Mi smo pobjednici izbora!

Ja sam najiskusniji, najbolji, najhrabriji, najpametniji, naj, naj, naj…

 

 

Zoran Milanović razgovarao je za RTL Danas i ponovio svoje otrovne i lažne stavove o HDZ-u kao tzv. kriminalnoj, špijunskoj i proustaškoj organizaciji.

• Jeste li Vi gubitnik nakon cijele ove priče?

– Ako volite stvari postaviti banalno. Ali, to na kraju i je što ljude zanima. Mi nismo za sada formirali vladu, to je činjenica.

 

• A jeste li Vi loš gubitniku?

– Sad mi to morate pojasniti.

 

• Jučer Vas je u Saboru predsjednik HDZ-a i danas ponovno, i s još nekoliko drugih svojih partnera optužio da ste frustrirani i da se ne možete suzdržati, te da s vrlo oštro reagirate i kad trebate i kad ne trebate.

– To je problem. Sad će oni pokušati Hrvatsku eutanizirati i od svih nas napraviti mlohavce, što ne će uspjeti. We'll give them hell. Ne će to tako ići. Te pokušaje da svi sada šutimo i da se držimo za rukice i držimo besramne govore u kojima se pravimo da se u ove četiri godine nije događalo ništa, da nije bilo zastrašivanja, huškanja – to tako ne će proći. Ja sam u ove izbore vodio stranku i koaliciju u vrlo teškim okolnostima. Kad su objavljeni rezultati nama je laknulo na neki način. Osvojili smo više od HDZ-ove koalicije koju sam nazvao onim riječima kao što sam je nazvao, a sad ću to ponoviti i objasniti. Druga je stvar što se želi ušutkati ljudi i od nas napraviti lobotomirane entitete. Mi smo kao koalicija dobili više od HDZ-a i to se vidjelo u broju potpisa koje sam dobio drugi-treći dan. Ali dalje nije išlo. Most je praktički cijeli prekrcan HDZ-u u okolnostima koje će još dugo vremena golicati maštu pisaca političkih trilera. Ja znam cijelu istinu, onu koju mogu znati. No, što vas je zanimalo. Kad sam rekao da je to kriminalna organizacija. Ajmo redom. Em tu ima ljudi koji su pod optužnicama za kriminal, koji su i više nego suspektni. Em sam rekao da je to špijunska koalicija, to je Karamarko i njegova klika. Vi nemate primjer u Europi da na takvom mjestu je bivši šef tajne službe koji je inače uhvaćen u nekoliko zlouporaba. A druga je stvar što DORH ništa po tom pitanju nije napravio. Od zapošljavanja ljudi koji su pali na testiranju i detektoru, do zapošljavanja rođaka koji su drugi dan prebačeni u poreznu upravu. Što sam rekao na kraju? Proustaška? Pa ako je HČSP organizacija duhovne obnove, onda u redu. Ali ja mislim da nije. To su partneri HDZ-a. Njih se čak i HSP AS odrekao. To su činjenice, to je način na koji se Hrvatska truje već četiri godine.

 

• Ali činjenica je i da ste vi sa svima njima bili spremni ući u tripartitnu vlast. Dapače, vi ste to i potpisali, a Karamarko nije.

– To ste se malo zeznuli. Mi smo u svim dokumentima i svakom trenutku ova dva kriterija moraju biti ispunjena. Mi smo išli u jednom pravcu pregovora. I Glavni odbor i nakon Glavnog odbora – uvjet da se svi lopovi, smutljivci moraju maknuti, da ih se stranke moraju odreći, te da se svi koji se ponašaju tako da zastrašuju manjine, da šire nacionalnu, vjersku pa i rasnu netrpeljivost da s nama za istim stolom neće biti. Ja ni u jednom trenutku od toga nisam odstupio. I ne bih nikad.

 

• Ali, sjedili ste za istim stolom s Karamarkom u nekoliko navrata, a danas mu zamjerate to sve što kažete da on jest. Kako to ide jedno s drugim?

– To zamjeram cijelo vrijeme i tijekom pregovora smo tražili da se to isključi. To je bilo rečeno i u Esplanadi i u zaključcima Glavnog odbora. I od toga nikad ne bismo odustali. Zašto je Karamarko u jednom trenutku ustao, morao otići i onda se vratio pod uvjetima i okolnostima koje ste svi vidjeli gdje naprosto je netko odlučio prevrnuti šahovsku ploču ili pokeraški stol i pobjeći uz nekakav komični izgovor, to je druga stvar. Ali, ovdje me nećete uhvatiti. Ovdje smo bili vrlo eksplicitni, koga ne želimo i ne bismo nikada dopustili u svom društvu. A onda bi razgovarali dalje.

