Kakav doš’o – još gori oš’o

Doš'o kao predsjednik velikog "R" – oš'o kao Milanovićev radnik u selidbi

Fini jedan čovjek, uglađen k'o najskuplji klavir za koncert slavnog pijanista – za pravo, za „muziku“, za politiku, za zampija. Uvijek  friško obrijan, a ne bradato-musav kao onaj, riječi mu teku bez „povisilice“, uvijek je u nevidljivim rukavicama, smiješak uštiman kao i klavir… „Novopravednik“, „demokrata“, „liberal“, „multi seksi“, „multi kulti“, „eko fan“… Tako izvana, a iznutra – e to je već jedna sasvim druga, tamna priča, tamna k'o „črna“ mati zemlja. Samo detalj – za njegove vlasti zemlja, po kojoj hodamo, putuje samo prema dolje, depresija steže, gušća od najgušće magle… Nema ovlasti, pa nije za ništa kriv? Neka ih nema – što nije istina – onda to vrijedi barem simbolički. Pisat će, ako će imati tko, komu i gdje: Za vrijeme Ive Josipovića  „Republika“ je samo propadala.  

Meni je pritom pri duši lahko: skoro mu istekao mandat, a za mene, kao pojedinca i moje „JA“ (Ich, I..) nije ni bio predsjednik, tek mi je predsjedao kao „državljaninu“, imatelju ovdašnje osobne iskaznice.  Nije položio prisegu, iz nje izbacio „Hrvatsku“, učinio nemoguće, izgovorio veliko“R“ pritom, pa sam ga i smatrao, javno, na ovim stranicama – predsjednikom toga velikoga „R“. I to ne od vremena  drugoga kruga predsjedničke kampanje, kad su to otkrili čak i neki „hrabri“ novinari, „njušeći“ promjenu, već od dana njegove nezakonite predsjedničke prisege. Nije ju niti ponovio – ta ne bi se on spuštao na razinu jednoga Obame. Svejedno mi je danas neugodno, bio sam mu najavio prisilni,a  demokratski,  odlazak iz politike, pa onda i prestanak bavljenja njime. Neugodno mi je poraženome sipati žuč po rani, nehumano je, politički i drugačije nekulturno, a još moram poreći zapisano odricanje.  

Na žalost istjerao me na čistac „dimom“, već dan nakon izborne noći kad je još jednom, po zadnji puta, uspješno odglumio „velikog gospodina“, pa su ga mediji slavili skoro kao da je i pobijedio. Neki čak i više. Onda je sutradan iz njegova izbornog  stožera stigla – ne stigla tvrdnja kako je on doista i pobijedio. Zaigralo se na nevažeće glasačke listiće uz tvrdnju kako se i oni „broje“, te, skoro pribrajaju poraženome Josipoviću. Milanović je šutio, Josipović svojega „stožera“ i „gospođu ministarku“ Jakovina, blago i umilno demantirao. Ništa lakše nego nekom „macanu“ pustiti „plin“ otrovni u javnost, a onda ga „demantirati“. To što plin u međuvremenu zatruje barem dio javnosti – nikome ništa, nitko ne snosi posljedice ni ne podnosi račune, pa zato i danas preko jednoga zagrebačkoga radija vremešne nostalgične drugarice-gospođe, tvrde da je Josipović- pobjednik.

Naložili vatru pod mandat Predsjednice

Desetak dana nije bilo „dima“ s „Farme“ (Bože, nisam imao pojma da je tamo i ogromno krdo pripitomljenih  jelena! Organizira li se na njoj i lov na jelene?) Onda je premijer „slučajne“ i „paradoksalne države“ Zoran Milanović (SPR: Slučajna paradoksalna Republika, naziv i skraćenica iz kombinacije vladajućeg tandema) naložio vatru pod nekonzumiranim predsjedničkim mandatom Kolinde Grabar Kitarović. Tko mu je pritom dao žigice, nevažno je. Zaigrao se Djeda mraza i Dide Kole zajedno pa joj – građanki, državljanki i Hrvatici, neželjenoj pobjednici – „ispunio želju“ i oduzeo upravljanje svim građevinama Predsjedničkog ureda, uključivo i jelene i valjda tamo još uvijek boraveće magarce, te građanku Grabar Kitarović „šupirao“ u Visoku. I tako je naša jadna „građanka“ Kolinda ostala ni na nebu ni na zemlji – deložirana, beskućnica…

