Turska, Katar i Iran planiraju graditi džamije diljem Zapada kako bi širili islam
S obzirom da se u Strasbourgu, u Francuskoj, gradi najveća džamija ne samo u EU-u nego i u Europi, objavljen je razgovor s Raymondom Ibrahimom, povjesničarom i američkim autorom specijaliziranim za povijest kršćanstva i islama, dobiva još jednu dodatnu ‘težinu’ i značajnu vrijednost i sve nas trebao bi navesti na duboko razmišljanje ne samo o našoj budućnosti, nego i o budućnosti naše djece. (Vidjeti intervju: „Raymond Ibrahim – Pogrješno shvaćanje islama u osnovi je samoubojstvo u usporenoj snimci” – Hrvatski fokus br. 825. od 29. 5. 2026.). Quo vadis, Europo?
Muslimanske zemlje grade džamije na Zapadu dok progone kršćane kod kuće
Gore navedeni naslov je iz teksta Uzay Bulut, novinarke podrijetlom iz Turske koja je živjela u Ankari, a u svom radu bavi se Turskom, političkim islamom i poviješću Bliskog istoka, Europe i Azije.
U Strasbourgu u Francuskoj gradi se najveća džamija u Europi – džamija ‘Eyyub Sultan’. Projekt vrijedan 25 milijuna eura uglavnom financira „Islamic Community National View” (ili „Islamische Gemeinschaft Mili Görüş” / IGMG), islamska organizacija koja upravlja s 518 džamija i 2330 podružnica diljem Europe, te u Australiji i Kanadi, a navodno ju financiraju Turska i Katar.
Francuska zastupnica u Europskom parlamentu Marion Maréchal izjavila je 2025. da je organizacija optužena za „promicanje separatističkog islama u stilu Muslimanskog bratstva.” „Ovu radikalnu organizaciju koristi režim turskog predsjednika Erdoğana kako bi održao kontrolu nad turskim imigrantskim zajednicama ovdje u našoj zemlji.” Maréchal je dodala da su francuski i europski političari, i na ljevici i na desnici, „prostrli crveni tepih za islamske zajednice subvencijama, građevinskim dozvolama, kreditima i zemljištem – sve kako bi kupili njihove glasove na izborima. Ovaj kompromis, otvoreno prihvaćen s ljevice, ponekad prikriven s desnice, dolazi na štetu naše sigurnosti i našeg identiteta, sekularizma, nacionalne kohezije i, naravno, borbe protiv islamizma.”
Turska predvodnica gradnje džamija
Džamija ‘Eyyub Sultan’ nije jedina izgrađena na Zapadu uz pomoć inozemnog financiranja. Turska vlada, kao i Katar i Iran, imaju za cilj izgradnju džamija diljem Zapada kako bi širile islam. U međuvremenu, žestoko progone vlastite kršćanske građane.
Turska, čija sadašnja vlada podržava Muslimansko bratstvo, aktivno se bavi izgradnjom džamija u SAD-u, Europi, Južnoj Americi, Aziji, Africi i drugim regijama. Turska vlada troši stotine milijuna dolara na izgradnju džamija kao dio dugoročnog napora za globalno promicanje islama. (Vidjeti:https://worldcrunch.com/opinion-analysis/why-turkey-is-building-mosques-around-the-world/).
Tursko državno Predsjedništvo za vjerska pitanja, poznato kao ‘Diyanet0’, udružilo se s Turskom zakladom za vjerska pitanja (TDV) kako bi izgradili džamije, kao i islamske obrazovne i kulturne centre diljem svijeta – poput SAD-a, Rusije, Njemačke, Švedske, Engleske, Venezuele i Japana.
DITIB – Tursko-islamska unija za vjerska pitanja
Na primjer, 2016. godine, turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan otvorio je golemu džamiju u osmanskom stilu u Marylandu u SAD-u, a 2018. godine otvorio je u Njemačkoj još jednu džamiju, „Središnju džamiju u Kölnu.” Džamiju je izgradila Tursko-islamska unija za vjerska pitanja (DITIB) nakon osam godina građevinskih radova.
Samo u Njemačkoj DITIB vodi otprilike 900 do 1000 džamija, što ga čini najvećom krovnom organizacijom za džamije u zemlji. Ove džamije povezane su s ‘Diyanetom’ koji osigurava imame za džamije DITIB-a.
Međutim, Turska je kod kuće zauzeta skrnavljenjem ili ‘zlostavljanjem’ povijesnih crkava. Najveću svjetsku katedralu Turska je pretvorila u džamiju. Godine 2020. predsjednik Erdoğan naredio je pretvaranje gotovo 1500 godina stare grčke pravoslavne crkve iz bizantskog razdoblja, Aja Sofije, natrag u džamiju nakon što je sud poništio predsjednički dekret iz 1934. godine kojim je crkva proglašena muzejom.
