Hrvatski Fokus
Intervjui

Mi ne uhljebljujemo, mi poboljšavamo

Zapošljavanje kuma je dokaz da mi nismo klasični političari

 
 
Umanje od godinu dana, u HDZ-u i SDP-u, dvjema strankama koje u Mostu smatraju najvećim zlom u hrvatskoj političkoj povijesti, dva puta su birani predsjednici i središnja stranačka tijela. U Mostu će, pak, tek danas birati novo vodstvo. Međutim, lider Mosta Božo Petrov ne smatra to problemom.
– Nismo se mi trebali natjecati s njima. Mi smo prve izbore imali kad smo osnovali stranku, a druge ćemo sada kad se stabilizirala situacija na razini države.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/02/www.hrt_.hr_media_tt_news_petrov160415_01.jpg
• Ali, stranku su vam vodili ljudi koje nitko nije izabrao.
– Kako to mislite?
 
• Tko je izabrao članove Nacionalnog vijeća Mosta?
– Zanimljivo je da će u budućem ustroju Mosta također biti Nacionalno vijeće. Znam da je ljudima, naviknulim na klasične političke stranke, problem razmišljati o Mostu. U predsjedništvu Mosta bit će pet članova i svi će biti članovi stranke. Drugi dio, gotovo jednako važan, bit će platforma nezavisnih lista. U Nacionalnom vijeću bit će članovi predsjedništva stranke, ali i oni koji sklope ugovor o pristupanju platformi Mosta. Tako želimo privući sve koji žele sudjelovati u političkim zbivanjima, ali ne namjeravaju biti članovi stranke Most. Četiri člana Nacionalnog vijeća koji nisu članovi Mosta i pet članova predsjedništva stranke činit će Izvršni odbor, koji će donositi glavne odluke kad se Nacionalno vijeće ne će moći sastati.
 
• Ne razumijem ljude koji žele upravljati nekom strankom, ali da ne budu njezini članovi.
– Niste razumjeli?
 
• Jesam, ali nisam.
– Mogu ispočetka.
 
• Ne treba, shvatio sam strukturu Mosta, ali svejedno mi nije jasno što motivira ljude koji hoće voditi stranku u koju se ne žele učlaniti.
– Želja nam je i njih uključiti u platformu Mosta, na taj način promoviramo najbolje ljude.
 
• Eto, ima svakakvih ljudi, pa i onih koji žele donositi odluke o stranci koje nisu članovi.
– Ima ljudi koji vole slobodu.
 
• Ovakav ustroj Mosta svakako odudara od uobičajene stranačke strukture, ali vi i vaši suradnici u ovih ste nešto više od godina, otkad ste se pojavili na nacionalnoj sceni, ipak postali klasični političari, makar ste to u startu negirali. Ni po čemu niste više posebni, vi ste sasvim obični političari, kao što su to ljudi u HDZ-u, SDP-u, HNS-u… Posebni su, što ja vaša bila ambicija, sada u Živom zidu. Je li tako?
– Nije.
 
• Kad ste svojeg kuma htjeli ubaciti u upravu Hrvatskih voda, čemu ste prethodno prilagodili statut tog poduzeća, postupali ste kao klasičan hrvatski političar.
– Nisam ja predlagao svojeg kuma, a intencija je u tom trenutku bila dobiti što veću širinu ljudi koji mogu kandidirati za tu poziciju u Hrvatskim vodama. Broj dva, željeli smo postići rezultate, tri, najvažnije nam je bilo počistiti sve loše u Hrvatskim vodama. U vrijeme Milanovićeve vlade, Hrvatske vode su u promet pustile 500 milijuna kuna, u deset mjeseci Oreškovićeve vlade ista je firma u promet pustila milijardu i 30 milijuna kuna. To je način na koji smo htjeli voditi Hrvatske vode, počistiti tamo, mogao bih čak reći, kriminal. Ni po čemu se ne želim uspoređivati s HDZ-om,  SDP-om i drugim strankama.
 
