Nema sreće za kršćane sve do konačnog oslobađanja katolika od petsto šezdeset dvogodišnje tursko-muslimanske okupacije kraljevine hrvatske kraljice Katarine
Još uvijek ne postoji povijesno zabilježen primjer koji govori o zasluženo zahvalnom kraju izdajnika koji su služili tuđim interesima protiv svog naroda, protiv svoje religije i protiv svog identiteta. Zapravo, izdajnik nema identitet, nema religiju, nema kulturu, nema naciju, nema zavičaj, nema domovinu. Uz to ogromno siromaštvo, izdajnik je najsiromašniji u čovječnosti, u humanosti, u domoljublju, u ljubavi prema Bogu, u ljubavi prema čovječanstvu. Izdajnik je jednostavno prazna škrinja ispunjena bez ikakvog reda od strane svog gospodara.
U juzajednici su služili velikosrbima u izgradnji diktatorsko komunističkog, odnosno velikosrpskog režima i formiranju nove, lažne jugoslavenske nacije, Jugoslaven, u beha zajednici služe velikomuslimanima u izgradnji unitarističko centralističkog velikomuslimanskog režima, i izgradnji nove beha muslimanske nacije Bošnjak.
Izdajnici
Poglavito nema zabilježenog slučaja zahvalnog i sretnog kraja izdajnika ni u jednoj Bosni i Hercegovini, u služenju kršćanskih izdajnika Turcima u prošlosti ili bosanskohercegovačkim Muslimanima ili Bošnjacima u sadašnjosti. Svi, ama baš svi su oni završili svoju izdajničku karijeru služenja Turcima ili bosanskohercegovačkim kroz prošlost izmijenjanim muslimanskim nacionalnim identitetima, vrlo tragično, poniženo i brutalno odbačeno, pa čak i neki odrubljivanjem glave uz tursku osudu, jadniče jadni kad nisi vjerno služio svom kršćanskom narodu kako ćeš meni tuđincu Turčinu, nakon čega se ispred turskog mesara zakotrljala odsječena glava kršćanske izdajničke sluge.
Svima izdajnicima u Bosni i Hercegovini do sada se već zakotrljala politički odsječena glava pred bosanskohercegovačkim ratnim Muslimanima i poratnim Bošnjacima, uz isti turski govor, jadniče jadni kad nisi služio svom hrvatskom katoličkom narodu kako ćeš služiti meni bosansko i hercegovačkom Bošnjaku, sutrašnjem Bosancu, ili ne znam ni sam kako ću se tada zvati. Tako je bilo u turskom zloglasnom vaktu okupirane banovine hrvatskog Kulin bana, tako je bilo u Alijinom periodu vjerskog ratnog beha sukoba za teritorij, tako je i danas u vremenu Hrvatima katolicima nasilno navučene luđačke košulje u Daytonu, i tako će biti sve do konačnog oslobađanja katolika od petsto šezdeset dvogodišnje tursko-muslimanske okupacije kraljevine hrvatske kraljice Katarine.
Svi su to izdajnici ne samo hrvatsko katoličkog domicilno autohtonog naroda, i križa Svetog, nego su to bili, jesu i bit će izdajnici samih sebe, svojih roditelja, i na kraju sve su to na neki poseban način samoubojice, i pomagači svojim ubojicama. Svima njima je kraj gotovo pa isti. Živjeli su kao neljudi, žive i nestaju kao neljudi.
Pored svih negativnosti kao turske ostavštine, političke prljavštine, i prepoznatljivih negativnosti koje njihovi potomci i danas ljubomorno čuvaju i njeguju, dio tog turskog mentalnog sklopa, kojeg svijet još nikada nije osudio i kaznio, je uspješno vrbovanje kršćanskih i “kršćanskih'” izdajnika. Svako povijesno vrijeme turskog krvavo zločinačkog zuluma imalo je, i ima, hrvatsko katoličke izdajnike, uz čiju pomoć i prljavo zločinačku suradnju je fratarska Bosna “šaptom pala” pod tursku genocidno konfesiocidnu, zločinačko terorističku vlast, i pod kojom i dan danas pati, životari i u smrtnim mukama je dokrajčuju.
