Sjeme kršćanstva, posijano u Bosni i Hercegovini krvlju katoličkih žrtava iz svakog razdoblja turskog 563-godišnjeg genocida i danka u krvi, jamstvo je opstanka katoličanstva na području koje je najviše stradalo i gdje su katolici najduže nestajali pod turskim, muslimanskim mačem i ognjem
Petsto šezdeset i tri godine stradanja hrvatskog katoličkog naroda u okupiranoj im kraljevini prognane kraljice Katarine, i otetoj joj djeci iz zagrljaja te odvedenoj u zločinačko genocidno tursko carstvo na prisilnu islamizaciju, učinilo mu je povijest tragičnom u kojoj je svaki dan u godini dan sjećanja na tako strašna stradanja, ali i dan sjećanja na junačku obranu nacionalnoga hrvatskog i kršćansko-katoličkog identiteta.
Dan u kojem je uz velike braniteljske žrtve očuvan bosanski i hercegovački korijen europejstva i hrvatsko katoličke ukorijenjenosti u europski identitet. Hrvatski katolički graničari na granici Istoka i Zapada svaku svoju žrtvu ugradili su podjednako duboko i u bosansku i hercegovačku i u europsku obranu, i u katoličku budućnost na toj svojoj Obećanoj zemlji.
Jer u Katarininoj kraljevini nije se branila samo Kulinova Bosna i Hercegovina, nije se branila Katarinina kraljevina i njena kruna koja čeka na povratak iz Vječnog grada, nije se branilo samo hrvatstvo, tu se branilo i danas brani Europa, europejstvo i katoličanstvo.
U tom dugom periodu hrvatske obrane Zapadne civilizacije katolički branitelji zaslužno su postali heroji žrtve obrane Europe, i simbol katoličkog otpora muslimanskoj brutalno terorističkoj agresiji krvi i tla. Sve do današnjeg dana katolici Hrvati u Bosni i Hercegovini su stradalnički branitelji i sugraditelji europskih vrijednosti, često puta i ostavljeni od tih istih Europljana.
Haaške Jude i Visoki predstavnici
Hrvati su ostavljani od Europe, ali oni nisu ostavili Europu. Napose su izdajnički ostavljeni od svojih europskih sunarodnjaka u vrijeme nastavka muslimanske agresije devedesetih godina Dvadesetog stoljeća, te u Daytonskom primirju i nepravednom radu neki haaških Juda i Visokih predstavnika iz zemalja kolonijalne prošlosti. Bio je to vrhunac europske samoizdaje čije posljedice će u budućnosti osjetiti više sama Europa i Europljani, negoli Fratarska Bosna i Hercegovina i njeni katolici.
Sjeme kršćanstva posijano u Bosni i Hercegovini krvlju katoličkih žrtava svakog perioda turskog 563-godišnjeg genocida i danka u krvi, jamstvo je opstanka katoličanstva na najstradalnijem i najdugovječnijem svjetskom prostoru nestajanja katolika pod turskim, muslimanskim mačem i ognjem. Posljedica je to nekažnjavanja, od strane međunarodne zajednice napose europskih pobjednika nad zločinačko terorističkim osmanskim carstvom, tursko muslimanskih zločinaca svakog ponovnog pohoda, pa i ovog s početka devedesetih godina Dvadesetog stoljeća, na Europu i kršćanstvo.
Europsko nekažnjavanje muslimanskih zločinaca i počinjenih barbarskih zločina, tumačeno je na strani islamskih okupatora i osvajača kao otvaranje, ne samo bosansko i hercegovačkih nego i europskih vrata islamskim teroristima, što je njemačka kancelarka, suradnica Erdoğana i Putina i otvoreno potvrdila pozivom milijunima najbrutalnijih islamskih terorista okrvavljenih ruku u ubijanju kršćana u zemljama iz kojih ih je Angela Merkel i pozvala, Willkommen.
Milijuni džihadista
I milijuni džihadista bez ikakvih osobni i graničnih kontrola porušili su zemlje kroz koje ih je slao Erdoğan, okupirali Njemačku i postali najveći financijski teret njemačkim poreznim obveznicima i teroristička opasnost sigurnosti i miru cijeloj Europi.
Tisuće ih planski stalo i nastanilo se u Bosni i Hercegovini uređujući je kao glavnu bazu islamskog terorizma. Što ih je više stajalo i ostajalo u vehabijsko-mudžahedinskim hermetički zatvorenim entitetima, rastao je i muslimansko bošnjački broj pristalica i islamski radikalizam koji je osiguravao slobodno hodanje Bakira Izetbegovića po muslimanskim tvornicama namjenske industrije, i po vojarnama, džamijama, brojeći i motivirajući ubojice iz mržnje prema križu u okupatorskom pohodu na osvajanje teritorija veličine Slovenije.
