Podstanarska zbilja

Novo bogaćenje dokupom državnih stanova

Svaki onaj tko nije bio podstanar pojma nema što znači pakao na zemlji, bez obzira koliko to dugo bilo, gdje je  bilo, kada je bilo i kod koga je bilo. Neki su imali sreću i namjerili se na poštene najmodavce – dobre ljude, koji su se prema njima ponašali kao ljudima i dali im adekvatnu vrijednost za njihov novac. Ima toga, ali to je zanemarivo u odnosu na ono drugo, gdje se gazde smatraju gospodarima, ne samo svoje nekretnine, nego i podstanara, stalno ga ucjenjuju, dižu stanarinu, zapovijedaju, nadgledavaju, očekuju zahvalnost i pokornost. Takav način ponašanja najmodavca se teško podnosi kad je čovjek sam. Kad dođeš  u situaciju kako je to dalje nemoguće podnositi skupiš svoje prnje i odeš dalje. Međutim, kad imaš obitelj s više djece, onda je to gotovo nemoguće i unatoč, svemu ostaneš godinama u raljama  bogataša, koji se obogatio na račun drugih i sada još uvijek na tome zarađuje.

Svi smo mi u prošloj državi velik novac izdvajali u stambeni fond. Neki su imali sreću i dobili stan, a drugi nisu, unatoč tobožnjoj pravnoj  jednakosti i socijalnoj osjetljivosti. Događalo se nerijetko da stan dobiju oni koji ga već imaju, ili su ga već dobili, ili su ga naslijedili, ili su ga kupili. Pri tome su se odigravale prave predstave, fiktivne rastave, odvojeni život, brojna porodica (prijavljene babe i strine), neizlječiva bolest, znanstvena  djelatnost, politička važnost, SUBNOR, članstvo u Savezu komunista…

U ovoj državi dokupom državnih stanova po minimalnim cijenama, s mogućnošću dugoročne otplate, napravljena je nova nepravda i mnogima je omogućeno da prodajom takvog stana za velike novce, osiguraju više jeftinih stambenih jedinica za vrlo uspješnu djelatnost iznajmljivanje i tom višestruko učinkovitom sivom ekonomijom si povećaju standard ili stalno proširuju podstanarski fond velikim profitom koji nije nigdje registriran i za koji se ne plaća državi porez. Nedavno tek se počelo pričati o oporezivanju nekretnina koje nisu u funkciji. Dok se to ne dogodi mnogi „jadnici“ će plaćati podstanarstvo, trpjeti i šutjeti, od straha da ne budu izbačeni na ulicu s troje ili više djece, uz pogrde i psovke, kako samo budale i sirotinja imaju puno djece.

Što reći o ljudima koji nakon dvadeset godina najma od obitelji u podstanarstvu, traže da njihov stan, sada pri iseljenju, moraju dovesti u stanje u kojem je bio kad su u njega ušli. Napominjem kako su podstanari sustavno i redovito, stan uređivali, krečili, obavljali sitne popravke (pipe, kvake, sifone, struju, prekidače…) o svom trošku. U grubo od te obitelji s više djece dobili su preko 100.000 eura. Nije im to bilo lako plaćati, uz podizanje djece i kupnju svojeg stana. Njihova djeca su stalno radila uz školu i studij, da bi mogli uredno i redovno plaćati stanarinu i režije, dok su djeca najmodavca dobivala nove aute i po koji stan, ili apartman.

Na novoj je Vladi, predsjedniku Vlade i Hrvatskom saboru da takvoj pojavi već jednom, zauvijek stanu na kraj, oporezuju ono što nije u funkciji i naplate porez na višak vrijednosti stečen na bilo koji način, pa i u najmu stanova, kuća, apartmana,vikendica, oranica, vinograda i bilo koje imovine, naročito one stečene na netransparentan, sumnjiv i nezakonit način.

Ankica Benček