• Da, njima se to ne bi moglo dogoditi. Predsjednici HDZ-a i SDP-a nikad nisu pokušali svoje kumove instalirati u neko javno poduzeće i još prije toga prilagoditi statut njihovim kvalifikacijama. Kod Sanadera, Milanovića ili Karamarka proradio bi politički refleks i rekli bi si: Ne mogu tamo gurati svojeg kuma.
– Za razliku od drugih stranaka, mi možemo prihvatiti glas javnosti i reći, u redu, odustat ćemo od toga ako to javnosti nije prihvatljivo.
 
• Isprva vam se činilo da bi stavljanje vašeg kuma u upravu Hrvatskih voda moglo biti javnosti prihvatljivo? Ako prođe, prođe?
– Ne, naveo sam razloge.Nije nam bio cilj nekoga uhljebiti nego poboljšati rad Hrvatskih voda. Osim toga, od svih ljudi koji dođu s Mostom očekujem i da odu s Mostom. To je također jedna razlika između političkih stranaka i Mosta, mi ne uhljebljujemo, mi radimo promjene i postižemo rezultate.
 
• Pravom političaru odmah bi bilo jasno da ne može kuma zapošljavati u javnoj tvrtci, pa sve da je riječ o apsolutnom poslovnom geniju.
– To je još jedna potvrda da mi nismo klasični političari.
 
• Još uvijek se ne doživljavate političarima nego ljudima koji su tu da rade dobro građanima?
– Ja se ne bih izrugivao altruističkim namjerama. Mi definitivno nismo došli u politiku da zaradimo kruh, imamo svoje profesije i u politiku smo ušli da pokušamo nešto dobro učiniti u društvu i da se potom vratimo profesionalnom i privatnom životu koji smo prije imali.
 
• Tako vi sebe doživljavate, vjerujete li da vas i javnost tako percipira?
– Ne znam kako me javnost doživljava, znam da želim raditi dobro za društvo, kojem na taj način vraćam za ono što je ono učinilo za mene.
 
• Uzmimo vašeg Miru Bulja, taj čovjek govori o nacionalnim interesima i valjda dok priča o seksu. Mislite da ga se u javnosti zbog toga još uvijek ozbiljno shvaća?
– Ti nacionalni interesi o kojima je gospodin Bulj pričao napravili su to da INA danas nije u mađarskim rukama.
 
• Želite reći da je Karamarko htio INA-u predati u mađarske ruke?
– Hoću samo reći da je gospodin Bulj javno pustio glas kada to nitko drugi nije htio. Koliko je zastupnika imalo informaciju o INA-i i MOL-u, a da ju je javno iznijelo? Gdje su nestali hrabrost i odgovornost?
 
• Ponavljam, Bulj je spriječio Karamarka da INA-u izruči Mađarima?
– Mi smo uspjeli zaštiti INA-u i predstaviti javnosti što je borba za nacionalni interes, unatoč pritiscima. Tu dolazimo do još jedne razlike između klasičnih političara i Mosta, svi naši ministri i zastupnici mogu reći da im je najvažniji njihov obraz i ostaviti sve pozicije.
 
• Nakon što je Hrvatska izgubila arbitražu s MOL-om u Ženevi, vi ste morali odgovarati na čudna novinarska pitanja zašto ne priznate da je Karamarko bio u pravu. Po čemu bi to on bio u pravu?
– Ne znam, vi to meni recite.
 
• Je li Karamarko, dok ste zajedno bili u Vladi, predlagao vama da se Vlada nagodi s MOL-om mimo arbitraže? Na kojoj bi to osnovi bilo?
– Karamarko je o tome dovoljno javno govorio. U trenutku kad vaša država vodi arbitražni proces i pokušava se izboriti za najbolji ishod, ne možete kao potpredsjednik Vlade govoriti da država loše stoji u tom sporu. Nije bio problem razgovarati s mađarskom stranom ako ona tom zatraži. Problem je bio reći da Hrvatska gubi arbitražu i onda zatražiti razgovore s MOL-om, time su se dvostruko smanjivale mogućnosti da INA dođe u hrvatske ruke. Zbog toga sam se ja izložio u javnosti i, nakon što sam popričao s odvjetnicima, rekao da Hrvatska dobro stoji u arbitraži.
 