Muslimanski barbari
Doći do teritorijalne veličine Slovenije znači nastavak muslimanskih zločina na onaj mali broj preživjelih Hrvata, na onaj deset tisuća ubijenih, dvadeset tisuća ranjenih i tristo tisuća prognanih, i onaj veliki broj stradalih koji će cijeli ostatak života nositi strašne posljedice tortura, silovanja, gladomora i strašnih slika odrubljivanja glava zatočenim Hrvatima, s kojima su muslimanski barbari igrali nogomet, ili ih pekli na šporetu pred roditeljima, u selu Miletićima pokraj Alijinog konclogora za Hrvate u Gluhoj Bukovici, hrvatsko katoličkoj Hirošimi, hrvatskom selu kojemu se više ni trag ne zna.
A tu sudbinu brisanja sa lica zemlje doživjela su sva hrvatska sela i gradovi kroz koja je prošao Alijin zlatni ljiljan, pripadnik zločinačko terorističke muslimanske tzv. armije Biha Željko Komšić, koji čak i ne zna koliko je, na zvjerski isilovsko barbarski način, poubijao kršćana katolika, a čiju likvidaciju provodi uz pomoć muslimanskih birača već 16 godina u bih predsjedništvu.
Još jedan u kontinuitetu muslimanskih zločina bez kazne, koji je u velikoj mjeri suzlodjelo i Haaških interesnih birokrata koji su se prodali za manji iznos od Judinih srebrnjaka.
Pritisci na hrvatske povratnike
Muslimanski pritisci svih vrsta i svih snaga i dalje se vrše na hrvatsko katoličke žrtve muslimanske agresije, koja u daytonskom primirju ponekad prelazi i u fizička ubijanja hrvatskih povratnika.
Napose je razrađen medijsko-olovski pritisak krivotvorenjem i nepriznavanjem hrvatske nacionalno vjerske prošlosti u Fratarskoj Bosni i Hercegovini, nakon čega muslimani, danas Bošnjaci, pišu svoju istinu i svoju prošlost, što podsjeća na turski zulum gradnje džamija na temeljima crkava. Ovakvom vrstom agresije iskorjenjivanja hrvatsko-katoličkog trinaest i pol stoljetnog korijena muslimani Bošnjaci nadograđuju i proširuju, modificiraju turske zločine, potvrđujući se turskim okupatorskim nasljednicima u osvajanoj ali nikad i osvojenoj, u islamiziranoj no nikada i islamiziranoj Katarininoj kraljevini.
Zlikovci
U agresiji koja poprima oblike isilovskog barbarizma likvidiranja kršćana i širenja čisti muslimanskih država, muslimani Bošnjaci kao dio te globalne kršćanofobije nameću i zabrane hrvatsko-katoličkom, domicilno autohtonom, 563-godišnjem braniteljskom narodu križa časnog i slobode zlatne u napadanoj i osvajanoj Fratarskoj Bosni i Hercegovini, memoiranja i prisjećanja stradanja od islamskih zlikovaca koji u svom barbarizmu vide povijesnu priliku potpunog osvajanja i islamiziranja Bosne i Hercegovine, kao prvog muslimanskog entiteta u Europi.
No nikakve agresorsko okupatorske zabrane muslimanskih osvajača ne mogu zabraniti hrvatskom narodu sjećanja na stradanja i zbog toga što i danas traje muslimanska agresija. Boje se muslimanski agresori hrvatskog sjećanja stradanja i nestajanja ispred zapjenjenih mrzitelja križa, jer svako to memoriranje govori tko je bio i jest agresor a tko žrtva, tko je bio i ostao tuđinac a tko domaćin u Bosni i Hercegovini.
Zabranama i kada bi ih mogli nametnuti, a ne mogu, ne mogu nas prisiliti na zaborav te tragične i stradalničke nam prošlosti turskog danka u krvi i muslimanskog nastavka te prošlosti započetog krajem devedesetih godina Dvadesetog stoljeća. Istina stradanja Hrvata katolika u 563-godišnjoj muslimanskoj agresiji ne može, ne smije, i niti će ikada biti zaboravljena, bez obzira kaje li se agresori za nju ili je nastavljali.
Bez priznavanja te istine hrvatskog 563-godišnjeg stradanja nema ni pravde, a bez pravde nema ni mira, a bez mira nema ni budućnosti niti Bosne i Hercegovine niti jednog ili sva tri njena naroda.