 

• Jučer ste u Saboru rekli da ste razgovarali sa članovima Mosta i da su dolazili u vladu razgovarati s Vama. Možete li nam reći što se konkretno događalo?

– To se događalo početkom prosinca. To nema veze s ovom izmišljotinom. Sami su se najavili. Ali, moram reći da su ti ljudi bili dosta korektni prema Mostu, pa čak i prema Petrovu. Ali, naprosto su ih neke stvari proganjale i osjećali su se vrlo neugodno.

 

• O koliko se ljudi radi?

– To Vam ne mogu reći. Možete mi vjerovati na riječ. Mislim da u ovih četiri ili devet godina koliko sam u visokoj politici me ne prati tragovi lašca.

 

• A što su tražili od Vas?

– Htjeli su razgovarati i razgovarali smo dugo. I to ne jednom.

 

• Jeste li imali osjećaj da s tim ljudima možete formirati koaliciju?

– Ne. Meni se cijelo vrijeme činilo da tu postoji nekoliko, kako da kažem… Prvo, većini tih ljudi je bilo od presudnog značaja da ostvare saborske mandate. I tom činjenicom su ih držali u šahu oni koji su ih držali. Na kraju su ih doveli u slijepu ulicu i dogodilo se što se dogodilo. Je li mi žao? Pa i nije. Mi smo na izborima napravili puno, ostvarili rezultat koji početkom godine nitko nije očekivao. Dobili smo više od HDZ-a, u startu smo dobili više podrške za mandatara, to nije bila bezazlena brojka. A dalje ste vidjeli. Ja mogu biti ponosan na svoju koaliciju i svoju stranku. Ako nešto niste čuli u ovom razdoblju, niste čuli da je SDP zapušten. 2003. godine kada je Ivica Račan izgubio uvjerljivo od Sanadera, onda se stalno vrtila ta mantra da je stranka zapuštena. Sada to ne čujete. Stranka je odradila herojski posao.

 

• Očito ima nekih glasova iz stranke koji se s Vama ne slažu. Stiže jedan iz Splita. Što odgovarate gospodinu Baldasaru?

– Od početka ima tih glasova. Baldasaru ne odgovaram ništa. Ništa, ništa, ništa…

 

• Smatrate li Vi sebe osobno krivim? Možda čak i svoj karakter? jeste li Vi preprgava osoba za sve ovo što se događalo?

– Što znači prgava.

 

• Osoba s kojom je jako teško surađivati.

– Ovisi kome. Pristojnim ljudima je lako, a propalicama je teško. Možete stvari postaviti obrnuto. Možda je moj karakter i to što sam spreman gurnuti glavu tamo gdje se većina ne usudi ni stopalo doprinio nekim stvarima. To je retoričko pitanje koje postavljam Vama i javnosti. Bi li bilo onako kako je bilo 2011. godine, ogromna pobjeda, najdominantnija do sada. Bismo li se iz ove teške situacije gdje je zemlja bila na rubu nereda i nasilja prije godinu dana izvukli na ovaj način i nadmašili HDZ i njihovu koaliciju. To je pitanje koje možemo analizirati. Ali, činjenica je da se u SDP-u od 2007. godine vrte manje više isti ljudi koji su oponenti što god se napravilo. I to je konstanta. I to ljudi u stranci vide. Kad je bilo najteže oni su nas pljuckali. S time što je gospodin Baldasar doživio jednu čudnu transformaciju, naročito nakon 10. travnja ove godine kada je polagao tamo neke vijence na dan blagdana NDH.

 

• Ali ipak ste ga Vi nominirali u utrci za mjesto gradonačelnika Splita?

– Itekako. Evo, ne znam o kome se radi. On je otišao nekim svojim putem. To će oni u Splitu razgovarati. SDP je stranka demokratskija od ostalih. Kod nas se predsjednike bira izravnim glasovanjem svim članovima stranke. Ja odgovaram svima, ne mogu mandat na raspolaganje Glavnom odboru ili Predsjedništvu, jer mi nismo birani na istoj razini demokratske legitimacije. I zato mandat se daje na raspolaganje tako što se kandidiraš ili ne kandidiraš. A ja ću se kandidirati. Ne zato što mislim da stranka ne može bez mene ili da sam joj potrebniji nego ikad. Nego mislim da je sada vrijeme kada moramo spriječiti upravo ovu eutanaziju. Sada je jasan stav, prgavost ako hoćete, možda potrebniji nego ikad. I iskustvo. Ja sam još uvijek mlađi od mnogih, ali najiskusniji. U ovoj zemlji ja sam najiskusniji. 