• To bi vam kao potpredsjedniku Vlade bila dužnost i da ste imali informacije da ne stojimo dobro.
– Mislim da je to jasno.
 
• Danas je situacija s INA-om u novoj fazi. S premijerom Andrejom Plenkovićem dogovorili ste se o otkupu MOL-ovih dionica.
– Da, to je u cilju energetske neovisnosti Hrvatske, a osim toga puno bismo izgubili ako ništa ne poduzmemo s obzirom na to kako je mađarska strana svih ovih godina vodila INA-u.
 
• Kad ste se s Plenkovićem dogovorili da se novac potreban za kupnju MOL-ovih dionica namakne prodajom dijela HEP-a?
– Osnovano je povjerenstvo koje će odlučiti o najboljem modelu.
 
• Ako je premijer objavio da je prodaja HEP-a najbolji model to sugerira da je prethodno o tome postignut dogovor. Tako vlade funkcioniraju širom Europe.
– O modelu vraćanja INA-e tek se trebamo dogovoriti kroz povjerenstvo, temeljem argumenata i činjenica.
 
• Vi niste prvo osnovali povjerenstvo nego je Plenković prije mjesec dana objavio da se kreće u privatizaciju HEP-a.
– Koliko se sjećam, premijer je tada na Novoj tv izjavio da je prodaja dijela HEP-a jedna od opcija.
 
• Dva dana nakon toga izjavio je da je to najbolji model.
– Za njega.
 
• Nije vam to smetalo?
– Zbog čega bi mi smetalo tuđe mišljenje? Zar nije konstruktivno da se na osnovi svačijih mišljenja odabere najbolji model?
 
• To što govorite vrlo je neobično. Ako imate s HDZ-om Vladu, podrazumijeva se da o ovako krupnoj stvari partneri ne izlaze van sa svojim mišljenjem, a da tek potom kreće usuglašavanje o tome što će se napraviti.
– Za mene je ovo pravo na slobodu govora. Različita mišljenja ne znače sukob, mi s našim partnerima ovaj put razgovaramo argumentima i nemam ništa protiv toga da netko ima drukčije mišljenje od mene.
 
• I ubuduće ćete s HDZ-om, suprotno praksi valjda 99 posto europskih koalicijskih vlada, prvo imati javni dijalog, pa ćete se onda dogovarati iza zatvorenih vrata?
– Nije ovo bio javni dijalog, premijera su pitali što misli i on je to rekao.
 
• U redu, to su noviteti u europskoj političkoj praksi.
– Meni je drago da uvodimo novitete i da svatko ima pravo na mišljenje, a da se zbog toga ne sukobljavamo. Zar to nije podizanje standarda političkog dijaloga?
 
• On je javno iznio svoje mišljenje, vi svoje i sad premijer vas uvjerava da prihvatite njegovo mišljenje i obratno?
– Nemamo se potrebe međusobno uvjeravati. Povjerenstvo će, temeljem činjenica, donijeti najbolju odluku.
 
• A to nije bilo moguće prije nego što ste vi i Plenković javno rekli za koji ste model zalažete?
– Vi se zalažete da mi šutimo kad nam se postavljaju pitanja?
 
• Ne, meni je kao novinaru super to što radite, samo kažem da to odudara od uobičajenog funkcioniranja vlada. Mislio sam da vama ne odgovara kad vas Plenković pokušava dovesti pred svršeni čin, kao u ovom i u slučaju porezne reforme, koju je predstavio, a da vas nije ništa pitao.
– Problem bi bio jedino da netko stavi pred nas dokument i kaže, uzmi ili ostavi, bez mogućnosti rasprave. Naša je suradnja vrlo dobra, moja iskustva s premijerom Plenkovićem su pozitivna.
 
