Bizarne metamorfoze političkog harlekina

Mesić se uvijek uspijevao izvući. Kako će sada?

„Jasenovac je bio radni logor kakvih je bilo i u ostalom dijelu Europe. Ta masovna ubojstva nisu istinita, prošlo bi po 15, po mjesec dana da nitko nije umro niti je bio ubijen. Kad bi došao u Jasenovac zatočenik je praktično bio spašen jer je bio potreban kao radnik!“, bez da trepne okom izvali 'naš bivši' okupljenim braniteljima Novske u filmu od 4. veljače 1992.  Izjavio je to Stipe Mesić vrlo uvjerljivo, samouvjereno i autoritativno izgovarajući golu istinu o nametnutom jasenovačkom mitu koja mnogima u Hrvatskoj i danas znači, eto, relativiziranje ustaških zločina.

Nije dugo trebalo čekati komentare Mesićeve svojedobne, 'neprimjerene' izjave u Novskoj. Trbuhozborac Zoran Pusić, predsjednik Antifašističke lige Hrvatske, čudom se čudi Mesićevoj izjavi: „Njegovi stavovi koji su izrečeni na tom videu su dijametralno suprotni sa svim što ja o njemu znam. Sigurno sa svim što je on izjavljivao, pa i radio zadnjih 20 godina… međutim video je takav kakav je sramotan“, rekao je taj Vesnin braco. 'Okrivljeni' Stjepan Mesić u priopćenju je objasnio da se događaj zbio pod velikim pritiskom tadašnjih ratnih zbivanja i političkih stavova HDZ-a, koje je kao predsjednik Izvršnog odbora provodio ma koliko se s jednim dijelom nije slagao. U takvom ambijentu, ističe, izrekao je nekoliko neprovjerenih tvrdnji za koje se tek naknadno utvrdilo da nisu istinite te se ispričao.

Slično ili još žešći bio je Mesić te iste godine, 1992., u Sydneyu pred nabrijanim ustašama izvodeći svoj harlekinski uradak i opet „pod pritiskom tadašnjih ratnih zbivanja i političkih stavova“ 'svog' HDZ-a pa se postavlja pitanje tko je to na njega politički utjecao obzirom da je on sam obnašao visoku dužnost ne samo u HDZ-ovoj nego i u državn(ičk)oj hijerarhiji!? Jesu li to možda bili novopečeni HDZ-ovci, komunistički konvertiti, Josip Boljkovac ili imenjak mu Manolić visoki dužnosnici prošlog režima koji su dobro znali što se u Jasenovcu zbivalo za vrijeme i nakon rata!? Međutim, pro-ustaški Mesićev govor u dalekoj Australiji nije bio samo u svrhu političke animacije 'nabrijanih ustaša', cilj je bio i izrazito materijalne naravi u prikupljanju dolarskih čekova od naivnih australskih Hrvata od kojih se neki pozamašni iznosi, eto, izgubiše u ratnom 'movingu', bestraga!?

Bila je to eklatantna ustaška propaganda tada 'uglednog' HDZ-ovca začinjena koristoljubljem s okusom ratnog profiterstva, zar ne!?

Ustvari, Mesić nije ni ustaša niti je antifašist, on je u biti opaki i opasni politički harlekin a negaciju njegova antifašizma u cijelosti pobija njegov profašistički, antihrvatski govor prijeteći uperen protiv svih potpisnika Deklaracije o hrvatskom jeziku… u Hrvatskom saboru davne 1967. godine. O čemu se radilo?

Partijskoglasilo 'Vjesnik', osnovano od jugoslavenskih partizana u Hrvatskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata kao 'Vjesnik narodne fronte Hrvatske', prenio je 31. srpnja 1967. godine Mesićev napad na potpisnike Deklaracije: »(…) Stipe Mesić rekao je na početku svog izlaganja u diskusiji da ga nije toliko iznenadilo bacanje bombi na naša /jugoslavenska/ predstavništva u Americi i Kanadi, bacanje bombi na naše konzulate u Zapadnoj Njemačkoj, jer se zna tko baca te bombe i tko stoji iza tih grupica, koliko ga je iznenadila ova deklaracija. Kada sam pročitao tu deklaraciju, rekao je, nije mi dugo trebalo da shvatim da je to politička diverzija koja je uperena protiv socijalističkog razvoja naše zemlje, i koja je uperena protiv onoga što je najsvetije, što je izvojevano u našoj narodnooslobodilačkoj borbi, a to je bratstvo i jedinstvo, čega se mi ne možemo odreći i za što su pale velike žrtve (…) Ovi bombaši, s koje god strane dolazili, doći će sigurno pod udar ne samo našeg hrvatskog naroda nego svih naroda naše socijalističke domovine.

Bez obzira na to na koji način se postavljaju obranaški potpisnici i sugovornici tih potpisnika, na koji način oni branili sebe, da li su to potpisali u pijanom ili kakvom drugom opojnom stanju. Mislim da je deklaracija doživjela apsolutni krah i da je javnost osudila sve njezine sastavljače. Pridružujem se onim drugovima zastupnicima koji traže da se objelodane imena potpisnika(uključivo i Miroslava Krležu, potpisnika, nap. a.), da se ne samo društveno i politički osude stavovi i potpisnici deklaracije nego da i tužilaštvo pokrene krivični postupak protiv odgovornih osoba.« (Vjesnik, 31. 7. 1967., S. Mesić: Apsolutno krah deklaracije)

I još nešto za kraj. Bivši predsjednik Stjepan Mesić bio je suradnik Udbe, ako je suditi po dokumentu koji je objavljen u emisiji Bujica na Osječkoj televiziji (lipanj 2015.).<a target='_blank' href='http://adserve.direktno.hr/www/delivery/ck.php?n=c73a76c'><img border='0' alt='' src='http://adserve.direktno.hr/www/delivery/avw.php?zoneid=24&amp;n=c73a76c' /></a>  Dosije iz siječnja 1958. godine s brojem 144831, uz podatke o rođenju, narodnosti, sadrži i nekoliko zanimljivih informacija. U dosjeu stoji da je tijekom rata bio dijete i da nije pripadao političkim organizacijama. Kao suradnik Udbe vrbovan je 12. rujna 1956. godine od strane Dušana Vučkovića, šefa ureda za pasošku službu (izdavanje putovnica) kotara Našice. Isto tako, u dosjeu stoji da je vrbovan po patriotskoj bazi i da je na suradnju pristao dobrovoljno te da je imao vrlo dobre mogućnosti za obradu emigracije u Francuskoj.

Prijedlog za kraj: obzirom da je Stipe Mesić definitivno deložiran iz vile u Grškovićevoj ulici 13, a vjerojatno će mu gostoprimstvo i titulu počasnog antifa-predsjednika otkazati i Habulinovi 'antifašisti' najbolje bi mu bilo da se, obzirom na njegove izjave o Jasenovcu, priključi Igoru Vukiću i Društvu za istraživanje trostrukog logora Jasenovac kako bi mu svojim spoznajama pomogao u konačnom otkrivanju jasenovačkog mita. Sic!

Damir Kalafatić