Nije kriv “izborni inženjering”, nego vlastite političke pogrješke

Milan Kujundžić je propustio svoje prilike

Čuveni Belgijac Victor D'Hondt skrivio rezultate izbora za EU parlament, ali ne svakome koji se pojavio sa svojom listom, ali Savezu za Hrvatsku izgleda svakako, kako se reagira iz njihova stožera, a posebno iz Stožera Zavjeta za Hrvatsku, kao članice Saveza. Gospodo, treba imati na umu kako je to moglo biti i obratno, tj. da je 41,42 % birača glasovalo za Savez za Hrvatsku, a za HDZ i njegove partnere tek 6,88 % onda bi dioba glasova po D'Hondtu išlo Savezu i SDP-u s partnerima. A da se to ne bi događalo, lipi naši lijevi, desni i ostali, borite se da se izmijeni izborni zakon, a ne napadati vjetrenjače nekakvim inženjeringom.

Po meni, najveći krivac neprolaska određenih kandidata odnosno lista je politika nositelja tih lista i pojedinaca. Pri osnivanju stranke Hrvatske zore, u mojim objavljenim člancima, prorokovao sam neprolazak njihovih kandidata na prvim izborima. A evo to je za njih prvi izbor za EU parlament. A sad kažem, ne prorokujem, kako je lako moguće da se to dogodi i na sljedećim izborima za Sabor odnosno za predsjednika RH. Tu ne treba dar prorokovanja za pogoditi istinu. Naime, vidljivo je kako su prolazili i prolaze osnivači novih stranaka, a koji su bili kandidati na izborima u svojim bivšim strankama, tj. izgubljenim izborima.

Da je dr. Milan Kujundžić pobjedio na stranačkim izborima za predsjednika HDZ-a makar s jednim glasom više od Karamarka, ne bi bilo problema za istoga, kao što je ovaj problem na izborima za EU parlament. Ali, budući da je izgubio izbore u HDZ-u sa sto i jedanaest glasova manje od Karamarka onda je riječ o gubitku ili porazu. Nositi se s porazom, pozitivno, pa ostati u stranci bio bi znak da je taj ljubitelj svoje stranke kojoj je zamalo postao predsjednik. Ali netko hoće biti predsjednik pa makar u drugoj varijanti; onda mu ne preostaje nego da osnuje svoju stranku i kroz nju dokaže svoju ljubav prema Hrvatskoj kao predsjednik, a ne kao poraženi u stranci koju sada ocrnjuje, da je njoj kao i onoj lijevoj vrijeme prošlo.

Da, ipak je u pravu gospodin Kujundžić: HDZ-u je prošlo vrijeme u kojoj je isti bio član, ali samo za njega i njegove sljedbenike. Upravo o tome može se pročitati u objavljenom članku u Hrvatskom fokusu, kao i o onoj čuvenoj  (kao Kujundžićevoj) izreci, glede Tita: povijest povjesničarima (portal Hrvatski fokus, 2. kolovoza 2013.). No, ovdje ću kratko ponoviti (citirati), a riječ su iz intervjua kojeg je gospodin Kujundžić dao Hrvatskom tjedniku 18. srpnja 2013, ispred Ivice Marijačića: Vrlo ugledni novinar gospodin Marijačić je postavio pitanje: „Što biste Vi napravili s imenom jugoslavenskog diktatora Josipa Broza Tite, čije ime nosi trg u Zagrebu?“

Odgovor gospodina Kujundžića: „Josip Broz Tito stvar je povijesti. Povijest ostavimo povjesničarima. Nemojmo to narodu nametati, moramo se baviti time kako zaposliti ljude, kako zaustaviti iseljavanje naše djece, a Josipa Broza, Antu Pavelića i sve ostale ostavimo u tužnu hrvatsku povijest gdje se time trebaju baviti povjesničari, iz toga moramo nešto naučiti. Naučiti da su bili ljudi koji su činili i neke korisne stvari, ali, na žalost, i neke štetne, te ne živjeti više u tome svijetu i ne stavljati to u prvi plan“.

Da, da pustimo maršala Titu na trgu u Zagrebu ispred HNK i njegove zločince (udbaše), da i dalje veličaju njegovo ime i da nekažnjeni žive silovatelji u Vukovaru smijući se svojim žrtvama u prolazu! Pustimo udovice žrtava iz Bleiburga, pustimo prognane iz Zrina, Boričevca, Španovice i one po jamama u Sloveniji, Hrvatskoj do Makedonije, neka ih povjesničari pronađu i utješe! Ah, da ne nabrajam zulume Titinih nasljednika, koji hapse i bacaju na psihijatriju (jer Goli otok ne funkcionira) ljude koji se ne sviđaju režimu. Pustimo ih da se mladež iseljava! Pustimo ih da rasprodaju vrijedne nekretnine i da ljude tjeraju sa posla i ne zapošljavaju sposobne za rad! Pustimo ih da 100posto povećaju cijene, tamo gdje se sjete!

Pa eto, pustili ste gospodine Kujundžiću Titu povjesničarima, a Hrvatskoj, koju Tito nije mogao smisliti da bi mogla postati država, a lakše mu je bilo zamisliti Savu kako teče natrag prema svom izvoru; po njegovim nasljednicima izgleda sve otiče niz Savu prema Beogradu, centru balkanske regije, kao što su nekoć tekli leševi (žrtve) partizanskih ubojica iz i oko Jasenovca nakon 9. svibnja 1945. pa iz kroz lipanj iste godine. I tako sve do 1953.! Čak imamo i osuđenika, našeg branitelja, iz Domovinskog rata (Veljko Marić), tamo u pravcu gdje teče Sava, tj. preko naše granice, a koju je Tito uskratio za neke naše teritorije sve od Šida do hrvatskoga Zemuna (1946.). Pa mogu reći, da je to vrhunski uspijeh 6,88 % glasača. Da, prepoznali su vrijednost izreke: Povijest povjesničarima, a maršal Tito trgu HNK u Zagrebu!

Nikola Bašić, Vis