Vlada je pokazala veliku ažurnost u ubijanju svinja poradi tobožnje zaštite od svinjske kuge. To je svinjarija!
Seljaka je u Hrvatskoj 1953 bilo 56 posto, od ukupnog stanovništva izvangradskoga koje je brojilo 76 posto. Broj pravih seljaka je opao 1991. na 9 posto. Padom seoskoga stanovništva mi dobivamo u gradovima uglavnom činovnike i lumpenproletere, ili se događa iseljavanje.
Kako priroda ne trpi horror vacui (strah od praznine) taj prostor puni netko drugi. Bez sela nema nataliteta, nema ni obrtnika, vojnika, svećenika, tehničke inteligencije… Nema naroda!
U primorskim krajevima teško je odrediti je li neko mjesto selo ili grad, pogotovo što tu još i prije bujanja turizma nije bilo klasičnih seljaka, pa čak niti ribara i voćara. Pomoraca da. Razvojem turizma i socijalističke industrije imali smo proces urbanizacije (sabijanja u veće gradove) i litoralizacije (naseljavanja u obalnom pojasu). Nakon ratnih strahota slijedi iseljavanje, često i prekomorsko, te opadanje broja djece, prvo na dvoje, pa na jedno. Smanjuje se broj brakova, svaki drugi brak se razvede. Sve se kasnije rađa, sve je više neplodnih parova i hendikepirane djece.
Istodobno imamo priljev stanovništva u EU-u, pa i Hrvatsku u kojoj je 2023. godine doselilo 250.000 stranaca. O tim ljudima znamo vrlo malo, tj. nemamo podatke o izbjeglicama koji bi nam omogućili da znamo jesu li psihički zdravi, imaju li kriminalnu prošlost, jesu li vjerski fanatici itd. To je tema za sebe, sa posebnim upitnikom hoće li se došljaci u EU-u asimilirati i žele li i znaju li kvalitetno raditi. Pozabavimo se radije proizvodnjom hrane.
Stočni fond nam je znatno opao od vremena Austro-Ugarske, ali tada je na selu živjela većina stanovništva. SFRJ je u svjetskim razmjerima bila značajan proizvođač šljiva, malina, bresaka, kukuruza, svinjetine, kozletine itd. Radilo se i na hibridima kukuruza i pšenice. Ono što žalosti i zabrinjava nije nemar ili stihija u odnosu prema poljoprivredi, selu i seljaku već štetočinsko djelovanje države.
Uvođenje vukova u EU i njihova zaštita strahovita je nesreća za hrvatskoga stočara kojemu prijeti kazna od oko 6.000 eura ili trogodišni zatvor ako ubije svoga (uz birokrata) najboljeg neprijatelja.
Vukovi u okolici Dubrovnika ubijali su čak i konje. Konji su atrakcija turistima i domaćima, oni ne služe za druge svrhe u našem kršu. Je li bilo mudro davati poticaje konjogojcima u kršu? Ne! Vukovi su se namnožili u crnogorskim i bosanskim šumama, pa u nedostatku hrane uskaču na širi prostor.
Čagalj (šakal, u nas je podvrsta zlatni čagalj) se raširio osobito na Pelješcu, ali ne radi veće štete pa se ne ću baviti tom simpatičnom životinjicom koja jede sve od cvrčka do mačke. Dolazi i do istočne Slavonije!!!
Razbacanost posjeda ili mala imanja čine neracionalnim ulaganje u ogradu i dr. zaštitu od jelenske divljači (Međimurje, istočna Slavonija) ili divljih svinja koje uništavaju noću kukuruzišta i krumpir. Jazavac voli i voćke, te grožđe.
Vlada s užitkom ubijala svinje
Vlada je pokazala veliku ažurnost u ubijanju svinja poradi zaštite od svinjske kuge. Svinjska kuga zvuči opasnije nego svinjska gripa, svakako svinjarija jest. Čak i meso bolesne životinje možemo jesti ako ga termički obradimo. I kod ptičje gripe kada su uništavali svu perad ako je pronađen kakva mrtva ptica u prirodi, opasnost po čovjeka u obliku zaraze postoji ako pije krv ptice, što u našoj kulturi ljudi ne rade.
Zašto iste mjere zaštite koje poduzimamo kod gripe i kuge ne poduzimamo kod bolesnika od AIDS-a (SIDA)? Mislim na izolaciju i kontakte. Kod peradarstva podsjećam na slučaj Lukač u kojem taj značajni proizvođač peradi optužuje inspektore da nisu radili profesionalno! U svinjogojstvu podsjećam pak na slučaj vrhunskoga športaša Željka Mavrovića kojega su mediji pakosno i zlonamjerno napadali jer se njegove domaće crne svinje kupaju u blatu? Gospodo novinari, dobro znate da svinje nisu labudovi, i da je blato za njih ljekovito! Eto i poveznice za moralnu kaljužu naših medija. https://www.aem.hr/wp-content/uploads/2023/10/1.-Tjerali-su-me-da-lazem-protiv-Mavrovica.pdf
Ribarstvo je tužna priča za sebe, dr. Tonči Tadić koji se kao zastupnik vrlo stručno zauzeo za ribare, imao je od toga samo štete. Ne i preveliku zahvalnost.