• Bolja nego s Karamarkom?
– Bolja.
 
• Karamarko je funkcionira po načelu »uzmi ili ostavi«?
– Podsjetit ću vas na situaciju kad se htjelo smijeniti ljude u obavještajnoj službi.
 
• Karamarko je samo iznosio svoje mišljenje da treba smijeniti Dragana Lozančića, imao je valjda i pravo na slobodu govora. Vi i Orešković imali ste svoje mišljenje o tome.
– Nije problem?
 
• Nije.
– I onda zbog toga što to nije problem, gospodin Karamarko je odlučio da više ne će dati povjerenje Vladi.
 
• On je iskazao nepovjerenje Vladi nakon što je SDP zatražio glasovanje o nepovjerenju Karamarku, s čim ste se vi složili.
– Pola sata prije nego što je Karamarko objavio da premijer Orešković više ne uživa njegovo povjerenje, ja sam izjavio da sam spreman odstupiti ako bi Vlada mogla nastaviti bez mene. No, rekao sam i da nije politički dobro da on bude u Vladi ako Povjerenstvo o sukobu interesa ne donese odluku da se gospodin Karamarko nalazio u sukobu interesa.
 
• To sad možete reći i za Martinu Dalić?
– Bitno je pričekati odluku Povjerenstva i znati zbog čega su donijeli takvu odluku.
 
• U Karamarkovom primjeru vaš je stav bio jasan, ako Povjerenstvo zaključi da je u sukobu interesa on treba napustiti Vladu. Vrijedi li to i za Martinu Dalić?
– Kad je Povjerenstvo donijelo zaključak da je Karamarko u sukobu interesa, on je to negirao.
 
• Kao što sad Plenković negira za Martinu Dalić i ona sama za sebe.
– Bitno je pričekati mišljenje relevantnog tijela, dok njega nema nije potrebno dizati tenzije. Ne vjerujem da Martina Dalić ne će poštovati odluku Povjerenstva.
 
• Što to znači? Nije Povjerenstvo donijelo odluku da Karamarko mora otići iz Vlade, oni s tim veze nemaju.
– Tako je, ali Karamarko je donio odluku da ga ne interesira što misli Povjerenstvo i da se ne će izuzeti iz odlučivanja o INA-i.
 
• To nije istina, Karamarko je objavio da ne će sudjelovati u procesu odlučivanja o INA-i sve dok Povjerenstvo ne okonča postupak.
– A zbog čega je onda oduzeo povjerenje Vladi?
 
• Zato što ste se vi priključili SDP-u koji je njega htio srušiti.
– Nisam ja imao nikakve osvetničke porive, da jesam ne bih ponudio da sepovučem iz Vlade premda nisam bio ništa kriv. Karamarko je jednostavno procijenio da je on važniji od Vlade i da je njegovo mišljenje važnije od toga što kaže Povjerenstvo i svi drugi. Zašto je tako procjenio? Možda stoga što je mislio da mu može uspjeti preslagivanje.
 
• Postoje li HDZ-ova vlada i Mostova vlada?
– Ne.
 
• Kad vas se pita za Vladu vi govorite isključivo o Mostovim ministrima.
– Namjerno sam odabrao takav način komunikacije s medijima. Na početku prošle Vlade predlagali smo da politički partner može zaustaviti imenovanje nekoga tko nije u skladu s političkim standardima kakvi trebali biti, ali građani, a poglavito mediji, nazivali su nas zbog toga kočničarima i tvrdili da Most opstruira. U redu, mediji i dio građana mislili su da to nije dobro i ovaj put smo se drukčije postavili, svakom partneru njegova odgovornost u kadroviranju.
 
• Vaša politička odgovornost za ministre koje je odabrao HDZ time nije nimalo manja.
– Ne, mi preuzimamo punu odgovornost za Mostove ministre. Nije ono navodno bilo dobro, a sad ne valja ni kad ne reagiramo na nešto što mediji smatraju da je loše. Koju poziciju Mosta žele novinari?
 