Dvije zelene osmanske zastave postavljene su unutar Aja Sofije. Zastava prestavlja osmanska vojna osvajanja, a tri bijela polumjeseca na njoj simboliziraju osmansku okupaciju Europe, Azije i Afrike.
Turska je 2020. godine formalno pretvorila još jednu grčku crkvu iz bizantskog doba, crkvu sv. Spasitelja u Chori (na turskom poznatu kao ‘Kariye’) u džamiju. To se dogodilo ubrzo nakon što je Aja Sofiju pretvorila u muslimanski dom molitve.
Crkve pretvaraju u štale
Brojne povijesne crkve u Turskoj pretvorene su u štale, skladišta ili hambare/spremišta za žito; korištene su u druge svetogrdne svrhe ili su ostavljene u ruševinama. Zanemarivanje, nedostatak zaštite i vandalizam ovih crkava doveli su do njihovog propadanja ili prenamjene u druge svrhe, uključujući skloništa za životinje. Mnoge crkve su također uništili ili oštetili lovci na blago. (Vidjeti: www.theamericanconservative.com/turkeys-long-tradition-of-church-desecration/ ).
Protestanske crkve u Turskoj također se suočavaju sa značajnim preprekama u osnivanju bogomolja jer ih turska vlada službeno ne priznaje. Mnoge protestantske crkve djeluju u nepriznatim, iznajmljenim prostorima, što dovodi do prijetnji zatvaranjem, nadzora i pravnih problema. U međuvremenu, mnogi strani pastori i članovi crkve deportirani su iz Turske i odbijen im je ponovni ulazak jer predstavljaju, citiram: „prijetnju nacionalnoj sigurnosti” Turske.
Katar slijedi Tursku u islamizacije Europe i Zapada
Katar također aktivno financira izgradnju džamija i islamskih centara diljem zapadnih zemalja, posebno u Europi, putem organizacija poput ‘Qatar Charity’ i ‘Qatar Foundation’. (www.qcharity.org/en/global/donation/projecttype/ ).
Na službenoj internetskoj (web) stranici, ‘Qatar Charity’ – nevladina organizacija koju financira katarska kraljevska obitelj, navedeno je sljedeće:
„Kada je riječ o izgradnji džamija, ‘Qatar Charity’ je ostvario značajne uspjehe u ovom području. Započeli smo izgradnju ukupno 9063 džamija diljem svijeta, od kojih je 7896 predano. Pozivamo svu našu muslimansku braću da pomognu u dovršetku izgradnje preostalih džamija… Donirajte sada i širite istinsku riječ islama.” (Vidjeti: Middle East Forum Observer, 26. 8. 2025.; https://www.meforum.org/mef-observer/how-middle-eastern-states-leverage-mosques-to-influence-western-muslim-communities ).
Prema knjizi „Katarski dokumenti iz 2019.“, koju su objavili francuski novinari Christian Chesnot i Georges Malbrunot, Katarska dobrotvorna organizacija financirala je 140 projekata džamija i islamskih centara u Europi u iznosu od 71 milijun eura. Najveći broj projekata (50) bio je u Italiji. Dva navedena autora svoje informacije temelje na internim dokumentima koji su procurili iz Katarske dobrotvorne organizacije. (Vidjeti: Swiss Info: https://www.swissinfo.ch/eng/society/investments-in-switzerland_qatar-said-to-be-leading-funder-of-mosques-in-europe/44877734 ).
Katar vodeći financijaš
„Katar je danas vodeći financijaš islama u Europi“, rekao je Malbrunot u intervjuu za švicarsku televiziju RTS 2019. godine. Također je izjavio da Katar to čini putem mreže veza bliskih Muslimanskom bratstvu.
Međutim, kod kuće Katar ima potpuno drugačiju politiku prema kršćanima. Islam je katarska državna religija, a politika i kultura zemlje diktirani su šerijatom. Katarska vlada kršćanstvo smatra stranim utjecajem. U Kataru se napuštanje islama (otpadništvo) zakonski smatra zločinom koji se kažnjava smrću. Stoga je prozelitizam muslimana i distribucija Biblija strogo zabranjeno. Ovi prekršaji mogu dovesti do ozbiljnih kazni, uključujući kazneni progon i deportaciju. (Vidjeti: https://www.opendoorsus.org/en-US/persecution/countries/qatar/ ).