Služeći tom najbrutalnijem i za kršćane katolike najsmrtonosnijem okupatoru izdajnici hrvatstva i katoličanstva, europejstva i fratarstva, sudionici su svih počinjenih zločina i suodgovornici za iste. Oni su služeći turskom okupatoru i turskim potomcima, kojima je Turska mati a Bosna i Hercegovina još uvijek neosvojeni plijen, jedina neprekinuta nit u njenoj porobljenoj prošlosti.
Prljavi poslovi
I možda kao ni u jednom njenom povijesnom periodu nisu bili tako vjerne i odane sluge tuđinu kao u vremenu ponovnog oživljavanja Osmanskog danka u krvi u vjerskom beha ratnom sukobu za teritorij. Naprosto Kulin banova Bosna i Hercegovina, Fratarska Bosna i Hercegovina, Katarinina kraljevina Bosna i Hercegovina, kao ni ova današnja Daytonska Bosna i Hercegovina, i Alijin amanet turskom nekažnjenom osvajaču Erdoganu, ne može bez agresora sa Istoka i Orijenta, bez izdajnika i veleizdajnika, a time i bez ratova, progona i etničkih čišćenja.
Svaki izdajnički prljavi posao je priprema za vjerski rat, progone, etnička čišćenja, rušenja, silovanja, jer to je zadaća za koju su plaćeni.
Muslimansko etničko vjersko čišćenje beha prostora, gradova, institucija, škola, i svega onoga što je nekada bilo nacionalno vjerski šareno kao dio prepoznatljivosti nekadašnje, prije Islamske deklaracije Alije Izetbegovića, Bosne i Hercegovine, vršeno i vrši se i uz pomoć hrvatsko katoličkih izdajnika križa časnog i slobode zlatne, vidljivo je, i prijeteće kršćanima svih konfesija, u etnički i vjerski čistoj slici nekadašnjeg Sarajeva, današnjeg Kabula, Teherana, i gotovo svih glavnih gradova islamskih zemalja.
Muslimanska etničko vjerska čistoća suvremenog Teheransarajeva na europskoj periferiji, kao i svake godine od muslimanske agresije na katolike i katoličanstvo i ubojstva bosanskih ujaka, i ove 2025. islamistički čistači s izdajnicima miješanih brakova i iz miješanih brakova, vidjela se njegova slika, ali i kao znak globalne kršćanofobije, u subotu 22. studenog 2025. bačenim izmetom na crkvu Svetog Vinka u muslimansko-islamističko, hamas-isilovom nekadašnjem glavnom gradu nekadašnje Bosne i Hercegovine, Sarajevu.
I križ im smeta!
Kidanjem križeva s vrata vjernika, ispisanih uvrjedljivih poruka na kućnim vratima kršćana, muslimansko Sarajevo sa islamistima i izdajnicima koji im pasjom vjernosti služe i u etničkom čišćenju najviše političke institucije Predsjedništva BiH, taj periferni euro muslimanski grad sve više liči gradovima u Nigeriji, u kojima se kršćani i njihova djeca, poglavito ženska, gotovo svakodnevno otimaju, siluju i na kraju ubijaju. Bilo je to i ovih dana mjeseca studenog 2025. kada su islamisti oteli oko 350 djevojčica i njihovih učitelja u katoličkoj školi Svete Marije u Zapadnoj Nigeriji. I taj islamistički zločin koji se ponavlja gotovo svaki dan, kao i onaj Hamasov od 7. listopada 2023. u Izraelu, bosanskohercegovački islamisti, i kršćanski izdajnici koji im služe nikada nisu osudili i ogradili se od toga.