• Vama se pripisuje…
– … ne želim da mi se više pripisuje.
 
• Onda ipak postoje dvije Vlade.
– Ne, samo jedna.
 
• Naravno, zato Most snosi političke posljedice i za Šprlju i za Barišića.
– Za kadrove, njihove dobre poteze i propuste, odgovaraju oni koji su ih predložili u Vladu.
 
• Mislite da Plenković ne odgovara za vašeg Dobrovića?
–  Premijer odgovara za postupke svih ministara. Ali, ako se bilo što dogodi s nekim ministrom iz kvote Mosta, Plenković ne će morati reagirati, taj bi ministar prvi reagirao.
 
• Hoćete reći da bi Pavo Barišić sam morao reagirati? Pozivali ste se na jedno nezavisno tijelo, Povjerenstvo za sukob interesa, Barišiću je presudilo drugo takvo tijelo, Odbor za etiku u znanosti.
– Budući da smo zauzeli stav da ću odgovarati za ljude koje je Most predložio, odgovaram za sve što naprave Kovačić, Dobrović, Orepić i Šprlje.
 
• Odgovarate i za Sabor kojeg ste predsjednik. I ranije se događalo da su predsjedavajući upozoravali u raspravi zastupnike da su izašli i teme dnevnog reda. Ali, u prošlom sazivu parlamenta Željko Reiner počeo je to stalno raditi, a sad je i dobio pojačanje u vama i vas dvojica neprestano onemogućavate slobodu govora u Saboru.
– To je vrlo tendenciozno tumačenje onoga što se događa u Saboru. Ako je itko dao slobodu zastupnicima to sam ja. Dao sam im, posebno novim zastupnicima, dovoljno vremena da se upoznaju s Poslovnikom i radom Sabora. Tri mjeseca sam, bez ikakvih kazni, na to upozoravao.
 
• Reiner je to debelo nadoknadio.
– Govorim o trenucima kad ja predsjedam. Sumnjam da bi ikome poslodavac na bilo kojem radnom mjestu dao tri mjeseca da se privikne na rad.
 
• Niti ste vi poslodavac niti je parlament klasično radno mjesto.
– I ovo je mjesto u kojem također postoje pravila, koja služe da bi rasprava bila konstruktivna, a zaključci i zakoni što je moguće više kvalitetni. I da povrh svega toga sačuvate dignitet, vjerodostostojnost najvišeg zakonodavnog tijela.
 
• Sabor nije dignitet, Sabor je narodno predstavništvo. Komu je do digniteta promašio je instituciju, trebao je ići u crkvu ili negdje drugdje.
– Ne bih se složio.
 
• Govor je osnovni instrument zastupnika, a na biračima je da procjene kako to oni čine, je li to u skladu s njihovim očekivanjima ili ne.
– Zastupnicima se ne smije oduzeti pravo govora. Ali, postoje i pravila i obveze zastupnika, koji mogu izraziti mišljenje i da to bude u skladu s Poslovnikom. Kad se zastupnici ne bi držali Poslovnika, to bi sličilo na cirkus Kolorado.
 
• Nerijetko zastupnici govore da se ovo što je sada u Saboru nikad nije događalo. Naprosto nije realno da nitko prije vas i Reinera nije znao tumačiti Poslovnik.
– U četvrtak smo imali situaciju kad je opozicija htjela napraviti mali show. Zastupnicu Irenu Petrijevčanin Vuksanović opomenuo sam ne zato što se nije držala teme nego zbog toga što je tijekom izlaganja pokušala replicirati, što je kršenje Poslovnika. Postoji institut replike, točno se zna što se kada može koristiti. Inače rasprava ne bi bila konstruktivna. Da kolegicu nisam opomenuo, zastupnici koji su me nakon toga napali vikali da sam prekršio Poslovnik zato što je nisam opomenuo. To je bio politički teatar na koji opozicija ima pravo.
 
