Hrvatsko društvo i Hrvatska srljaju u propast

Zar je zaista ovo naše društvo do te mjere 'društvenjački ideologizirano' da mu ni rub ponora nije dovoljna opomena?

''Una­toč svim pričama i najava­ma da treba smanjiti broj studenata na društvenim i humanističkim studijima, a povećati na tehničkim, me­dicinskim, biotehnološkim i prirodoslovno-matematič­kima, stanje se ove godine nije promijenilo. Kada će, ne zna se.''

(Večernji list, 13. ožujka 2015.)

Od objave otvorenog pisma objavljenog u Hrvatskom tjedniku 25. prosinca 2014. godine, a upućenog HAZU-u, Matici hrvatskoj, rektoru Borasu i ministru Mornaru prošla su točno tri mjeseca. U njem se upozorava najvažnije institucije u RH na poguban nesrazmjer upisa brucoša na društveno-humanističke struke na štetu onih tehničko-prirodoslovno-matematičkih, a što neminovno povećava za desetke tisuća visoke stručne spreme na Zavodu za zapošljavanje, a onda i na iseljavanje mladih. A dodatno i na srozavanje konkurentnosti gospodarstva.

Kvote upisa, na državni trošak, tj. trošak poreskih obveznika, ostaju iste kao i prošlih godina. Dakle, ništa od ideja i najava za promjenu istih.

Nameću se pitanja:

1. Financira li država sama sebi kratkoročno i dugoročno propast?

2. Zar je tolika sebičnost, taština i egocentričnost uvaženih profesora društveno-humanističkih struka koje pretežito osposobljavaju mlade za burzu rada?

3. Zar autonomija sveučilišta uključuje i suludo inzistiranje na svom vlastitom fakultetskom samoupravnom feudu? Negirajući realnost negiraju se potrebe društva u smislu diferencijacije u svrhu napretka i razvoja gospodarstva.

4. Postoji li uopće sveučilište kao institucija, usporediva s onima u svijetu, ili je ono i dalje samo skup pravnih osoba naslijeđenih iz socijalizma, tj. fakulteta koji bezobzirno brinu o svojim društvenim privilegijama, a kao pravne osobe zanima ih samo novac poreskih obveznika kojeg dobivaju preko Ministarstva?!

5. Kamo je nestala društveno-humanistička svijest i savjest, navodno imanentna tim strukama?

6. Zar je zaista ovo naše društvo do te mjere 'društvenjački ideologizirano' da mu ni rub ponora nije dovoljna opomena?

7. Ali važno je i pitanje: kad bi se kvote bitno i promijenile u korist 'tvrdih' struka, bi li i tada bilo dovoljne zainteresiranosti brucoša za te struke s obzirom da su njihova 'tvrda' znanja stečena u 'nižem' školstvu upitne kakvoće?

Sve navedeno je svjesno upropaštavanje mladih naraštaja i to na teret poreskih obveznika. Dugoročno gledano ravno veleizdaji!

Miroslav Dorešić