Sad vjerojatno neki koji su joj bili naumili doći na inauguraciju „debelo“ o tome razmišljaju. Što će kod predsjednice-beskućnice. Ni na kavu ih ne može pozvati. Deložacija je bila munjevita i sve bi bila jedna šala, crnohumorna iz Banskih dvora, ali ipak šala – da nije Ive Josipovića. On je ustvari, fol deložiran s Pantovčaka i natjeran na selidbu. Formalno-pravno selidba mu je „naložena“, ali mu nije utvrđen, kao kod „prave“ deložacije, rok preseljenja. Može se preseliti odmah, a može preseljenje ostaviti i novom stanaru. Može novu  stanaricu dočekati kao fini gospodin pa joj prepustiti da sama posloži „materijale“ u kutije, kako bi se u njima na eventualnoj novoj adresi bolje snašla. A može, kao politički zaplotnjak sve sam nabacati u kutije, iza sebe ostaviti nered, u kutijama nered, a jednaki takav posložiti i na njenoj novoj navodnoj, adresi. Usput se štogod izgubi, odnese vjetar kakve „hrestomatije“ recimo. Predsjednička „hrestoma(n)tija“, jedna, više-manje.

Ako je pomislio kako će mu kutije pomoći pakirati i raspakiravati i Zoran Milanović – ne će. Sav taj „pakung“ njemu je sada u rukama, a Milanović će samo promatrati „efekat od toga“, na oba „razboja“, bivšem predsjedničkom i budućem predsjedničkom, iako sve izgleda kao da ga je pripremio iskusni „klavir štimer“. Bez obzira kako je dogovoreno – ništa od skladne skladbe ne će biti. Za mene je to od Josipovića i očekivano. Bit će po onoj „kako doš'o, tako oš'o“. Doš'o kao predsjednik velikog „R“ – oš'o kao Milanovićev radnik na preseljenju. Seli kak ti sebe, a usput je stvarni „deložator“ nasljednice na položaju predsjednice. Tužno, ružno i nadasve jadno. Dao je on još jedno priopćenje glede preseljenja tipa „može biti, al' se ne mora dogoditi“.

„Može preseljenje potrajati“, a može građanka Kolinda i pisati Milanoviću žalbu. Sad kako će se državljanka Grabar Kitarović žaliti na rješenje o Visokoj kad molbu nije ni pisala, a još joj je, navodno, -pozitivno riješena! Samo su joj čitali misli, a mogli su i iz dlana. Pritom bi se još trebala žaliti i kao – predsjednica države, što još uvijek nije. Uvjeren sam kako ovaj „pravni“ slučaj i mutež ne bi riješile sve katedre Pravnoga fakulteta iz Zagreba. Spekulira se po medijima tko je deložaciju zapravo pokrenuo i osmislio Josipović ili Milanović, kome više šteti a kome koristi, zašto bi Josipović, zašto je htio seliti se navrat nanos, kakvi su sigurnosni uvjeti u Visokoj, koliko bi koštale prilagodbe i bi li bile u okvirima štednje i o još mnogo čemu. Sve će jednom doći na vidjelo, a zasad je najjasnije ono što je i najvažnije: primitivna je to balkanska muljaža, nedemokratska, zaplotnjačka, nekulturna…, antidržavna. I krajnje nečasna. Kako će Vlada, o tom potom, no Ivo Josipović otići će s vlasti – bez časti.

Mato Dretvić Filakov