• A što je drugo parlament nego politički teatar.
– Nemam problema s tim da opozicija, u nedostatku kvalitetnih prijedloga, od Sabora radi politički teatar i za to će ih birači nagraditi ako žele. Ali, Sabor je mjesto za kvalitetnu, ozbiljnu raspravu, a ne nečiji show.
 
• Prošli smo tjedan u Saboru svjedočili scenama kao da živimo u nekoj diktaturi Trećeg svijeta, stražari su iznoslili zastupnike i otimali im mobitele iz ruku.
– Svatko objektivan koji se tada zatekao u sabornici ne bi smio imati nikakvih zamjerki na to postupanje. Gospodina zastupnika opomenulo se kad je prekršio Poslovnik, zatim ga se zamolilo da napusti sjednicu, nakon što je gospodin to odbio pokušalo se s njim čak i razgovarati. Poslovnik pruža mogućnost da se zatraži udaljenje sa sjednice zastupnika koji ometa druge. Mobitel nije oduzet da bi se nešto sakrilo, u Poslovniku se navodi i da se ako netko ometa rad straže mora postupiti, da straža mora obaviti svoj posao. Da je gospodin htio sam napustiti sabornicu, straža ne bi niti ulazila.
 
• Naravno, saborski stražari krivi su samo do određene razine, glavni krivac je bio Reiner i njegova tumačenja što je tema rasprave. To nije sporno.
– Nije primjereno unositi u sabornicu jelo, piće i slične stvari. Zna se gdje je kafeterija, a za što služi Sabor. Ali, ne bih komentirao kako drugi vode sjednice. Mogu samo za sebe reći da neću dopustiti rušenje institucija.
 
• Ali, dok vi Živi zid onemogućavate u rušenju institucija, oni su u posljednjoj anketi prešli Most.
– Odlično, to znači da se građanima dopada što Živi zid radi. Mogu pretpostaviti da je to i zato što građani misle da se na takav način mogu kazniti dosadašnje političare. Smatram da političari, zbog svega lošeg što su počinili političari u proteklih 25 godina, moraju biti punu senzibilniji u odnosu na ono što im poručuje javnost. Ali, s druge strane, nema ništa protiv da građani daju Živom zidu daju i 51 posto. Tada bi oni napokon trebali preuzeti odgovornost i bilo bi zanimljivo doznati kakva bi tada bila situacija u Hrvatskoj.
 
• Nije njima do odgovornosti.
– Drago mi je da vi to kažete.
 
• Što znate o povjerenstvu za totalitarizam, koje Plenković namjerava osnovati?
– Znam da je najavljeno to povjerenstvo.
 
• To je sve?
– Da.
 
• Ne možete vi reći da imate četiri ministra, a da za ostale brine Plenković. Ne ide to tako.
– Vrlo je bitan zajednički rad, nitko ne pokušava odvojiti Mostove od HDZ-ovih ministara. Samo govorim da sam osobno odgovoran za ljude koje sam predložio.
 
• Ovaj tjedan Zoran Milanović nije na suđenju u Rijeci otkrio koji su to članovi Mosta u studenom 2015. dolazili u Banske dvore kako bi se sastali s njim. Tvrdio je da se ne sjeća. I umjesto da mu vi iz Mosta budete zahvalni što je zaštitio neke vaše ljude, vaši su ga zastupnici ismijavali da pati od gubitka pamćenja. Je li možda riječ o tome da ste zapravo priželjkivali da Milanović sve ispriča, pa da onda možete te njegove sugovornike izbaciti iz Mosta?
– Naravno da bih volio da Milanović ima hrabrosti i odgovornosti. Kamo sreće da je sve to rekao još u trenutku kad se to događalo.
 
