Kratki kurs historije HSS-a

Od razbijača do obijača

Kao što mnogo toga od povijesti svoje ne znamo i ne imamo, tako je i s poviješću HSS-a. Jednako je i s obnovljenim HSS-om koncem osamdesetih. Kaže jedna priča: famozna „Udba“, tada SDB/SDS je znala kako je raspad Jugoslavije izvjestan, uostalom i planiran, slično kao i njen nastanak pa se pripremala za višestranačke izbore. I što sad? Posebna panika ju je hvatala pri mogućnosti obnove, registracije HSS-a. Tvrdim, sasvim nepotrebno, no to je za drugu, opsežniju analizu, koju vjerojatno nikada nitko ne će napisati, osobito ako se usvoji „Jokić kukurikulum“. I što sad? Registrira li se HSS, pobijedit će, govorila im je jedna od njihovih analiza. Kako ga spriječiti? Spasonosno rješenje je bilo – ubaciti u njega razbijača. Pa su u HSS ubacili Čička, kaže jedna priča, prvo kao prvog podpredsjednika, a jedno vrijeme je plivao i kao predsjednik. A gdje taj „koordinira“, naročito predsjednikuje, rastjerivanje je izgledno. I bi tako. Nasanjka se i Tuđman pa ga metne u koaliciju što mu donese samo štetu. Čičak ne uđe u Sabor SRH (tada još) „rasturio“ ga – Dudek! Ni tada, niti poslije.

HSS od 1990. do 2016. – Ivan Zvonimir Čičak, Zlatko Tomčić i Krešo Beljak

Skratit ćemo, jerbo je ovo „kratki kurs“; onda na čelo HSS dođe i Zlatko Tomčić. Za njegova predsjednikovanja i HSS-u i Hrvatskom saboru glavni su sljedeći rezultati: promjena Ustava RH, „šetnja“ Dan državnosti iz svibnja na Škrabalovo u lipnju, ukidanje Župnijskog doma Hrvatskoga državnog sabora, te preimenovanje istoga u Hrvatski sabor. I, uništavanje sela i poljoprivrede pod HSS-ovim ministarstvom. Jednostavno račanizacija i detuđmanizacija Hrvatske. Ne biste vjerovali što je Hrvatskoj od toga Tomčićeva HSS-a ostalo, dao Račan zauzvrat: Tijelovo kao državni praznik. Bože mi oprosti, barem nešto, ne toliko za vjeru koliko za domaći turizam.

Poslije je HSS samo tonuo da bi konačno od (političkog) razbijača stigao do običnog obijača (auta) na čelu stranke. Od tada taj prosipa „bisere“, evo zadnjega. Dotični aktualni čelnik HSS-a Beljak kaže: „Ljudi jako dobro znaju tko je predao upravljačka prava, a to je napravio Ivo Sanader. Ljudi su to htjeli očito jer su to honorirali na izborima“, rekao je Beljak (u Otvorenom HTV-a), te „Hitler je transparentnim obećanjem o istrjebljenju židova dobio izbore“ (izvor J.L., 27. 5. 2016.). Postoji li politički čelnik neznalica i idiot koji bi hrvatske glasače iz 2015. usporedio s Hitlerovim „pronacistima“ s početka tridesetih. Ima, predsjednik HSS-a Beljak, čija je stranka također bila na „pobjedničkoj strani“. Usput potpuna je neznalica i jeftini „konstrutor“ jer Hitlerovo „obećanje“ o kojemu on govori nije bilo najvažnije za dobitak izbora – puno je drugih stvari bilo u igri, naročito u pozadini. Uostalom Hitler nije samom činjenicom relativne izborne pobjede osvojio vlast, konačno ju je učvrstio nekom vrstom državnog udara. Belj(a)ka bi dakle njegov koalicijski partner SDP trebao poslati na večernji „kukurikulum“ – da povijest i politiku upozna barem koliko i brave auta.

Vrijeme je, a odavno je i prošlo, da se obnovljeni HSS ugasi. Nit sela, nit, seljaka, a tada ne bi neki obijač mogao ni doći na čelo te stranke. Ili da se pokuša pretvoriti u suvremenu neokonzervativnu, ne samo svjetonazorski, već i recimo antigmo stranku na čelu s Marijanom Petir. Jedino bi ga još ona mogla spasiti.

Mato Dretvić Filakov