 

• Kako ćete onda funkcionirati u oporbi?

– Namjeravamo funkcionirati vrlo, vrlo borbeno. Ovo je najniža točka hrvatske demokracije. Ovo što se događa nije samo prevara, to je loše za zemlju.
 

• Ali, jučer ste rekli da mandatar ne će biti cilj Vaših kritika, nego stranke oko njega?
– Da, zato što on nije entitet. On možda je dobar u poslu koji radi, ali ovo je nešto sasvim drugo. On je HDZ-ov kandidat, to nije nikakva neovisna osoba.

 

• Kako Vi to znate?

– Pa kažu da su ga pripremali za ministra financija. Izabrao ga je HDZ. Pa nije ga izabrao Petrov. To je svakom djetetu jasno. Pitanje je kako će se odluke donositi. Moje iskustvo je takvo da kad si mala zemlja, onda imaš problem. A kad još takvu zemlju predstavlja političar, kojeg će odmah nanjušiti, onda te uhvate u zrendu.

 

• Što ako tu vanjskopolitičku ulogu preuzme predsjednica?

– To nema veze s Ustavom. Vlada je centar odlučivanja o svemu. Nikakve spletke i tajni dogovori. Hrvatska raste, svima je jasno i to je zasluga mene i moje vlade. Hrvatska je puno uređenija država nego prije četiri godine i to si možemo pripisati.

 

• Ali građani to nisu prepoznali?

– Građani su to očito u zadnjih godinu dana počeli prepoznavati. Ali, dogodio se Most. Sad da Vam ja kažem nešto što ste znali i sami. 10. rujna u anketama su bile ogromne turbulencije, imali smo ORaH, Živi zid, ali u Gradu Zagrebu u kojoj je moja koalicija uvjerljivo pobijedila. Tada je ORaH imao 15 posto i u dva mjeseca to se potpuno raspalo. I došla je stranka, odnosno, ime za koje nitko nije čuo. Ali, tako je ispalo. I tako su ljudi glasali za Most i to ne znajući za što glasuju. Ankete su pokazivale da je čista većina glasača Mosta preferirala koaliciju s nama. Onaj tko vodi političku stranku, Most na primjer, i to ima pred očima, taj itekako bi se toga trebao držati. Očito u Mostu nisu, i očito su tu bile neke druge namjere. S jedne strane, nudio se savez s koalicijom kontinuiteta koja je veća od HDZ-a i ima rezultate, a ti odeš tamo. I to je legitimna odluka. Po meni jako loša za Hrvatsku. Vi me pitate hoće li predsjednica preuzeti vanjskopolitičku ulogu. Predsjednik ne može to preuzeti jer po Ustavu Vlada vodi vanjsku politiku, a predsjednika se tu i tamo nešto pita. Vlada potpisuje ugovore. Predsjednik ne može nijednu financijsku niti bilo koju drugu međunarodno pravnu obvezu koju na kraju ratificira Sabor. To je neprirodno. Ovo je bio potpuno prirodan poredak stvari gdje je Hrvatska imala premijera, kako god se on zvao, koji je imao instrumente demokratske legitimacije i kontrole prema Hrvatskom saboru koja je ostvarena u izbornoj noći 2011. godine. To ni Sanader nije imao. Dakle, to je bila čista situacija. A ovo je mutno. Ja se divim gospodinu Oreškoviću što je pristao na nešto ovako.

 

• Što znate o gospodinu Oreškoviću?

– Skoro ništa. On je vodio tu Plivu. Znam da su pregovarali o akviziciji nekih tvrtki koje su u vlasništvu hrvatskih korporacija pa znam nešto o tijeku tih pregovora. Znam koju razinu autonomije je imao, vrlo mali. Što ne znači da nije stručan čovjek u tom svojem segmentu. Ali ovo je veće od života.

 

• Očito ćemo ga imati priliku upoznati?

– Možda i ne ćemo. Ovo je prirodan centar odlučivanja bio u Hrvatskoj. Točno se znalo tko su ti ljudi i kome odgovaraju. Sad se ne zna. Ej, mi smo se suprotstavili bankama i centrima moći. Očekujete to od ove vlade? Nema šanse.

 

Hrvoje Krešić, RTL Danas