• Možda osjeća obvezu prema ljudima koje je primio u povjerenju.
– Da, osjećao je i obvezu da i dalje bude premijer, iako je nekom davao da bude premijer. Razumijem potrebu gospodina Milanovića da nakon četiri godine nastavi još četiri, ali bitna je i odgovornost za ono što govorite. Prvo je mjesec dana nakon toga javno priznao da je bio taj sastanak, a sada je, ne poštujući ni sudnicu, govorio da se ničeg ne sjeća i apsolutno je sve relativizirao. Zanimljiv je taj njegov prijezir prema svim institucijama, uključujući u Sabor. No, drago mi je da se pokazalo da Most nije pogriješio što smo prekinuli pregovore sa SDP-om. I u kameru sam rekao da moraju prestati kontaktirati naše zastupnike, ali gospodin Milanović je to nastavio.
 
• Može li se govoriti da je Most trajni HDZ-ov partner, kao, recimo, u Njemačkoj CSU i CDU?
– Ne.
 
• Nakon idućih parlamentranih izbora možete promijeniti kombinaciju?
– Mi uvijek možemo promijeniti kombinaciju. Naša je kombinacija dobrobit svih građana Hrvatske, tko se više bude za to zalagao, koga ćemo smatrati ozbiljnijim, s njim možemo formirati Vladu.
 
• Davora Bernardića, to je jasno, ne smatrate ozbiljnim. On žudi za sastankom s vama, a vi ga ignorirate. Uostalom, zašto biste se uopće sastali s političkim protivnikom.
– Ne, gospodin Bernardić nije moj protivnik nego politički kolega. Svi koje su građani izabrali za mene su kolege.
 
• Bernardić vam je kolega, a u dva mjeseca, koliko vas poziva na razgovor, još niste pronašli malo vremena za njega. Kako biste se tek prema njemu ponašali da vam nije kolega.
– Čestitao sam mu na izboru, ali zbog njegovih i mojih obveza nismo se još uspjeli naći. Hoćemo.
 
• Vi dobro znate da to nije istina.
– Što nije istina?
 
• Milanović vam je davao potpise SDP-ovih zastupnika da iduće jutro odete u Ured predsjednice po mandat za sastavljanje Vlade i potom postanete premijer. Vi ste to, sam Bog zna zašto, tu večer odbili, a onda je Milanović, makar je bilo dogovoreno i koja će ministarstva pripasti Mostu, nešto kasnije ipak pokušavao vrbovati vaše zastupnike. Vi govorite stvari za koje, naravno, znate da nisu istinite.
– Nemojte mi stavljati riječi u usta.
 
• Milanović doista ne bi bio normalan kad bi vam davao potpise da budete premijer, a potom otišao nagovarati zastupnike Mosta da njega podrže za premijera. To se nije dogodilo.
– Istina je da je on prekršio svaki oblik normalnog razgovora. Kako bi se postigao dogovor ako šurujete protiv partnera? Je li normalno da se nekim pregovarate i istovremeno nagovarate dio članova potencijalnog partnera da prijeđu na vašu stranu?
 
• Hoćete da vam kažem tko je u to vrijeme od zastupnika Mosta pregovarao s kojim HDZ-ovcem u restoranu Trnjanka?
– Da sam znao da se to događa, na isti bih način postupio i prema drugoj stranci.
 
• A da su se sastajali s Milanovićem i SDP-ovcima to ste znali.
– Znam da ih je on zvao.
 
• Zašto ih niste izbacili kao Dragu Prgometa?
– Uvijek ću poštovati volju većine.
 
• Većina u Nacionalnom vijeću odlučila je da se Prgometa izbaci, a ove koji su bili s Milanovićem u Banskim dvorima ne?
– Točno. Most nije faraonska stranka u kojoj predsjednik sve definira. Odluka većine bila je da se, zbog pritiska, s imenima ne izlazi u javnost i dan danas to poštujem, pa makar su me svi optuživali da lažem.
 

Dražen Ciglenečki, http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Veliki-intervju-Boze-Petrova-za-Novi-list-Volio-bih-da-je-Milanovic-na-sudenju-u-Rijeci-imao-hrabrosti?meta_refresh=true

Povezani članci

Važna pruga Budimpešta – Beograd

HF

Danas je umjetnost važnija nego prije

HF

Masoni vladaju svijetom

HF

Europa i Europska unija kreću se u pogrješnom smjeru

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...