Izrađivao ilustracije i plakate za Ricordijeva glazbena izdanja
Leopoldo Metlicovitz (Trst, 17. VII. 1868. – Ponte Labro, 19. XI. 1944.) bio je talijanski slikar, ilustrator i dizajner plakata. Zajedno s Leonettom Cappiellom, Adolfom Hohensteinom, Giovannijem Mariom Matalonijem i Marcellom Dudovichem, smatra se jednim od očeva moderne talijanske umjetnosti plakata.
Sin trgovca iz Dalmacije, Hrvata Metlikovića rano se počeo baviti umjetnošću. Prezime Metliković nisam našao u Hrvatskoj, postoji doduše naselje Metlika u Sloveniji, tzv. “Bela krajina” gdje je živjelo dosta Hrvata. Majka Angela r. Sbisa je istarska Talijanka. Već sa 14 godina dobio je poduku u tiskari u Udinama, gdje je naučio tehniku litigrafije. Zapazio ga je Giulio Ricordi, vlasnik istoimene glazbene kuće i Officine Grafiche, te ga pozvao u Milano.
Talentiran i poštovan
Od 1888. do 1892. suradnik je fotografske tvrtke Tensi; 1892. pridružio se Riccordiju kao tehnički direktor. U početku je precrtavao djela drugih poznatih majstora plakata poput Hohensteina i Matalonija. Kasnije su sve više poštovali njegov talent, te je izrađivao ilustracije i plakate za Ricordijeva glazbena izdanja; tako npr. Puccinija (Tosca, Madam Butterfly, Turandot), “Iris” Pietra Mascagnija, pa sve do “Conchite” Riccarda Zandonaija.
Krajem XIX. stoljeća napuljska robna kuća Grandi Magazzini Mele povjerila je tvrtki Officine Riccordi izradu na veliko plakata za reklamiranje modne odjeće. Marketinški uspjeh dugovao se radovima koje je Metlicovitz osmislio s Aleardom Terzijem, Dudovichem (Marcelo, također rođen u Trstu i po muškoj liniji hrvatskog podrijetla iz Dalmacije), Cappielom i drugima.
Pobjede na izložbama
Godine 1906. Metlicoviz je na Velikoj svjetskoj izložbi u Milanu pobijedio na natječaju za tu izložbu, inače posvećenu tunelu Simplon. Na desetke naslovnica magazina, notnih izdanja i opernih libreta tiskanih od Ricordija, nose njegov potpis uključujući časopise Music and Musicians (1902.-1905.), Ars et Labor (1906.-1912.), njegove ilustracije pojavljuju se u La Letturi (1906.-1907., 1909.) u sklopu časopisa Corriere della Sera.
Posebno od početka XX. stoljeća, Officine Grafiche Riccordi počeli su prodavati različite proizvode zahvaljujući poduzetnosti vlasnika (Giulio Ricordi), a mnogi od njih nose potpis Metlikovitzev kao Almanacco Verdiano iz 1902. ili serije ilustriranih razglednica, npr. za opere La Bohème, Tosca, Madama Butterfly ili Germania od Alberta Franchettija.
Između 1907. i 1910. Metlicovitz je na savjet Ricordija dvaput otputovao u Buenos Aires.
Izradio zaštitni znak tvrtke Fratelli Branca Distillerie
Oženio je Elviru Lazzaroni, s kojom je imao dvoje djece: Roberto (1908.-?) i Leopolda (1912.–2008.). Godine 1914. Metlicovitz je jedan od dizajnera (s Armandomm Vassallom, Luigijem Caldanzanom i Adolfom De Carolisom), uključen u plasman filma Cabiria, monumentalnog “nijemoga” filma Gabriele D’Annunzio, za kojega je izradio četiri plakata.
Metlicovitz je izradio i zaštitni znak tvrtke Fratelli Branca Distillerie proizvođača likera Fernet Branca, gdje prikazuje orla raširenih krila kako nosi bocu likera iznad kugle zemaljske.
Nakon završetka suradnje sa Casa Ricordijem 1938., posvetio se slikarstvu, posebno krajolicima i portretima.
Sudionik je izložbe na Cremona Prize (1939.-1940.). Umro je 19. listopada u Ponte Lambru, gdje je živio od 1915. godine.
Naravno da smatram Metlikovitza Talijanom, kao i Dudovicha i Alberta Moraviju (koji je Židov po ocu, majka Marsanich hrvatskoga podrijetla – iako joj je brat bio Talijan i fašist); kao što i Emilè Zolu smatram Francuzom iako su mu preci bili i Hrvati i Talijani.
