ne, Marko Perković, poznat kao Thompson, nije neonacistički pjevač… suprotno onomu što nekulturni mediji pišu
Koncert Marka Perkovića, zvanog Thompson, zakazan za 5. srpnja, izaziva drhtanje francuske medijske inteligencije. S više od 500.000 prodanih ulaznica – što je svjetski rekord za plaćeni koncert – hrvatski umjetnik izaziva jednako žar među svojim sunarodnjacima kao i bijes među novinarima iz fotelje, koji brzo iznose optužbe za “neonacizam” dok drugi mašu antifašizmom za utjehu.
Tako je nekoliko francuskih novinskih naslova, počevši od Ouest-Francea, u zboru preuzelo staru antifonu: Thompson je “fašistički”, pa čak i “neonacistički” umjetnik, njegovi koncerti prožeti rimskim pozdravima i ustaškim sloganima, a njegova popularnost uznemirujući odraz loše probavljenog hrvatskog nacionalizma. Suđenje je neuspjelo, dokazi su odsutni, ali medijska kazna je pala, kao i uvijek: demonizacija, spajanje, osuda.
Hrvatska nacionalna zvijezda, a ne agitator krajnje desnice
Ovdje je važno ispraviti stvari. Marko Perković jedan je od najpopularnijih hrvatskih pjevača, obožavan zbog svojih domoljubnih tekstova, ispovijedanja katoličke vjere, predanosti obrani hrvatskog sjećanja – a ne zbog bilo kakve isprike fašizmu. Veteran Domovinskog rata protiv Srbije 1990-ih, proslavio se Bojnom Čavoglave, pjesmom posvećenom njegovom rodnom selu, koju je s oružjem u ruci branio od jugoslavenskih trupa.
Doduše, pjesma započinje motom Za dom – spremni, kontroverznim pozdravom, ali daleko od toga da se nedvosmisleno povezuje s ustaškim režimom. Ova formula prethodi Drugom svjetskom ratu, prisutna u domoljubnim pjesmama od sedamnaestog stoljeća, u nacionalnim operama devetnaestog stoljeća, pa čak i u hrvatskim pukovnijama koje su služile Austro-Ugarskoj monarhiji ili Francuskoj Luja XIII. Čak ju je 2001. godine “legalizirala” ljevičarska vlada, navodi se u službenom priopćenju Predstavničkog vijeća hrvatskih institucija u Francuskoj (CRICCF).
Zlonamjerne optužbe… i neutemeljeno
CRICCF, francuska sekcija Hrvatskog svjetskog kongresa, osuđuje “sramotnu i izmišljenu kampanju” francuskog tiska, koju optužuje za poticanje militantne kroatofobije. Prema priopćenju, Marko Perković nikada nije fašistički pozdravljao niti davao proustaške primjedbe. Što se tiče simbola koji se ponekad vide u gomili njegovih koncerata, nema dokaza o njihovom podrijetlu – a kamoli da ih umjetnik potiče.
Francuski tisak, uvijek brz u utočište koncerata repera koji pozivaju na mržnju prema Francuskoj ili propalestinskih ličnosti s islamističkim vezama, ne pokazuje istu toleranciju kada europski umjetnik pjeva o ljubavi prema domovini, obitelji ili sjećanju na mrtve koji su pali za svoju zemlju.
Svjetski rekord koji smeta ispravnom razmišljanju
Ono zbog čega je Thompson zapravo kritiziran je ispunjavanje stadiona ukorijenjenim pjesmama, bez ikakvog pokoravanja globalističkim kodeksima ili političkoj korektnosti. Bilo da se radi o snažnoj podršci Crkvi, muževnoj viziji domoljublja ili otvorenom protivljenju pobačaju, Marko Perković utjelovljuje oblik kulturnog nekonformizma koji je nekim francuskim elitama postao neprihvatljiv.
I nije slučajno da najžešći napadi dolaze iz medija ideološki povezanih sa strujama bivše titoističke Jugoslavije ili s izvjesnom francuskom ljevicom nostalgičnom za jugoslavenskim multikulturalizmom i sumnjičavom prema bilo kakvom buđenju europskog identiteta.
Ogroman uspjeh zagrebačkog koncerta snažan je signal: u srednjoj Europi postoji narod koji nije zanijekao svoju povijest, svoje korijene ili svoje junake. Thompson ne pjeva ni o mržnji ni o podjelama, već o kontinuitetu hrvatskog naroda koji je upoznao okupaciju, rat i ponovno rođenje. Njegova je glazba oštar kontrapunkt kulturnoj globalizaciji, razvodnjavanju identiteta i trajnom pokajanju.
Ono što njegovi klevetnici nazivaju “nacionalizmom” samo je izraz ljubavi prema domovini koja je još uvijek živa. A u ovim vremenima moralne anemije u zapadnoj Europi nije iznenađujuće da je ovaj dah s Istoka uznemirujući.
Za zadovoljstvo da natjera svoje klevetnike da zavijaju…