Ti isti izdajnici hrvatstva i katoličanstva, europejstva i slobode, jednakosti i ravnopravnosti, koji sjedi u beha Predsjedništvu iz kojeg je istjerao Hrvata, isil radikalno odbija donošenje odluke o nastavku gradnje Koridora Vc, obrazlažući to svoje protivljenje zabranom ustupanja jednog dijela vojne imovine civilnim, hrvatskim, vlastima koje je potrebno za dovršetak te važne prometnice. Izdajnici i kradljivci hrvatskog mjesta u beha Predsjedništvu tim svojim nacističkim potezima ne samo da koče razvitak hrvatskih prostora u beha zajednici, i primoravaju hrvatski narod na iseljavanje, nego štite muslimansko bošnjačku kontrolu nad vojnom i namjenskom industrijom, koja je gotovo u cijelosti u rukama muslimana Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. No to govori i o neravnopravnosti i nejednakosti hrvatskog naroda u beha zajednici, u beha Predsjedništvu, i potrebi izmjene Izbornog zakona, kako bi se osigurala ravnopravnost, jednakost, sloboda i budućnost hrvatskog naroda, ne samo u Hrvatskoj Republici Herceg Bosna, nego u cijeloj budućoj konfederalnoj Bosni i Hercegovini.
Lažni multi-kulti glavni grad
Zar ima onda mjesta čuđenju etničko vjerskoj muslimansko-bošnjačkoj čistoći Sarajeva. A za takvo etnički i vjerski čisto “multi kulti” Sarajevo jedan u nizu tragično odbačenih, nakon prljavo obavljenih poslova, izdajnika, uz kradljivca hrvatskog mjesta u beha Predsjedništvu, i onoga što ga Caritas u ratu hranio, onoga što bi konvertiranjem u seoske Građane, ili Ostale, za daljnje služenje muslimanskim gospodarima za crne naftne dolare, Josip Pejaković je kazao: „Mi koji smo bili u Sarajevu od 1992. do 1995. svakodnevno smo od vlasti, misli na muslimansku, slušali političke floskule da je Bosna i Hercegovina država Bošnjaka i svih drugih koji hoće da žive s njima. Danas, 2025. vidimo koliko onih drugih hoće da žive s njima takvim u Sarajevu? To je 5 posto u glavnom gradu BiH. To Bošnjaci zovu najznačajnijim multietničkim i multikulturalnim gradom u BiH – zato što ima crkve, džamije i sinagoge, Sarajevo je ‘kozmopolitski grad’, ogorčeno vapijuće, sa glasom kajanja za sav izdajnički prljavi obavljeni posao će taj glumac iz travničke kasabe.
Opisujući dalje taj grad islamističko vjerske čistoće iz kojeg su kršćani i svoje mrtve morali iznijeti, kaže kako su te, veli, hladne građevine samo nijemi svjedoci da su u njima nekoć bili drugi i drugačiji ljudi koji su činili zajedništvo, a kojih sada u ovakvom Sarajevu više nema.
No ima još izdajnika, i islamista, kategorije ljudi istih osobina i istog mentalnog sklopa.
Kraj svih izdajnika u Sarajevu i drugim beha gradovima pod vjerskom muslimanskom autokracijom iransko-afganistansko, nigerijsko-sudansko-jemenskom vlašću, je onoga momenta kada bude prognan ili likvidiran i zadnji kršćanin u njima. Tada je završen izdajnički posao i gospodar ih se rješava na način kako se riješio njihovih prethodnika, generala Divjaka, sluga Komšića starijeg, Kljujića, zelenih fratara, književnika, povjesničara i svih drugi kršćanskih Juda odbačenih u smetište povijesti u kojoj su zapisani, i koje beha stradalnička i mučenička povijest čuva kao sramotu ne samo svoje prošlosti nego i beha budućnosti, koja i kao tragična nadživljuje sve te izdajnike i njihove islamističke gospodare.
Izdajnici križa i katoličanstva, hrvatstva i europejstva u sedamsto godišnjoj fratarskoj stradalničkoj zemlji su jeftini specijalitet skuhan u miješanom bosanskom loncu, gladnim dominacije, unitarizma, centralizma i islamizma, muslimanima Bošnjacima koji žive u Bosni i Hercegovini.