Jedino mjesto gdje se kršćani/kršćanski migranti mogu legalno okupljati radi bogoslužja u zemlji je strogo nadziran „vjerski kompleks” odmah izvan glavnog grada Dohe. Kršćansko bogoslužje ograničeno je na ovo specifično, nejavno, od vlade određeno područje koje se naziva „Vjerski kompleks Mesaimeer.” Zabranjeno je javno izlaganje kršćanskih simbola poput križeva ili tornjeva, a crkve ne mogu postojati izvan ovog određenog kompleksa. (Vidjeti: https://www.churchinchains.ie/news-by-country/middle-east/qatar-what-is-life-like-for-christians/ ).
Treći je Iran
Iran također poput Turske i Katara koristi mrežu džamija, kulturnih centara i islamskih institucija smještenim u zapadnim zemljama kako bi projicirao „meku moć” i održao ideološki utjecaj među šijitskom dijasporom. Ove institucije često služe kao središta za podršku ideologiji iranskog režima.
Prema novom izvješću Nacionalne unije za demokraciju u Iranu (NUFDI), Teheran je desetljećima gradio ono što opisuje kao trajnu, institucionalnu arhitekturu utjecaja diljem SAD-a – izgrađenu oko nekretnina, škola, džamija, klerikalnih kanala, programa za mlade, neprofitnih organizacija i ekosustava zajednice osmišljenih da nadžive administracije, cikluse sankcija i medijsku kontrolu. (Vidjeti: www.jpost.com/middle-east/iran-news/article-892533 ).
Dana 6. ožujka 2026. Institut za studije nacionalne sigurnosti (INSS) objavio je izvješće pod naslovom: „Od Australije do Amerike: Obilježavanje Hamneija u zapadnim džamijama kao dio iranske mreže utjecaja.” Prema izvješću, mnoge džamije i šijitski centri u zapadnim zemljama, pout Engleske, Njemačke i SAD-a, obilježili su smrt ajatolaha Alija Hamneija, drugog vrhovnog vođe Islamske Republike Iran: „Obilježavanje Hamneija u raznim džamijama na Zapadu ilustrira dubinu veza između šijitske dijaspore i iranskog režima. Čak i kada se napada i osporava regionalni status Irana, islamske institucije u dijaspori i dalje služe kao arena za očuvanje njegove ideološke legitimnosti. To pokazuje iransku ‘meku moć’ na Zapadu – mrežu vjerskog utjecaja koja pomaže režimu da održi svoj utjecaj čak i u vremenima krize.” (Vidjeti: https://www.inss.org.il/social_media/from-australia-to-america-commemorating-khamenei-in-western-mosques-as-part-of-the-iranian-influence-network/ ).
Međutim, Islamska Republika Iran također kod kuće progoni svoje kršćanske građane. Prelazak s islama na kršćanstvo smatra se prema šerijatskom zakonu otpadništvom i kažnjava se smrtnom kaznom. Preobraćenici se često optužuju za „moharebeh” (neprijateljstvo protiv Boga) ili „fisad fil-arz” (‘korupcija na zemlji’), što su smrtni prekršaji, jer se optužuju za djelovanje protiv nacionalne sigurnosti. Osim toga, distribucija Biblija u Iranu je ilegalna i smatra se kaznenom aktivnošću, posebno u pogledu Svetog pisma na perzijskom jeziku. Islamski režim širenje kršćanstva smatra prijetnjom islamu, što dovodi do strogih ograničenja, oduzimanja kršćanskog materijala i potencijalnog zatvora za one koji su u to uključeni. Preobraćenici se također suočavaju s golemim pritiskom, uključujući gubitak posla, nadzor i racije na kućne crkve. (Vidjeti: https://www.opendoors.org/en-US/persecution/countries/iran/ ).
Ne postoji ni jedna zemlja s muslimanskom većinom na svijetu u kojoj muslimani mogu preći na kršćanstvo i nastaviti živjeti slobodno i sigurno. Kršćanski obraćenici riskiraju diskriminaciju, uhićenje, uznemiravanje, seksualno ili fizičko nasilje, nadzor od strane vlasti, pa čak i smrt.
Muslimanske vlade sustavno ograničavaju kršćansko bogoslužje i distribuciju Biblija, čak i deportirajući kršćanske migrante ili pastore koji prozelitiziraju muslimane. Iste vlade koje progone svoje kršćanske i bivše muslimanske građane izgradile su tisuće džamija i islamskih centara diljem zapadnih zemalja – ponekad čak i uz financiranje Europske unije. Čini se da je islam na odlučnoj misiji osvajanja svijeta, a Zapad je zauzet klanjanjem pred njim.
Autor:
- Uzay Bulut: „Muslim Countries Build Mosques in the West While Persecuting Christians at Home” – The European Conservative, 22. 5. 2026.; https://europeanconservative.com/articles/commentary/muslim-countries-build-mosques-in-the-west-while-persecuting-christians-at-home/