Pitanje plastike u moru, naše nesposobnosti da servisiramo otpadne vode iz kruzera, sastava goriva kruzera i zagađenja zraka vrlo otrovnim supstancama prije pozitivne konvencije MARPOL-a, pojava novih štetnih biljnih i životinjskih vrsta (strijelka, caulerpa taxifolia) su pitanja koja traže stručnu obradu. Jadranu treba pošteda od kočara i podvodnih ronilaca, a ne maltretiranje udičara i otočana.
Uništavanje Agrokora koji je preuzimao tržište JI Europe i davao stalni otkup dio je istoga plana. Naravno ne idealiziram gospodina Ivicu Todorića niti privatizaciju od Ante Markovića do dr. Franje Tuđmana i Ivice Račana. A poslije i strašnije. Stočari su navučeni na kredite, ali ih država nije podupirala. Odličan napredak je ostvaren u maslinarstvu koje je u SFRJ zamiralo. Tu je pomogla i EU stimulacijama. Vinogradarstvo ima prilike za razvoj kakvoće, ali naši primorci su ulijenjeni turizmom i kancelarijom. Divno je vidjeti napredovanje Konavala, gdje bistar seljak sjedi na više stolica, od agrara do turizma i državnoga posla. Još kada se izuči i zanat, čovjek je samodostatan. A to velike sile i velike kompanije ne žele! Samodostatne male države i slobodne građane koji se ne mogu ucjenjivati. S druge strane, kvaziekolozi čak i kvare i cijepaju narod kada se radi o vodi, zemlji, šumi – jer to pretvaraju u neozbiljnu ideologiju, sinekuru, pa čak i kvazireligiju.
Vidim da je i dr. Goran Šafarek revoltiran, autor studija o našim rijekama, posebice o meni dragoj Ombli. Najviše se bavio Dravom i Velebitom (sjetiti se u novije doba pisaca o Velebitu Krunoslava Raca, Eda Popovića, Lemića, Forenbahera…). Izgleda da su mu se neke udruge, pa i organizacije smučile.
U dolini Neretve sijeku se nasadi mandarina. Pesticidi i herbicidi su posebna priča, posebice glifozat – o čemu već skoro dva desetljeća stručno piše dr. vet. med. Marija Rodjena Kuhar. Hrvatska je i tu bogata, podzemnom vodom i geotermalnim izvorima.
Hrvatskim šumama se nad aferama mogu samo podičiti Hrvatske vode i HEP. Bistri i vitalni pukovnik iz Poljičke krajine Ivanko Dajak poslao mi je ovaj izvrsni tekst o Mariji Prelas. https://www.dalmacijadanas.hr/pecat-od-vrimena-storija-o-plisnacu-ii-na-kominu-kod-marije-prelas-u-srijanima-spremila-nam-je-titus-i-ispricala-nevjerojatnu-pricu-svoga-djetinjstva/
Kakvu muku i kalvariju je prolazio naš puk da preživi. Ljudi su imali manje i bili valjaniji. Paradoks je da krumpir biva skuplji od banane ili čokolade. Čime se pak ljudi hrane to je tek vrhunac besmisla. Koja je svrha GMO organizama, ako se zna da svladavanje gladi nije prioritet.
Zašto se gura soja (kod evgana osobito), kada se zna da je 90 posto soje na tržištu u obliku GMO-a, te da soja loše djeluje estrogenom na kosti i reprodukciju, osobito u kombinaciji sa čestim herbicidom glifozatom.
Hoće li makar ljudski egoizam potaći uzgoj i berbu smokava, rogača, šipaka, badema, buhača, stevije, aronije, smilja, pelina, zove (bazge)…? Hoće! Ovisi li cijena hrane o ratu u Ukrajini? Zašto je maslac znatno poskupio? Ukrajina je proizvodila žito (kojega imamo dovoljno) i suncokretovo ulje. Cijena nafte nije prouzročila rast cijena hrane, niti obrnuto. Rat je prilika da velike sile odmjere snage, ali i da se nerealna ekonomija bez pokrića svede na realnost kroz pad vrijednosti novca. Hrana je samo jedna od točaka rata koji se vodi za dominaciju nad planetom, ali bez proizvodnje hrane nema stvarne suverenosti. Energenti, proizvodnja oružja, logistika i lanci opskrbe, zlatne rezerve, savezništva, tokovi rijeka, manipulacija ljudskom psihom i zdravljem , vjera i ideologija – sve postaje sredstvo rata, sve je rat. Zašto je Hrvatska po broju smrtnosti od karcinoma druga u EU-u? Zašto smo likvidirali Imunološki zavod i prodali PLIVA-u?
