Pucanj biča Svako jutro me budi pucanj biča, tako svinjar po selu kupi svinje, od prvog u proljeće cvrkuta ptića, do kasne jeseni kada padne inje. Sad djed na šor tera naše krmače, Šarov, vezan na lancu, bijesno laje, napolju oko njih već pulin skače, a veliki čopor ide dalje, ne staje. Prema šumi hita, puna je ona žira, za njim se prašina podiže s puta, u polju svinjar već u diple svira, pulin pazi da koja lasa ne odluta. U debelom hladu našeg Debeljaka, svinjar povazdan bezbrižno drijema, kad je sita, mirno leži svinja svaka, tek uvečer u selo se svinjar sprema. I kao dječak svinjar sam htio biti, mislio da je to najljepše zvanje, od ranog proljeća u šumi lješkariti, i da je pucati bičem veliko znanje. Branimir Miroslav Tomlekin