Bez tebe nema smisla

Dunav će mi dušu smiriti

 

 

Negdje ću, valjda,

uz obale tvoje,

u vrbiku naći hlada si za dušu…

Loviti šarane,

spremati kotliće…

Dok košave tvoje skroz me ne otpušu.

Smisao, život,

bez tebe, mi nema.

 

Dunava vode neka me ponesu

na neko mjesto bez adrese, broja.

Neka mi vjetri poruke ne nose.

Ne treba mi život kada nisi moja.

 

Dunav će mi dušu smiriti zauvijek.

 

Možda će alasi nekada pročitat

stihove moje, u njima se naći…

Dunavske vode nastavit će teći,

ali ja iz njega nikada izaći.

 

Odlazim!

 

Posljednji put gledam

s Dunava Vukovar…

I sad' mi se čini topliji i veći.

Ostavljam ga vama, odlazim sa žalom…

Mjesta nije bilo, s vama, mojoj sreći.

 

Makar jednu ljubav odnosim sa sobom…

 

Vladimir Živaljić, Vukovar