Pjesnik stihova s kojima smo u trenutcima malodušnosti ali i ponosa glasno pjevali: Croatio iz duše te ljubim, ovogodišnji je dobitnik Nagrade za životno djelo Hrvatskoga književnog društva – Ante Sikirić. Malo je tko progovorio malenim – velikim mistom – srca svog – Bibinjem, skučio ga u riječi, obilježio se mjestom i mjesto se obilježilo njime, kao što je Ante Sikirić Bibinjem.
• Gospodine Sikiriću, recite mi par riči o sebi o svom mistu, koje proviruje iz svakoga Vašega stiha, iz svake Vaše poetske riječi.
– Ante Sikirić – Bibinje – Ante Sikirić to je moj dom, moj zavičaj, tu su potekli moji preci, tu sam i sam potekao.
• Vaše pjesme su čuvarice stare riči, običaja, obnarodnjene, i tako podatne pjesmi, tako da svaka od njih lako i brzo se udomi u glazbi, tako da se često mora objašnjavati i naglašavati kako i je i nije narodna, narodna je jer je tako objeručke prihvaćena od naroda, a opet nije samo narodna jer ju je napisao živ živući da življi biti i ne može iz Bibinja pjesnik.
– Ja sam pjesnik koji od naizgled običnih riječi koje su govorile naše babe, naši djedovi, pradjedovi, spajajući ih poput mozaika pravim pjesme i zasad hvala Bogu uspešno.
• Malo Bibinje može biti ponosno što ima jednoga takvoga pjesnika kalibra Sikirića, pa ga uz njega bilježi klapa Intrade, Bralić… Kad je počela Vaša suradnja s njima?
– Suradnja je počela 1993. godine. Svi smo bili puni entuzijazma i kroz to smo željeli pokazati ljepotu naše domaće riječi i našeg mjesta.
• Čovjek ste iz naroda, čovjek ovog kamena, obale, mora, polja, ove muke težaka… sve je to u Vašem stihu, u Vašoj poetskoj riječi i odgoneta tu prihvaćenost Vaše poetske riječi, od obična čovjeka, i dira ga u dušu jer nitko prije Vas nije dublje prodro u njegovu dušu.
– Pisati o kamenu, obali, moru, težaku, svakodnevnom živtu, zar to nije pravi izazov, jer kad u njega ne zavirimo djeluje kao da sve stoji, a uporavo to je pravi život.
• Smeta li Vam obilježenost jednom pjesmom, kad kažete pjesnik Ante Sikirić krenu sami od sebe antologijski stihovi: „Nemoj sine nikud ići“… a toliko je drugih izuzetnih Vaših pjesama.
– Ni slučajno, ponosan sam na pjesmu Croatio iz duše te ljubim jer sam je napisao iz čiste ljubavi prema svom narodu i domovini.
• Jedan od rijetkih ste pjesnika – zabavljača, koji na nevjerojatan način kazuje svoje stihove, rado viđen u društvu, a vaše anegdote daju posebitost tom druženju.
– To je samo ljubav prema ljudima i poeziji, život treba živjeti.
• Koje od današnji pjesnika držite sebi vrijednim pozornosti i kojima Vi skidate svoju pjesničku kapu?
– Doimaju me se stihovi Ante Nadomira Tadića Šutre i pokojnog Zlatana Jakšića. Vama je možda nepoznat pjesnik ali veoma pitak i interesantan Josip Bepo Bralić.
• U svijet poezije ste donijeli taj svijet Bibinja, bibinjske riječi, te gramatičke posebitosti s odmakom od standarda.
– Naš bibinjski govor je toliko lijep, ugodan za uho, pun ritma, metrike i melodije, što odmah prepoznaju slušatelji.
• Je li to nakon Vas već zakoračio tim putem da piše o Bibinju, težaku, škoju i moru? Možda Marin Fuzul?
– U korak me prati naš mladi nadareni bibinjski pjesnik Marin Fuzul što me jako raduje. Velike nade polažem i u našu osamnaestogodišnju pjesnikinju Samanthu Pedišić koja je jako nadarena.
• Na neki način tu je i Ante Nadomir Tadić Šutra.
– Dobar čovjek, dobar pjesnik, naš velik domoljub.
• Kakav je po Vama odnos ove naše sredine prema pjesnicima?
– Naš narod voli i zna prepoznati lijepu domaću riječ, a raduje me što se ljubav prema poeziji prenosi na mlađe naraštaje.
• Jedan ste od rijetkih koji kaže kako živi od poezije.
– Da pojasnim, ja živim od namjenske poezije, to jest, pišem tekstove i glazbu za izvođače u estradi. Također imam dvadesetak nastupa godišnje za koje manje-više dobijem honorar.
• Ima li nešto što Vas nisam pitao a rado biste koju riječ o tome?
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više